Treba li Bošnjacima/Bosancima tunel za izlaz iz mentalne opsade uma?

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Sarajevo je „grad“, čiji su zidovi i bedemi prirodna brda svuda okolo. Sarajevo nema ni vještački zid ni vještački bedem zato što je otvoren „grad“ s otvorenim srcem. Možda je baš zbog toga meta dušmana, kojima se čini da ga je lahko na prečas pokoriti.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Zamislite „um“ kao „grad“. Kad je u miru, „um“ je sretan i zadovoljan, kad je u ratu, „um“ je nesretan i očajan. Isto kao i „grad“, ljudski „um“ može biti u ratu, može biti napadnut, može biti okupiran i može biti pod opsadom.

„Grad“ je fizička, a „um“ je mentalna kategorija. Zato, „grad“ se od dušmana brani fizičkim, a „um“ mentalnim sredstvima. Još od davnina oko glavnog „grada“ podizan je kameni zid, pravljen je bedem (tur. beden, arap. badan: tijelo, trup), visok i strm vanjski zid ili nasip oko „grada“, bedem koji je služio kao zapreka za dušmana, te kao borbeni položaj i zaklon za branitelja. Najveći zid ili bedem za obranu „grada“, države, je kineski zid, a najslojevitiji bedem bio je oko Konstantinopolja ili Carigrada, glavnog grada Istočnog rimskog carstva.

„Um“ se, isto tako, brani od napada dušmana, koji imaju namjeru da ga upokore. Prostor „grada“ zauzimaju ljudi, građani, a prostor (space) „uma“ zauzima vjera i misao. Vjerom se podiže zid, koji štiti „um“ od prodora zlo-umnih ili zloćudnih osvajača, a mišlju se pravi bedem, koji služi kao brana od dušmana, koji hoće da svojim zloćudnim umom zauzmu tuđi dobroćudni umni prostor. Građani slobodnog „grada“ moraju biti ujedinjeni u obrani svog gradskog prostora, a misleći ljudi slobodnog uma moraju imati intelektualnu volju i hrabrost da štite svoj misaoni prostor, koji može biti ugrožen od unutrašnjih i vanjskih neprijatelja.

Sarajevo je „grad“, čiji su zidovi i bedemi prirodna brda svuda okolo. Sarajevo nema ni vještački zid ni vještački bedem zato što je otvoren „grad“ s otvorenim srcem. Možda je baš zbog toga meta dušmana, kojima se čini da ga je lahko na prečas pokoriti. Pokušali su to dušmani učiniti kroz opsadu „grada“ cijelih 1.425 dana i noći, ali nisu uspjeli. Sarajevski građani, slavni borci i časni šehidi su svojim tijelima branili svoj „grad“ i obranili ga od dušmana.

Bez dvojbe, može se reći da je fizička borba za „grad“ Sarajevo, koja je trajala četiri proljeća, četiri ljeta, četiri jeseni i četiri zime jedna od najslavniji borbi u povijesti odbrane glavnog grada jedne države od dušmana. Opsadnici „grada“ Sarajeva, koji su ga danonoćno ciljano garantirali, na kraju su se umorili od svog vlastitog zla, ali građani Sarajeva nisu odustali od svoje časti i slobode, nisu odustali od gradskog prostora (space), koji im po rođenju pripada.

Dušmani su se povukli i fizički su ostavili „grad“ Sarajevo na miru, ali nisu odustali od okupacije njegovog slobodnog „uma“. To je ono što se danas, dragi moji, događa mom i tvom „gradu“ Sarajevu, kojeg nisu mogli ni nakon četiri godine pokoriti fizički pa ga, stoga, nastoje naknadno pokoriti mentalno na način opsade dobroćudnog sarajevskog „uma“ od strane zloćudne beogradske pameti u liku ksenofobičnog i fašističkog „Duginog“ psa lutalice Milomira (Mrzomira) Marića, koji odašilja umobolne strijele na Bosnu i „grad“ Sarajevo, koji je preživio četverogodišnje smrtonosno srpsko granatiranje sa sarajevskih okolnih brda, gdje se Aleksandar Vučić proslavio svojom izjavom da će ubiti „sto muslimana za jednog Srbina“.

Ejvallah vam, kukavički junače! Odavno vas nismo ni čuli ni vidjeli na obližnjem sarajevskom brdu. Bili smo se zabrinuli da vam nije pozlilo od silnog meraka da pogađate po sto puta jednog po jednog muslimana. Zato nam je bilo drago što ste nam se jučer pojavili na Sarajevskom aerodromu da nas „počastite“ s indijskim vakcinama. E, baš vam fala. Nećemo vam to zaboraviti, kao što ni vi nećete zaboraviti da ste nam dužni izvinjenje i pokajanje za srpski genocid te obećanje da vam genocid nad Bošnjacima/Bosancima nikad više neće pasti na pamet.

Priznajem, donekle ste uspijeli, kao i u slučaju fizičke opsade našeg časnog „grada“, da postignete izvjesnu prednost u opsadi našeg čistog „uma“, ali to vam se samo čini. Zbog teških fizičkih ožiljaka, koje nosimo od četverogodišnje opsade „grada“, malo smo bili zanemarili opasnost od vaše namjere da izvršite opsadu našeg čistog bosanskog „uma“.

Nasreću, vaša jučerašnja posjeta Sarajevu drugog dana od povijesnog referenduma o nezavisnosti bosanske države, referenduma kojeg vi ne priznajete zato što imate malu dušu i uskogrudno srce, upalila nam se ugašena lampica u našem dobroćudnom bosanskom mozgu pa je naš čisti bosanski „um“ shvatio da je na djelu vaš pokušaj mentalne opsade bosanskog „uma“, opsade koja je opasnija od fizičke opsade „grada“.

Tako je, dragi moji Bošnjaci/Bosanci, nama prijeti iz Beograda, ako već nije zauzela maha, opsada bosanskog „uma“, kao što je bila i opsada „grada“.

Ima onih u Bošnjaka/Bosanaca, koji to već shvaćaju, ali ima i onih, koji, kao i u slučaju opsade „grada“, to ne shvaćaju pa se prema toj opasnosti ponašaju nonšalantno. No, valja nam znati da je mentalna opsada bosanskog „uma“ mnogo opasnija od fizičke opsade „grada“.

Čini mi se da se našoj naciji to sada upravo dešava. Mi smo, kao nacija, pod mentalnom opsadom. Jer nije moguće drugačije objasniti afere i poraze, koji nam se u posljednje vrijeme događaju, poraze koji nisu fizički već mentalni. Onaj koji to ne vidi, nije skroz mentalno zdrav.

Moramo to, kao nacija, shvatiti i prihvatiti kao činjenicu jer je to prvi uvjet za zdravo mentalno stanje, a to je da se prizna istina o bolesti za koju onda ima nade da se može izliječiti. Negacija bolesti, posebno mentalne, vodi naciju u propust i to iz nekoliko razloga:
1) Kada nacija doživi poraz svoga čistog „uma“, nema joj više ni života. Nacija je tada doslovno mrtva!
2) Odbrana „grada“ koliko god je fizička, ona je mnogo više mentalna. Stoga, nacija koja izgubi svoju mentalnu snagu otpora protiv dušmana, izgubila je i „grad“ i „slobodu“!
3) Istina je uvjet za mentalno zdravlje nacije, a pravda je uvjet za zdravo nacionalno društvo i zdravu nacionalnu državu!
4) Ako dopustimo da nam kroz opsadu bosanskog „uma“ sruše zid istinske vjere i bedem slobodne bosanske misli, bit ćemo totalni gubitnici, kojima Alijina zakletva: “Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo!, neće imati nikakvog smisla!
5) Više sam u strahu od opsade bosanskog „uma“, opsade koja je na djelu, nego od fizičke opsade „grada“ Sarajeva, koju sam, hvala Allahu, preživio!

Naravno, nije moguće bosanskom „umu“ da preživi pod opsadom, kao što nije bilo moguće ni „gradu“ da preživi bez prokopanog tunela!

Zato, dragi moji Bošnjaci/Bosanci, vakat je da se kopa tunel za naše bošnjačko/bosansko mentalno oslobađanje od opsade, koja nas sve više steže iz Beograda!

Treba nam tunel koji će nas izvesti na slobodnu teritoriju bosanskog „uma“, koji neće biti ni rob ni sluga beogradskoj pameti, koja se sve više širi Bosnom, kao zarazna pošast. Širi se u crkvama, školama, fakultetima, radiju, televiziji i društvenim mrežama, koje su pune šund govora i literature te turbo-falk pjesama. Širi se u politici i ekonomiji!

Bošnjaci/Bosanci, ozbiljno razmislite o ovome što sam vam danas rekao!

Možda, još uvijek nije kasno! A, možda, jest!

Sami procijenite!

Čitajte više

Sećamo se izjava prethodnog patrijarha Irineja o Kosovu kao zemlji koja je „natopljena našom krvlju“, te da stoga „ne mogu oni njome vladati“ ili o načelu da „ono što je silom oteto, silom se i vraća“.
Razgovaralo se o tome u kojoj meri vlast promoviše govor mržnje, kako se taj govor odomaćio u Skupštini Srbije, pa se poslanici takmiče ko će izreći više uvreda na račun opozicije i kritičara vlasti, kakav je uloga tabloida i desničarskih portala u širenju govora mržnje...
Srce mi je slomljeno, misli Nel. Ali u našoj porodici ne kažemo: „Srce mi je slomljeno“. Mi kažemo: „Ima li keksa?“ Mora se jesti. Mora se mrdati. Mora se misliti na nešto drugo.