Škola u selu Hrta u Prijepolju s pet učenika, učiteljicom, vjeroučiteljem i domarom

Iduće godine bit će ih troje. Djece je inače, sve manje u gradskim, a kamoli u seoskim sredinama.
Škola u selu Hrta u Prijepolju s pet učenika, učiteljicom, vjeroučiteljem i domarom_60482e32c507d.jpeg
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Trenutno je u Osnovnoj školi „Dušan Tomašević Ćirko“ u izdvojenom odjeljenu u selu Hrta, nadomak Prijepolja pet učenika. Iduće godine bit će ih troje.  Djece inače, sve manje u gradskim, a kamoli u seoskim sredinama. Ipak, zahvaljujući, kako kažu direktorici Belkisi Beganović, škola renovirana, prijevoz organizovan, a učiteljica već šest godina s prvim iskustvom baš u ovom selu.

–Ovo je moje prvo radno mjesto. Ovdje sam počela da radim i što se mene tiče ovdje mogu da ostanem. Sve dok ima djece biću i ja tu. Trenutno imamo takvu situaciju, jedan predškolac, učenica prvog i drugog i dva učenika u četvrtom razredu. Već znamo unaprijed da će sljedeće godine biti tri učenika i neće biti predškolaca ali već one naredne bit će i njih. Često, u toku godine saznajemo da su na putu neke nove bebe i to je nama radost. Često dolazi domar i kaže muštuluk, bit će još beba u selu, kaže  Edina Kukuljac učiteljica.

Za ove ljude to je sreća, znak da škola neće staviti ključ u bravu. A djeca su dobra, poslušna i velika je, ističe učiteljica, razlika u odgoju od gradskih školaraca.

–Oni znaju, niko ne pravi problem ako razgovaram s učenikom prvog razreda i on dobija svoje zadatke ostali paze i slušaju ili pripremaju ono što je njihova zadaća. Predškolac isto tako čeka svoje dužnosti. I ono što praktikujemo, zahvaljujući rektorici, učenici iz ove škole koriste organizovani prijevoz i odlaze u matične škole kako bi radili na boljoj socijalizaciji, ističe učiteljica.

Sutko Preljević u školi radi 14 godine. Brine da im je toplo, čisto, ugodno i da ništa ne nedostaje. Pamti vremena kad se broj djece uopšte u selu nije mogao izbrojati.

–Ja sam bio prvi razred 1974. godine. Bila su 52 redovna učenika i 21 večernje škole. U dvije smjene, dvije učionice. Sela su ostala, kao i svugdje, pusta, prazna. Mladi ljudi su otišli. Neki se nikad nisu vratili a neki se vraćaju povremeno, a neki zbog proizvodnje maline vraćaju se iz grada u selo i drago mi je da se vraćaju ali rijetko, ističe Sutko Preljević pomoćni radnik.

Na nastavu se vraća redovno vjeroučitelj iz Prijepolja.

–Radio sam ovdje prije 15 godina i isto tako je bilo petoro djece. Taj broj ide pet, šest, zavisi kako kad. Poslije četvrtog razreda prelaze u centralu. Odavde imaju direktan prijevoz a škola se potrudila da im obezbijedi, njihova direktorica. To je nekih 13-14 kilometara u jednom pravcu. A kad smo ih posjetili 8. marta, nisu zaboravili ni svoju učiteljicu za koju su itekako vezani, priča Alen ef. Duraković vjeroučitelj.

Škola uskoro dobija i novo igralište za svoje đake.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.