Samo neka su naši

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Iznova je na cijeni vještina čitanja između redova. Crna Gora ponovo živi vrijeme pažljivog osluškivanja moćnih
Foto: screenshot
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Susret premijera sa prosvjetnim radnicima. Vanredni kongres DPS-a. Sastanak vicepremijera i ministara ekonomskog dijela Vlade sa probranim privrednicima. Razgovori predsjednika države sa predstavnicima izvršne vlasti o razrješenju ambasadorske krize, izazvane odlukom Đukanovića da ne prihvati Vladin prijedlog o opozivu sedam nepodobnih ambasadora.

Pobrojani događaji su obilježili period između dva broja Monitora. I to nije jedino što ih povezuje.

Mediji su u svojim izvještajima sa kongresa DPS-a najviše prostora posvetili kadrovskim rješenjima. Đukanovića su, kaže, jedva privoljeli da ostane na čelu partije. Dok doskorašnji premijer Marković ne kaže ništa. On je, nakon izvršne vlasti, izgubio i poziciju drugog u partijskoj hijerarhiji. Prema najavama, pripašće mu mjesto predsjednika Političkog savjeta. Isto ono sa koga je Svetozar Marović krenuo – za Beograd. Preko Spuža.

Zato je Sanja Damjanović, ministarka nauke u Markovićevoj Vladi, postala nova potpredsjednica Đukanovićeve partije. Prije nešto više od četiri godine, u Vladu je došla kao doktor fizike sa međunarodnom reputacijom. I bez naznaka posjedovanja partijske knjižice. Priča se kako bi nova potpredsjednica mogla biti nosilac DPS liste na predstojećim izborima u Nikšiću. Bio bi to veliki izazov, koji može označiti njen uzlet ili brz pad.

Na cijeni je, iznova, vještina čitanja između redova. Crna Gora ponovo živi vrijeme pažljivog osluškivanja moćnih. Makar oni vikali i lupali šakom o sto. Odnosno govornicu. Znači, kada premijer Krivokapić, na sastanku sa prosvjetnim radnicima kaže da „profesor fizičkog ne može biti dominantna ličnost u društvu“ – onda vas ne iznenadi vijest da je ostavku podnio predsjednik UO državnog Univerziteta Duško Bjelica, inače profesor Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje.

Premijerov istup pred doskorašnjim kolegama iz prosvjete pokazao je drugu stranu tog, činjelo se, staloženog i tolerantnog čovjeka. Ne radi se samo o tonu već i o sadržaju poruke. „Ako se taj štrajk desi (štrajk koji je sindikat prosvjete pominjao u septembru, uoči početka školske godine) onda ću to smatrati opstrukcijom rada ove Vlade“, ljutio se Krivokapić. I zaprijetio: „To znači: vi štrajkujete – plate će vam biti smanjene 30 odsto“. Eto slobode.

Nije sve bilo samo galama. Vicepremijer Dritan Abazović održao je sastanak „sa najvećim crnogorskim privrednicima“ (citat iz saopštenja sa Vladinog sajta). Od njih su iz Vlade tražili lojalnost. „Privrednici se neće više dijeliti na naše i njihove. Vlada ne može ostvariti rezultate bez privrede, a ni biznisi ne mogu bez nas“. Sa druge strane, čuli smo da biznismeni od Vlade očekuju pomoć u novcu, kreditnim garancijama, odlaganju plaćanja poreza i doprinosa, vraćanju radne nedjelje… Sve, uglavnom,  u okvirima očekivanog.

Zato samo pomen onih koji, prema šturim informacijama, nijesu bili pozvani na ovaj sastanak. Tu nije bilo mjesta za Veselina Pejovića koji godinama gospodari ostacima KAP-a i Boksita, zahvaljujući kojima je postao najveći, legalni, izvoznik iz Crne Gore.

Nije bilo Dragana Brkovića, iako se vrijednost njegovih (nezavršenih) poslova sa državom mjeri desetinama, ako ne i stotinama miliona. Uz stotine nezadovoljnih radnika o kojima država, takođe, mora voditi računa. Okupljanje „najvećih crnogorskih privrednike“ nije obuhvatilo braću Ban, vlasnike kompanije Pomorski saobraćaj koja za Bokokotorski zaliv predstavlja, praktično, isto ono što je avio-kompanija za Crnu Goru; Save Grbovića i(li) Branislava Mićunovića kao uticajnih predstavnika tzv. kazino industrije; Petrosa Statisa koji u Crnoj Gori ima banku, medije, gazduje Svetim Stefanom i gradi turističko naselje u Miločerskom parku. I ima državljanstvo ove zemlje po istom osnovu po kome, recimo, i aktuelna ministarka obrazovanja, nauke, kulture i sporta. I oni su naši.

Bio je tu i sastanak o (ne)opozvanim ambasadorima. Postignut je, kažu, i  dogovor na tu temu: predsjednik Đukanović bi mogao potpisati njihov opoziv kada mu iz Ministarstva vanjskih poslova stigle valjano obrazložen prijedlog. Prethodno je potpisao novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Iako je on, svojim diskriminatorskim sadržajem, sporan koliko i prethodni.

Đukanoviću, ipak, niko od ljutih patriota nije prebacio izdaju nacionalnih interesa!? Valjda, što je on njihov. Obrazac naših i njihovih je nadživio  smjenu vlasti.  Pa i danas otežava većini da primijeti kako smo skoro svi u – istom sosu.

Čitajte više