13. septembra 2018. godine pridružio sam se kolegama iz Bellingcata koji su na Slaku (Slack je softverska platforma za razmjenu trenutnih poruka, op. prev.) gledali intervju koji će podstaknuti jednu od naših najneobičnijih i najbizarnijih istraga. Ubrzo nakon što su ih britanske vlasti identificirale kao dva glavna osumnjičena za trovanje bivšeg ruskog špijuna Sergeja Skripala u Salisburiju, dvojica Rusa su za RT razgovarali sa glavnom urednicom Margaritom Simonjan u ekskluzivnom intervjuu.

Intervju i istraga koja je potom uslijedila u konačnici će, dvije godine kasnije, dovesti do raskrinkavanja trovanja lidera opozicije u Rusiji Alekseja Navaljnog, koje je povezano sa osumnjičenima iz slučaja u Salisburiju.

Dva muškarca, koji su putovali pod imenima “Aleksandar Petrov” i “Ruslan Boširov”, podijelili su svoju priču sa Simonjan. U tom intrevjuu su objasnili da nisu ništa više od nevinih prodavača suplemenata za sportsku prehranu, koji su putovali u Salisburi kako bi posjetili katedralu poznatu po njenom tornju koji je visok 123 metra.

Bellingcat tim bi se mogao opisati kao pomalo ciničan. Bellingcat, koji sam pokrenuo 2014. godine, postao je poznat po tome što je služeći se otvorenim izvorima dostupnim na internetu istražio niz tema, od pada aviona leta Malaysian Airlinesa 17 u istočnoj Ukrajini, do ratnih zločina u Siriji. To nas je često izlagalo lažima, propagandi i dezinformacijama koje je podmetala Rusija i njeni mediji, koliko o meni i Bellingcatu toliko i o temama koje smo istraživali. Činilo nam se da ni ovaj intervju nije ništa drugačiji.

Nije samo njihovo smiješno objašnjenje podstaknulo naše sumnje, već i ono što smo pronašli u vlastitoj istrazi o dvojici ruskih državljana. Nisu stigli ni završiti svoju priču, a naš tim je već pronašao dokumente koji pokazuju da ti ljudi zapravo rade za ruske obavještajne organizacije.

Detalji o slučaju koje su objavile britanske vlasti, zajedno sa informacijama o letovima na kojima su bili osumnjičeni iz Ujedinjenog Kraljevstva za vrijeme pokušaja atentata, omogućili su nam da počnemo kopati u potrazi za njihovim stvarnim identitetima. Dan nakon intervjua RT objavili smo svoju prvu istragu, na osnovu informacija koje smo prikupili iz raznih otvorenih izvora. U prošlosti je Bellingcat gotovo isključivo koristio dokaze prikupljene iz takvih izvora – sve informacije koje možete slobodno pronaći na internetu, od objava na društvenim mrežama do satelitskih slika programa kao što je Google Earth.

Jedva da smo išta našli na internetu o “Aleksandru Petrovu” i “Ruslanu Boširovu” iz perioda prije nego što su ih britanske vlasti javno imenovale kao osumnjičene. Nema informacija o kompaniji za suplemente za sportsku prehranu u kojoj su radili, nema aktivnosti na društvenim mrežama, nema vijesti, nema čak ni pokoje fotografije na koju ih je prijatelj ili član porodice označio koristeći se ovim imenima. Oni su, ispostavit će se, digitalni duhovi.

Prije intervjua za RT, ruska stranica Fontanka objavila je da pasoši Petrova i Boširova, koji su procurili u javnost, pokazuju da se brojevi njihovih pasoša razlikuju za samo tri broja, što je krajnje nevjerovatno za dva prodavača suplemenata za sportsku prehranu. Činilo se da njihovi neobični brojevi pasoša i manjak podataka na internetu ukazuju na to da su ove dvije osobe više nego samo skromni prodavači koje interesuju katedrale.

Sa obzirom na nedostatak podataka o osumnjičenima na otvorenim izvorima, razmatrali smo “nuklearnu opciju” – rusko crno tržište podataka. Rusija, sa sklonošću za prikupljanje podataka o svojim građanima i rasprostranjenom korupcijom, je nenamjerno postala jedno od najotvorenijih društava na svijetu, sa svim vrstama podataka, od detaljnih zapisa telefonskih poziva do dokumenata o registraciji pasoša, koji su dostupni za prodaju od posrednika za internetske podatke. To nije nešto što bi “cyber stručnjaci” trebali otkriti na opskurnim stranicama dubokog weba, već informacije koje se slobodno prodaju na ruskim internetskim forumima. Iz ruskih baza podataka iz kojih cure podaci može se pronaći dosta toga, na internetu ili van njega, uključujući podatke o registraciji automobila, registracije kuća, evidencije letova i još mnogo toga.

Tokom godina naš glavni istraživač Christo Grozev prikupio je mnoge od ovih baza podataka, što nam je pokazalo da su se niotkud pojavili “Aleksander Petrov” i “Ruslan Boširov”, kao da su rođeni kao već odrasli ljudi. Pomoću posrednika nabavili smo registracije pasoša dvojice osumnjičenih, što je samo otkrilo još više nelogičnosti. Nedostajale su informacije o prethodnim pasošima kao i drugi lični dokumenti, što je bilo krajnje neobično. Registracije su bile označene sa “Zabranjeno dijeljenje informacija”, zajedno sa telefonskim brojem koji pripada telefonskoj centrali “zone: Ministarstvo odbrane Ruske Federacije”.

Također smo pregledali iste dokumente za dva broja pasoša koji su se nalazili između brojeva “Aleksandra Petrova” i “Ruslana Boširova”, što je otkrilo iste nelogičnosti. Čini se da su pasoši izdavani u serijama, sve sa istim neobičnim pojavama.

Ovo je bio samo početak istrage. Do oktobra 2018. godine, manje od mjesec dana nakon RT intervjua, otkrili smo da su „Aleksandar Petrov“ i „Ruslan Boširov“ ruski operativci Aleksandar Jevgenijevič Miškin i pukovnik Anatolij Čepiga, koji su radili za vojnu obavještajnu agenciju GRU. Mnoštvo informacija koje su procurile iz Rusije omogućile su nam da odgonetnemo zagonetku njihovih stvarnih identiteta i da saznamo da su nagrađeni nagradom Heroja Rusije, što je najveća počast u zemlji, koju im je lično uručio predsjednik Vladimir Putin.

Analizom zapisa telefonskih poziva uspjeli smo otkriti treću osobu, Denisa Sergeva, koji je učestvovao u atentatu na Skripala. Sergev je bio visokorangirani službenik GRU-a, za kojeg smo saznali da je putovao u London za vrijeme atentata, što smo zaključili na osnovu putničkih zapisa i historije poziva njegovog broja. Također smo otkrili da je bio uključen u raniju zavjeru u Bugarskoj sa drugim timom GRU-a, kada se također koristio nervni agens.

Kako je naš tim nastavio svoju istragu, otkrili smo sve više detalja ne samo o tim zavjerama, već i o porijeklu nervnih agenasa korištenih u atentatima, što smo otkrili krajem 2020. godine, analizom telefonskih zapisa i drugih podataka. Ruski program Novičok, koji je navodno zatvoren kad se Rusija pridružila Konvenciji o hemijskom oružju, zapravo je samo tajno premješten na druge lokacije zajedno sa njegovim članovima. Za jednu od labaratorija tog programa se tvrdilo da radi na proizvodnji suplemenata za sportsku prehranu, gdje su stručnjaci zapravo radili na razvoju i primjeni nervnih agenasa. Možda su to ti sportski suplementi o kojima su Miškin i Čepiga govorili u svom intervjuu za RT.

Nakon dvije godine istraživanja mislili smo da smo otkrili sve atentate koji su zasnovani na ruskim nervnim agensima. Međutim, trovanje Alekseja Navaljnog u augustu 2020. godine dovelo nas je do otkrića da nije samo GRU koristio ruski program tajnih nervnih agenasa u atentatima.

Koristeći iste tehnike i izvore, ustanovili smo da je tim ruskih obavještajaca iz FSB-a (Federalne službe bejzbjednosti) pratio Navaljnija na preko 30 putovanja od 2017. godine, od kojih je jedno bilo putovanje na kojem mu je pozlilo nakon što je bio izložen Novičoku. Tim je bio u kontaktu sa istim tajnim laboratorijima koje su istraživale nervne agense koji su radili sa GRU-om, a sada smo shvatili da se ovdje ne radi samo o targetiranju protivnika u inozemstvu, već i kod kuće.

Sedmicu dana kasnije, Navaljni je objavio poduži telefonski razgovor sa jednom osobom iz tima koja ga je pokušala ubiti. Navaljni se predstavljao kao pomoćnik visokog vladinog dužnosnika, te naveo člana FSB-a da mu prizna pokušaj ubistva i pruži detaljne informacije poput preciznog mjesta na kojem je Novičok primijenjen – unutar donjeg veša koji je nosio Navaljni.

Od tada se Navaljni vratio u Rusiju, gdje je odmah uhapšen. Uslijedili su protesti, kao i naša kontinuirana istraga ruskog programa atentata u kojima su se koristili nervni agensi. Otkrili smo da je tim FSB-a koji je učestovao u planiranju atentata Navaljnog radio više od samo pukog praćenja. Prepoznali smo tri slučaja u kojima su se putovanja FSB-ovog tima preklapala sa neobičnom smrću tri osobe, a u budućnosti ćemo sigurno otkriti još atentata ove FSB-ove ekipe za ubistvo.

Prevela: Amina Hujdur