Poluga protiv nasilja u porodici

Nasilje u porodici ne samo da se povećalo tokom lockdowna – povrede su postale još teže. Prestupnici koriste kaiše i palice, a sve češći su i slučajevi pokušaja davljenja žrtava.

Ambulanta za zaštitu od nasilja u berlinskom Charitéu objavila je ove poražavajuće rezultate o godini korone 2020. Više od 1.600 žrtava nasilja zatražilo je pomoć u ovoj ambulanti, što je čak osam posto više slučajeva nego prethodne godine. Velika većina žrtava su žene i djeca.

Postoji konsenzus da onima koji su sada pogođeni hitno treba veća zaštita. Berlin je prošle godine otvorio sedmo utočište za žene u kojem žrtve nasilja mogu naći siguran hitni smještaj. Tokom ove i naredne godine trebale bi biti otvorene još dvije ove ustanove.

Istovremeno, fokus je sve više na preventivnim ponudama – na primjer, obrazovanju u školama, ali i aktivnom radu s počiniocima. Jer, protiv nasilja u porodici može se boriti i s onima koji ga vrše: sa samim počiniocima.

Počinioci iz svih slojeva društva

Gerhard Hafner je neko ko se ovim poslom bavi više od 30 godina. On je diplomirani psiholog i na čelu je berlinskog „Savjetovališta za muškarce – protiv nasilja”, službe koja sa počiniocima radi na promjeni njihovog ponašanja.

Većina njih mora učestvovati u psiho-socijalnm treningu od strane Službe za zaštitu mladih, suda ili javnog tužilaštva nakon što su evidentirani kao vršioci nasilja. Mnogi od njih prethodno su deložirani iz stanova koje su dijelili sa žrtvama.

Riječ je o muškarcima iz svih slojeva društva, ističe Hafner. “Radi se o rasponu od inženjera iz Zehlendorfa, pa do običnog mladića iz Neuköllna.” Svima im je zajedničko da se ne mogu nositi sa stresom i konfliktnim situacijama – i jednostavno napadaju svoje žrtve u trenutku kada više ne znaju kako dalje.

U većini slučajeva s tim je povezano i kruto shvatanje raspodjele uloga. Kako se tim ljudima može objasniti da su njihovi izljevi nasilja fundamentalno pogrešni?

Strategije protiv ponovnog nasilja

“Oni koji ovdje dođu već su djelimično svjesni da imaju problema koji imaju veze sa njima samima, da njihovo ponašanje više nije u redu”, kaže Gerhard Hafner. Od tog momenta on i psiholozi koji rade s njim mogu početi djelovati.

Tokom višemjesečnih grupnih i individualnih treninga počinioci bi trebali naučiti kontrolisati svoje afektno stanje, istinski prihvatati osobu sa kojom živi, te biti u stanju da razgovaraju. Oni svjesno trebaju preuzeti i odgovornost za svoja djela nasilja.

“Postoje i muškarci koji na takvo šta nisu spremni i koje mi šaljemo dalje”. Većina njih ipak ostaje, a Hafner tokom treninga često može primijetiti da “se stvari mijenjaju”. Ovaj psiholog je naravno svjestan da se ljudi iz temelja ne mijenjaju u roku od nekoliko mjeseci.

Zbog toga on i njegove kolege ostaju u kontaktu s tim muškarcima i nakon provedenog programa. U slučaju ponavljanja nasilja, oni trebaju biti u mogućnosti da brzo nastave razgovor sa savjetovalištem.

Nasilni počinioci pokazuju promjene u ponašanju

Trenutno u cijeloj Njemačkoj postoji oko 80 ovakvih službi koje nude rad s počiniocima nasilja s fokusom na nasilje u porodici. “Puno toga se uradilo stručno”, kaže Roland Hertel, jedan od predsjedavajućih Savezne radne grupe za rad sa počiniocima nasilja, krovne organizacije te inicijative.

U međuvremenu postoje i nacionalni standardi za programe rada sa počiniocima, razvijeni uz podršku Ministarstva za porodicu i u saradnji sa nekoliko velikih ženskih udruženja u Njemačkoj.

Do sada nije bilo većih studija efikasnosti, ali prema Hertelu, u pripremi je istraživanje na nivou cijele zemlje. Međutim, važni zaključci se već mogu izvući i iz regionalne studije: prema njoj, većina muškaraca, uglavnom, nakon osam do deset mjeseci treninga, pokazuje stabilne promjene u ponašanju.

Odlučujuće je to što su partnerke nasilnika u mnogim slučajevima u paralelnim anketama potvrdile takav razvoj.

Samo jedno savjetovalište za čitav Berlin

“Ni tada te osobe nisu izliječene,” kaže Gerhard Hafner, koji sa svojim timom svake godine brine o oko 300 nasilnika. “Uvijek to upoređujem sa onima koji su se izliječili od alkoholizma – i dalje postoji opasnost.”

Zbog stresa i opterećenja tokom korona-krize ovaj rizik se višestruko povećava – resursi počinilaca su na mnogim mjestima pregledni. U Hafnerovom savjetovalištu, čiji rad podržava Socijalno udruženje za narodnu solidarnost, rade četiri osobe i jedina je ustanova ove vrste za čitav Berlin.

Želja žrtava: “Da neko razgovara s tim čovjekom”

I Heike Herold, generalna direktorica koordinacije utočišta za žene, također bi željela vidjeti više takvih ustanova. Njeno udruženje podržava gotovo 500 utočišta za žene i specijalizovanih centara za stručno savjetovanje širom Njemačke,čiji članovi su radili na standardima inicijative organizovane u Saveznoj radnoj grupi za počinioce.

“To je bio dobar proces”, ocjenjuje Herold njihovu saradnju. “Mi to možemo samo pozdraviti ukoliko se na osnovu ovih standarda uspostave nove službe.” Heike Herold također smatra da su takve ponude važne jer svi nasilnici na kraju neće biti procesuirani, a mnoga partnerstva se i dalje nastavljaju.

Timovi iz ovih službi koji rade sa počiniocima, kako ističe, “konačno su jedini koji temetizuju promjenu ponašanja”. Za žrtve je to, dodaje ona, upravo ono što je vrlo važno: “Većina pogođenih ima veliku želju da neko razgovara s tim čovjekom.”