DJ-evi često zaborave da je muzika prije svega emocija, pa tek onda novac

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Ajdin Tinjak aka RYO je dio novog talasa DJ-eva na lokalnoj muzičkoj sceni koji su se pojavili unazad nekoliko godina. Iako je rođen u Mostaru, svoj veći napredak je napravio na sarajevskoj muzičkoj sceni gdje je svirao u najreprezentativnijim mjestima u gradu.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ajdin Tinjak aka RYO je dio novog talasa DJ-eva na lokalnoj muzičkoj sceni koji su se pojavili unazad nekoliko godina. Iako je rođen u Mostaru, svoj veći napredak je napravio na sarajevskoj muzičkoj sceni gdje je svirao u najreprezentativnijim mjestima u gradu. Ostvario je i zavidnu internacionalnu karijeru sa nastupima u Beogradu, Pragu, Istanbulu, Rimu, Berlinu. Jedan je od glavnih rezidenata najvećeg projekta za mlade u BiH Studentski pohodi kao i glavni resident DJ/organizator u Sarajevo Clubbing ekipi.

Svojim trudom i zalaganjem koji su prepoznati dobio je priliku da svira uz neka velika imena kao što su Lea Dobričić, Mark Knight, Bang La Decks, Mahmut Orhan, Burak Yeter, PEZNT, BAGGI, Tom Bug. Poznat je po svojim house i techhouse zvukovima, kojima stvara jednu savršenu cjelinu i dovodi atmosferu do usijanja. Ljubav i strast koju ima prema muzici pretvorio je u svoj hobi i posao gdje sarađuje sa mnogim DJ-evima i producentima na unaprijeđenju muzičke scene. Tokom, 2019.godine, su stvari počele da rapidno rastu u karijeri ovog DJ-a, gdje je za manje od godinu dana svirao na preko 90 različitih evenata i samim tim sebe stavio na sami vrh elektronske scene u Bosni i Hercegovini. Trenutno je fokusiran na produkcijski dio karijere, gdje uskoro izbacuje nove pjesme na nekoliko inostranih labela.

Kao i za sve koji su u muzičkoj industriji, 2020. godina je i za tebe bila sve samo ne regularna. Nova situacija nametnutog lockdowna je promijenila sve, posebno u svijetu zabave i muzike. Kako si se ti snašao u svemu tome?

– Meni je 2019.godina je bila najbolja u životu. Toliko lijepih stvari poslova, putovanja, muzike, svirki, evenata, druženja, smijeha. Imao sam više od 90 svirki – lokalnih, regionalnih, internacionalnih, što zaista nije mala stvar. A 2020, zaista je bila teška. Sve se to nekako iznenada desilo. Bilo je poprilično teško psihički izdržati sve, ali sam se izborio nekako, uz neku pozitivnu energiju koju sam sebi tražio i stvarao. Slušao sam mnogo muzike. Bavio se produkcijom. Čitao sam mnogo. Provodio sam vrijeme sa porodicom i najbližim prijateljima pa je samim tim sve lakše bilo. Nadam se da se ovo više nikada neće ponoviti. Ali evo, ova godina je već mnogo bolja, i drago mi je što se, polahko stvari vraćaju na svoje mjesto.

U jednom intervjuu pred kraj 2019. spomenuo si otvaranje studija, ubrzo nakon toga počela je pandemija, šta se desilo u međuvremenu s tom idejom?

– Da, bili smo pri kraju, ali smo stopirali ideju. Vratili smo se u stari studio u kojem zajedno sa prijateljima DJima i producentima radim novu muziku, ali na jednom boljem i jačem nivou nego prije. Sama ideja samostalnog studija stoji. Čak sam počeo da opremam jednu prostoriju u svom stanu prema svojim željama. Nekada na ljeto ću nastaviti, bar mislim, ako opet ne slažem.

Što misliš o online platformama tokom pandemije koje su pokrenute širom svijeta, a i kod nas. Možeš li izdvojiti neke koje su te impresionirale?

– Najviše me je fascinirala Viberate koja predstavlja jedan biznis model u elektronskom svijetu i koja je pravo cool stvar, gdje i sam Umek ima umješane svoje prste.

Vrijeme je globalne produkcije i možemo slobodno reći puno kopirane muzike, kako uspijevaš ostati drugačiji i gdje nalaziš novu inspiraciju? Šta te nadahnjuje u muzičkom smislu?

– Uvijek je bilo mnogo muzike koja je bila i unikatna, ali i one kopirane. Oduvijek je tako, samo je danas kroz brojne kanale, uključujući i društvene mreže, muzika dostupnija, pa je to izraženije. Danas je zaista teško biti originalan i izmisliti svoj neki zvuk, ali najveći problem je što se sve svelo na zaradu, pa DJ-evi nemaju vremena da budu originalni, nego rade muziku po kalupu i prate zvuk koji je u modi. Sve je postalo biznis, a mnogo je manje emocije. Tokom pandemije konstantno slušam dosta nove muzike, znam da će se jedan dan klubovi opet otvoriti i da će se desiti veliki broj različitih evenata, tako da sam se nekako fokusirao na klupski zvuk, više malo deep tech house. Inače, ko sluša moje setove i moju produkciju, može primjetiti uvijek dozu vokala u mojim pjesmama, tako da sam i dalje išao po tom receptu, mislim da to čini jedan savršen balans. Inspiraciju nalazim u stvarima oko sebe. Sve pjesme koje nađu mjesto u mojoj glavi i mojim emocijama vezane su za neki nešto – ljeto, zimu, kišu, snijeg, emociju, ljubav, jutro, izlazak i zalazak sunca.

Prije korone, Sven Väth je prokomentarisao Ibizu, rekao je kako je previše klupskih večeri, kako su DJevi pohlepni, te kako nije zanimljivo ako su dostupni u svakom klubu, stvari su postale ustajale i kako je Ibiza izgubila identitet, kakav je tvoj komentar na ovo?

– I on je sam krivac za to. On je od sebe napravio brend i zarađuje desetine miliona godišnje na eventima kojima svira. Vjerovatno se samo zasitio, jer je predugo na sceni, ali mora biti svjestan da je tako otvorio put mnogim mladim nadama. Previše je dobrih DJeva i producenata koji čekaju tu svoju priliku. Ne znači, ako će DJ otići u penziju, da će i njegova muzika umrijeti. Svenu treba neko reći da se vremena mijenjaju i da se sve naslijeđuje. Elektronska muzika je još uvijek u ekspanziji, vidjet ćemo šta ovo ljeto nosi.

Šta bi, da možeš, promijenio na globalnoj muzičkoj sceni?

– Nervira me bahatost. Previše novca je u igri i previše se muzika i muzičari distanciraju od svog matriksa – emocije. Postala je previše plastična i oštra, direktna. Muzika se pravi samo da bi se zaradio novac. Ljubav nekako nedostaje. Danas se ne može pričati sa lokalnim umjetnikom koji ima jedan set snimljen za sobom i 2 instagram videa. Ljudi su previse ufurani globalno gledajući, i to je veliki problem. Svi ko nešto bitni. Evo desila nam se pandemija gdje je 7 milijardi ljudi ostalo zatvoreno u četiri zida. Imali smo dovoljno vremena da se saberemo sa sobom.

Kakva je trenutna situacija na bh. sceni? Kad uporediš s vremenom kad si ti počinjao, da li je scena napredovala ili ne?

– Scena je bila super do COVID19 situacije. Zaista je bila dobra. Opet se dizala nakon dugogodišnje letargije u koju je zapala zbog nekih ljudi što su radili pogrešne stvari i samim tim nas stavili na crnu listu. Zadnjih godina nas je posjetilo dosta dobrih DJeva i zaista je bilo odličnih evenata. Svaka čast hrabrim organizatorima.

Šta misliš kakva je budućnost kreativnih industrija nakon pandemije?

– Neizvjesna. Bit će jako teško da se vrati sve na staro mjesto. Nije više sporan kvalitet, nego je sporan kvantitet. Ljudi se realno boje da budu u nekim većim grupama. Da se izbriše taj strah trebat će dosta dugo vremena. Zbog socijalnih distanci koje smo stvorili, stvorili smo i emotivne, pa kao šećer na kraju imamo i ove legalne probleme. Najveći problem je što država ništa ne radi po tom pitanju.

I šta ćeš raditi do povratka klabinga, festivala, nastupa. Kakvi su tvoji planovi za budućnost?

– Trenutno sam fokusiran na svoj poslovni život, gdje su mi se otvorila vrata da gradim karijeru u svom poslovnom svijetu, onako kako sam ja zamišljao. Počinjem da razmišljam o malo ozbiljnim stvarima. Fokusiran sam na produkciju svoje muzike, pri čemu slobodno vrijeme trošim u studiju sa svojom ekipom gdje baš puno radimo, tako da očekujte ove godine boom u produkcijskom smislu. Uskoro pokrećemo svoj label, ali na dosta drugačiji način, tako da ima zaista mnogo posla. Ovo ljeto, čim prilika dopusti, krenut ću sa organizacijom evenata sa jačim artistima. Prilagođavat ću ih prema broju ljudi koliko bude dozvoljeno i forsirat ću da to budu outdoor eventi. A o labelu, ćemo uskoro više. To je vrhunska priča, nekoliko super ljudi!

Kad biste morali dati savjet novom producentu ili DJ-u, što bi to bilo?

– Pusti da te nosi emocija. Budi dostupan za pozitivne i negativne kritike. Kreći se među ljudima. Posjećuj evente. Podržite lokalne artiste. Podržite naše medije. Nemojte se hvaliti, niti dizati noseve, jer to nikoga nigdje nije dovelo. Pokušajte stvarati svoj film, a ne adaptirati se na ono što je sada IN, jer sve se to mijenja. Budite svoji. Gradite svoj identitet lagano, step by step. I, plati kartu, brate dragi!

Čitajte više

Žena iz Vijetnama sa francuskim državljanstvom u svojoj 79. godini vodi pravnu bitku protiv koncerna koji su proizvodili “ejdžent orindž”. Njime je američka vojska u ratu trovala vijetnamsko stanovništvo.
Autor ovu skepsu prema državnim kampanjama, poput ove s cjepivom, povezuje s nepovjerenjem prema državi koje potječe iz razdoblja socijalizma a to posebice vrijedi za marginalizirane grupe stanovništva poput Roma.