Kako je nepoznata utopljenica iz Sene postala “najljubljenija žena”?

Kako je nepoznata utopljenica iz Sene postala “najljubljenija žena”?_6037139793186.jpeg
Priča kaže da je patolog, kada je negde tokom 1880-ih godina video telo žene utopljene u Seni, bio toliko očaran njenom lepotom da je naručio da se napravi posmrtna maska, piše Istorijski zabavnik.
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Krajem 19. veka, telo jedne mlade žene pronađeno je kako pluta Senom. Koliko god tragičan ovaj slučaj bio, u onovremenom Parizu nije bio neobičan – mnogi su izlaz iz bede, bolesti ili neke lične nesreće tražili u skoku sa nekog od mostova i i ova nesrećna žena bi ubrzo zauvek bila zaboravljena… tj. da njeno lice i danas, čitav vek kasnije, hiljade ljudi ne gleda svakodnevno!

Priča kaže da je patolog, kada je negde tokom 1880-ih godina video telo žene utopljene u Seni, bio toliko očaran njenom lepotom da je naručio da se napravi posmrtna maska, piše Istorijski zabavnik.

A onda je ona postala jedna od najpopularnijih umetničkih dela na svetu!

Nepoznata žena iz Sene

Patolog iz pariske mrtvačnice je prvi model lica nepoznate utopljenice pokazao svojim prijateljima. U isto vreme, modelar koji je napravio masku postavio ju je ispred svoje radionice i, na opšte čuđenje, ubrzo su Parižani počeli da naručuju replike.

Napravljeno je nekoliko kopija maske, a do 1900. reprodukcije “Nepoznate žene iz Sene” postale su modni detalj u domovima širom Evrope. Njeno lice postalo je inspiracija za umetnike, pisce i pesnike poput Nabokova, Rilkea, Kamija i Anais Nin, a dame su sve više oponašale njen izgled i izraz lica.

Ipak, koliko god popularna bila, “nepoznata dama iz Sene” verovatno bi vremenom pala u zaborav da nije bilo jednog drugog slučaja koji je zauvek osigurao njeno mesto u istoriji.

Kako je nepoznata žena iz Sene postala Eni?

Kako je Izvesni lutkar Asmund Lerdal je 1955. godine spasao život svog sina tako što mu je, nakon davljenja, udahnuo vazduh u pluća upumpavajući ga “usta na usta”. Nekoliko godina kasnije lutkar je dobio narudžbinu na napravi pomagalo za vežbanje tehnike kardiopulmonalne reanimacije koja je tek bila u povoju.

Lerdal je izradio lutku a, želeći da izgleda manje strašno, zaključio je da je najbolje da ima žensko lice. Tada se setio maske sa zida u kući svojih roditelja. Radilo se o “nepoznatoj ženi iz Sene”.

Upravo ovo lice se i danas koristi za modelovanje lica “spasite Eni” – lutke na kojoj se vežba prva pomoć širom sveta! U šali se govori da je reč o “najljubljenijem licu” koje je ikada postojalo.

SANDžaklija preporučuje

Šta naši urednici čitaju, gledaju i slušaju svake hefte. Prijavite se za Heftični Bilten i nikad više ne propustite velike priče.

Čitajte više

Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Search

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.