KOTROMANIĆI – NESTALA BOŠNJAČKA LOZA

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Grb bosanski kraljeva KotromanićaNijedna porodična loza nije toliko uticala na bosansku historiju, i bosansku državu i zemlju, kao srednjovjekovna loza Kotromanića. Osim Kulina Bana i još nekoliko bošnjačkih vladara rane bosanske države, većina Banova kao i Kraljeva nezavisne srednjovjekovne Bosne su bili pripadnici porodičnog stabla Kotromanića.

Početci

Nije poznato egzaktno porijeklo porodice Kotromanić, niti postoji nekih jačih teorija o tome. Ipak, prvi vladar Bosne iz reda Kotromanića bio je Ban Prijezda, koji je i bio osnivač loze. Ban Prijezda je vladao od 1250. godine do 1287. godine. Njega je naslijedio njegov sin Prijezda II, koji je vladao do 1290. godine, što sam, što sa svojim bratom Stjepanom Kotromanom (još jednim Kotromanićem), kada je i umro. Nakon smrti Bana Prijezde II. njegov brat Ban Stjepan Kotroman je naslijedio njegove zemlje te postao sam vladar kompletne Bosne. Po mnogim uvjerenjima, loza Kotromanića je dobila ime po njegovim imenom, Kotroman.

Širenje Bosne

Vladavina Bana Kotromana trajala je do 1314. godine. Tokom njegove vladavine, znatno je jačao uticaj plemićke porodice Šubić u Bosni, tako da je već 1302. godine Ban Kotroman izgubio kontrolu nad većinom zemlje Mladenu I. Šubiću. No je još uvijek je imao uticaja u zemlji, te je tako Ban Kotroman uspio izdržati, tako da je rat dobio vjersku dimenziju, nakon što je Mladen Šubić započeo kampanju uništavanja Bosanske Crkve. To je rezultirao u tome da su se većina njenih pripadnika stavila na stranu Stjepana Kotromana, te su isti i ubili Mladena Šubića u borbi 1304. godine. Nakon toga istog je naslijedio njegov sin, Mladen II. Šubić, no pošto nije bio tako uspješan, Pavao Šubić je poveo Armiju da suzbije otpor u Bosni. 1305. godine isti se proglasio vladarom cijele Bosne. Pavao umire 1312. godine, a Stjepan Kotroman 1314. godine.

Iako je nasljednik Stjepana Kotromana, Stjepan II Kotromanić, oca naslijedio odmah nakon njegove smrti, njegova stvarna vlast počinje 1322. godine, te završava smrću 1355. godine, tokom koje se Bosna širi na Hercegovinu, Dalmaciju kao i mnoge druge susjedne zemlje i župe.

Vrhunac

1355. godine Stjepana II. Kotromanića naslijeðuje njegov nećak Tvrtko Kotromanić, koji će tokom svoje vladavine proširiti Bosnu na istočne zemlje, skoro kompletnu Dalmaciju, te je učiniti najmoćnijom južnoslavenskom državom. Ovo će i ilustrirati krunisanjem za kralja 1377. godine, nakon čega će Kotromanići postati kraljevska loza, a Bosna Kraljevina. Pod Tvrtkom Bosna će doživjeti vrhunac svoje moći, nakon čega će poćeti slabiti njena politička stabilnost, smrću Kralja Tvrtka 1391. godine. Tokom svoje vladavine preuzeo je i srpsku krunu kao i hrvatske zemlje.

Posljedna desetljeća

Grbovi bosanskih kraljeva Kotromanića
Nakon smrti Kralja Tvrtka I. Kotromanića 1391. godine, istog je naslijedio njegov nećak Stjepan Dabiša, koji se je pobunio protiv Tvrtka pod Tvrtkovim suparničkim bratom za vrijeme Tvrtoke vladavine. Kralj Stjepan Dabiša nije dugo vladao, te je 1395. godine naslijeðen od strane Jelene Grube, prve i jedine bosanske vladarice. Nju na vlast doveo je Bosanski Rusag, tj bosansko plemstvo, te pod njenom vlašću isto uveliko proširuje svoju vlast. Zbog ovoga stvarna vlast kraljice je bila ograničena na mali teritoriji u centralnoj Bosni, dok su ostalim zemljama Bosne vladali nezavisni plemići. Iza sebe ostavila je dva dokumenta, jednu povelju Dubrovniku te jedan zahtjev. Vladala je do 1398. godine.
Kraljicu Jelenu Grubu naslijedio je Kralj Stjepan Ostoja, sin Tvrtka I. koji je doveden na vlast od strane plemića Hrvoja Vukčića. Nakon jednog rata sa Dubrovnikom, tada ugarskim vazalstvom, Bošnjaci pod Hrvojem Vukčićem su 1404. godine smjenili Stjepana Ostoju zbog loše vladavine, te je morao pobjeći u Ugarsku. Nakon toga vlast preuzima sin Tvrtka I. Tvrtko II. Kotromanić. Ovo je jako razljutilo ugarskog kralja koji šalje vojsku u pomoć smjenjenom Kralju Stjepanu Ostoji, tako da on ponovo preuzima vlast 1409. godine. 1414. godine na scenu stupa moćno Osmansko Carstvo, koje daje svoju podršku bosanskom plemstvu te proglašava da jedino priznaje Tvrtka II. kao legitimnog kralja Bosne.

Sa time dolazi do sukoba izmeðu Stjepana Ostoje potpmognutog Ugarima na jednoj strani, i Tvrtka II. potpomognutog Turcima na drugoj. Sukob završava porazom Stjepana Ostoje 1415. godien u srednjoj Bosni, no ipak se uspjeva održati na vlasti do svoje smrti 1418. godine, nakon čega bosansku krunu preuzima njegov sin Stjepan Ostojić. Tvrtko II. konačno preuzima bosanski prijestol 1421. godine, no brzo i sam postaje ugarski saveznik zbog pobune bosanskih plemića Sandalja i Radivoja Ostojića, sina bivšeg kralja Ostoje, koji uz tursku pomoć vladaju većinom Bosne u periodu od 1433. do 1435. godine. No Tvrtko II. se uspjeva održati na vlasti sve do svoje smrti 1443. godine, a nakon toga bosansko plemstvo za kralja Bosne postavlja Stjepana Tomaša. Nakon što se isti izmirio sa humskim vladarom hercegom Stjepanom Vukčićem Kosačom, uzima njegovu kćerku Katarinu za ženu. Njih dvoje su imali troje djece, Sigismunda, Katarinu i još jednog sina o kome se vrlo malo zna. Vladavinu Kralja Tomaša je i obilježio progon heretika, tj pripadnika Bosanske Crkve po Papinom zahtjevu, nakon čega mnogi pronalaze sklonište kod hercegovačkog vladara Stjepana Vukčića Kosače. Kralj Tomaš umire 1461. godine nakon čega vlast preuzima njegov sin Stjepan Tomašević. Njegova vladavina je bila kratka, uprkos slanja pisma Papi i Veneciji o pomoći protiv Osmanlija, nikakva pomoć nije stizala. Nakon velike turske invazije pod Sultanom Mehmedom II. Fatihom 1463. godine, tvrðava Bobovac je prva pala, nakon čega Kralj Tomašević bježi u Jajce, a zatim u Ključ. U istom je i uhvaćen, te uprkos obećanju o tome da će mu se sačuvati život, vraćen je u Jajce i tu pogubljen, kao posljedni bosanski kralj.

Kraj

Nakon ovoga loza Kotromanića, najmoćnija srednjovjekovna bosanska loza, je praktički nestala. Iako su kasnije Turci za jedno novo-uspostavljeno(no i veoma kratko-trajno) bosansko kraljevstvo za kralja postavili izvjesnog Matiju Kotromanića, nakon toga nema puno evidencije o tome šta se desilo sa kraljevskom lozom. Kraljica Katarina je pobjegla u Rim, gdje je prije svoje smrti upravu nad Bosnom dala Vatikanu. Na njenom grobu i danas se nalaze bosanski ljiljani, stoljetni bosanski emblem. Njena djeca, Sigismund i Katarina, su odvedeni u Stambol gdje su i primili Islam, te nema dalje evidencije o njihovoj lozi. Po nekim teorijama, Gazi Husrev-beg je bio potomak Kotromanića, no o tome nema sigurnih historijskih dokaza.

U svakom slučaju, Kotromanići su obilježili bosansku historiju više stoljeća, kao sami vladari Bosne sve od 1250. do 1463. godine. Iako je njihov dolazak otprilike isto misteriozan kao i njihov nestanak, stoljeća u kojima su vladali su obilježili Bosnu kao nezavisnu, i u jednom kratkom etapu, najmoćniju južnoslavensku državu. Njihovo naslijeðe, grb sa šest ljiljana, do dana današnjeg je opstao u bošnjačkom narodu i bosanskoj državi.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.