Islamski princip šure se suprotstavlja tiraniji i samovolji

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Šura je pravo svih muslimana i svi griješe napuštajući i zanemarujući insitituciju šure. Ona nije privilegija klase ili elite i primjenjuje se općenito u svim područjima života, jer je obavezujuća, a nije ”neobavezno i pohvalno” djelo, kako je tirani i apsolutisti žele predstaviti.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Tiranija je neprijatelj čovječanstva, a šura (dogovaranje, savjetovanje) je islamska dužnost, koju je Allah propisao i naredio u upravljanju državom, čak i kad je bezgriješni Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio vođa države. Allah, dželle šanuhu, objavio je: ”Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.” (Ali Imran, 159.)

Pravo cijelog ummeta

Šura ili dogovaranje je jedna od karakteristika vjernika na svim poljima individualnog i društvenog života, kao što je došlo u ajetu: ”Sve što vam je dato – samo je uživanje u životu na ovome svijetu, a ono što je u Allaha – bolje je i trajnije za one koji vjeruju i u Gospodara svoga se uzdaju; za one koji se klone velikih grijeha i razvrata i koji, kad ih ko rasrdi, opraštaju; za one koji se Gospodaru svome odazivaju, i koji molitvu obavljaju, i koji se o poslovima svojim dogovaraju, a dio od onoga čime smo ih opskrbili udjeljuju, i za one koji se odupiru onima koji ih ugnjetavaju.” (Eš-Šura, 36.-39.)

Šura je također mehanizam odlučivanja u porodici i prva cigla u izgradnji ummeta, kao što je Uzvišeni Allah, rekao: ”Majke neka doje djecu svoju pune dvije godine onima koji žele da dojenje potpuno bude. Otac djeteta ih je dužan prema svojoj mogućnosti hraniti i odijevati. Niko neka se ne zadužuje iznad mogućnosti svojih: majka ne smije trpiti štetu zbog djeteta svoga, a ni otac zbog svoga djeteta. I nasljednik je dužan sve to. A ako njih dvoje na lijep način i sporazumno odluče dijete odbiti, to nije grijeh. A ako zaželite da djeci svojoj dojilje nađete – pa, nije grijeh kada od srca ono što ste naumili dadete. Allaha se bojte i znajte da Allah dobro vidi ono što radite.” (El-Bekara, 233.)

Šura je pravo svih muslimana i svi griješe napuštajući i zanemarujući insitituciju šure. Ona nije privilegija klase ili elite i primjenjuje se općenito u svim područjima života, jer je obavezujuća, a nije ”neobavezno i pohvalno” djelo, kako je tirani i apsolutisti žele predstaviti.

Temelj vlasti

Bivši šejh Al-Azhara, Mahmud Šeltut, govoreći o ovim značenjima i obaveznosti šure, rekao je: ”Kur'anskom odredbom o principu šure (dogovaranja, savjetovanja) islam je presudio neprijatelju čovječnosti, a to je tiranija i apsolutizam u vlasti i mišljenju, te monopoliziranje zakonodavstva i uprave, i osigurao je pojedincu idejno poštovanje i dostojanstvo, a zajednici prirodno pravo da upravlja svojim poslovima.

Kur'an, nakon što je smjestio šuru između dva temeljna propisa islama, namaza i trošenja na Allahovom putu – ”i koji molitvu obavljaju, i koji se o poslovima svojim dogovaraju, a dio od onoga čime smo ih opskrbili udjeljuju”-, ne želi od šure ovu lošu sliku s kojom smo se upoznali u prošlosti, niti poniznost pred tiranima i njihov monopol nad šurom, uzimajući je kao pokriće za njihovu moralnu i psihičku tiraniju u želji da joj oduzmu prava, već je želi kao čistu i nepatvorenu istinu i činjenicu u svojoj njezinoj autentičnosti, baš kao što želi od namaza i trošenja na Allahovom putu, njihova stvarna i suštinska značenja putem kojih se ostvaruje njihov čisti i pozitivni učinak na ljudski život.

Šura u čijem se ambijentu munafici ulaguju i pretvaraju da su iskreni i istinoljubivi, a od iskrenog vladara skrivaju sjeme zla i pokvarenosti, nema vrijednosti kod Allaha.

Islam ne može zanemariti i izostaviti iz osnova upravljanja prirodni princip u životu, a to je šura ili savjetovanje i dogovaranje, niti taj princip može biti poželjan kada se proglasi neobaveznim i pohvalnim, čiji cilj je samo zbližavanje (ujedinjavanje) muslimanskih srca i čišćenje duša, bez rada po njemu i njegove primjene u praksi, što i jeste cilj onih koji su stvorili tirane i tiransku vlast.

Šura u islamu nije poželjna kao “krivotvorena slika” kojom bi gospodari tiranije opravdavali svoju tiraniju, već kao propis, kao pravo ummeta koje on uzima silom i kao obaveza (vadžib) koja ako se ostavi svi muslimani su griješni zbog toga, i na kraju kao činjenicu koja ima praktični učinak na vlast i politiku zajednice.

Šura koja će korumpiranog i pokvarenog pojedinca ili onoga koji je malouman, učiniti vladarom kojem se ummet mora pokoravati, nema vrijednosti kod Allaha.

Institucija šure ili savjetodavnog tijela, u čijem okrilju iskreni ljudi ne nalaze prostor u kojem bi mogli razotkriti zloupotrebe položaja i korupciju pokvarenjaka, nema vrijednosti kod Allaha.”

Eto tako je šejh Šeltut govorio o principu i inistituciji šure u islamu, a njegov govor dobija još više na značaju i težini ako se uzme u obzir činjenica da je on ovo pisao i govorio u lice tiraniji, tiranima i munaficima.

Čitajte više