Repetitio est mater studiorum

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Snaga naroda se ne mjeri u brojevima već u hrabrosti spoznaje svog vlastitog suvereniteta. Radi se o suverenitetu uma, kako pojedinačnog tako i zajedničkog.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Stoljećima ponavljamo istu grešku, a u očekivanju drugačijeg rezultata. Stoljećima očekujemo da će nam drugi dati našu suverenost – onu suverenost koja je u nama samima ali mi to još nismo spoznali jer nismo naučili, a nismo naučili jer još uvijek ponavljamo istu grešku umjesto da iziđemo iz nje i prekinemo krug da se više ne ponavlja.

Suverenost se ne moljaka i ponizno očekuje od onih koji su nam oduzeli sposobnost suverenog razmišljanja prije bezbroj stoljeća i time nas porobili u vlastitoj zemlji i u vlastitim mozgovima.

Suverenost se ne moljaka od onih koji su pravno krivi za povijesne genocide i nedavno gašenje našeg Ustava.

Suverenost se ne moljaka od onih koji će nas još jedanput, po ne znam koji put, porobiti u našoj zemlji i u našim umovima.

Koliko puta treba Bošnjak zveknuti svojom tvrdom glavom o isti kameni zid da mu se moždane vijuge konačno isprave?

Koliko ovo trebamo ponavljati da bismo ustanovili značenje?

Tko nam definira definicije?

Da li je ponavljanje majka učenja?

Da li je ponavljanje majka zapamćivanja?

Kad možemo reći da smo naučili?

Kad možemo reći da smo zapamtili?

Kad možemo reći da smo naučili ne ponavljati iste greške?

Kad možemo reći da smo naučili ne ponavljati iste greške u očekivanju drugačijeg rezultata?

Prije no što pohitimo doći do zaključka dobro je ponovo pročitati ova pitanja.

Ja namjerno pišem tako da riječi, te sklopovi riječi i rečenica pozivaju u ponovno čitanje.

U Starih Grka i Rimljana je bilo filozofa, mudraca – da li naša riječ ‘mudrost’ dolazi od riječi muderris?

U islamskom svijetu je bilo i ima mudarrisa, muallima i istaatha.

Pitanje je koliko je svima njima uzelo da su naučili.

Pitanje je koliko je svima njima uzelo da su došli do otkrića da je dobro ne ponavljati iste greške u očekivanju drugačijeg rezultata.

Pitanje je koliko će nama uzeti da shvatimo pravo značenje izreke repetitio est mater studiorum.

Slušao sam hutbe naših mudarrisa, imama i muftija u raznim džamijama po svijetu. To su sve bili i jesu mudri ljudi i dobro ih je slušati. U traženju materijala za podvlačenje mojih razmišljanja koja su me ponukala da napišem ovaj tekst našao sam i ovu hutbu koja je primjerena tematici ove kolumne, a dobro ju je pročitati i da nema veze s ovom kolumnom.

Mišljenja sam, nakon analize izreke koja je u naslovu, i povezano tome koja je sadržana u porukama i poukama mudarrisa, imama i drugih vjerskih autoriteta i mislioca, da je pravo značenje izreke ‘ponavljanje je majka učenja’, i time prava poruka i pouka u tome, da učenje počne kad se ponavljanje završi u svjesnoj odluci da se čovjek mora promijeniti da bi mu Allah pomogao.

I tako sam, evo, skrenuo iz povijesnih filozofskih mislioca u metafiziku – i to je dobro, kako god da se na to gleda. A sad ovo sve treba ponovo pročitati da se razumije a to i jeste namjera iza načina mog pisanja.

Nakon dugačkog uvoda, pređimo u poruku ovog teksta, a koja je poruka jednostavna.

Mi stoljećima tražimo našu suverenost izvan nas samih dočim je naša suverenost u nama samima.

Bili mi agnostici ili vjernici ove ili one vjere, naša suverenost je u nama. Vjernici će reći da je to Bog dao i to je dobro. No, postoje agnostici i izvan vjere – to smo svi mi koji nismo došli do spoznaje pravog značenja važnosti ne ponavljati istu grešku u očekivanju drugačijeg rezultata.

Snaga naroda se ne mjeri u brojevima već u hrabrosti spoznaje svog vlastitog suvereniteta. Radi se o suverenitetu uma, kako pojedinačnog tako i zajedničkog. Poznati primjeri suverenih umova iz doba kojeg nam je lakše razumjeti jer je vremenski blisko našem, su Mahatma Gandhi, Nelson Mandela – i svi naši imami, muftije i mudarrisi kojih sam riječi slušao, ama baš svi.

Kad se čovjek odluči prihvatiti da se treba promijeniti da bi mu se pomoglo doći do drugačijeg rezultata onda čovjek krene putem suverenosti uma.

Stoljećima ponavljamo istu grešku, a u očekivanju drugačijeg rezultata. Stoljećima očekujemo da će nam drugi dati našu suverenost – onu suverenost koja je u nama samima ali mi to još nismo spoznali jer nismo naučili, a nismo naučili jer još uvijek ponavljamo istu grešku umjesto da iziđemo iz nje i prekinemo krug da se više ne ponavlja.

Suverenost se ne moljaka i ponizno očekuje od onih koji su nam oduzeli sposobnost suverenog razmišljanja prije bezbroj stoljeća i time nas porobili u vlastitoj zemlji i u vlastitim mozgovima.

Suverenost se ne moljaka od onih koji su pravno krivi za povijesne genocide i nedavno gašenje našeg Ustava.

Suverenost se ne moljaka od onih koji će nas još jedanput, po ne znam koji put, porobiti u našoj zemlji i u našim umovima.

Koliko puta treba Bošnjak zveknuti svojom tvrdom glavom o isti kameni zid da mu se moždane vijuge konačno isprave?

Mi se ponašamo kao automatoni iz Stare Grčke. Mi mislimo kao automatoni iz Stare Grčke, a očekujemo da će nam doći Deus ex machina iz moderne Europe i Amerike i božanski nas obasuti onim što mi sami već posjedujemo.

Sve dok je tome tako Bošnjak neće biti u stvarnom, intelektualnom, duhovnom i pravno-materijalnom posjedu suvereniteta kojeg ionako ima, jer mu svijest nije u stanju spoznati ono što mu njegovi vlastiti mudraci, učitelji, istaathi, muallimi i mudarrisi vaze već stoljećima.

Čitajte više