Aktivisti ukazuju na sistemsko zlostavljanje u ruskim zatvorima

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Ruski osuđenik Jevgenij Rilski (37) umro je 7. marta u zatvorskoj bolnici u Irkutsku, u koju je prebačen nekoliko dana ranije iz zloglasnog zatvora IK-15 izvan Angarska.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ruski osuđenik Jevgenij Rilski (37) umro je 7. marta u zatvorskoj bolnici u Irkutsku, u koju je prebačen nekoliko dana ranije iz zloglasnog zatvora IK-15 izvan Angarska, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RFE/RL) na engleskom jeziku.

“Slezena mu je pukla”, rekao je Vladimir Osečkin, osnivač nevladinog udruženja za prava zatvorenika Gulagu.net, pozivajući se na nekoliko povjerljivih izvora i zatvorenika i zatvorskog osoblja.

“Slomljena mu je ključna kost i imao je povrede drugih unutrašnjih organa. Ljekari su također pronašli dekubituse. To jest, Rilski je pretučen i ležao je u krevetu u životnoj opasnosti najmanje tri ili četiri dana na IK-15, u vrijeme kada je tamo bila inspekcijska komisija iz Moskve.”

Vijest o smrti Rilskija stigao je samo nekoliko dana nakon što su dvojica visokih zatvorskih službenika u regiji Irkutsk – upravnik zatvora IK-6 Aleksej Arapov i operativni direktor Pritvorskog centra (SIZO) br. 1 u Irkutsku, Maksim Volf – privedeni u vezi s navodnim mučenjem i silovanjem još dvojice zatvorenika koja su se navodno dogodila u objektima pod njihovom nadležnošću.

Prema navodima, zatvorenika Tahirjona Bakijeva su mučile i silovale kolege zatvorenici iz IK-6, dok je Kežik Ondar iz regije Tuva doživio slično zlostavljanje u pritvorskom centru u Irkutsku. Prema Osečkinu, neki zatvorenici optuženi u tom slučaju priznali su vlastima tvrdeći da su djelovali po uputama zatvorskih službenika.

Sva trojica zatvorenika služili su kaznu u zatvoru s maksimalnim osiguranjem IK-15 u blizini grada Angarsk, oko 50 kilometara sjeverozapadno od Irkutska, u aprilu 2020. godine kada su izbili neredi. Desetine zatvorenika su pretrpjeli povrede, dok su drugi zapalili zatvorske zgrade u znak protesta protiv nasilničkog ponašanja zatvorskih čuvara.

Nakon što je policija nasilno ugušila pobunu, desetine zatvorenika prebačeno je iz IK-15 u druge zatvore i pritvorske centre u regiji Irkutsk. Aktivisti vjeruju da su mnogi od njih mučeni u pokušaju vlasti da ih natjera da priznaju da su organizovali nerede.

Do sada je oko 50 zatvorenika podnijelo prijave za zlostavljanje u vezi s pobunom IK-15, kaže lokalni advokat Dmitrij Dmitrijev, koji radi na slučaju. “Još je prerano reći kako će se to okončati”, rekao je Dmitrijev za RFE/RL. “Nisu svi službenici koje su žrtve imenovale proglašeni osumnjičenima, dok s onima koji su zvanično osumnjičeni nije postupano na odgovarajući način.”

Nakon hapšenja Volf, bivši službenik u pritvorskom centru u Irkutsku, pušten je u kućni pritvor uprkos ozbiljnosti navodnih zločina koji su se dogodili pod njegovom nadležnošću, dodao je Dmitrijev.

‘Zakon ne funkcioniše u Irkutsku’

Štaviše, aktivisti za prava zatvorenika kažu kako su najnovija otkrića samo dio obrasca sistemskog zlostavljanja u zatvorima u regiji koje datira decenijama.

“Bio sam u pritvorskom centru u Novosibirsku i to je poput noći i dana”, rekao je Anatolij Lesnjik, zatvorenik u SIZO-u br. 1 nakon što je osuđen za krađu. “Stražari su vam se uvijek obraćali koristeći uljudne zamjenice. Ako ste imali pravo napisati pismo, napisali biste pismo. Ako ste imali pravo na posjete, imali ste posjete. Nikad nije bilo problema pri sastanku s vašim advokatom. Ali u Irkutsku je sve upravo suprotno”.

“Na primjer, postoji član 51. ustava koji daje pravo da ne svjedočite protiv sebe”, dodao je Lesnjik. “U Novosibirsku, ako citirate član 51, sjedit ćete i sjediti, ali niko vam neće smetati. U Irkutsku ni ne znaju za član 51. Kažu stvari poput: ‘Zar ne znate? Zakon ne funkcioniše u Irkutsku.’ Zatvorski sistem u Irkutsku potpuno je različita država.”

Supruga Tahirjona Bakijeva, Anastasija Bakijeva, mogla je vidjeti svog supruga u bolnici 24. februara dok se oporavljao od duge operacije saniranja oštećenja crijeva i drugih organa. “Hoda s poteškoćama”, rekla je za RFE/RL. “Ima vrećicu za kolostomiju. Jedva se kreće i ne može da sjedi.”

Bakijeva je rekla da ju je suprug nazvao oko Božića i rekao joj da je prebačen u IK-6. “Glas mu je bio normalan i pitao je kada mogu doći u posjetu”, rekla je. “Obećala sam da ću doći u februaru.”

No, krajem januara, kako je rekla, primila je poziv od drugog zatvorenika koji je kazao da je njen suprug bio mučen. “Pokušavala sam nazvati gotovo mjesec dana prije nego što mi je neko konačno potvrdio da je u bolnici na IK-6”, rekla je Bakijeva.

Suprug joj je ispričao da je u januaru premješten u kasarnu br. 10, koja je na glasu u IK-6 kao dom zatvorskih “razrabotčikija” – zatvorenika koji po nalogu zatvorskih službenika nasilno “rade” na drugim zatvorenicima.

“Nakon njegovog premještaja na broj 10, razrabotčikiji su smislili izgovore da stvaraju sukobe s njim”, rekla je, prepričavajući muževu priču. Nesuglasice su brzo eskalirale do fizičkih premlaćivanja.

Rekla je da su Bakijevu, kada se obratio stražarima za pomoć, trakom vezali ruke i bespomoćnog ga ostavili s razrabotčikijima, koji su ga nastavili tući i mučiti.

“Nakon što su ga pretukli, silovali su ga drškom od metle”, rekla je Bakijeva. “Zatim su ga stavili ispod kreveta i prekrili ga vrećama i ostalim stvarima tako da niko ne može vidjeti njihovu žrtvu. Više od dva dana ležao je tamo, a tokom prozivki jedan od razrabotčikija odgovarao je za njega.”

Bakijeva je dodala da su njeni uporni zahtjevi za premještanjem supruga u drugu bolnicu odbijeni.

Aktivist Osečkin rekao je da je Bakijev naveo šestoricu razrabotčikija koji su ga navodno tukli, ali niti jedan od njih nije optužen u vezi sa slučajem. Jedan od muškaraca kojeg je Bakijev imenovao, zatvorenik Denis Rijazanov, već je osuđen za mučenje i ubistvo kolege zatvorenika Aleksandra Čestijunina 2013. godine u SIZO-u br.1.

“Bakijev je izgubio ni manje ni više nego 75 centimetara crijeva, što je zdravog muškarca pretvorilo u osobu s invaliditetom s kolostomskom vrećicom”, rekao je Osečkin.

Batine ‘Mafije’ i ‘Jarovoja’

Pavel Fjodorov, stanovnik grada Bodaibo, oko 1.300 kilometara sjeverno od Irkutska, bio je u SIZO-u broj 1 od oktobra 2018. do decembra 2019. Za RFE/RL je ispričao da su ga tamo mučila dva razrabotčika koje je poznavao po nadimcima “Mafija” i “Jarovoj”, po nalogu istražioca koji su htjeli da on prizna zločin koji nije počinio. Rekao je da su ga skinuli do gola i vezali ga uz stranu kreveta na sprat.

“Bojlerom su mi opekli dlanove i noge”, rekao je. “Svuda zapravo.”

Fjodorov je rekao da je, kad je pokušao prošvercati pismo navodeći nešto od onog što je preživio jednom od čuvara “koji je izgledao više-manje normalno”, poslan je natrag u ćeliju s dvojicom razrabotčika. Izbili su mu skoro sve zube.

Fjodorov je dodao da je pet puta zatražio posjete predstavnika Komisije za javni nadzor, savjetodavnog tijela koje nadzire stanje u zatvorima. “Svaki put su istražioci u pritvorskom centru izmislili neku priču o tome kako sam vani na ispitivanju ili slično, tako da nisam mogao razgovarati s njima”, rekao je za RFE/RL. “Očito su vjerovali u to, dok sam ja u međuvremenu sam bio go vezan za krevete.”

Nakon više od godinu dana u pritvorskom centru, Fjodorov je pušten bez podizanja optužnice. Drugi čovjek iz Bodaiba nije imao te sreće, rekao je Fjodorov. Osuđen je nakon što je “priznao” zločin.

Adam Gisajev, rodom iz glavnoga grada Čečenije Groznog, bio je u SIZO-u broj 1 od 26. marta 2018. do 12. decembra 2019. Nikada nije zvanično optužen da bi se kasnije ispostavilo da je zločin za koji je bio osumnjičen počinjen prije njegovog dolaska u Irkutsk.

“Tih devet mjeseci pamtit ću do kraja života”, rekao je za RFE/RL.

“Bio sam u ćeliji br. 406 i za to cijelo vrijeme, sa samo nekoliko pauza, tukao me zatvorenik zvani Mafija. Nije me silovao, ali pretukao me je toliko jako da iako sam imao 96 kilograma, po izlasku sam težio samo 69 kilograma. Moji prijatelji me nisu mogli prepoznati. Naravno, osoblje u zatvoru znalo je sve o tome. ”

Tokom istrage povodom optužbi o mučenjima prilikom pobune u zatvoru IK-15, nekoliko zatvorenika je istražiteljima reklo da su radili kao razrabotčiki, prema dokumentima koje je vidio RFE/RL.

Zatvorenik Sergej Šmakov posvjedočio je da je pristao učestvovati u mučenju kolega zatvorenika nakon što su mu zatvorski čuvari zaprijetili da će ga silovati.

Na dan 26. februara, tijelo zatvorenika Adigzija Aimirola pronađeno je u samici u zatvoru IK-25 u regiji Irkutsk. “Njegovo tijelo pokazalo je znakove moguće nasilne smrti”, rekao je Osečkin, pozivajući se na izvještaje zatvorenika koji su tražili da ne budu imenovani. “Ali uprava zatvora kaže da je to bilo samoubistvo.”

Rodbina zatvorenika kaže da ne vjeruje da bi 26-godišnjak počinio samoubistvo.

Iz odjela za odnose s javnošću regionalne uprave za izvršenje kaznenih sankcija rekli su za RFE/RL da slučaj istražuje policija i tužilaštvo.

“Informacije o znakovima nasilne smrti na tijelu osuđenika koje su se pojavile u medijima su lažne”, navodi se u saopštenju uprave.

Čitajte više