Poreznik dolazi po tadžikistanske blogere

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Odluka o nametanju poreza blogerima jednostavno se može posmatrati kao pokušaj tadžikistanske vlasti da ne ostave nijedan kamenčić nepregledan prilikom traženju novih izvora prihoda.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Blogeri u Tadžikistanu moraju se do 1. aprila pojaviti u poreznoj službi kako bi se registrovali i platili porez na eventualnu dobit.
To bi se moglo činiti kao neuobičajena potražnja.

Ali godine ‘letenja’ ispod poreskog radara, uz ono što mnogi blogeri smatraju oskudnim prihodima, dovodi do pitanja o službenim motivima za suzbijanje jednog od rijetkih centralnoazijskih utočišta za snažno nezavisne glasove i teme, piše redakcija Radija Slobdona Evropa (RFE/RL) na engleskom jeziku.

Insistiranje na prijavi poreza djeluje kao “pobjeda” za tadžikistanske vlasti, koje su uvijek u potrazi za dodatnim poreznim prihodima, ali koje su podjednako oprezne šta se objavljuje na internetu u Tadžikistanu.

S druge strane, to djeluje kao gubitak prilika za mnoge blogere, od kojih se neki žale da će plaćanje bilo kakvog poreza okončati njihove objave na svjetskim društvenim mrežama poput Fejbuka, Instagrama i Jutjuba.

Službenik Poreznog odbora Šamsulo Kabirzoda izjavio je za tadžikistanski servis RFE/RL, lokalno poznat kao Ozodi, da neki popularni lokalni blogeri i drugi na Jutjubu objavljuju videozapise uz reklame.

“Oni primaju novac oglašavanjem proizvoda i proizvoda velikih firmi na svojim stranicama i kanalima, te stoga moraju plaćati porez”, rekao je Kabirzoda.

Nezavisna tadžikistanska web stranica ‘Asia-Plus’ citirala je izvor iz Poreznog odbora, koji postavlja slično pitanje: “Zašto bi ljudi koji se bave fizičkim radom i teško zarađuju novac trebali plaćati porez, dok blogeri koji lako zarađuju to ne bi trebali?”

Neki blogeri već su javno reagovali.

Izvještaj Asia-Plus citirao je Usmonjona Mirzomurodova, koji na Jutjubu vodi emisiju pod nazivom Todžikon šou.

“Nemate pravo oporezivati me”, rekao je Mirzomurodov. “Kunem se, moj Jutjub kanal donio je samo 101 dolar u jednoj godini – od čega ćete me oporezivati? Trebam li posuditi još 100 i platiti vam 200 dolara? To je ono što radite, zbog čega su mnogi razočarani u svoju domovinu.”

Blogerka Šoira Pulodova rekla je za Ozodi: “Mi smo mala zemlja i mnogi ljudi se poznaju. Često će ljudi tražiti od nas blogera, kao prijatelja, da im nešto oglašavamo. Za ove videoisječke ne dobivamo ništa.”

Ovo donosi veliko pitanje za mnoge: Ako nema dobiti, hoće li se i dalje očekivati da nešto plate?

Kabirzoda je rekao za Ozodi da trenutno postoji 29 društvenih mreža ili kanala s publikom između tri i 19 milona pretplatnika. Citiran je izvor Asia-Plusa iz Poreznog odbora koji kaže da “ova industrija snažno raste i u razvijenim zemljama postoji ogroman novčani promet”.

Ali većina blogera u Tadžikistanu nema ni približno toliko pretplatnika i kažu da nemaju ni blizu velike prihode.

U nedavnom članku za centralnoazijski analitički biro CABAR.Asia, istraživač Muslimbek Buriev ocijenio je da tadžikistanske vlasti rutinski “nastoje uvesti nove poreze” kako bi nadoknadile budžetske nedostatke i navodi statistiku PwC-a koja sugeriše da Tadžikistan sada ima najviše poreze u regiji Centralne Azije.

Odluka o nametanju poreza blogerima jednostavno se može posmatrati kao pokušaj tadžikistanske vlasti da ne ostave nijedan kamenčić nepregledan prilikom traženju novih izvora prihoda.

Ali, također daje vlastima veću moć nad njenim građanima koji objavljuju na društvenim mrežama.

Protiv blogera 2019. pokrenuta su najmanje dva krivična slučaja, od kojih je jedan na kraju kažnjen.

Neplaćanje poreza – u cijelosti ili djelomično – koristilo se u prošlosti kao osnova za zatvaranje mnogih organizacija, posebno nezavisnih grupa i nevladinih organizacija.

Odluke o gašenju web stranica ili isključivanju pojedinaca iz objavljivanja na društvenim mrežama češće su sprovođene zbog sadržaja – najčešće materijalom koji je kritikovao ili sramotio vladu ili nekoga u vladi.

Kritičari su takve zabrane smatrali uveliko političkim.

No, nova zabrinutost leži u tome da bi vlasti mogle koristiti porezne probleme za postizanje istog cilja, što im pruža veće pokriće za odluke o ukidanju ili zabrani takvih stranica.

Čitajte više