Generale u Mjanmaru moć čuva od gonjenja za zločine nad Rohindžama

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Iako vojska pokušava da se nametne u novonastaloj situaciji, Zarni procjenjuje da se to može dogoditi tek kratkoročno, s obzirom da Mjanmar nije više zatvorena zemlja, te da nove generacije neće dozvoliti da se njihovim društvom vlada bez imalo javne potpore.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Dok vojna hunta u Mjanmaru ne može da zaustavi svakodnevne proteste i pokret za građansku neposlušnost koji poziva na ukidanje puča koji se dogodio 1. februara, kao i oslobađanje izabrane liderke Aung San Su Ći, Maung Zarni, mjanmarski aktivista za ljudska prava za Radio Slobodna Evropa (RSE) ocjenjuje da je okidač za njegovo pokretanje činjenica da vojska nije spremna priznati izborni poraz.

Parlamentarna kontrola ostala je u rukama partije koju predvodi Aung San Su Ći. Vojska je tvrdila, kaže on, da se radi o izbornoj prevari, te su se poslužili istim mehanizmom kakav je nedavno upotrijebio bivši američki predsjednik Donald Trump – navodima da je pokraden na izborima. Kako Aung San Su Ći nije pristala na bilo kakve kompromise uslijedio je puč.

„Postoje međunarodni i domaći posmatrači koji su rekli da su izbori, sve u svemu bili slobodni, fer i transparentni“, naveo je Zarni.

Moć kao bijeg od odgovornosti

Vojska, međutim, nije bila sklona da prihvati poraz, koji ih već godinama prati, kao ni jačanje demokratskih institucija u zemlji. Osim toga, pitanje odgovornosti za sudbinu Rohindža muslimana je također mač za vratom komandantu vojske, generalu Min Aung Hlaingu, smatra Zarni. Naime, ukoliko ode u penziju u julu ove godine, kada napuni 65 godina, mogao bi se suočiti s pravdom.

„On se potencijalno suočava sa nalogom za hapšenje Međunarodnog krivičnog suda (ICC), jer su ICC i Hag pokrenuli punu istragu o zločinima koje je njegovo vođstvo počinilo protiv Rohindži“, ocjenjuje Zarni, uz napomenu da zbog toga i mora ostati na poziciji moći po bilo koju cijenu, „jer ovaj nalog za hapšenje ICC-ja, bez moći formalng šefa države ili pozicije glavnog komandanta, ga je uplašio“, što je i dovelo do puča.

Mjanmarska vojska je počela žestoku kampanju protiv Rohindža u avgustu 2017, kao odgovor na napad pobunjenika iz redova te manjinske zajednice. Više od 700.000 Rohindža je izbeglo u susedni Bangladeš kako bi se spaslo od etničkog čišćenja.

U prvim satima 1. februara vojska je uhapsila mjanmarsku čelnicu, kao i predsednika Vin Mjinta, potvrdio je portparol Nacionalne lige za demokratiju. Stranka Aung San Su Ći ubedljivo je pobedila na izborima 8. novembra, ali tenzije s vojskom intenzivirane su od kraja januara.

Čelnica Mjanmara Aung San Su Ći pozvala je stanovništvo da “ne prihvati” puč koji je izvršila vojska, koja je to obrazložila odgovorom na, navodnu, izbornu prevaru. Ći i njeni najbliži saradnici uhapšeni su na dan kada je trebalo da se održi prva sjednica novog parlamenta.

“Pozivam građane da to ne prihvate, da reaguju i svesrdno protestuju protiv vojnog puča”, navodi se u njenoj izjavi koju je objavila Nacionalna liga za demokratiju, a prenio Gardijan.

Predsjednik Sjedinjenih Država Joe Biden 10. februara je naredio uvođenje novih sankcija protiv vojnog režima u Mjanmaru, u odgovor na vojni puč koji je izveden u toj zemlji prilikom čega je svrgnuta i uhapšena liderka te zemlje Aung San Su Ći i još nekoliko rukovodećih političara, prenio je AP.

Biden je pojasnio da izdaje izvršnu uredbu kojom će generalima Mjanmara biti onemogućen pristup imovini vrijednoj oko jedne milijarde dolara koju imaju u Sjedinjenim Državama. Dodao je da će uslijediti još mjera.

“Vojska se mora odreći vlasti koju je preuzela i pokazati da poštuju volju naroda Burme (nekadašnji naziv za Mjanmar)”, rekao je Biden.

Pozvao je vojsku da odmah puste “demokratske političke vođe i aktiviste koje sada drže u pritvoru, uključujući Aung San Su Ći i predsjednika Vin Minta.

Vojska Ustavom sebi osigurala status ‘iznad zakona’

Iako suzbijanje ovih demonstracija, nazvanih „revolucijom pet dvojki“, jer su počele 22.2.2021, nije nasilno, kakvo je znalo biti u ranijim pokušajima tokom od pola vijeka vladavine, tri su demonstranta ubijena.

Upravo je general Hlaing 27. januara saopštio kako Ustav može u nekim slučajevima biti opozvan, što je šokiralo stanovništvo, a UN i strane diplomate iskazali zabrinutost.

Takav stav ne treba da čudi, smatra Zarni, pojašnjavajući kako je vojska i pisala Ustav, te je osigurala da „vojska bude iznad zakona, iznad društva i popularne demokratske volje“.

Suština je, prema njegovim ocjenama, što po tom ustavu zemlja ne može postati funkcionalna demokratija, već to general Hlaing naziva „demokratija discipline“ .

„Oni (vojska) će biti ti koji provode disciplinu, ukoliko demokrate urade nešto što se njima ne sviđa, te se vratiti i preuzeti moć. Ovo je jedini Ustav na svijetu gdje su vojni pučevi legalizirani i prije nego što se dese. Ovaj ustav je kompletna antiteza onoga što ustavna vladavina jeste. Ustavna suština, u bilo kojoj formi, inače je da vlast ne bude u rukama jednog tijela ili osobe. Zato imamo terminologiju sistem provjere i ravnoteže, a u ovom Ustavu tog sistema nema. Tako da bilo šta što vojska smisli, ako govorimo o tome šta je ustavno, a šta ne, ima legalnu ili legitimnu osnovu“ pojasnio je on.

Uporedio je to s nacističkim djelovanjem ili legaliziranjem aparthejda, što se također, nametalo kao zakonito postupanje, te očekuje da će u tom smislu i vojska u Mjanmaru ozakoniti svoje postupke, kakvi god oni bili.

Još jedan od problema koji muči društvo Burme, kako se ova zemlja još naziva, je prema Zarnijevom mišljenju činjenica da su zapadne sile u procjepu između potpore liderki Aun San Su Ći i njene uloge u progonu Rohindži.

Tu se prema njegovom stavu sukobljava demokratija, koja se temelji na tome da se poštuje volja naroda kao i onaj koga su izabrali, sa strahovanjima da su demokratski procesi koje su zapadni lideri podržali bili samo farsa.

Mjanmar kao strateška brana kineskim uticajima

Najjače osude dolaze iz EU, Sjedinjenih Država, Kanade, Velike Britanije ili Australije, kaže Zarni. Međutim, problem je u tome što te zemlje snažno vjeruju u demokratiju i građanski izbor, te su gotovo religijski odani demokratiji. S druge strane postojali su i interesi koji su se sukobljavali s tim ubjeđenjima.

„Zapadni lideri i vlade su znali da je nešto fundamentalno pogrešno u tom procesu, ali su htjeli da nastave sa normalizacijom odnosa sa Mjanmarom. Onda su počeli s njima da rade poslove, sklapaju strateške veze s burmanskom vojskom, jer ne žele da Kina postane moćnija, jer se Burma smatra strateškom i za zapadne ali i kineske vlasti. To su dva problema – Aung San Su Ći i njeno učešće u genocidu i njena demokratska popularnost u javnosti“, navodi Zarni, uz napomenu kako je bio jedan od prvih koji je pozvao Aung San Su Ći za njeno učešće i dijelom za anti-muslimanski rasizam.

„Ne možete biti ikona zaštite ljudskih prava i šef države i otvoreno pokazivati prezir prema muslimanima. A ona je to uradila. Kada je išla u EU otišla je u Budimpeštu i sprijateljila se s Viktorom Orbanom i rekla da je svijet u opasnosti od muslimana. Zato ja zastupam stav da se ona mora suočiti s procesom odgovornosti, kada dođe vrijeme da se to pokrene, ali za sada ona ostaje popularan izabrani lider i njena partija je izabrana na izborima“, smatra Zarni.

Obećanjima vojske da će za godinu dana organizovati nove izbore, Zarni kaže ne vjeruje.

„Ovo je režim koji je od 1962. prekršio svako obećanje, bilo da su u pitanju nacionalne manjine, potpisivanje prekida vatre ili mirovni pregovori, ili obećanje demokratima da će im, ukoliko izgube, predati vlast. I to traje već 58 godina“, tvrdi on.

Iako vojska pokušava da se nametne u novonastaloj situaciji, Zarni procjenjuje da se to može dogoditi tek kratkoročno, s obzirom da Mjanmar nije više zatvorena zemlja, te da nove generacije neće dozvoliti da se njihovim društvom vlada bez imalo javne potpore.

Čitajte više

Sećamo se izjava prethodnog patrijarha Irineja o Kosovu kao zemlji koja je „natopljena našom krvlju“, te da stoga „ne mogu oni njome vladati“ ili o načelu da „ono što je silom oteto, silom se i vraća“.
Razgovaralo se o tome u kojoj meri vlast promoviše govor mržnje, kako se taj govor odomaćio u Skupštini Srbije, pa se poslanici takmiče ko će izreći više uvreda na račun opozicije i kritičara vlasti, kakav je uloga tabloida i desničarskih portala u širenju govora mržnje...
Srce mi je slomljeno, misli Nel. Ali u našoj porodici ne kažemo: „Srce mi je slomljeno“. Mi kažemo: „Ima li keksa?“ Mora se jesti. Mora se mrdati. Mora se misliti na nešto drugo.