Odgoj djece 21. vijeka

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Dragi roditelji, nijedan posao nije važniji od posla roditelja, jer odgajate buduće generacije koje ostavljate društvenoj zajednici. Kupovati dijete materijalnim stvarima, besmislen je posao, a ne ljubavlju, vremenu provedenog u igri sa njima. Djeca neće pamtiti materijalne stvari kojima ste ih obasipali, pamtit će najljepše trenutke provedene u vašem društvu.
Ilustracija: Junissa Bianda
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Stručnjaci koji se bave odgojem djece, znaju puno toga. Danas više nego ikada rade na tome. Teško je pronaći adekvatan put u odgoju djece.

Odgoj teorijski možemo odrediti kao međuljudske odnose u kojem se stvaraju uslovi za razvoj ljudskog bića.

Kada se vratimo u naše djetinstvo, roditelji su lako odgajali djecu. Korištena je kazna. Od strane roditelja za neposlušnost djeteta, bilo je normalno koristiti fizčko te verbalno nasilje, što ne odobravomo. Unutar porodice znala su se pravila koja su se morala poštovati. Nepoštovanje pravila od strane roditelja bilo je sankcionisano. Domaći zadaci su se izvršavali na vrijeme. Nije bilo privatnih časova. Bilo je reda, rada i odgovornosti. Vrijeme u kojem smo godišnje išli na more. Divnih sedam dana odmarali preko sindikata. Dane koje pamtimo i kojih se sjećamo čitav život. Svega malo, a svega dovoljno.

Kada se vratimo u djetinstvo, shvatamo činjenicu da se naše mame nisu plašile za nas, kao mi za našu djecu.

Nisu trčale za svaku sitnicu kod doktora, mi živimo u vječitom strahu: “Da se djetetu šta ne dogodi?!“ Tako nam prolaze dani, a s njima i život.

Naše djetinstvo je nezaboravno. Puno druženja, mnogobrojnih drugarstava, dogodovština, boravka u prirodi. Svaki dan postajao je za nas, novi izazov. Igre na snijegu, sankanje, grudvanje, penjanje po drveću, boravak u prirodi, igre skrivanja, igre konopcem, grupne igre na sportskim terenima. Svaka igra pomagala je našem cjelokupnom razvoju: razvoju motorike, pamćenja, mišljenja, kreativnosti. Mnogo boravaka u prirodi, a minimalni boravak pred TV-om, osim kada se gledao crtani film. Sve urezano u pamćenje, iako smo odavno postali odrasli ljudi, urezano, kao mač u kamen.

Djeci 21. vijeka je dosadno, bez animacije su 24. sata dnevno. Većinu vremena provode na proizvodima 21. stoljeća (laptopima, mobitelima, tabletima). Njihov život je starosjedilački, te roditelje ne trebalo iznenaditi kada se nađu u liječničkim ustanovama, ustanovama za razvoj govora, psihološkim ustanovama.

Većina njih ima ekranitis, poremećaj u govorno – jezičkom razvoju, poremećaj pažnje, hiperaktivnost, defermacije kičmenog stuba…

Dragi roditelji, nijedan posao nije važniji od posla roditelja, jer odgajate buduće generacije koje ostavljate društvenoj zajednici. Kupovati dijete materijalnim stvarima, besmislen je posao, a ne ljubavlju, vremenu provedenog u igri sa njima. Djeca neće pamtiti materijalne stvari kojima ste ih obasipali, pamtit će najljepše trenutke provedene u vašem društvu.

Popustljivost roditelja, ne davanje kućnih zadataka, krucijalne su greške roditelja u odgoju djece. Tada dijete postaje gospodar, a Vi njegov sluga. Počinjete sakupljati igračke za njim, slagati odjeću, knjige… Kupovati mu svaki dan novu igračku, jer se već zasitio stare. Tako priča završava u nekoj psihološkoj ordinaciji, jer je popustljiv roditelj stvorio problem koji sam ne može rješiti, te zahtjeva stručnu pomoć.

Kada odete na posao, a djetetu ne dajete nikakve zadatke, već ga prepustite virtuelnom svijetu i starosjedilačkom načinu životu, provodeći vrijeme na „tehničkim dostignućima“ 21. vijeka u sjedećem položaju, pognutog kičmenog stuba. Zabrinete li se za svoje dijete?! Prepustili ste ga medijskim sadržajima, koje kakvim igricama, raznog sadržaja, nimalo edukativnog. Da li ste često darujete dijete knjigom, učeći ga ljepšem svijetu, gdje čitajući razvija maštu, pamćenje, govor, „putuje nekim drugim svjetovima“. Djeca čitanjem postaju bolji ljudi. Stendal je rekao divnu misao:“ „Dobra knjiga je događaj u mom životu.” Dopustite djetetu da uživa u tom najboljem događaju života, koja mu knjiga pruža.

Kada krene u školu, počinjete radite domaće zadatke za njega, jer nije usvojilo radne navike, postaje lijeno, agresivno ako ne udovoljite njegovom zahtjevu. Bravo, dobili ste malog buntovnika, a Vi ste njegov čarobnjak za ispunjavanje hirova! A, roditelj kao roditelj 21. vijeka, srcem mekanim kao pamuk ima samo jedan zadatak da služi djetetu, ispunjava njegove želje i naredbe.
Plaćate privatne časove, kao da ih nastavnici u školi ne uče ništa! Roditelji 21. vijeka rješavaju sve djetetove probleme novcem. Tako od malog problema, stvarate veći.

U svakodnevnoj praksi nastavnici se, sve češće, žale na djete, kako je lijeno, nezainteresovano, kako ne radi domaće zadatke, kako je nepažljiv na časovima. Već sutra dolazi roditelj 21. vijeka da odbrani dijete. Odlazi direktoru, nastavnicu prekorava, te izgovara rečenicu: “Neće na ovome ostati!“ Odlazi u Ministarstvo obrazovanja, Pedagoški zavod, jer on mora udovolji zahtjevu djetetu. Kod roditelja 21. vijeka dijete nikada nije krivo, kriv je nastavnik/nastavnica. Samo je ono nedužno.

Roditelji prijete, jer su odavno izgubili autoritet kod djeteta, prebacujući odgovrnost na prosvjetne radnike. Roditelji 21. vijeka, shvatite da su nastavnici ličnosti koje prenose vještine znanja i odgajanja, školovali su se za tu ooblast i znaju šta rade. Imaju kompetencije i mjerodavni su za rješavanje svih problema koje se dogode u odgojno-obrazovnoj ustanovi.

Od kada je svijeta i vijeka, u školi postoji red, rad i disciplina. Odgovornost, svi trebaju snositi, nastavnici, roditelji, ali i učenici. Ako nemate autoritet u vlastitoj kući, pustite prosvjetne radnike neka to urade umjesto Vas. Jednog dana ćete im biti zahvalni.
Ljubomir Nedeljković je kazao divnu misao: “Dvije najteže stvari na svijetu su: dobro upravljati državom i dobro odgojiti dijete

Kako odgojiti dobro dijete, mogu Vam pomoći: pedagozi, psiholozi, nastavnici. Oni su vaši suradanici, a ne vaša prijetnja. Kada nešto ne znate, obratite se njima. Oni će Vam pomoći! Oni su isti oni nastavnici koji su obrazovali i odgajali Vas. Pomozite djetetu 21. vijeka, da virtuelni svijet, zamjeni realnim svijetom te da aktivno učestvuje u obavezama i podstiče cjelukupni-psiho fizički razvoj.

Danas, za odgoj djeteta možemo reći da je jedan od najtežih i najkompleksnijih poslova na svijetu. Zbog prezaposlenosti, ili nezaposlenosti roditelja, pada životnog standarda te mnogobrojnih uticaja na dijete iz okruženja u kojem živi, roditeljima nije jednostavno odgajati dijete. Kako bi u tome uspjeli, nerijetko trebaju pomoć odgojno-obrazovnih ustanova, ustanova za psihološku pomoć. Ne postoji recept za dobar odgoj djeteta no svakako je važno istaći kako treba imati mnogo razumijevanja, pažnje, ljubavi i strpljenja, ali i vremena koje treba darovati djetetu. Roditelji su prvi odgajaljetelji dječije ličnosti.

“Budite istiniti čak i u odnosu prema djetetu: pridržavajte se obećanja, inače ćete ga naučiti lagati:”. (L. Tolstoj).

Čitajte više