Dostojna!

Sasvim slučajno, dostojnost je i jedan od osnovnih uslova za izbor i ostanak na sudijskoj funkciji.
Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Pre nešto više od nedelju dana, pratili smo izbor partrijarha Srpske pravoslavne crkve, a zatim i njegovo ustoličenje. Mediji su o ovim događajima izveštavali detaljno. Na dan izbora smo pratili blog uživo. U realnom vremenu smo obaveštavani o rezultatima glasanja za patrijarha, a zatim i koga je izvlačenje koverte sa imenom opredelilo za poglavara SPC. Javno je bila dostupna biografija novog patrijarha. Ona je podvrgnuta analizama i procenama pravaca mogućeg budućeg delovanja.

Sa druge strane i praktično istovremeno, odvija se postupak izbora predsednika najvišeg suda u Srbiji, Vrhovnog kasacionog suda (VKS). Predsednik VKS-a je zapravo poglavar – poslužimo se crkvenim rečnikom – jedne od tri grane vlasti u Srbiji. Deo stručne javnosti je nedavno izrazio zabrinutost zbog toga što se za ovu poziciju prijavila samo jedna kandidatkinja i što se postupak izbora u velikoj meri odvija iza zatvorenih vrata. Oglas Visokog saveta sudstva kojim su sudije pozvane da se prijave na konkurs objavljen je krajem 2020. godine, sa pune dve godine zakašnjenja. Odluka o raspisivanju konkursa je, prema svedočenjima članova Visokog saveta sudstva, doneta bez prethodne najave, pod tačkom „razno“, dok je rok za prijavu kandidata isticao tokom novogodišnjih praznika. Oglašavanje i prijava su sprovedene, takoreći, između dva božića.

Postupak izbora predsednika VKS-a je složeniji od postupka izbora predsednika drugih sudova. Njega, na predlog Visokog saveta sudstva, po pribavljenom mišljenju opšte sednice Vrhovnog kasacionog suda i nadležnog odbora Narodne skupštine, bira Narodna skupština. Splet tajnosti i zakulisnih radnji se zbog produženog postupka nikako ne okončava, već uporno nastavlja. Te ponovljene radnje samo potvrđuju pretpostavku dela stručne javnosti da se ne radi o slučajnosti ili nemaru – već o nameri.

Gde smo u ovom trenutku u postupku izbora predsednika VKS-a? Jedina zainteresovana kandidatkinja se prijavila na oglas i sa njom je početkom februara u VSS sproveden razgovor. Postavljena pitanja, odgovori kandidatkinje, kao i zainteresovanost članova VSS-a da se informišu o programu sudije Vasović, posebna su tema. Za sada je dovoljno reći da se ovaj intervju u potpunosti uklapa u sliku banalizovanog i simulovanog postupka izbora.

Visoki savet sudstva još uvek nije uputio predlog Narodnoj Skupštini da za predsednika Vrhovnog kasacionog suda izabere Jasminu Vasović. Iako predlog ne postoji, u petak 26. februara je, prema informacijama iz VKS-a, opšta sednica suda, koju čine sve sudije, jednoglasno i na javnom glasanju podržala jedinu prijavljenu kandidatkinju. Na internet prezentaciji VKS-a o ovom glasanju nema ni reči. U odeljcima aktuelnosti, vesti, saopštenja i obaveštenja, pažljivi čitalac ne može da se informiše o ovom važnom događaju. Ipak, jedno drugo obaveštenje objavljeno je upravo u petak, ono o predstavljanju jedinstvenog programa za rešavanje starih predmeta do 2025. godine, do kada bi – sasvim slučajno – trebalo da traje i mandat novog predsednika VKS-a.

Postoji mogućnost da se glasanje o kome svedoče predstavnici sudstva nije dogodilo. Imajući u vidu da je svedoka mnogo, jer opštu sednicu suda čini 41 sudija, šanse za ovako nešto su male, ali ipak postoje. U tom slučaju bi vršilac funkcije predsednika VKS-a trebalo što pre da demantuje zlonamerne glasine o prikrivanju podataka o sudskoj podršci sudiji Vasović.

Postoji mogućnost da se izjašnjavanje opšte sednice dogodilo, ali da ono nije vest ne samo za opštu javnost, nego ni za Vrhovni kasacioni sud. Ili da makar nije vest u rangu programa rešavanja starih predmeta. U ovom slučaju postavlja se pitanje – zbog čega je došlo do preuranjenog izjašnjavanja, pre nego što je VSS predložio Vasović za izbor Narodnoj skupštini.

Ukoliko ovo ipak jeste relevantna vest za VKS i javnost, možda je način na koji je došlo do izjašnjavanja sprečio sud da o njemu obavesti javnost. Podsetimo ovde, još jednom, da se čak i u postupku izbora patrijarha, u sistemu koji važi za konzervativan i zatvoren, glasanje odvijalo tajnim glasanjem. Uprkos predlozima da se tajno glasanje primeni i u sudu, u skladu sa Poslovnikom o uređenju i radu VKS-a, ovakav predlog nije većinski podržan. Tako je glasanje o glavnom pitanju svedeno na glasanje prozivkom. Ovakav postupak treba staviti u kontekst ne samo opštih demokratskih izbornih principa, već i opštih principa odlučivanja sudija u većima, a koja su zakonom zatvorena za javnost. Dakle, postoji svest da se garancijama tajnosti glasanja u postupku štite interesi stranaka u postupku i interesi pravde, ali ista ovakva svest izostaje kada je u pitanju izjašnjavanje o strateškim pitanjima od važnosti za pravosuđe.

Zašto je sve ovo važno za građane Srbije? Domaća stručna javnost, a poslednjih meseci i Evropski parlament i Evropska komisija, uspostavljanje nezavisnosti pravosuđa i sudsko razrešavanje kriminalnih afera vide kao pretpostavku za izlazak Srbije iz blokade institucija koja traje gotovo deceniju.

Dok se izvršna vlast međunarodnim zvaničnicima po ko zna koji put hvali namerom da promeni Ustav i tako navodno promeni podanički položaj sudstva u odnosu na političku vlast, u realnosti se odvija suprotan proces. Za ovaj hod unazad nije odgovorna isključivo izvršna vlast, iako su njeni prsti odavno u pravosudnoj tegli meda. Odgovorno je i samo sudstvo koje nema snagu da se izbori, ako ništa drugo, onda makar za poštovanje ustavne procedure i sprovođenje tajnog glasanja o kandidatu za predsednika najvišeg suda. Predsednika koji – podsetimo – vrlo lako, u institucionalnom smislu, može nadživeti aktuelni saziv Skupštine, mandat Vlade, ali i mandat predsednika Republike.

Ispostaviće se da se u 21. veku, u ustavnoj (i sekularnoj) parlamentarnoj demokratiji, izbor patrijarha, u odnosu na izbor predsednika VKS-a, odvija na zavidnom nivou demokratičnosti i otvorenosti za javnost. Predstavnici crkve će otvoreno govoriti o potrebi da se politička pitanja odvoje od crkvenih, da se neće baviti strančarenjem, o svom poglavaru će glasati tajno, ali uz budnu pažnju medija. Svog izabranog poglavara će predstaviti lako dostupnom biografijom i pozdraviti rečima: Dostojan! Sasvim slučajno, dostojnost je i jedan od osnovnih uslova za izbor i ostanak na sudijskoj funkciji. Izjave o odvojenosti sudstva i politike, kao i odsustvu strančarenja, mnogo više bi pristajale kandidatkinji Vasović. Umesto toga, ona je stala na stanovište da na njenoj poziciji nema mesta za lična mišljenja i da u sudstvu „ne treba izmišljati toplu vodu“.

Da li je i koliko je zapletu u Vrhovnom kasacionom sudu doprineo i poglavar svih poglavara – Aleksandar Vučić, ostaje da pretpostavimo. Izjavom da Vasović poznaje „više godina“ sasvim je sigurno doprineo situaciji u kojoj se nalazimo.

Poređenje dva izbora se ne može okončati jednostavnim zaključkom da je SPC u ovom krugu bila demokratičnija i otvorenija. Publika SPC-a, ma koliko brojna, svodi se na vernike i zainteresovanu javnost. Sudstvo, a naročito njegov vrh, je u domaćem koordinatnom sistemu na sasvim drugom mestu, ili bi to makar moralo da bude – iznad crkve, politike, tajni i spletki, potčinjena Ustavu, zakonu i samim tim, nama građanima.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.