Nepristojno je da se pripadnici jedne nacije bave drugom nacijom

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
"Veliki problem jeste što neki pokušavaju da uspostave sopstveni identitet u negaciji drugoga. To rade samo oni koji imaju krizu svog identiteta."
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Skupština Srbije nastavila je danas rad raspravom o međunarodnim sporazumima. Na dnevnom redu je Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Srbije i Vlade Kraljevine Lesoto u oblasti odbrane, kao i o Prijedlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Srbije i Vlade Sjeverne Makedonije o saradnju u oblasti borbe protiv krijumčarenja migranata.

Potpredsjednik Skupštine Srbije akademik Muamer Zukorlić kazao da se ovim sporazumima potvrđuje sposobnost da se uspostavi saradnja sa svakom zemljom u svijetu koja za to iskaže želju, bez obzira na to kolike su mogućnosti te države. Dodao bi intencija međunarodne saradnje trebala biti usmjerena prema Africi koja kako navodi predstavlja značajan potencijal. Akademik Zukorlić se potom osvrnuo i na svoje iskustvom tokom studiranja u Alžiru, kazavši da je spreman podržati svaku inicijativu koja bi išla u smjeru saradnje sa arapskim zemljama.

Akademik Zukorlić kazao da sposobnosti pravljenja dobrih odnosa sa različitim predstavlja civilizacijsku vrijednost.

– Pomirenje je zapravo uspostava mirnih relacija i pomirenje se treba najprije desiti unutar nas samih, sa nama samima, u našim individualnim ličnostima, a potom pomirenje je potrebno unutar samih naših naroda i zajednica. Zapravo pomirenje je mogućnost mirne komunikacije sa sobom, unutar svojih porodica, unutar svoje zajednice, unutar svog naroda, između naroda koji žive zajedno. Isto tako i između naroda, kultura, civilizacija na međunarodnoj sceni. Zato sa zadovoljstvom sam sa svojim kolegama prije dvije godine sudjelovao na interparlamentarnoj konferenciji pravoslavlja u Libanonu. To je zapravo bila prilika da govorimo o važnim temama i da pokažemo tu širinu, da nije samo sposobnost praviti komunikaciju i saradnju unutar sebi sličnih i unutar istih. To mogu svaki. Znači biti sposoban da budeš sa svojim, sa istim, sa sličnim. To je više neki životinjski poriv, ideja krda. To je više instikt. Ali biti sposoban da praviš dobre odnose sa različitim, to je prava etička, kulturna i civilizacijska vrijednost. Mi tu imamo velikog potencijala. Prvo imamo i ozbiljnu tradiciju kroz historiju i ovoga prostora. Istina, imamo divnih iskustava. Nažalost, imamo i iskustava sukoba i ratova ali to je sve dovoljno, po mojem mišljenju, da shvatimo da imamo dovoljno lekcija kako bi smo izvukli prave pouke.

Akademik Zukorlić smatra da poseban akcenat treba staviti na unapređenje regionalne saradnje.

– Historija je previše promovirana kao učiteljica života, možda pretenciozno, ali definitivno nije jedina učiteljica života, ima još mnogo više učiteljica života. Ukoliko samo historiju prihvatimo kao jedini učiteljicu života, onda rizikujemo da se potpuno okrenemo unazad. Treba potpuno hladnokrvno prošlost uzeti kao lekciju. Ono što je dobro jeste nastaviti razvijati, ali ono u čemu smo pogriješili je to da nije sramota reći ovo je pogrešno, nije sramota reći nije dobro što se lični, srodni, različiti narodi na Balkanu preko 100 godina biju, svađaju, ratuju i progone. To nije dobro, nije dobro da tvrdoglavo nastavljamo u tome po istom modelu, konceptu čekajući da dođe vrijeme kada ćemo biti mnogo jači pa sve ostale pobijediti. To nije dobra politika. Zadovoljan sam što se ova vlada i ova zemlja sve više okreću pametnoj politici, politici koja će biti bazirana na realnom iskustvu, politici koja će biti okrenuta budućnosti gdje ćemo doživjeti da mi ovdje na Balkanu, a imamo mnogo srodnosti kako kažem, imamo također i različitosti, ali niti jedno niti drugo ne treba da bude nešto što će nas dijeliti. To sve zapravo može da bude potencijal kojim ćemo se mi ponositi.

Akademik Zukorlić kazao da je nepristojno da se pripadnici jedne nacije bave drugom nacijom, uz poruku se tu moraju uspostaviti kvalitetniji kulturni odnosi.

– Rođen sam u jednom narodnom korpusu i šta treba, da tražim nagradu zato što pripadam jednoj naciji ili jednom narodu. Ne, sa etičke tačke gledišta, sa kulturne tačke gledišta ljudi ne mogu biti niti kažnjavani niti nagrađivani za ono za šta nisu odlučivali. Ne možete se smatrati vrijednijim ni manje vrijednijim zato što pripadate jednoj naciji, zajednici i kulturi. Ne, ne možete. Možete se samo dičiti sa onim što ste postigli, sa onim što je vrijednost, što je prava vrijednost, sa onim što se vi odlikujete, bilo u znanju ili kulturi ili etici ili dobrom dijelu. Dakle, kada budemo više imali glasova ove orijentacije i kada budemo glasniji u kvalitativnoj promociji ljestvice kvaliteta ili gradacije. Gradacija je jedino dozvoljena u vrijednosnom smislu. Nema gradacije u boji kože, nema gradacije u pripadnosti naciji.Najniži stepen identitetske pripadnosti je ono što te je zadesilo, ono što nisi birao, ono što je pitanje o kojem ti nisi odlučivao. Ja nisam pitan da li ću biti rođen kao Bošnjak ili pripadnik neke druge nacije. Da, drago mi je što sam Bošnjak ali ne tražim da zato bude odlikovan. Nemam pravo da kažem da su pripadnici drugih nacija manje vrijedni. Nemam na to pravo. Dakle, to je ono što mi treba da ovdje značajnije podignemo. To je realnost. Dozvoliti svim da to svoje razvijaju ne na način da im mi nametnemo, ne na način da ih mi oblikujemo i kažemo ne, ne vi ste takvi, vi ste to, vi niste to. To je nepristojno. Nepristojno je da se pripadnici jedne nacije bave drugom nacijom. Nepristojno je da ja kao Bošnjak držim lekcije vama Srbima koliko ste Srbi, da li ste Srbi, otkad ste Srbi, otkad niste, šta je sa vašim jezikom, šta ja sa vašom kulturom i obrnuto. Mi moramo tu da uspostavimo kvalitetne kulturne odnose, da svako odluči da sebe profilira. Moramo da  isključimo kategoriju priznanja. Priznajem ti naciju, ne priznajem ti naciju. Pa to je najviši stepen nekulture i zaostalosti, šta ima mene neko da prizna ili ne prizna. Meni to čak i ne smeta. Ja sam se naslušao ovdje i na drugim mjestima, te nepostojeća nacija, te nepostojeći jezik. Meni čak neki moji sunarodnici kažu što ne reaguješ? Pa ne dodiruje me čovječe. Šta to mene briga dal me neko priznaje, jer ako mene neko prizna, bit ću više Bošnjak je li? Ili ako me ne prizna ja sam manje Bošnjak, ili mi ne prizna jezik, apsolutno me ne zanima. Ja sam onoliko u svojoj nacionalnoj, kulturnoj i vjerskoj pripadnosti koliko stvarno jesam. Ako stvarno jesam, ja sam u tome siguran. Veliki problem jeste što neki pokušavaju da uspostave sopstveni identitet u negaciji drugoga. To rade samo oni koji imaju krizu svog identiteta. Onaj koji ima sigurnost u svom kulturnom, nacionalnom, duhovnom ili svakom drugom identitetu on nema potrebu negirati drugoga. Dakle, to su neki postulati koji su jako važni za cjelokupnu saradnju.

Kada je riječ o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Srbije i Vlade Sjeverne Makedonije o saradnju u oblasti borbe protiv krijumčarenja migranata, akademik Zukorlić kazao da je Srbija uspjela da nađe mjeru i da je pokazala humano lice prema u odnosu prema migrantima.

Čitajte više

Žena iz Vijetnama sa francuskim državljanstvom u svojoj 79. godini vodi pravnu bitku protiv koncerna koji su proizvodili “ejdžent orindž”. Njime je američka vojska u ratu trovala vijetnamsko stanovništvo.
Autor ovu skepsu prema državnim kampanjama, poput ove s cjepivom, povezuje s nepovjerenjem prema državi koje potječe iz razdoblja socijalizma a to posebice vrijedi za marginalizirane grupe stanovništva poput Roma.