Škola u selu Hrta u Prijepolju s pet učenika, učiteljicom, vjeroučiteljem i domarom

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Iduće godine bit će ih troje. Djece je inače, sve manje u gradskim, a kamoli u seoskim sredinama.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Trenutno je u Osnovnoj školi „Dušan Tomašević Ćirko“ u izdvojenom odjeljenu u selu Hrta, nadomak Prijepolja pet učenika. Iduće godine bit će ih troje.  Djece inače, sve manje u gradskim, a kamoli u seoskim sredinama. Ipak, zahvaljujući, kako kažu direktorici Belkisi Beganović, škola renovirana, prijevoz organizovan, a učiteljica već šest godina s prvim iskustvom baš u ovom selu.

–Ovo je moje prvo radno mjesto. Ovdje sam počela da radim i što se mene tiče ovdje mogu da ostanem. Sve dok ima djece biću i ja tu. Trenutno imamo takvu situaciju, jedan predškolac, učenica prvog i drugog i dva učenika u četvrtom razredu. Već znamo unaprijed da će sljedeće godine biti tri učenika i neće biti predškolaca ali već one naredne bit će i njih. Često, u toku godine saznajemo da su na putu neke nove bebe i to je nama radost. Često dolazi domar i kaže muštuluk, bit će još beba u selu, kaže  Edina Kukuljac učiteljica.

Za ove ljude to je sreća, znak da škola neće staviti ključ u bravu. A djeca su dobra, poslušna i velika je, ističe učiteljica, razlika u odgoju od gradskih školaraca.

–Oni znaju, niko ne pravi problem ako razgovaram s učenikom prvog razreda i on dobija svoje zadatke ostali paze i slušaju ili pripremaju ono što je njihova zadaća. Predškolac isto tako čeka svoje dužnosti. I ono što praktikujemo, zahvaljujući rektorici, učenici iz ove škole koriste organizovani prijevoz i odlaze u matične škole kako bi radili na boljoj socijalizaciji, ističe učiteljica.

Sutko Preljević u školi radi 14 godine. Brine da im je toplo, čisto, ugodno i da ništa ne nedostaje. Pamti vremena kad se broj djece uopšte u selu nije mogao izbrojati.

–Ja sam bio prvi razred 1974. godine. Bila su 52 redovna učenika i 21 večernje škole. U dvije smjene, dvije učionice. Sela su ostala, kao i svugdje, pusta, prazna. Mladi ljudi su otišli. Neki se nikad nisu vratili a neki se vraćaju povremeno, a neki zbog proizvodnje maline vraćaju se iz grada u selo i drago mi je da se vraćaju ali rijetko, ističe Sutko Preljević pomoćni radnik.

Na nastavu se vraća redovno vjeroučitelj iz Prijepolja.

–Radio sam ovdje prije 15 godina i isto tako je bilo petoro djece. Taj broj ide pet, šest, zavisi kako kad. Poslije četvrtog razreda prelaze u centralu. Odavde imaju direktan prijevoz a škola se potrudila da im obezbijedi, njihova direktorica. To je nekih 13-14 kilometara u jednom pravcu. A kad smo ih posjetili 8. marta, nisu zaboravili ni svoju učiteljicu za koju su itekako vezani, priča Alen ef. Duraković vjeroučitelj.

Škola uskoro dobija i novo igralište za svoje đake.

Čitajte više

U SAD-u je platformski rad zahvatio puno veći broj zanimanja nego u Europi – osim kao vozači taksija, čistači/ce i dostavljači hrane, platformski radnici pružaju i usluge poput brige o djeci i starijima.
Izgubi li Vučić Beograd, onda je stvarno gotov, u tom slučaju tron na dvoru postaje simbol istinski ceremonijalne komedije.
Vreme je da jasno kažemo da se pravo na Medicare mora proširiti na milione starijih radnika kojima je zdravstvena zaštita najpotrebnija.