Bošnjačka emigracija: Izazovi i perspektive

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Čitajući knjigu možemo steći dojam da se Admir Lisica posredno obraća dijaspori poručujući im: budite kohezivni faktori društva kojem pripadate i uzmite aktivno učešće u političkim procesima, ali nikada, ali baš nikada ne zaboravite na svoje porijeklo, svoju zemlju, svoj prag, svoju kuću, svoj hercegovački krš i kamen, krajiške rijeke, bosanske planine, semberska polja i podrinjsko zelenilo.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Voljeti dijasporu znači voljeti sebe i svoju domovinu, pisati o dijaspori znači pisati o sebi i svojoj domovini, cijeniti dijasporu i raditi na njenoj afirmaciji znači cijeniti i afirmisati svoj korijen, svoje sjeme, svoj rod. Razumijevanje značenja riječi dijaspora (grčki διασπορά, rasipanje ili sijanje sjemena) podrazumijeva i razumijevanje ljudi koji su bili prisiljeni da u jednom vremenskom periodu napuste svoju korijensku zemlju, svoju domovinu, bivajući tako raspršeni na sve strane svijeta poput sjemena najljepšeg cvijeta kojeg vjetar odnese tamo gdje mu je suđeno da raste jednako mirišljiv, lijep i privlačan. Jedan od endemskih istraživača i publicista koji je razumio, ne samo značenje riječi διασπορά, nego i njen značaj za Bosnu i Hercegovinu je mr. Admir Lisica, magistar historije.

Nedugo nakon što je u junu 2018. godine svjetlo dana ugledala knjiga Priče iz dijaspore i domovinskih zemalja, autora Admira Lisica, bosanskohercegovačko nebo je obasjala još jedna njegova knjiga koja na sasvim razumljiv i jednostavan način fokusira pitanje dijaspore, odnosno Bošnjaka koji žive izvan svoje domovine Bosne i Hercegovine. Knjiga Bošnjačka emigracija – izazovi i perspektive predstavlja zbirku međusobno povezanih, kompaktnih i koherentnih tekstova koje je ovaj mladi autor, historičar i istraživač, mr. Admir Lisica objavljivao u jednom vremenskom periodu u časopisima, listovima i portalima renomiranih medijskih kuća u zemlji i regionu.

Priče su smislene i slijede jedan te isti tok autorovih istraživanja i promišljanja o emigraciji, njihovim realitetima i snovima, njihovim traganjima za vlastitim porijeklom, zemljom iz koje su potekli oni ili njihovi preci. U želji da pomogne dijaspori, autor neumorno propituje dileme pred kojima se nalazi bošnjačka emigracija, a koje se kreću između dva svijeta, i to: svijeta sigurne egzistencijalno-materijalne budućnosti, s jedne strane, ali i vrlo nesigurnog svijeta njihovog vlastitog bitka, njihovog unutrašnjeg mira koji je neodvojivo povezan sa sviješću o vlastitom porijeklu, kulturi, tradiciji i vjeri, odnosno njihovom vlastitom identitetu, s druge strane.
Autor je u knjizi akcentirao neke od bitnijih segmenata društvene participacije bošnjačke dijaspore, kao što su: aktivna politička participacija bošnjačke dijaspore u zemljama njihovog domicila kao i domovinskim zemljama, očuvanje društveno-političkih, kulturoloških, ekonomskih, sportskih i drugih veza sa zemljom porijekla, očuvanje probošnjačkog identiteta, jednom riječju konceptualnog i sistematskog suprotstavljanja konceptu sročenom u antičko-rimskoj maksimi ubi bene ibi patria sentenci, koja je bila i ostala svojstvena samo imperijalističkim i kolonijalizatorskim nacijama, zemljama, kulturama i društvima.

Baš u ovom posljednjem segmentu možemo naslutiti autorovu brigu za bosanskohercegovačku dijasporu, odnosno za Bošnjake otrgnute od svoje matice, zemlje bosanske. Čitajući knjigu možemo steći dojam da se Admir Lisica posredno obraća dijaspori poručujući im: budite kohezivni faktori društva kojem pripadate i uzmite aktivno učešće u političkim procesima, ali nikada, ali baš nikada ne zaboravite na svoje porijeklo, svoju zemlju, svoj prag, svoju kuću, svoj hercegovački krš i kamen, krajiške rijeke, bosanske planine, semberska polja i podrinjsko zelenilo.

Historičar i istraživač mr. Admir Lisica, u traganju za odgovorom na pitanje kako da se dijaspora inkorporiše, ali ne i asimiliše u domicilnim društvima, poziva i aktere na domaćoj političkoj sceni da u okviru svojih mogućnosti ustraju na putu institucionalnog povezivanja dijaspore, kako među njima samima, tako i u odnosu dijaspore prema domovini. Tragajući tako za odgovorom na ključna pitanja antiasimilacijskih procesa, koja bi ga kao agilnog publicistu zadovoljila, Lisica je kroz nekoliko već objavljenih novinskih članaka, koje je metodološki dosljedno donio i predstavio u samoj knjizi, ukazao na mnogobrojne probleme na koje nailaze ljudi izvan svoje domovine, ali i na uspjehe koje istovremeno postižu.

Koristeći se snagom argumenta te jezički dotjerano i semantički precizno, autor u ovoj knjizi ukazuje na aktuelne probleme koji postoje na relaciji domovina – dijaspora, pozivajući na njihovo što skorije i učinkovitije otklanjanje. Kako je i sam autor naglasio, nužno je ispravno poimanje dijaspore i shvatanje njene uloge. Kroz poglavlje pod naslovom Ravnopravan partner, a ne bankomat, u prvom dijelu knjige, a u okviru prvog poglavlja Pogledi, mr. Lisica naglašava da dijaspora ne smije biti shvaćena kao bankomat jer će tada njena uloga biti obesmišljena, a dijaspora već kroz treću i četvrtu generaciju izgubljena i asimilirana. Kao da nam autor želi skrenuti pažnju na činjenicu da novac kojim raspolaže dijaspora nikada ne smije biti naš cilj, nego nam ciljevi moraju biti daleko viši i plemenitiji, daleko vrijedniji od novca koji je na putu ostvarenja cilja potreban kao jedno, ali ne i jedino sredstvo, a nikako jedan od ciljeva. Ukoliko novac postavimo kao cilj, dijaspora će biti svedena na puke investitore jednake ostalim investitorima. Snaga kojom naša dijaspora raspolaže nadilazi novac koji imaju, naša dijaspora je daleko vrijednija od novca. Dovoljno je pogledati u historiju i uvjeriti se u ove činjenice, činjenice koje svjedoče o tome da novcem nikada nismo mogli kupiti identitet, slobodu, mir i dostojanstvo, činjenice koje sadrže bolnu istinu o tome da smo čak i u svojoj zemlji mnogo puta bivali strancima, upravo zbog neispravnog usmjeravanja kapitala, odnosno svođenja na kapital kao cilj, s jedne i degradacije identiteta, s druge strane. Ako nam se ta greška već desila nekoliko puta, trebamo učiniti sve da tu grešku ne ponovimo te da ostanemo kompaktna bošnjačka i bosanskohercegovačka cjelina ma gdje se nalazili. Pamet na koju se možemo osloniti širom svijeta je naš najveći kapital i naša budućnost, to su naši lobisti, to su najbolji ambasadori jedne nam i jedine Bosne i Hercegovine. Oni nose snagu koja ovu državu može učiniti i boljom i bogatijom u svakom smislu te riječi.

Shodno svemu navedenom, cijenjenim ljubiteljima pisane riječi, kao i onima koji će to tek postati, preporučujem knjigu Bošnjačka emigracija – izazovi i perspektive, autora mr. Admira Lisice i pozivam ih da se, shodno poruci samog autora, aktivno uključe u procese propagiranja i povezivanja bosanskohercegovačke dijaspore, kako među njima samima, tako i u njihovom odnosu prema državi porijekla, rodnom kraju, prema njihovoj domovini i domovinskim zemljama.

Čitajte više