Kako možemo biti sretni dok su drugi među nama nesretni

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Da, savremeni svijet je urbaniziran i tehnološki napredan. Niko to ne može poricati, ali je zato njegova civiliziranost pod velikim znakom pitanja.
Ilustracija: Scott Laumann
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Pročitao sam nedavno priču koja me je jako impresionirala. Priča kaže: ”Antropolog je organizirao takmičenje među djecom jednog primitivnog plemena do kojeg još nije došla ‘civilizacija’! Stavio je korpu punu ukusnog voća i čokolade na panj stabla, a zatim je rekao djeci: ‘Sada trčite i ko prvi dođe do korpe, dobit će sâm sve voće i čokoladu!’

A onda je ostao zaprepašten kad je vidio djecu kako su se čvrsto uhvatili za ruke i kako polahko idu prema korpi punoj voća i čokolade da bi zajednički dijelili njezin sadržaj.

Kad ih je upitao zašto su to učinili kad je jedan od njih mogao pobijediti i uzeti kompletan sadržaj za sebe, rekli su mu u jedan glas: ‘UBUNTU’! A ‘Ubuntu’ na njihovom jeziku znači: ‘Nema sebičnosti’!

Kad je pokušao tačno razumjeti šta govore i šta žele da kažu, rekli su mu: ‘Kako možemo biti sretni dok su drugi među nama nesretni. Ja postojim zato što mi postojimo.”’

Namjerno sam, na početku, riječ “civilizacija” (ar. el-hadara) stavio pod navodnike, jer je ova riječ u priči pogrešno upotrijebljena. U osnovi se radi o nečemu što bi se moglo podvesti pod građansko ili urbano (ar. el-medenijje) a nikako pod civilizaciju. Pojam ”urbanizacija” uključuje fizičke izume, sredstva za komunikaciju, izgradnju puteva, savremenu medicinu i lijekove, i sl., dok civilizacija uključuje vrijednosti i uvjerenja (vjerovanja).

Stoga se može kazati da su mnoga savremena društva dostigla visok stepen urbanosti, ali su na sramotno niskom nivou civiliziranosti.

Kakva je to civilizacija u kojoj supersile potiču sukobe, raspiruju ratove i sprječavaju pomirenja i mirovne sporazume kako bi nastavili prodavati oružje zaraćenim stranama?!

Kakva je to civilizacija kada jedete vilicom i nožem u Elizejskoj palači, a zatim kradete i pljačkate afričke zemlje i još uvijek ih tretirate kao kolonije?!

Kakva je to civilizacija kada gosti u emisiji kod Oprah Winfrey plaču dok gledaju zgaženu mačku na ulici, a ni jednu suzu nisu pustili za hiljade nevino ubijenih ljudi diljem zemaljske kugle, koji su stradali od ruku američkih marinaca?!

Kakva je to civilizacija u kojoj je svijet dozvolio cionističkom Izraelu da okupira Palestinu i da svoj život održava poput Drakule pijući krv palestinske djece?!

Da, savremeni svijet je urbaniziran i tehnološki napredan. Niko to ne može poricati, ali je zato njegova civiliziranost pod velikim znakom pitanja. Ako neko od nas posjeduje najnoviji iPhone, to nikako ne znači da je on ugledan i plemenit čovjek. Ono što ga čini plemenitim i poštovanim je ono što nosi u svom srcu i umu, a ne ono što je u njegovim rukama.

Djeca primitivnog plemena u spomenutoj priči, civiliziranija su od tri četvrtine ovog urbaniziranog svijeta!

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Čitajte više

Sećamo se izjava prethodnog patrijarha Irineja o Kosovu kao zemlji koja je „natopljena našom krvlju“, te da stoga „ne mogu oni njome vladati“ ili o načelu da „ono što je silom oteto, silom se i vraća“.
Razgovaralo se o tome u kojoj meri vlast promoviše govor mržnje, kako se taj govor odomaćio u Skupštini Srbije, pa se poslanici takmiče ko će izreći više uvreda na račun opozicije i kritičara vlasti, kakav je uloga tabloida i desničarskih portala u širenju govora mržnje...
Srce mi je slomljeno, misli Nel. Ali u našoj porodici ne kažemo: „Srce mi je slomljeno“. Mi kažemo: „Ima li keksa?“ Mora se jesti. Mora se mrdati. Mora se misliti na nešto drugo.