Sve nas jednako boli inferiorni pogled, lažno sažalijevanje i pozdravljanje sa pola ruke

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
”One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će, sigurno, voljenim učiniti.” (Merjem, 96.)
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

U Horosanu je živio oslobođeni crni rob koji je bio vrlo učen i pobožan, zbog čega je bio omiljen među muslimanima. Jednog dana je krenuo u džamiju u pratnji skupine muslimana koji su iskoristili priliku da mu postavljaju pitanja o vjeri i vjerskim propisima. Na putu do džamije sreli su jednog od uglednih ljudi iz Horosana koji je bio pijan. On je po svaku cijenu želio da dođe do šejha, pa su ga ljudi odgurivali od njega, ali ih je on uspio savladati i prići šejhu, rekavši mu: ”O crno kopito! O bijedniče! O nevjerniče, sine nevjernika! Ja sam potomak Allahovog Poslanika, pa kako da ja budem ponižen a ti poštovan?! Kako da ja budem prezren a ti častan?!”

Ljudi su htjeli da ga premlate, pa im je šejh rekao: ”Ne! Možda niste shvatili njegove riječi o povezanosti krvnom vezom sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. On zapravo želi reći da je potomak hazreti Alije, radijallahu anhu.” Zatim se šejh obratio pijanom čovjeku, rekavši mu: ”O ugledniče, ja sam ”izbijelio” (očistio) svoju unutrašnjost, a ti si svoju unutrašnjost ocrnio, pa ljudi vide bjelinu moga srca, a ne vide crnilo moga lica. Ja sam prihvatio put tvojih predaka (Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i hazreti Alije), a ti si prihvatio put mojih predaka (crnih robova nevjernika), pa me ljudi vide u liku tvojih dobrih predaka, a tebe vide u liku mojih predaka nevjernika, i prema tebi se odnose onako kako su se nekada odnosili prema mome ocu (koji je bio rob), a prema meni se odnose onako kako su se ljudi odnosili prema tvojim dobrim precima.”

”Svi ste vi od Adema, a Adem je od zemlje.” (Hadis) Ovo je početno pravilo, a na kraju važi pravilo: ”I svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno.” (Merjem, 95.) A između toga možeš vidjeti i posmatrati svoju sliku i priliku, dok oblačiš odijelo i mirišeš se skupocjenim parfemom, zatim povišenim glasom dozivaš svog slugu koji se negdje izgubio, da ti donese podsjetnik dogovorenih sastanaka sa uglednim ličnostima.

Zatim baciš prezriv pogled na tu jednostavnu (ljudsku) osobu koja ti nije pravilno izglanjcala cipele. Izađeš automobilom na ulicu, pozdraviš čovjeka koji sliči tebi po boji kože i imenu, i on tebe pozdravi. Stojiš na semaforu, neko te zove, pita za neko mjesto ili ulicu, razmišljaš o njegovim crtama lica, i dok spuštaš staklo na vratima auta čuješ glas iz tvoje unutrašnjosti kako viče: Šta hoće ovaj stranac?

Ovaj prolaznik ispred tebe je Indijac. Da, Indijac, ali čovjek, i možda se odlikuje po mnogim stvarima koje ti ne poznaješ.

Ovaj drugi je Pakistanac, Bangladežanin, Filipinac… Dugačak je spisak ljudi koji su prošli pored tebe i možda su te svi oni nadmašili u ljudskosti, inteligenciji i pobožnosti, ali sudbina ih je dovela do tebe u potrazi za komadom hljeba.

Dok se iscrpljen vraćaš kući, pokušaj izuti cipele i zgaziti ovu zemlju, pokušaj zgaziti jedan dio sebe.
Pokušaj zgaziti korijen te oholosti i arogancije.
Pokušaj pronaći mjesto bez zemlje i zemnoga praha, kako ne bi bacao svoj otpad na sebe.
Pokušaj hodati bos, pa ako ti se noga spotakne o tvoje pretke (koji su tu davno zakopani), sjeti se  onih koje si prezirao i ismijavao zbog hromosti i izgleda.
Pokušaj naći sigurno mjesto za svoje stopalo između trnovitih bodlji, pa ako staneš na to mjesto i čuješ jecaj zemlje pod svojim stopalom, možda si zgazio žensko srce.
A ako se umoriš od hodanja, pokušaj učiniti sedždu Allahu, i znaj da su ostaci zemlje ili prašine na tvom čelu bit od koje su stvoreni oni koje prezireš i kojima se rugaš zbog izgleda i boje kože.

Za vrijeme hadža, dok su svi jednaki i po odjeći i po izgledu, kad nestanu svi vidljivi znakovi slave i ugleda, sa svima se jednako pozdravljam i selamim, i kad priđem da se upoznam sa nekima od njih, saznam da je jedan ministar, drugi je direktor, treći je profesor, tada se nasmiješim i kažem: Izvinjavam se jer vas nisam prepoznao. Nisam bio svjestan da sam prakticirao rasizam druge vrste i da su čak i neka izvinjenja svojevrsni oblik rasizma.

Ovdje u Mekki: ugledni Kurejšija Ebu Bekr, oslobođeni rob Bilal, Perzijanac Selman, Bizantinac Suhejb i Ammar ibn Jasir, bili su jedna skupina čije su razlike izblijedjele i nestale, osim jedne jedine razlike, one po pobožnosti i bogobojaznosti. Stoga ne čudi hazreti Omerova izjava nakon što je Ebu Bekr otkupio i oslobodio Bilala: ”Naš gospodin Ebu Bekr, oslobodio je našeg gospodina Bilala.”

Gandijev san bio je da izgladnjeli tamnoputi stomaci postanu siti, umjesto rasističko-kolonijalističkih stomaka.
Nelson Mandela je sanjao dan kad će iz tamnoputih grla odzvanjati državna himna njegove zemlje.
Martin Luther sanjao je da njegovo četvero djece ne bude tretirano na osnovu njihove boje.
A neka naš san bude da dočekamo dan kada će ljudska svjetlost zračiti iznutra, a ne izvana i kada će raznovrsne boje i izgledi tvoriti prekrasnu cjelovitu ljudsku sliku.

Jer, ja isto kao i ti, čeznem za tlom na kojem sam trčao kao dijete i koje sam ljubio kao mladić.
Ja sam, isto kao i ti, pun ambicija i težnji i želim ostati besmrtan i nakon moje smrti.
Ja, isto kao i ti, brinem za djecu koju sam tamo ostavio zbog hljeba nasušnog.
Ja, baš kao i ti, vraćam se svojoj kući da budem ličnost broj jedan, nakon što sam kod tebe bio posljednja rupa na svirali.
Ja sam kao i ti, čak i ako je moje stablo na krajevima, moja sjena se proteže na cijelu zemlju.
Ja sam kao i ti, i onda kad ostanem bez novca i kad nestane mog ugleda.
Ja sam kao i ti, boli me inferiorni pogled, lažno sažalijevanje i pozdravljanje sa pola ruke.
Ja sam kao i ti, tragam za ljubavlju i susretljivošću, a onda se sjetim nebeske (kur'anske) poruke: ”One koji su vjerovali i dobra djela činili Milostivi će, sigurno, voljenim učiniti.” (Merjem, 96.)

Preveo: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Čitajte više