Usporedba ekonomija Istočne i Zapadne Njemačke

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Zanimljivo je da američki okupatori u zapadnoj Njemačkoj nisu bili na pravoj strani. Doista, pogoršali su ekonomske probleme zapadne Njemačke.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

U kolumni za New York Times Jochen Bittner piše o tome kako zvijezda u usponu njemačke Socijaldemokratske stranke želi tip socijalizma koji je bivšu Istočnu Njemačku učinio ekonomskim neuspjehom.

„Socijalizam, ideja da se potrebe radnika najbolje zadovoljavaju kolektivizacijom proizvodnih sredstava (…) Sistem u kojem su nacionalizirane firme, banke, pa čak i stanovanje, zahtijevao je plansku ekonomiju, kao zamjenu za kapitalističku konkurenciju. Međutim, centralno planiranje pokazalo se nesposobnim udovoljiti individualnim zahtjevima ljudi (…) Na kraju se cijeli sistem srušio; kao i svugdje, socijalizam u Njemačkoj je propao. Zbog toga je neobično da se 2019. godine socijalizam vraća u glavnu njemačku politiku.“

Ali ovi dokazi iz stvarnog svijeta nisu bitni za neke Nijemce.

„Kevin Kühnert, vođa omladinske organizacije socijaldemokrata i jedan od najperspektivnijih mladih talenata svoje stranke, učinio je to svojom posjetnicom. Zaboravite wannabe socijalizam američkih demokrata poput Bernieja Sandersa ili Alexandrije Ocasio-Cortez. 29-godišnji gospodin Kühnert cilja na pravu stvar. Socijalizam, kaže, znači demokratsku kontrolu nad ekonomijom. Želi zamijeniti kapitalizam (…) Njemački se neosocijalizam duboko razlikuje od kapitalizma. (…) g. Kühnert je uzeo određeni cilj za američki san kao model za individualna postignuća. (…) “Bez kolektivizacije jednog ili drugog oblika nezamislivo je nadvladati kapitalizam”, rekao nam je.

Drugim riječima, želi stvarni socijalizam (tj. državno vlasništvo). A to vjerojatno znači da on također podržava centralno planiranje i kontrolu cijena.

Ono što Kühnertovo gledište čini toliko apsurdnim jest da očito ne zna ništa o historiji svoje nacije.

Za slučaj da ovo pročita, pogledajmo dokaze.

Usporedba i kontrast istočne i zapadne Njemačke

Knjiga Jaapa Sleifera, Planiranje budućnosti i zaostajanje u prošlosti, ističe da je istočni dio Njemačke prije Drugog svjetskog rata zapravo bio bogatiji od zapadnog.

Tada je ratom uništena cijela ekonomija zemlje.

Ono što se poslije dogodilo, međutim, pokazuje razliku između socijalizma i slobodnog poduzetništva.

„Prije … Trećeg Reicha, istočnonjemačka je ekonomija imala … nacionalni dohodak po glavi stanovnika … 103 posto onog Zapadne Njemačke, u usporedbi sa samo 31 posto 1991. … Evo slučaja ekonomije koja je biao relativno bogata, ali je izgubila sve u relativno kratko vrijeme … Na temelju službene statistike o nacionalnom proizvodu, stope rasta u Istočnoj Njemačkoj bile su vrlo impresivne. Međutim, … stvarna izvedba uopće nije bila toliko impresivna“.

Sleifer ima dvije tablice koje vrijedi podijeliti.

Prvo, niko se ne bi trebao iznenaditi kad otkrije da su komunističke vlasti objavljivale krive brojeve smeća koji su navodno pokazivali brži rast.

Ono što je stvarno depresivno jest da je bilo više od nekoliko lakovjernih Amerikanaca – uključujući neke ekonomiste – koji  su slijepo vjerovali u ove besmislene podatke.

Drugo, sviđa mi se ova tablica jer potvrđuje da su nacizam i komunizam vrlo slični iz ekonomske perspektive.

Iako pretpostavljam da bismo Nijemcima trebali dati priznanje za pristojan posao na kvaliteti proizvoda pod oba socijalizma.

Kapitalizam vodi prosperitetu

Ipak, želim skrenuti posebnu pažnju na kolumnu ekonomista iz Indije. Napisan davne 1960. godine, čak i prije nego što je postojao Berlinski zid, usporedio je dvije polovice grada.

Evo situacije u kapitalističkom dijelu.

„Kontrast između dva Berlina ne može propustiti pažnju školskog djeteta. Zapadni Berlin, iako otok unutar Istočne Njemačke, sastavni je dio zapadnonjemačke ekonomije i dijeli prosperitet potonje. Uništavanje bombardiranjem bilo je nepristrano za dva dijela grada. Obnova je gotovo završena u zapadnom Berlinu. Glavne prometnice zapadnog Berlina gotovo su zakrčene uspješnim automobilskim prometom, a njemačka proizvodnja automobila, velikih i malih, dokaz je po sebi. (…) Robne kuće u zapadnom Berlinu prepune su odjeće, drugih ličnih stvari i mnoštva kućanske opreme, primamljivo izložene. Evo što je vidio u komunističkom dijelu.(…) U istočnom Berlinu još uvijek ostaje dobar dio razaranja; uvijeno željezo, slomljeni zidovi i nakupina ruševina dovoljno su česte znamenitosti. Nove strukture, posebno montažne radničke kuće, izgledaju mračno. (…) Automobila, uglavnom starih i malih automobila, ima mnogo manje nego u zapadnom Berlinu. (…) Trgovine u istočnom Berlinu izlažu jeftine proizvode u ravnodušnim omotima ili spremnicima, a cijene usporedivih predmeta, unatoč lošoj kvaliteti, osjetno su više nego u zapadnom Berlinu. (…) Posjeta Istočnom Berlinu ostavlja dojam posjete zatvorskom logoru.“

Lekcije bi, objasnio je, trebale biti sasvim očite.

“(…) kontrast dva Berlina (…) glavno objašnjenje leži u divergentnim političkim sistemima. Ljudi su isti, dakle nema razlike u talentu, tehnološkoj vještini i težnjama stanovnika dvaju dijelova grada. U zapadnom Berlinu napori su spontani i sami su usmjereni od strane slobodnih ljudi, pod nuždom da krenu naprijed. U istočnom Berlinu napore centralno usmjeravaju komunistički planeri … Kontrast u prosperitetu uvjerljiv je dokaz superiornosti snaga slobode nad centraliziranim planiranjem“.

Poslijeratno ekonomsko čudo

Samuel Gregg, pišući za FEE, objašnjava tržišno vodene uzroke poslijeratnog njemačkog ekonomskog čuda.
Prije sedamdeset godina , mala skupina ekonomista i pravnih naučnika pomogla je stvoriti ono što je danas nadaleko poznato kao Wirtschaftswunder, “njemačko ekonomsko čudo”. Čak i među mnogim Nijemcima, imena poput Waltera Euckena, Wilhelma Röpkea i Franza Böhma danas su nepoznata.

No, velikim dijelom zahvaljujući njihovom neumoljivom zalaganju za liberalizaciju tržišta 1948. godine, tadašnja Zapadna Njemačka izbjegla je ekonomski ponor … Bio je to rijedak slučaj da su intelektualci slobodnog tržišta igrali odlučujuću ulogu u oslobađanju ekonomije od desetljeća intervencionističke i kolektivističke politike.

Zanimljivo je da američki okupatori u zapadnoj Njemačkoj nisu bili na pravoj strani.

Doista, pogoršali su ekonomske probleme zapadne Njemačke.

„(…) reforma je trebala biti lagana: 1945. malo je Nijemaca bilo podložno slobodnom tržištu. Socijaldemokratska stranka nastala je iz katakombi želeći više ekonomskog planiranja odozgo prema dolje, a ne manje. (…) Dalje je komplicirala stvar činjenica da su se vojne vlasti u zapadno okupiranim zonama u Njemačkoj, s mnogo kejnzijanaca u njihovom kontingentu, divile ekonomskoj politici laburističke vlade Clementa Atleeja u Britaniji. Zapravo, između 1945. i 1947. saveznički su administratori uglavnom ostavili na mjestu djelomično kolektiviziranu, državno orijentiranu ekonomiju koju su uspostavili poraženi nacisti. To je uključivalo kontrolu cijena, rašireno određivanje obroka … Rezultat je bila široko rasprostranjena nestašica hrane i sve veći nivo pothranjenosti“.

Njemačkoj je ekonomija narasla kad su ubili inflaciju

Ali barem je postojao sretan kraj.

Erhardove reforme u junu 1948. … ukidanje kontrole cijena i zamjena Reichsmarka iz nacističkog doba s mnogo manjim količinama nove valute: njemačke marke. Ovim mjerama učinkovito je ubijena … inflacija … U roku od šest mjeseci industrijska je proizvodnja porasla za nevjerojatnih 50 posto. Stvarni prihodi počeli su rasti.

A Njemačka se nikad nije osvrtala. I danas je to razumno tržišno orijentirana nacija.

Završit ću svojim skromnim doprinosom raspravi. Na temelju podataka OECD-a, evo pogleda na usporednu ekonomsku proizvodnju u Istočnoj i Zapadnoj Njemačkoj.

Primijetit ćete da sam dodao neke tačkaste crte kako bih ilustrirao da su obje nacije vjerojatno započele na istoj vrlo niskoj razini nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Također ću ustvrditi da plava linija vjerojatno pretjeruje s istočnonjemačkom ekonomskom proizvodnjom. Ako sumnjate u tu tvrdnju, pogledajte ovu priču iz 1990. godine iz New York Timesa.

Zaključak je da su se ekonomski uvjeti u zapadnoj i istočnoj Njemačkoj dramatično razišli jer je jedan imao dobru politiku (zapadna je Njemačka rutinski bila među 10 najboljih za ekonomsku slobodu između 1950. i 1975), a druga je patila od socijalizma.

Ti bi brojevi trebali biti vrlo uvjerljivi jer tradicionalna ekonomska teorija drži da bi se prihodi u zemljama trebali približavati.

Međutim, u stvarnom se svijetu to događa samo ako vlade ne stvore previše zapreka prosperitetu.

S engleskog preveo: Danijal Hadžović

Čitajte više

Proslava Dana pobede sa pominjanjem Tita isključivo u negativnom kontekstu naprosto je budalasti performans kakve nam, raznim povodima, već odavno priređuju ovdašnji zvaničnici, ojačani prekodrinskom bratskom snagom.
Žena iz Vijetnama sa francuskim državljanstvom u svojoj 79. godini vodi pravnu bitku protiv koncerna koji su proizvodili “ejdžent orindž”. Njime je američka vojska u ratu trovala vijetnamsko stanovništvo.
Autor ovu skepsu prema državnim kampanjama, poput ove s cjepivom, povezuje s nepovjerenjem prema državi koje potječe iz razdoblja socijalizma a to posebice vrijedi za marginalizirane grupe stanovništva poput Roma.