O suverenosti uma

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Osvijesti se, Bošnjače. U tebe je suveren um, od početka Stvaranja, koristi ga za svoj boljitak.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Osviješćenih suverenih umova je bilo, i ima ih i danas. Ovdje ću naglasiti samo dva koja su nam poznata i bliska u našem duhovnom, kulturnom i društvenom podneblju i okruženju.

Rumi je, između ostalog, napisao:

Ti si rođen s krilima. Zašto bi, radije, puzao kroz život?

Rumijevi tekstovi, stihovi i izreke su mudrosti koje izazivaju u samoanalizu i kroz to u nalaženje suverenosti duše i uma u svakom od nas.

Kad mi, u Bosni, uzdignemo sebe na tu razinu osvješćenja suverenosti uma onda ćemo biti u stanju spoznati svoju snagu kojoj nema premca, a o kojoj je riječ u tekstu Islamske deklaracije.

Vladari Bosne su povijesno bili vazali stranih kraljeva, careva i sultana. Zašto je tome bilo tako naći ćemo u pisanju Alije Izetbegovića, r.a., koji je bio svijetli primjer osviješćenog suverenog uma.

Predsjednik Alija Izetbegović je svojim življenjem i vođenjem pokazao što je osviješćen i samosvjestan suveren um u stanju postići. Njegova Islamska deklaracija nije poziv u vjerski džihad, ili rat, kao što i dan danas neprijatelji suverene Bosne i Bošnjaka suverenog uma žele prikazati, već je bila i danas je, poziv i Muslimanima Bošnjacima, kao i Muslimanima općenito, u osvješćivanje sebe kao pojedinca i u osvješćivanje sebe kao vjerske, etničke i narodne grupe i zjednice na putu do spoznaje snage suverenosti uma koja je u nama već od samog početka Stvaranja. Izetbegović je napisao, između ostalog:

Kina, Rusija i zapadne zemlje prepiru se o tome kojoj od njih i nad kojim dijelom muslimanskog svijeta pripada patronat. Njihova svađa je bespredmetna. Islamski svijet ne pripada njima, nego muslimanskim narodima.

Hoćemo li da muslimanski narodi izađu iz kruga kretanja u krugu, iz zavisnosti, zaostalosti i siromaštva; hoćemo li da ponovo sigurnim korakom stupe na stazu dostojanstva i prosvijećenosti i da postanu gospodari svoje sudbine; hoćemo li da ponovo punom snagom izbiju vrela hrabrosti, genija i vrline; tada jasno ukažimo na put koji vodi do tog cilja.

Alternativa je jasna: ili kretanje u pravcu islamske obnove ili pasivnost i stagnacija. Za muslimanske narode treća mogućnost ne postoji.

Ovaj trenutak mijene i kretanja nastoje iskoristiti svi a posebno moćni stranci s Istoka i Zapada. Umjesto svojih armija oni sada ubacuju svoje ideje i svoj kapital, i ovom novom formom utjecaja nastoje ponovo postići isti cilj: da osiguraju svoju prisutnost i da muslimanske narode održavaju i dalje u stanju duhovne nemoći i materijalne i političke zavisnosti.

Turska kao islamska zemlja vladala je svijetom. Turska kao europski plagijat predstavlja trećerazrednu zemlju, kakvih ima još stotinu na svijetu.

Ove misli i riječi odzvanjaju u ušima kršćana Rimo-katolika koji piše ovu kolumnu i u njima on nalazi poruku, pouku i mudrost. Što sprečava one, koji nam danas žele pokazati put, da shvate značenje tih misli?

Kao što sam pisao u prijašnjoj kolumni, Repetitio est mater studiorum, mi i dalje ustrajno tražimo i očekujemo nekakvu potvrdu nekakvog našeg suvereniteta od onih kojih je povijesna kultura osnovana na genocidima drugih i drugačijih, i pogotovo Muslimana.

Povijest svijeta je znana, zapisana, i video i elektronski dokumentirana, i unatoč toga mi svjesno izbjegavamo gledati istini u oči – mi smo i dan danas spremni lijegati u istu postelju s onima koji su ustanovili svoje današnje države u genocidu prastanovnika, Sjedinjenim Državama, Kanadom i Engleskom. Oni su svoje nebrojene generacije odgajali u kulturi genocidnog osvajanja svijeta i genocidnog pokoravanja drugih i drugačijih, uključivo i Muslimana.

Oni, kao i sve druge zemlje koje su nam zajedničkim zločinačkim poduhvatom usilili nehaki mirovni sporazum koji ne odstupa od povijesnih okova Bosne i Bošnjaka, stoljećima su drugima, pa i svome življu, zatirali suverenost uma.

Osvijesti se, Bošnjače. U tebe je suveren um, od početka Stvaranja, koristi ga za svoj boljitak.

Kad sam, godine 2010., podnio tužbu u Federalnom Sudu u Ottawi protiv Kanade za suučešće u genocidu Bosne i pogotovo Bošnjaka muslimanske vjere, nigdje nije bilo nikog da stane uz mene. Niti jedne organizacije, niti jedne grupe, niti jednog jedinog pojedinca.

Vlada Kanade je bila u panici, šokirana od svoje ranjivosti i od moje drskosti – nisu znali tko stoji iza mene. Očekivali su grmljavinu i tutnjavu. Umjesto toga je došla gromoglasna tišina i kad su to shvatili onda je bilo jasno da je meni zvono odzvonilo.

Vladi Kanade je uzelo više od tri mjeseca da su došli k sebi i pripremili pravnu obranu. U međuvremenu mi je policija dvaput došla na kućni prag da me verbalno i mentalno zlostavlja i proglašava neuračunljivim.

Međutim, vlada je prekoračila rok za pravni odgovor na tužbu, i u pravnom potezu bez presedana, Sud je donio odluku da on nije nadležan. Tužba je, time, stavljena u stanje mirovanja. Dva mjeseca kasnije sam bio otpušten iz službe, uz dodatne posjete policije.

Kad sam, godine 2012., objavio knjigu o kršenju ljudskih prava u Kanadi, policija je došla do primjerka knjige koja nije u javnoj nego u kontroliranoj cirkulaciji. Knjigu im je dao, kako mi je moja istraga utvrdila, čovjek koji je tiskao knjigu – Musliman iz Pakistana, koji živi u Ottawi i koji zna broj Bošnjaka s kojima uzima namaz u mesdžidu u južnom Nepeanu.

Svi junaci nikom ponikoše.

To je jedno tumačenje. Drugo je, u stilu ove kolumne, da oni tek trebaju naći svijesti e da bi našli svoje suverene umove.

Prvi dio knjige govori o sistematičnom kršenju ljudskih prava Urođenih Kanađana (First Nations, Metis, Inuit) dok drugi dio govori o sistematičnom kršenju ljudskih prava imigranata, većinom i pogotovo Muslimana.

Primjerke knjige sam dao ondašnjem Premijeru Stephen Harperu – te svim ambasadama u Ottawi. Neke zemlje su tražile dodatne primjerke. Knjiga je doprinijela tome da Kanada nije dobila fotelju u Vijeći sigurnosti UN, a što mi je i bila namjera. Sve je to dokumentirano u policijskim dossierima pod mojim imenom, a kojih sad ima buljuk.

Iako je i slijedeći i trenutni Premijer, i njegov kabinet, dobio tri primjerka knjige, nije shvatio poruku i pouku iz knjige i tako je i on izgubio fotelju u Vijeću sigurnosti i to zasluženo. Doduše knjiga je iskorištena za podlogu Motion M-103 o islamofobiji. Međutim, pošto sistemi zemalja koje su osnovane u krvi genocida nemaju sposobnost učenja, ta Motion M-103 nije prometnuta u zakon koji zabranjuje mržnju Muslimana. A mogli su to iskoristiti i u šire svrhe, i donijeti zakon zabrane bilo kakve vjerske mržnje – umovi im nisu osviješćeni i suvereni.

I s tim i takvim mi spremno u postelji liježemo i očekujemo da nas neće opet silovati i u okove dati.

Koliko li je, samo, šehida palo i preživjelih udova dalo… Koliko li je, samo, žena bilo oskvrnuto na najgori način… a mi u postelju s onim koji su to pomno, iz blizine, sa svojim vojnim postrojenjima gledali, iako su bili pod naredbom Ženevske konvencije da ‘’spriječe i kazne’’ zločin genocida…

Sjedinjene Države, Kanada, Britanija i druge zemlje udruženog Daytonskog zločinačkog poduhvata ne zaslužuju čast suradnje Bošnjaka. Njih sve treba na sud, pojedinačno i skupno.

No za to je potreban osviješćeni suvereni um o kojima su nam pisali Rumi i Predsjednik Izetbegović. Naučimo od njih.

Za zaključak, citiram još jednu misao Rumija:

Jučer sam bio pametan i htio promijeniti svijet. Danas sam mudar i mijenjam sebe.

Čitajte više