Istinu je rekao novinar i pisac Muhamed Mahmutović

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Svi istinoljubivi, a koji o tome znaju, BH-građani su trebali ustati, zajedno s Muhamedom Mahmutovićem, i stati u odbranu istine o uzrocima stanja, a i o stanjima koja su uslijedila na području Vozuće i Zavidovića. Ja o tome dosta znam, jer duša moje duše je u vozućkom rovu sjedila. Šta se htjelo i ko je htio uraditi tamo i ko to nije dao dušmaninu Bosne da Bosne nema, znaju i ptice na grani, a k'o biva građani BiH koji znaju bi morali znanju okrenuti leđa - vizavi ulizivanja onom komšiji koji neda da si mu u komšiluku.
"Bošnjački stub srama", istinu je, kao i uvijek, rekao Muhamed Mahmutović
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Ko bi to da linčuje onog koji nešto zna i ne boji se to reći?! Ko bi to da ubije duh istine u do iznemoglosti nepravdom napaćenom Bošnjaku? Ko bi to da mu, umornom od jada nepravdom prouzrokovanog, zabrani još i da budan bude?! Uzeli mu sve, zar još i neprospavane noći hoće?! Neće moći. Do svitanja ostaju nam noći. Ostajemo budni!!!

Čuj, pokrenuta istraga protiv novinara i pisca Muhameda Mahmutovića iz Cazina, sutkinje nazvao izdajnicima Bošnjaka (Cazin.ba, portal grada Cazina)!!! Čuj, i SIPA obaviještena, obaviješteni inspektori!!! Čuj, članovi sudskog vijeća su prijavili prijetnje, kako saznaje Istraga.ba!!! Sutkinja Suda BiH Mira Smajlović potvrdila ovu informaciju. K'o biva sudije se osjećaju ugroženima (a o mojoj, i tolikim hiljadama drugih ljudi što na svoja ognjišta u tzv RS-u ne smiju zbog svoje de facto, a i de jure ugroženosti, ne mari) od jednog Muhameda Mahmutovića (čitaj: od argumentovanih tekstova Bošnjaci.net).

Svi istinoljubivi, a koji o tome znaju, BH-građani su trebali ustati, zajedno s Muhamedom Mahmutovićem, i stati u odbranu istine o uzrocima stanja, a i o stanjima koja su uslijedila na području Vozuće i Zavidovića. Ja o tome dosta znam, jer duša moje duše je u vozućkom rovu sjedila. Šta se htjelo i ko je htio uraditi tamo i ko to nije dao dušmaninu Bosne da Bosne nema, znaju i ptice na grani, a k'o biva građani BiH koji znaju bi morali znanju okrenuti leđa – vizavi ulizivanja onom komšiji koji neda da si mu u komšiluku. No, odavde stiže jasna poruka:

Kukavice, oholi bijednici,
protokola lažnog nasljednici!
Stiže vrijeme skromnih velikana
uz protokol suštinskoga stanja.
Biće teško dohakati nama “balijama”
s vašim lažnim tehnikalijama.

Nisam novinar, nisam književni pregalac, a ni intelektualac, ali otkrih da se govoriti mora. Kasno progovorih u životu svom. Prva moja pisana riječ ugleda svjetlo dana u Bošnjaci.net. I sve moje pisane riječi progledaše jedino u tom Web Magazinu. Jedino me Bošnjaci.net ozbiljno shvataju. Svojevremeno me i “Preporod” u smeće bacio kad ‘no nešto poslah u svom pokušaju… U Bošnjaci.net pričah malo, pa htjedoh da zašutim. Nepravda koja me lomi, a nikako da slomi, me opet natjerala da progovorim. Potom opet rekoh sebi: “Slomiće te inertnost oko tebe. Nemoj se više uzalud crpiti kad ni oni mnogo umniji, mlađi i elastičniji od tebe nepravdi doskočiti ne mogu”. Ali, evo, Božija Volja, puknuću ako opet ne progovorim. Budem li šutjela, bojim se, svjetlo istine (koje me u mom golom vegetiranju još od rata 90-ih drži) utrnuće se u meni.

Kome smeta Muhamed Mahmutović?! Kome smeta istina koju on iznosi?! Koga to i ko hoće da utrne?! Bošnjaci.net su već poodavno bili na meti. “Bošnjaci.net” su već ranije pokušavali utrnuti, tačnije rečeno uplašiti i ušutkati. Sada preko Mahmutovića. Kako su samo hitri, kako instikt umjesto intelekta progovara, kako su samo hitri za podizanje optužnica protiv istine. Da su tako u javnosti lepršale prijetnje i optužnice protiv onih koji su sijali i siju zlo po Bosni i Hercegovini, odavno bi ona bila uređena država u kojoj vlada istinski pravni sistem. Ali jok, Tužilaštvu i Sudu BiH su prijetnja Bošnjaci koji od njih traže pravedno suđenje. Za to što Bošnjaci nevini izgidoše 90-ih samo zato što su stanovnici svoje zemlje, za to što se genocid nad Bošnjacima desio, za to što su u temelj Ferhadije u Banja Luci Srbi ugradili glavu i rane Bošnjaka, to što ona crkva u nane Fate avliji još i dalje tamo stoji kako stoji, i još stotine većih i manjih od ovdje navedenih “za to što” Tužilaštvo i Sud BiH malo, gotovo nimalo ne mari. Agresora i onog koji se brani izjednačuje, a zna se da onaj prvi (agresor) kidiše na tuđi život i sve što uz njega ide, a ovaj drugi (žrtva) brani goli život. Oni nikad nisu bili, niti mogu biti isto.

Ko je odgovarao za teške sudbine mnogih povratnika Bošnjaka? Koga kriviti što ni dan-danas bošnjačke izbjeglice nemaju kud nazad u tzv.RS? Živi otpisani. Njihova patnja ratna i poratna je najnormalnija stvar za naše pravosuđe, ako je suditi po onome šta nam je taj sud do sad reprezentovao. Taj Sud mora već jednom uvesti zakon o zabrani negiranja genocida, i već jednom postaviti jasnu granicu (povući crtu) između ubistva s predumišljajem (umorstva) i ubistva u samoodbrani (i to onda kad zakon apsolutno dozvoljava ubistvo u samoodbrani). Onaj ko dođe tvojoj kući da te ubije, opljačka, siluje, ponižava, otuđi ili uništi sve tvoje, protjera te sa tvog ognjišta, ulijeva ti strah u kosti u ratu ili miru, on mora snositi odgovornost za to što je činio ili čini. To da bi ga se zaustavilo. Sve dok se to ne desi, Tužilaštvo i Sud BiH će se više-manje kriti iza montiranih sudskih procesa. Tužilaštvo i Sud BiH se, nažalost, svim poštenim ljudima čini kao korupcijska hobotnica raširenih ‘kraka’.

Koga boli istina?! Koga boli pravda?! Naravno, istina boli laž, a pravda nepravdu. Nepravda Suda BiH tebe, SUTKINJO Miro Smajlović, istina, još nije zaboljela, jer si indiferentna prema njoj, ali… saznaćeš vajni Sude da je samo Bog Nedodirljiv, pravdu Voli, a na nepravdu ZNA ODGOVOR. Zato čekajte, i mi ćemo čekati. Došli smo do kraja. Mislim do dna. Tad žrtva ima pravo da pita: “Zar želiš nešto više nego moju smrt?

Molim Sud BiH da podigne optužnicu i protiv mene. Ja stojim iza svake riječi Muhameda Mahmutovića. Tvrdim da su te riječi sušta istina iz surove stvarnosti proizašla i držim da je malo, uz to i da je suviše civilizirano, tj. suviše kulturno rečeno. NIKO NAS UĆUTKATI NEĆE, jer smo u pravu!!! Jedino nas možete natjerati (kao mene u ovom slučaju) da još upornije, još dostojanstvenije, još argumentovanije istupimo. Argumenata imamo hejbet, argumenata koje iz ljubavi prema onima od dobrih Srba, Bošnjaka i Hrvata ne iznosimo, jer želimo da se ljubav među ljudima uspostavi. Idemo mehko protiv zlotvora, a i neznalica koje nasjedaju na osmišljenu otrovnu politiku koja se u ovo vrijeme jasnije očituje u BiH. Idemo mehko protiv zlotvora (istina nešto žešće nego BH-PRAVOSUĐE) u svom silnom uvjerenju da je čovjek tu da bi bio, ili postao, i na koncu opstao kao čovjek sa osobinama ljudskosti koje bi trebale da ga krase.

Šta su Bošnjaci dobili od svoje vjekovne šutnje (uz izuzetak pokojeg glasa koji je ućutkivan pogibijom u napr. avionskoj nesreći, ili zatvorom, ili ulijevanjem straha u kosti. Mi se više ne bojimo ni smrti, jer smrt je bolja od mentalnog i svakog drugog ropstva. Što se tiče zatvora, u zatvoru smo od rata 90-ih – preseliti se iz jednog u drugi ništa bitno ne mijenja, a strah kojeg nekoć u nama bijaše je prešao svoj put od početka do kraja. Odavno je taj strah nestao, jer je odavno prešao granicu koja ga je od kuraža dijelila i udavio se u njemu. Nije mu ostala ni slamka da se za nju uhvati.

Samo pokrećite istrage, podižite optužnice. Podignite protiv svih nas. Vrijeme je da se i naš glas u sudnici čuje, vrijeme je da BH-sudije počnu respektovati sve glasove -a ne samo one koji su im dobra ‘zaleđina’. Ako ništa vrijeme je da se počnu bojati istine i bezuslovno joj se priklone.

Dosta je više jahanja po žrtvama od strane zločinaca kojima Sud BiH ne staje u kraj. Vrijeme je za nazivanje stvari pravim imenom. Vrijeme je da se o generalu Sakibu Mahmuljinu nešto pobliže sazna. Sramota je i pomisliti da se takvom čovjeku sudi, a kamoli da ga se osudi. Sram bilo svakog ko ne zna da je on iz Kozarca kod Prijedora, sram bilo onog koji ne zna šta je srpska vojska tamo radila. Sram bilo i poštene Srbe koji šute o onom što znaju šta su njihova braća Srbi radila od Banja Luke do Prijedora, i šire. Bliže i dalje. Sram bilo Omarske što u zemlju nije propala zbog onog što je logorašima tamo rađeno, između ostalih i dvojici braće generala Mahmuljina koji su tamo ubijeni. Onaj koji je branio i brani čast svoje zemlje nikada ne može biti isto kao onaj koji je domovinu svoju Bosnu i Hecegovinu izdao i obescijenio, oružje svih nas za se prisvojio, genocid nad nedužnim ljudima počinio i rovove prvi iskopao. Onaj koji je branio živote svog naroda od napada agresrskih hordi zla nikad, ni po Božijem ni po ljudskom zakonu, ne može biti ratni zločinac. Zato, s pravom citiram Muhameda Mahmutovića: “SRAMNA PRESUDA ČASNOM GENERALU MAHMULJINU: BOŠNJAČKI STUB SRAMA!”

Sram te bilo Sarajevo, vraćaš se svojim stopama unazad, umjesto da hrabro ideš naprijed. Ali, i pojedine guzonje, što se po Sarajevu sad kad je slobodno šire i ohole, će iskusiti ono što se iskusiti mora da bi se bilo čovjek. Ili crklo k'o stoka. A da nije bilo onih poput Alije Izetbegovića, Dragana Vikića, Ilije Jurišića, šehida poput Izeta Nanića, od jada umrlih generala (poput generala Alagića), ‘idandanas’ proganjanih i ponižavanih generala ARBiH (poput generala Dudakovića i generala Mahmuljina), ni slobodnog Sarajeva ne bi bilo da se guzonje po njemu slobodno guzaju i oko fotelja svađaju i na nivo primitivaca (neka mi oproste primitivci što ih vrijeđam) u svojim prepucavanjima spuštaju. Bošnjaci-muslimani se svađaju oko fotelja, a aždaha samo što ih nije progutala zajedno s foteljama koje im tad ni od kakve pomoći neće biti. Nabas.

Čitajte više