Reis koji je odsikteris’o Francetića

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Fehim-efendija Spaho je bio veoma obrazovan čovjek, izvrstan teolog, šerijatsko – pravni ekspert, naučni djelatnik, prevoditelj, publicist i prosvjetitelj.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Sarajevskoj čaršiji ni jedan reis nije bio potaman. Svakom su nalazili hiljadu i jednu manu. Tako čaršiji nije godio ni Fehim-efendija Spaho. Zbog mnogo razloga.

Rodio se 4. februara 1877 u Sarajevu. Tu je završio osnovnu školu, gimnaziju i šerijatsko-sudačku visoku školu. Radio je u Zemaljskoj vladi kao sekretar, a kasnije kao kadija – savjetnik pri vladi. Bio je predsjednik Sarajevske oblasti u toku 1929. godine, a 1936. godine je postavljen za naiba Islamske vjerske zajednice i za predsjednika Vrhovnog šerijatskog suda u Sarajevu. Za reis-ul-ulemu je izabran 20. aprila 1938. godine. Nije imao ni dana u vjerskoj službi. Na dužnosti reis-ul-uleme zamijenio je Ibrahima ef. Maglajlića. I ono najvažnije, možda glavni razlog zbog kojeg je postavljen za reisa, bio je stariji brat Mehmeda Spahe, vođe Jugoslovenske muslimanske organizacije.

Fehim-efendija Spaho je bio veoma obrazovan čovjek, izvrstan teolog, šerijatsko – pravni ekspert, naučni djelatnik, prevoditelj, publicist i prosvjetitelj. Objavio je oko pedeset originalnih historijskih radova. Ostao je nezaboravljen po svom nepokolebljivo čvrstom i moralnom stavu u odbrani vjerskih i političkih prava, ne samo bosansko-hercegovačkih, već svih muslimana u Kraljevini Jugoslaviji.

Zagovarao je koncept tumačenja islama u skladu s razvojem savremenog života. Dopustio je usklađivanje islamskog načina mjerenja vremena s astronomskim kalendarom, što je bitno za određivanje početka Ramazanaa te početka Bajrama. Protivio se mješovitim brakovima i korištenju mesa životinja koje nisu zaklane po šerijatu.

Dan nakon martovskog puča 28. marta 1941. poziva sve islamske vjerske službenike na vjernost Kraljevini Jugoslaviji, a već 26. aprila iste godine, nakon što je dobio Pavelićeve garancije da će poštivati autonomiju IVZ, poziva muslimane na lojalnost novoj državi NDH.

Već 8. juna 1941. Spaho se obraća Slavku Kvaterniku navodeći niz pritužbi na račun ustaške vlasti u BiH. Zamjerio je što je razgraničenjima župa Bosna opet raskomadana, te što se u sarajevskim sudovima i državnim odvjetništvima postavljaju isključivo katolici. Katolici su zamijenili muslimane na položajima glavnih uprava, a muslimanska djeca pohađaju katoličke škole. Ističe i da ustaše vrše zločine nad muslimanima.

Fehim je tako postao žestoki kritičar ustaškog režima.

Udruženje uleme “El-Hidaje” u Sarajevu je na svojoj Skupštini 1941. g. donijelo Sarajevsku rezoluciju kojom se osuđuju ustaški zločini nad Srbima i ogradilo se od pojedinaca sa muslimanskim imenom koji su učestvovali u činjenju tih zločina. Pavelić je odmah zadužio svog povjerenika za Bosnu, komandanta ustaške vojnice, pukovnika Juru Francetića da “sredi” situaciju u Sarajevu. Došao je sa Rezolucijom i spiskom potpisnika kod reisa-ef., insistirajući da osudi donošenje te rezolucije i njezine potpisnike. Reis je zatražio da vidi taj dokument a onda upitao: “A šta je sljedeći korak vaše komande?” Kazao mu je da će svi biti strijeljani. Tada je reisu-l-ulema svojom rukom na čelu spiska napisao svoje ime, vratio mu dokumenat i rekao: “Sada počnite od mene!”Francetić je zbunjen i pokunjen napustio prostoriju. Uslijedilo je telefoniranje i konsultiranje sa Poglavnikom koji je nakon ovog hrabrog poteza reisa odustao od hapšenja sarajevskih intelektualaca, valjda procijenivši da bi takvim potezom mnogo više izgubio, nego što bi u Sarajevu i Bosni dobio.

Također, svi pokušaji NDH vlasti da se donese novi Ustav Islamske zajednice nisu mogli prisiliti reisu-l-ulemu da prihvati taj proces. Svoju odluku je uvijek pravdao riječima: “Nije vakat od toga!” Do toga je došlo tek 1947. godine kada za reisa dolazi mostarac Ibrahim-ef. Fejić, učesnik NOR-a.

Kad je umro, 13. februara 1942. u Sarajevu je pao snijeg do visine od jednog metra. Oko 200 čistača razgrtala je čitavu noć uoči dženaze sarajevske ulice kojim su se trebali kretati učesnici ispraćaja velikog čovjeka. Međutim, taman kad su kako-tako očistili ulice, snijeg je ponovo pao do visine od pola metra. No, ni ta nepogoda nije spriječila mnoštvo Sarajlija da prisustvuju i klanjaju na dženazi svog reisa koji je ukopan u haremu Begove džamije, s lijeve strane, u neposrednoj blizini velikog vakifa gazi Husrev-bega.

Čitajte više