Nije hiće u Europu ući

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Međunarodna zajednica nam je usilila ovo što imamo i to je dokumentirano. Na osnovi tih dokumenata se postavljaju prava o kojima se sve više govori jer se kolektivna svijest budi. Potrebno je dodati ono o čemu se do danas nije govorilo u službenim krugovima, a potrebno je i neizbježno je o tome ne samo govoriti, već postaviti zahtjev koji još nije bio postavljen.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

I ne smije biti hiće u Europu ući, a pogotovo ne s ovom današnjom krnjom Bosnom.

U prethodnoj rečenici sam otvorio vrata za postavljanje zahtjeva koji još nije postavljen, a koji je trebao biti postavljen prije više vjekova. Ovdje nećemo govoriti o krivdi zašto zahtjev nije bio postavljen, nego o pravdi, pravima i načelima da ga se postavi.

Sudjelovao sam u brojnim debatama oko zakonika Britanije gdje se je često koristila izreka da devedeset i pet posto britanskog prava se zasniva na jednostavnom načelu – posjedovanju. Dočim ta izreka nema pravne težine, ona ipak ukazuje na tiho prihvaćanje tog načela u obnošenju pravnih laika, a to smo većina čovječanstva. Uzvratnim putem taj začetnik polaganja prava postaje dio zakonsko-pravnog odnosa među ljudima i šire, među zemljama i državama, i samim tim postaje i dio pravnog zakonika i prava. Ovo ukazuje na potrebu, mogućnost i dužnost ustanovljavanja prava u okviru zakonika.

Gdje god mi živjeli u Bosni ili izvan nje, mi svi imamo potrebu da se postavimo po načelima jer načela ne prepoznaju niti etničku, niti vjersku, niti društvenu podjelu – načela postoje sama po sebi i jednaka su za sve.

Islamska Republika Iran je jedina zemlja na svijetu koja se je postavila po načelima što se tiče Palestine i cionističke genocidne konstrukcije u njoj. Iran se protivi “konceptu dviju država”, a koji se koncept promovira u zemljama Zapada, većinom u Sjedinjenim Državama, koje financiraju opstanak genocidne konstrukcije. Tome će za naših života ili kasnije, doći kraj i to je neizbježno. Kolektivna svijest, koju se je decenijama podrivalo i zataškavalo i time promoviralo ne-pravni postupak ustanovljavanja zemlje i države ipak dolazi na vrh intelektualnih debata koje se danas šire i među običnim narodom, da ne kažem plebejcima.

Iran se iz načela protivi konceptu postojanja države koja je osnovana u genocidu drugih. Iran se ne protivi postojanju države Židova kao takve, ukoliko je ta i takva država ustanovljena na načelima zajedništva, jednakosti, prava i pravde.

Iran odbija koncept “dviju država” iz jednostavnog razloga – time se postojanjem pravno opravda, prizna i udefteri postojanje Izraela u današnjem, genocidnom obliku. I to je to. To je načelo. Zbog tog načelnog pristupa zločinačkoj utvrdi, Iranu se već decenijama nanose veliki gubitci, kako novčani, tako i ljudski i znanstveni. Iz toga nam valja naučiti.

Za pravo i pravdu je potrebno ginuti, a Bosna i Bošnjaci imaju gorka iskustva u tom smislu. No zato Bosna i danas postoji, jer se je za nju ginulo kad god se je moralo ili trebalo ginuti. To je isto jedno od načela na osnovi kojih Bosna postoji i postojat će dok je god ovog dunjaluka.

Međunarodna zajednica nam je usilila ovo što imamo i to je dokumentirano. Na osnovi tih dokumenata se postavljaju prava o kojima se sve više govori jer se kolektivna svijest budi. Potrebno je dodati ono o čemu se do danas nije govorilo u službenim krugovima, a potrebno je i neizbježno je o tome ne samo govoriti, već postaviti zahtjev koji još nije bio postavljen.

Bosna mora javno, pravno i službeno postaviti zahtjev za repatrijaciju Sandžaka, i to čim prije i čim glasnije. Oko toga ne smije biti debate, to mora biti conditio sine qua non.

Poznati su mi slučajevi u okviru pravnih zakonika Kanade i Britanije gdje se stranke, koje su ili tužile ili bile tužene, nisu postavile po načelima i nisu postavile zahtjev posjedovanja. Zakon i sudstvo je sve takve slučajeve odbilo.

Nakon ovog opširnog uvoda, slijedi razlog zašto Bosna ne smije prihvatiti otvoriti nikakvo diplomatsko poslanstvo u Sandžaku, bilo u današnjoj Srbiji ili današnjoj Crnoj Gori.

U ovom povijesnom trenutku od neopisive važnosti, Bosna se mora usprotiviti otvaranju bilo kakvih diplomatskih predstavništava u Sandžaku jer bi se tim činom opravdalo i priznalo srbijansko i crnogorsko posjedovanje Sandžaka razdijeljenog između Srbije i Crne Gore.

U ovom povijesnom trenutku od neopisive važnosti, Bosna se mora usprotiviti otvaranju bilo kakvih diplomatskih predstavništava u Sandžaku jer bi se tim činom odrekla prava na Sandžak, prava na polaganje prava na Sandžak i prava na repatrijaciju Sandžaka matici Bosni – radi se o tri razna prava.

U biblijskim proporcijama, Hava, Eva, je ponudila Ademu, Adamu, jabuku i on je u nju zagrizao…

Da se vratimo na debate oko raznih zakonika – Bosna mora danas postaviti pravni zahtjev na Sandžak i ne odustati od tog zahtjeva pa i pod cijenu rata, i ja se prvi javljam kao dobrovoljac iz načela, i zato jer me je djed Ivan Aziz dobrano zadužio u Sandžaku. Ovako se izražavam jer nam je potreban udarac u glavu da nas probudi i da spoznamo pravo, pravdanje, zakone i zakonike i kako se do svega toga dolazi.

Nema sumnje da postoje pravni stručnjaci koji se time mogu, misle, ili možda i hoće baviti, ali bez polaganja zahtjeva za posjedovanje od svega toga neće nikad ništa biti.

Mi moramo postaviti zahtjev za ulaz u Europu i sve ine “atlantske integracije” samo i jedino sa Sandžakom u matici, uz već, nadam se uhodane, zahtjeve za gašenjem Republike srpske i Herceg-Bosne prije ulaska u te i takve Europe.

Ne dozvolimo međunarodnoj zajednici da nas još jednom nasamari. Nije hiće ovako ulijetati u Europu.

Čitajte više