Akademik Zukorlić gost emisije “Odmotavanje”

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Tema emisije bila je “Historija, pravda i pomirenje”.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Predsjednik Stranke pravde i pomirenja akademik Muamer Zukorlić bio je gost emisije “Odmotavanje” na televiziji Vesti. Tema emisije bila je “Historija, pravda i pomirenje”.

Akademik Zukorlić se na početku osvrnuo na inicijativu po kojoj bi udžbenike identitetskih predmeta (maternji jezik, historija i geografija) pisala država. Akademik Zukorlić podjsetio da je država i do sada bila posljednja instanca kada je riječ o udžbenicima što kroz odobre, što kroz komisije i Ministarstvo prosvjete. On je istakao da je od svega najbitniji konceptualni pristup samo udžbeniku u pogledu sadržane.

– Pitanje je da li želimo da imamo udžbenik koji je kvalitetan u pogledu istinosti ili želimo da imamo udžbenik historije koji će servisirati neke naše interese. Sturka i etika, to su dva glavna temelja na kojima bismo trebali graditi svoje obrazovanje i sada udžbenike kao jedno važno sredstvo u procesu obrazovanja. To dvoje ako izuzmemo, umanjimo, ili jedno suspendujemo – gubimo kompas. To ne bi smjelo da se desi. Struka je ta koja bi trebala da nam pomogne da dođemo do onoga što je bar približno istina, jer te apsolutne istine u ljudskoj istini ne postoje, ili bar nisu ostvarive, ali je isto tako jako bitno da i ljude koje zadužimo time imaju dokazane etičke vrijednosti, da su dosljedni i da im je stalo, da imaju ono što čovjeka čini čovjekom i što je garant da profesija neće biti instrumentalizirana. Mi danas imamo problem u svijetu razularenosti znanja i nauke, pa su se okrenuli protiv čovjeka, a to je baš zato što je etički faktor suspendiran iz znanja, pogotovo iz nauke, u civilizaciji koja se odrekla Boga i pravih duhovnih vrijednosti. To je veliki problem i mi isti taj problem možemo imati i u ovom slučaju. Dakle, naći ljude koji imaju etičke i stručne kompetencije, ističe akademik Zukorlić.

Jedan dio emisije tretirao je pitanje filma “Dara iz Jasenovca”. Akademik Zukorlić kazao da je ključno pitanje šta je bila misija filma i u pogledu snimanja i u pogledu očekivanja.

– Da li se sa filmom imala namjera da se približi stanje stvarnog historijskog događanja ili se je tu u okviru tkz. umjetničke slobode to predstavilo na način da možda želi da probudi emociju. To je veoma važno. Ja sam za to da imamo više filmova dokumentarne prirode, da se rade na bazi moguće historijske građe, pa da onda to istovremeno bude i edukacija i sjećanje na to šta se desilo. To bi za mene bilo korisnije.

Akademik Zukorlić se osvrnuo i pitanje emotivnog napona koji je film izazvao kod jednog dijela gledaoca.

– Pitanje odnosa prema emociji je još jedno pitanje kome se ovdje ne pridaje značaj, iako je emocija vrlo važna kategorija. Emociju trebate dići kod naroda po meni smo pred juriš, jer jedino tada ima smisla. Gdje je problem, problem je ako dižete emociju i emotivni napon, bez mete jer tada sagorijevate sopstveni narod. Poruka je opasno sa emocijom, emocija je vatra koja kada ne može da sagori drugoga ona sagori nas.

Akademik Zukorlić kazao da su Jasenovcu su stradali i Bošnjaci.

– Ja sam nedavno došao do knjige koju je napisao jedan moj prijatelj u Bosni Nihad Alibegović “Bošnjaci u Jasenovačkom logoru”. Vjerovatno nikada niste čuli da je jedan ogroman broj Bošnjaka stradao u Jasenovcu. Naravno, nije ni blizu one brojke stradanja Srba, ali postoji. Sada ako bismo htjeli istinu mi bismo zastupili sve to, bolno je ali nek se zna.

Zukorlić poručio da historija i vraćanje u prošlost vrijedi samo onoliko koliko ćemo uzeti dobre pouke.

– Za mene je znanje jedina velika vrijednost, neprikosnovena, kojoj treba sve da bude podređeno, iako je ona metodička vrijednost koja treba da dovede do visoko – kulturnog profiliranja pojedinca i zajednice. Dakle, to je moj pristup i ja sam tu restriktivan. Kada su u pitanju sjećanja – ona opet imaju dvije dimenzije. Jedno je bavljenje prošlošću kada su u pitanju žrtve da saznamo istinu, a drugo je sjećanje iz pijeteta da se ne bi prosto omalovažila žrtva i zločin nad tom žrtvom. To su dvije dimenzije. Jedna je na putu znanja, a druga je etičko-duhovne kategorije i one su bitne, ali sve sa mjerom i inače u životu znanje i cjelokupna vrijednost čovjeka bazirana na tom znanju vrijedi onoliko koliko mi nađemo mjeru u svemu. To je kao kada se liječite. Nije fora ako pronađete lijek, a onda promašite dozu i otrujete se. Jako je bitno da znate mjeru. Mjera je nešto što određuje kvalitet znanja i mudrost, kao najveći stepen znanja.

Akademik Zukorlić posebno tretirao bošnjačko-srpske odnose, podsjetivši da predstavljaju centralni dio sporazuma koji je SPP potpisala sa SNS-om.

– Prva tačka na kojoj sam insistirao i što je prihvaćeno jeste očuvanje i unapređenje srpsko-bošnjačkih odnosa, druga tačka tretira odnose Srbije i BiH. Meni je to općenito važno, ali mi je važno kao pripadniku bošnjačkog naroda koji živi u Srbiji. Koji hoće da doživi, da se bori da doživi da to ne bude teret nego da to bude normalno, pa možda čak da bude prednost imati u Sarajevu etno-nacionalnu maticu, a ovdje imati svoju domovinu u kojoj živiš. Meni je to ideal i politički i kulturni kome ja sanjam i kome ja težim i kome ja pokušavam da doprinesem. E sada da li će Srbija definirati primarno svoj nacionalno-državni interes po tom stereotipu iz 19-vijeka, teritorijalno-kolonijalnog da mi uzmemo za nas ovdje od ovih ovo, od onih ono, da se mi osiguramo po cijenu rata, po cijenu sukoba. Po meni Srbija treba drugačije, ja ću sugerisati da Srbija definiše drugačije svoj nacionalno-državni interes. Prvo zato što ima 30% nesrba u Srbiji, da li ćete te narode integrisati da Srbiju dožive kao stvarnu domovinu ili nužno zlo ili ćemo nekako sa njim ne znamo ni kako.

Bilo bi od izuzetne važnosti imati najbolje odnose sa Bošnjacima. Pored toliko međusobnih fleka koje imamo u tim ratnim situacijama mi smo i dalje zajedno i u Bosni, i u Srbiji na prostoru Sandžaka.

– Ja kad bih “vodio” Srbiju, ja pokušao da sve koje mogu da dobijem da pridobijem na svoju stranu, ali to bi značilo sljedeću stvar. To bi isključilo ovu rigidnu politiku “mi ćemo od vaše države pola, od ove ćemo trećinu, samo me zanima interes Srba u toj zemlji, manje me zanima interes drugih u mojoj zemlji”, znači moramo se pomiriti sa time da sve što tražiš za svoje kod drugih, moraš dati drugima kod sebe. Dakle, to su neke aksiome. Ne možete drugačije. Sada ima dvostrukih standarda. Istina je da je ova vlast značajno promijenila odnos prema nama Bošnjacima, ali ja sada ne mogu da kažem Koštunica nam je ovo napravio, sada Koštunice nema, a nastavila se nepravda. Jedino je Srbija od svih zemalja država bivše Jugoslavije dozvolila i pomogla da se razbije jedinstvena Islamska zajednica. I šta sad treba da to zaboravimo jer je to uradio neki bivši premijer, e pa ne može, postoji nasljeđe i gorko i slatko koje jedna vlast dobije. Drugo ako u Ustavu piše da Srbija garantuje ravnopravnost svih crkava i vjerskih zajednica ne može dozvoliti da samo u Srbiji na javnim skupovima samo patrijah sjedi u prvom redu, a svi predstavnici ostalih vjerskih zajednica u nekom tamo redu. Samo u Srbiji, možda je to simbolika, ali ta simbolika govori o ravnopravnosti. Hajmo sada to liječiti, to je ranjivo hajde pažljivo. Zašto je bitna ideja pomirenja i retorika pomirenja? Mi istu možemo da kažemo na dva načina. Jednu te istu istinu ja mogu da kažem na način da vas uvrijednim, a mogu i da je kažem da vas ne uvrijedim. E samo je to razlika. Znači treba da gradimo jedan diskurs pažnje. Ne možemo masnovno podržavati ideju u kojoj kažete da Bošnjaci ne postoje, to je izmišljena nacija, njihov jezik ne postoji. Kraj. Ne možete tako, imaćete sve dušmane oko sebe čak i da ste u pravu.

Akademik Zukorlić se osvrnuo i na donaciju vakcina Bosni i Hercegovini koju je u Sarajevu uručio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

– Na dobro djelo ne mogu biti osnovne zamjerke. Kada neko učini dobro djelo i nekom donese olovku na poklon, vi možete da kažete ta olovka je 100 dinara, ali to je pažnja. To je poklon i ko god je čovjek, ko god je vaspitan će reći hvala. To je pitanje elementarne kulture i ja se zahvaljujem predsjedniku i smatram to velikim gestom i jednom investicijom koja je mnogo više od 5.000 vakcina, čija je težina u dobrom djelu i postupku evo imamo raznih neslaganja u prošlosti, zločine, imamo probleme ali ja hoću da napravim gest dobre volje, neki će se zahvaljivati, neki će me rastrazati, ali je jako teško stvoriti dobro djelo. E sad drugo su problemi koji su Bosni nagomilani zbog činjenice da je to država u invalidskim kolicima, sa mnogo problema i frustracija pa se sada pojavljuju razne reakcije. Dobro djelo treba da bude naše sredstvo za pomeranje te crte, za naše zbližavanje i polako kretanje ka pomirenju i otvaranju jedne nove stranice gdje ćemo kazati hajmo definisati gorko-bolno, hajmo definisati šta je zajedničko, šta je različito, da jedini druge priznamo, poruka je akademika Zukorlića.

Čitajte više