Pet hiljada Vučićevih uboda

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Pet hiljada Vučićevih uboda neće biti dovoljno za prekobrojne uspavane ljepotice i ljepotane na dušeku pored državnih jasala, ali je više nego dovoljna uvreda za mnoge časne Bosance i Hercegovce.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

“Od svake se ‘tice meso ne jede!”, – reče stara poslovica i nametnu se kao aksiom, u ophođenju sa “četnikom sa jevrejskog groblja” koji može mijenjati dlaku jer je vuk, ali ćud NIKAD, zapamtite. Sadaka koju je donio avion srbijanske aviokompanije, koja uzgred sve teže leti, ali lahko u Sarajevo sleti, nije poniženje za dva člana predsjedništva Bosne i Hercegovine (ne računajući onog što je sletio helikopterom, jer isti ne priznaje Bosnu i Hercegovinu, niti njene institucije, op.a.), već za čestite Bosance i Hercegovce, bez obzira na vjeru i kojem konstitutivnom toru pripadaju ili se nisu ni utorili. Inače donirana vakcina Covishield, pripada istom tipu vakcine od AstraZeneca/Oksford, ali koju proizvodi indijski Institut za serume. No, ono što nije do kraja rečeno od strane Međunarodne zdravstvene organizacije, jeste valjanost iste koja je se eto preporučuje onima sa tanjim džepom, čitaj sirotinji. Nije prvi put da se svijet dijeli na one koji trebaju da postanu besmrtni, ali u paprikama, i one koji koji će zamijeniti glodare u ispitivanju oružja za masovno uništenje. Tako i vakcine, koja od svog prvog pojavljivanja, jednog od brojnih u svijetu za neobično kratko vrijeme, unosi toliko smutnje i nejasnoće da prosječnog građanina tjera da se preventivno ubode na trn, makar će istinski osjećati bol. Ovo ipak prepuštam struci koja voli da nosi taj “barjak kompetentnosti” iako nas vrijeme koje nezaustavljivo teče uči mnogo čemu suprotnom, pored “stručnih” izjava koje nas zbunjuju.

Vraćam se sramnoj slici na sarajevskom aerodromu i dvojici članova Predsjedništva BiH, koji su jučer i de facto i de jure doživjeli diplomatski poraz i to se mora priznati. Jedino je ministrica inostranih poslova Bisera Turković ukazala na potrebu da se već preuzete vakcine provjere putem nadležnih institucija. Obzirom da dolaze iz zemlje u kojoj je krava preča od čovjeka, da nisu ne daj Bože namijenjene za hajvane umjesto za insane. Izjave dvojice članova Predsjedništva BiH, razumio sam kao raspravu je li prezervativ koristio ili nije, a on je već “blic” iskorišten onako s nogu i odbačen. Ako sam istu dvojicu u slučaju ikone i odbijanje susreta sa ruskim diplomatom Lavrovom doživio kao diplomatski uspjeh navedenog dvojca, ovo jučer je se pokazalo kao odbačenost, upravo nalik prezervativima.

Nemojte ni pomisliti da likujem poput četvorke ili ti abortiranih brojčanika koji su otpali, to nikako.

Samo se glasno pitam dokle će bosanskohercegovačka diplomatija nabacivati lopte onima koji su direktno učestvovali u agresiji na Bosnu i Hercegovinu pucajući sa Jevrejskog groblja, i prijeteći ubijanjem muslimana, stotinu za jednog Srbina, baš kao što je to činio osuđeni zločinac Karadžić. Isti Vučić, odbio je pomoć Bosne i Hercegovine Novom Pazaru, pod izgovorom da je to njemu uvreda, a nije jer se on ne zna uvrijediti. Uostalom to je moralna poveznica za ljude koji imaju čast, već samo zato što bi se na taj način pomogli Bošnjaci u Novom Pazaru. Isti taj Vučić, odbija izručiti na desetine osuđenih ratnih zločinaca, svojih saboraca, a hapsi mladiće iz Srebrenice koji su u vrijeme činjenja genocida bili djeca, i na njegovu žalost preživjeli. To su činjenice! Da ne govorim o o pljački prirodnih resursa za koje nije nikada Bosni i Hercegovini uplatio niti marku, prije svega putem hidroelektrane. Da ne govorimo o negiranju genocida u Srebrenici, te filmskom nastojanju da se isti medijski gurne u drugi plan i tako zaboravi, jer smo mi Bošnjaci u tome najbrži. Ovo su samo neke od činjenica koje ukazuju na potrebu da se konačno sazna ko u kući Izetbegovića nosi suknju, ili su to dvije suknje pod jednim krovom. I nemojte me zasipati citatima šta je govorio Alija i time prikriti šta konstantno čini Bakir. Nemojte me uvjeravati kako trebam prihvatiti bogohuljenje propalog kandidata za načelnika Zenice, jer sam na sreću puno ranije spoznao vjeru islam, puno prije nego je stranka koju branite i postala. Čak i ulema pred čijim su se sjedištem i procvalim ružama slikali bogohulnici u prisustvu članova akademske zajednice, samo su ulje na vatru da pišem sa ovoliko gorčine. Niko od mene ne bi bio sretniji da Stranka demokratske akcije konačno počne živjeti i raditi po rukopisu rahmetli Alije Izetbegovića (kojeg sam jednom sreo u vojnoj uniformi, zamislite čak smo nosili iste zelene jakne “vijetnamke” op.a.), i tako se otrgnuti od nepotizma, samoljublja, i naravno bogohuljenja koje nas strmoglavo vodi u propast. Pa toliko bogova nije izdržala ni antička Grčka.

Dok se ne napravi taj pomak imat ćemo u parlamentu i diplomatiji voštane figure tipa Genjca, ili vječitog studenta, učenika generacije u čijem vokabularu je dominanta uzrečica “dakle”. Imat ćemo ministra Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline, iz pastorkine stranke, koji osim “onaj kze” ne umije ništa drugo prevaliti preko jezika. Imat ćemo više školovanih sportista u vladi nego u NS BiH. Imat ćemo visoko obrazovane, mlade ljude čija diploma nije na tapetu k’o “Osmicina” kako stoje u redu, da tamo u okrilju gospođe Evrope budu pflegekraft ( na njemačkom, njegovatelj koji čisti i pere, guzice bezbeli op.a.). Imat ćemo sve osim pameti. I da ne nabrajam, ovo je sasvim dovoljno za potonuće.

Samo, koliko puta treba da nas ugrize zmija iz iste rupe pa da skontamo da je zmija, otrovnica?

Pet hiljada Vučićevih uboda neće biti dovoljno za prekobrojne uspavane ljepotice i ljepotane na dušeku pored državnih jasala, ali je više nego dovoljna uvreda za mnoge časne Bosance i Hercegovce.

Znam zasigurno koga njegova vakcina neće ubosti!

Čitajte više

Sećamo se izjava prethodnog patrijarha Irineja o Kosovu kao zemlji koja je „natopljena našom krvlju“, te da stoga „ne mogu oni njome vladati“ ili o načelu da „ono što je silom oteto, silom se i vraća“.
Razgovaralo se o tome u kojoj meri vlast promoviše govor mržnje, kako se taj govor odomaćio u Skupštini Srbije, pa se poslanici takmiče ko će izreći više uvreda na račun opozicije i kritičara vlasti, kakav je uloga tabloida i desničarskih portala u širenju govora mržnje...
Srce mi je slomljeno, misli Nel. Ali u našoj porodici ne kažemo: „Srce mi je slomljeno“. Mi kažemo: „Ima li keksa?“ Mora se jesti. Mora se mrdati. Mora se misliti na nešto drugo.