“Osnutkom Rima i uspostavom kraljevstva oko polovice 8. st. pr. Kr. pod prvim kraljem Romulom, čije postojanje nije dokazano, vjerovalo se da je stvoren i prvi kalendar. Uz ostale utjecaje antičke Grčke Rimljani preuzimaju i lunarni kalendar s deset mjeseci. Prva kalendarska godina imala je tristo četiri dana, a šezdeset jedan i jedna četvrtina zimskih dana nisu bili obuhvaćeni tim kalendarom, dok nije poznato koliko je dana imala godina u Romulovo vrijeme. Mjeseci su bili, redom: Martius, Aprilis, Maius, Iunius, Quintilis, Sextilis, September, October, November i December. Tako su Martius, Maius, Quintilis i October imali po trideset jedan dan, a ostalih šest mjeseci po trideset dana. Godina je započinjala mjesecom Martius, oko proljetne ravnodnevnice, a završavala mjesecom December. Iako nisu bili brojeni, smatra se da su dva dodatna mjeseca u zimskome periodu, poslije dodana pod nazivima Ianuarius i Februarius, postojala. To se objašnjava time što su ta dva mjeseca obuhvaćala zimski period, u kojemu nije bilo poljoprivrednih poslova i prema tomu nisu bila važna za brojenje.”

“Numa Pompilije, drugi po redu rimski kralj, u povijesti je poznat kao prvi reformator rimskoga kalendara, koji je bio temeljen na religijskim svečanostima. Zbog nepotpunoga kalendara i nedefiniranih zimskih dana uvodi dva mjeseca, odnosno Ianuarius od dvadeset devet dana i Februarius od dvadeset osam dana. Mjesece koji su trajali trideset dana skratio je na dvadeset devet, stoga je godina nakon reforme iznosila tristo pedeset pet dana.”

“Julijanski kalendar, poznat i pod nazivom stari stil, uveden je 46. godine pr. Kr. nastojanjima Gaja Julija Cezara na rješavanju problema tzv. zbrkanih godina (anni confusionis), a uz pomoć aleksandrijskoga astronoma Sosigena. Prema toj reformi godina traje tristo šezdeset pet dana i šest sati, a svake četvrte godine (annus bissextilis) umeće se jedan dodatni dan, zbog onih šest sati. Julijanska je godina duža od sunčane za jedanaest minuta i četrnaest sekundi. Kako bi se solarni kalendar izjednačio s tropskom godinom, između mjeseca November i mjeseca December uvedena su dva mjeseca od po trideset tri ili trideset četiri dana pa je uz umetnuti mjesec 46. godina pr. Kr. trajala četiristo pedeset pet dana, postavši time najdulja godina u povijesti kalendara. Cezar je tu zadnju zbrkanu godinu od 455 dana nazvao ultimus annus confusionis. Nove su godine počinjale 1. siječnja, a 45. godina pr. Kr. upravo je tako počela. U julijanskome kalendaru promijenjen je i broj dana po mjesecima, koji su se naizmjenično smjenjivali po trideset dana ili trideset jedan dan. Na prijedlog Marka Antonija 44. godine pr. Kr. peti mjesec (Quintilis) nazvan je po Juliju Cezaru i postao je Iulius. Senat je 8. godine u čast Augusta Oktavijana mjesec Sextilis preimenovao u Augustus i tomu mjesecu dodao još jedan dan, a mjesecu Februarius oduzeo. Tako je Februarius imao dvadeset osam dana, a svake četvrte mjesecu je dodan još jedan dan.”

“Reformom kalendara Numa Pompilije uveo je mjesec Ianuarius, prema imenu boga Ianusa, koji je bog početaka, vrata, prolaza, vremena i završetka. Prikazivan je s dvije glave, odnosno dva lica koja predstavljaju ulazak i izlazak, stoga je simbolika toga mjeseca u početku, odnosno u završetku godine.”

 

“Februarius je naziv mjeseca prema latinskoj riječi za praznik očišćenja (februa) i pridjevu očisnički (februus), a sam mjesec označava religijsko očišćenje. U prvotnim vremenima, točnije do 153. godine pr. Kr., Februarius nije bio posvećen božici groznice Febri, već bogu Febru, koji je bio poistovjećen s Plutonom.”

 

“Prema Ovidiju, Martius je nazvan po Marsu, Jupiterovu sinu i bogu rata.”

 

“Aprilisovo porijeklo naziva možda dolazi od riječi aperiri, koja označava otvaranje vegetacijske godine, ili od Aphrilis, iskrivljenoga oblika imena grčke božice Afrodite, u Rimljana Venere, božice ljepote.”

 

“Ovidije kaže da porijeklo naziva mjeseca Maius nije poznato ni antičkim Rimljanima, a navodi kako postoji mogućnost da naziv dolazi od imena Maia (ime majke boga Hermesa) ili od pridjeva maiores, koji znači „više“.”

 

“Iunius je, prema Makrobiju, nazvan po Juniju Brutu, prvomu rimskom konzulu, ili, prema Ovidiju, od Iuno, božice zaštitnice države i iuniores.”

 

“Quintilis dolazi od broja pet. Marko Antonije promijenio ga je u Iulius 44. godine pr. Kr. u čast Gaju Juliju Cezaru.”

 

“Sextilis je nazvan prema broju šest, a 8. godine je promijenjen u Augustus, u čast prvomu rimskom caru – princepsu Oktavijanu Augustu.”

 

September, October, November i December dolaze od brojeva sedam, osam, devet i deset prema njihovu poretku u prvotnome obliku rimskoga kalendara. Kako je predjulijanski kalendar bio lunarni, a lunarna godina ima 354 dana, za razliku od solarne koja ima 365,5 dana, razlika od 11,5 dana dovela je do pogreške u računanju vremena te su agrarne djelatnosti bile regulirane na pogrešan način. Pokušaj ispravljanja pogreške pronalazimo u uvođenju mjeseca Intercalarisa ili Mercedoniusa svake druge godine nakon svetkovina Terminalija, a koji je trajao dvadeset dva ili dvadeset tri dana.”

“Godine su se u Rimu pratile prema eponimnim konzulima koji su te godine izabrani, npr. Mario et Catulo consulibus, odnosno 102. godina pr. Kr. Prvi dan konzulata nekoga konzula ujedno je i prvi dan godine, koji se mijenjao nekoliko puta tijekom rimske povijesti. U političkome životu Rimljani su se najčešće služili upravo tom godinom prema konzulima ili konzularnom godinom. Nakon 153. godine pr. Kr. dan smjene konzula postao je 1. siječnja (januara).”

Tekst je dio (fragmenti) rada Pregled razvoja rimskog kalendara Petre Kolesarić, objavljen u časopisu Rostra: Časopis studenata povijesti Sveučilišta u Zadru, Vol. 9 No. 9, 2018.

Autorica ilustracija: Nermina Reko