GODINA GENOCIDA, ‘OLUJE’, NATO UDARA, DAYTONA…

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Masakr na Markalama – Ofanziva VRS na bihaćki okrug – Prva zračna podrška NATO-a – Formiranje Federacije BiH – Bitka za Goražde – Operacije u zoni odgovornosti 5. korpusa Armije BiH

Hronologija Rat u BiH nastala je krajem rata, značajnim dijelom po objavljivanju izvještaja generalnog sekretara UN-a Kofija Anana o Srebrenici 1995. godine. Mnogi podaci iz tog izvještaja uvršteni su u hronologiju. U hronologiji “Rat u BiH” su takoðer korišteni publikovani podaci sarajevskog Instituta za istraživanje ratnih zločina kao i podaci objavljeni u bh. medijima. Znatan dio podataka koji se odnosi na vojne operacije 92-95 uvršten je iz glasila Armije RBiH “Prva linija”. Mnogi podaci uzeti su iz djela više bh., hrvatskih i srbijanskih autora.
Iz predratnih godina (1990, 1991) u hronologiju su uvršteni samo podaci od direktnog uticaja na kasnija ratna zbivanja, poput povlačenja naoružanja iz skladišta TO BiH, dislokacije jedinica bivše JNA iz Hrvatske i Slovenije u BiH i sporazuma Milošević-Tuðman u Karaðorðevu.
Hronologija od 1995. godine nije preraðivana. U meðuvremenu su objavljeni neki potpuniji i tačniji podaci koji se uglavnom odnose na broj žrtava u genocidu. Hronologiju ne smatramo poptunom jer su mnogi dogaðaji, posebno oni koji su se zbivali van Sarajeva, ostali barem na ovom mjestu nezabilježeni. Nadam se da ova hronologija ipak može pružiti realnu sliku ratnih zbivanja u BiH i inicirati neko potpunije istraživanje. Operacija Vlašić – Borbe u Sarajevu – Masakr u Tuzli – Genocid u Srebrenici – Hrvatska oluja – Masakr pred sarajevskom tržnicom – NATO udari – Sana 95 – Ratko Mladić i Radovan Karadžić optuženi za ratne zločine – Dejtonski sporazum

01. januar 1995

•Izvršena primopredaja dužnosti snaga UNPROFOR-a u sigurnoj zoni Srebrenica. Osmatračke položaje zauzeo holandski bataljon. VRS intenzivirala napade na zaštićenu zonu u koju je upala sa zapadne strane, uspostavljajući nove položaje bliže centru grada.

14. januar 1995

•Peti korpus ARBiH napada položaje VRS južno od Bihaća i oslobaða izvor Klokot i Vedro Polje. Akcijom je riješeno pitanje snabdijevanja Bihaća pitkom vodom.

01. februar 1995

•Bosanski Srbi vrše restrikciju kretanja meðunarodnih konvoja u istočne enklave, tzv. sigurne zone pod zaštitom UN-a.

12. februar 1995

•Jedinice Petog korpusa ARBiH probijaju linije odbrane VRS i oslobaðaju Zavalje, Skočalje, Meðudražje, Sokolac i Pritoku.

07. mart 1995

•Novi komandant UNPROFOR-a posjetio Srebrenicu, sastavši se pri povratku s k-dantom VRS Ratkom Mladićem u Vlasenici. Tom prilikom Mladić je iskazao nezadovoljstvo režimom sigurnih zona i dodao da će »možda« poduzeti vojne akcije na istočne enklave. K-dant UNPROFORA odgovorio je Mladiću da će takve akcije skoro sigurno dovesti do meðunarodne vojne intervencije protiv Srba.

09. mart 1995

•Situacija u Sarajevu se pogoršava. Bosanski Srbi zatvorili su tzv. plave puteve nakon pogibije dvije djevojčice na Grbavici, dijelu Sarajeva pod kontrolom bosanskih Srba.

23. mart 1995

•ARBiH oslobaða Opaljenik sa radio-relejnim čvorištem na Vlašiću. Bitka na Vlašiću počela je 20 marta kada su jedinice ARBiH probile linije odbrane VRS i ovladale objektima Pavo, Čavo, Crni Vrh, Veliki Šantić i rejonom Simišće. U borbama voðenim 21 marta uništene su snage VRS na Policama a ARBiH ovladala je širim rejonom Malog Šantića i dijelom objekta Poljane. 23. marta zbog loših vremenskih uslova dio jedinica ARBiH mjenja pravac napada prema objektu Galica i ovladavaju Poljanima, Paljikama, Harambašinom vodom i Srnskim stijenama čime je repetitor na Vlašiću stavljen u okruženje. Borbe manjeg intenziteta na tom području nastavljene su 24 i 25 marta, nakon oslobaðanja Opaljenika. U operaciji na Vlašiću ARBiH oslobodila je 51 km2 teritorije.

08. april 1995

•Bosanski Srbi zaustavili sarajevski humanitarni zračni most. – Obnovljene borbe oko glavnog grada BiH. Borbe su intenzivirane i na većem području BiH.

01. maj 1995

•Hrvatska vojska izvodi operaciju »Bljesak« i oslobaða zapadnu Slavoniju.
•U Bosanskoj Krajini srpske snage pokreću novi val etničkog čišćenja.

07. maj 1995

•VRS granatirala Butmir. Od eksplozije granate na ulazu u sarajevski tunel poginulo 11 ljudi (civila i vojnih lica).
•Intenzivirane borbe na zapadnim prilazima Sarajevu.

08. maj 1995

•Srpske snage intenzivno granatiraju civilne objekte u Sarajevu. Komandant UNPROFORA zatražio pokretanje zračnih udara na položaje VRS oko Sarajeva. Specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a Jasuši Akaši odbio ovaj zahtjev. Umjesto odobrenja intervencije NATO-a, Akaši je predložio drastično smanjenje mandata UNPROFOR-a.

12. maj 1995

•ARBiH u ofanzivi »Una 95« probija linije odbrane VRS i napreduje prema Bosanskoj Krupi.

22. maj 1995

•VRS povlači dio teškog oruða iz punktova pod nadzorom UNPROFOR-a što je dovelo do eskalacije borbi u Sarajevu.

24. maj 1995

•UNPROFOR upozorava obje strane da obustave borbena djelovanja, prijeteći upotrebom sile.

25. maj 1995

•Specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a Jasuši Akaši dao nalog za zračne udare. Šest aviona NATO-a bombardovalo je dva podzemna skladišta za municiju u blizini Pala. – Srbi nastavljaju sa granatiranjem Sarajeva i napadima na ostale sigurne zone.
•U artiljerijskom napadu na Tuzlu, granatom ispaljenom s položaja VRS na Ozrenu, Srbi su ubili 73 osobe, većinom mladiće i djevojke, i ranili više od 200 drugih.

26. maj 1995

•Specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a odobrio drugu rundu zračnih udara. Mete su bile još šest bunkera s municijom na Palama, u istom kompleksu koji je bio napadnut prethodnog dana.
•Srbi uzimaju 400 pripadnika UN-a kao taoce, koji su potom korišteni kao živi štit. Neki su prikazani na srpskoj televiziji vezani lancima.

27. maj 1995

•Srpske snage preobučene u uniforme francuskih pripadnika UN-a zauzele su kontrolnu tačku kod Vrbanja mosta u Sarajevu i tom prilikom zarobile 11 francuskih mirovnjaka. Francuske snage UNPROFORA izvršile su protivnapad i ponovo zauzele kontrolnu tačku. U borbama su poginula dva francuska i jedan srpski vojnik.

01. juni 1995

•VRS napala enklavu Srebrenica i iz zasjede ubila nekoliko bošnjačkih civila.

02. juni 1995

•Protiv-vazdušna odbrana VRS oborila je američki višenamjenski lovac F-16 koji je vršio rutinsku patrolu u zračnom prostoru BIH. Avion je pao na području Bosanske Krajine, a pilot je preživio i izvukao se s područja pod kontrolom bosanskih Srba.

03. juni 1995

•Ministri odbrane NATO-a na sastanku u Parizu dogovorili formiranje »Snaga za brzu reakciju« koje će sačinjavati dvije teško naoružane brigade, uglavnom iz Francuske i Velike Britanije te dijelom iz Holandije. Zadaća ovih snaga bila bi da intervenišu na poziv UNPROFOR-a u smislu pružanja podrške mirovnoj misiji.

15. juni 1995

•VRS u sadejstvu sa srpskim snagama iz Hrvatske, te paravojnim formacijama Fikreta Abdića počinje novu ofanzivu na bihaćki okrug. Srspke snage napredovale u rejonu Plješevice. U toku su pripreme za provoðenje operacije »Spržena zemlja« koja ima za cilj potpuno razbijanje Petog korpusa ARBiH.

16. juni 1995

•Reagujući na granatiranje grada, Armija RBIH počinje seriju napada u cilju proboja iz Sarajeva. S druge strane obruča oko Sarajeva počinje napad i jedinica Armije BiH iz srednje Bosne. Nakon početnih uspjeha jedinice Armije BiH vraćene su na polazne položaje. – Srpske snage zaustavljaju skoro sva kretanja u i izvan grada uključujući i humanitarnu pomoć. VRS je otvarala vatru na konvoje humanitarne pomoći koji su, unatoč blokadi, pokušavali ući u grad.

18 juni 1995

•Bosanski Srbi oslobodili su taoce, pripadnike UN-a u nekoliko grupa.

04. juli 1995

•Intenzivirane borbe u rejonu Doboja, na Nišićima i Majevici.

06. juli 1995

•VRS počela napade na Srebrenicu, demilitarizovanu i sigurnu zonu pod zaštitom UN-a. Počeli napadi i na osmatračnice mirovnih snaga UN-a (napad na osmatračnicu Fokstrot) i granatiranje Srebrenice. K-danti Armije BIH (Ramiz Bećirović – vršilac dužnosti k-danta jedinica Armije BIH u Srebrenici) traže od UNPROFOR-a pristup oružju koje su stavili pod kontrolom UN-a nakon potpisivanja sporazuma o demilitarizaciji. UNPROFOR odbija ovaj zahtjev. Holandski komandant usmeno zatražio zračnu intervenciju, no zahtjev je odbijen u štabu UNPROFOR-a u Sarajevu.

07. juli 1995

•Privremeno obustavljena ofanziva VRS na Srebrenicu. – U Beogradu se susreli predsjednik Jugoslavije Slobodan Milošević i (Visoki predstavnik za BiH) Karl Bilt. Bilt je tražio od Miloševića da urgira kod bosanskih Srba kako bi se obustavila neprijateljstva oko Sarajeva. Meðutim, Bilt se nije posebno osvrnuo na zbivanja u i oko Srebrenice.

08. juli 1995

•VRS nastavlja ofanzivu na Srebrenicu. – Zahtjev za neposrednu zračnu podršku ponovo je osujećen. – Snage bosanskih Srba napadaju i osmatračnice UNPROFOR-a. Vojnici VRS razoružavaju pripadnike holandskog bataljona u osmatračnici Fokstrot, a potom i u još pet osmatračnica.

09. juli 1995

•Oko 3000 civila povlači se iz južnog dijela enklave prema Srebrenici. VRS je s juga prodrla oko 4 kilometra u enklavu. Razoružano više od 30 pripadnika holandskog bataljona UN-a.

10. juli 1995

•VRS se ne obazire na prijetnje UN misije i nastavlja napredovanje prema Srebrenici. Ponovo odbijen zahtjev s terena za bliskom zračnom podrškom.

11. juli 1995

•Počinje napad VRS na Žepu.
•Jedinice VRS ulaze u Srebrenicu. Domicilno stanovništvo i prognanici izbjegli su u Potočare i okolna brda sjeverno od grada. U Potočarima, u bazi holandskog bataljona i oko baze slilo se oko 20 hiljada izbjeglica, uglavnom žena, djece i starijih osoba.
•Odobren je zahtjev za upotrebu zračnih snaga. Dva borbena aviona NATO-a izbacila su ukupno dvije bombe na položaje VRS. VRS zaprijetila da će granatirati bazu u Potočarima ukoliko se napadi nastave. Većina vojno sposobnih muškaraca Srebrenice odlučila se za pokret prema Tuzli.

12. juli 1995

•Počinje pokret oko 12 000 Srebreničana iz regiona Šušnjara prema Tuzli. Prema izvještaju generalnog sekretara UN-a Kofija Anana jedva je trećina bila naoružana.
•VRS opkoljava bazu u Potočarima. – Počinju deportacije izbjeglih srebreničana i odvajanje muškaraca u dobi od 16 do 65 godina starosti. – Počinju pojedinačna ubistva civila.
•Do 12 jula 1995 godine srpske snage ubile su u Sarajevu 10 511 civila, od toga 1598 djece. Ranjeno je 60 378 civila od čega 14 919 djece. U gradu je evidentiran 1681 teški invalid, meðu kojima je 340 djece.

13. juli 1995

•Otpočinje ubijanje na stotine nenaoružanih muškaraca i dječaka (Srebrenica). U rejonima Kravica, Nove Kasabe, Zvornika i Kozluka vrše se masovna pogubljenja srebreničana. Do kraja 13 jula nije ostao ni jedan živi Bošnjak u bivšoj sigurnoj zoni Srebrenica. – Većina Srebreničana iz grupe koja se opredjelila za pokret do Tuzle biva razbijena na nekoliko manjih grupa. – Snage VRS napreduju prema Žepi.
•Jedinice Armije BIH u Žepi razoružale ukrajinske pripadnike UNPROFOR-a.

14. juli 1995

•Počinju masovna ubistva na hiljade Bošnjaka koji su, najvećim dijelom, bili zatvoreni u rejonu Bratunca, na specijalno pripremljenim lokacijama.
•VRS počela napad širokih razmjera na Žepu.

15. juli 1995

•Masakr je nastavljen. Do 15 jula u Srebrenici je ubijeno nekoliko hiljada ljudi. Prema prvim izvještajima UN-a oko 20 hiljada ljudi smatra se nestalim. Od toga oko 3000 ljudi koji su se odlučili na pokret prema Tuzli ubijeno je, ili je poginulo od djelovanja protivpješadijskih mina.

16. juli 1995

•Progoni i masovna te pojedinačna ubistva nastavljena su i tokom narednih nekoliko dana. Prema podacima udruženja prognanih i izbjeglih iz Srebrenice, kao i prema podacima nadležnih institucija BIH, VRS je od pada Srebrenice pa do 19 jula ubila oko 8000 ljudi, oko 2000 smatra se nestalim, a preostalo Bošnjačko stanovništvo, njih oko 40 hiljada protjerano je.

17. jul 1995

•Oko 6000 muškaraca i dječaka iz kolone koja se probijala Iz Srebrenice prema Tuzli, prešlo je na teritoriju pod kontrolom Armije BIH kod Sapne.

19. juli 1995

•Jedinice VRS ušle u sigurnu zonu Žepa. Civilno stanovništvo pod nadzorom UNPROFOR-a postepeno evakuisano.
•Počinje ofanziva VRS na bihaćki okrug pod kodnim nazivom »Spržena zemlja« (posljednja ofanziva VRS na jedinice Petog korpusa Armije RBiH). U ofanzivi na bihaćki okrug učestvovale su snage bosanskih Srba, Srba iz Republike Hrvatske i paravojne formacije Fikreta Abdića. Udružene srpske snage su munjevito napredovale prema Cazinu tako da je postojala opasnost presjecanja enklave na dva dijela. Svi ratni potencijali, ljudstvo i tehnika Petog korpusa Armije RBiH bili su angažovani na odbrani. Ofanziva je trajala sve do 04 avgusta 1995 godine kada je Hrvatska vojska počela oslobodilačku operaciju »Oluja«.

21. juli 1995

•Ministri vanjskih poslova i odbrane 15 zemalja (Bangladeš, Belgija, Kanada, Danska, Francuska, Njemačka, Italija, Holandija, Norveška, Rusija, Španija, Švedska, Turska Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija) na sastanku u Londonu osudili masovne zločine koje je VRS počinila u Srebrenici i zaprijetili zračnim udarima u slučaju napada na Goražde, i ostale sigurne zone. Specijalni izvjestitelj za ljudska prava Tadeuš Mazovjecki na sastanku je konstatovao da je početna istraga u vezi sa zbivanjima u Srebrenici otkrila kršenje ljudskih prava »varvarske prirode«. – Sedmicu dana nakon podnošenja izvještaja Mazovjecki je podnio ostavku, konstatujući da se »kršenje ljudskih prava nastavlja sa bezobraznom očiglednošću.«

22. juli 1995

•Snage bosanskih Srba ubile su dvojicu francuskih pripadnika UNPROFOR-a u Sarajevu. Komandant sarajevskog sektora UNPROFOR-a naredio da se na napade uzvrati. Na srpske položaje oko Sarajeva ispaljeno je 90 minobacačkih granata. – Te sedmice je, uslijed pojačanog srpskog granatiranja Sarajeva poginulo 25 civila dok je 75 ranjeno.

23. juli 1995

•Predsjednici Alija Izetbegović i Franjo Tuðman u Splitu su potpisali sporazum izmeðu RBiH i RH kojim se dvije države obavezuju da će zajednički pružiti otpor »srpskoj agresiji«.
•Intenzivirano granatiranje Sarajeva.
•Pojačani napadi na Bihać.

25. juli 1995

•Jedinice VRS ušle u grad Žepu. – 1000 do 2000 vojno sposobnih muškaraca Žepe povuklo se u okolna brda.

27. juli 1995

•Završena evakuacija civila iz Žepe. Vojno sposobni muškarci u narednih nekoliko dana probili su se prema SRJ i nakon prelaska granice predali su se tamošnjim vlastima.

29. juli 1995

•HVO zauzima Glamoč i Grahovo. 10 hiljada srpskih civila krenulo u izbjeglištvo.
•Snage lojalne Fikretu Abdiću, pojačane hrvatskim Srbima napadaju zonu odgovornosti Petog korpusa Armije BIH i zauzimaju dio teritorije na sjeveru enklave napredujući prema Cazinu. VRS je napadala Bihać s južnog pravca, dok su snage tzv. VRSK enklavu napadale sa zapada. – Težište borbenih djelovanja prebačeno je na zapadnu Bosnu.

04. avgust 1995

•Hrvatska vojska počela operaciju »Oluja«. Za tri dana veći dio tzv. Republike Srpske Krajine bio je pregažen. Osloboðen je Knin. 200 hiljada Srba iz Hrvatske izbjeglo je u BiH i SRJ.
•Radovan Karadžić razrješio Ratka Mladića sa dužnosti komandanta VRS i sebe imenovao vrhovnim komandantom oružanih snaga RS i generalštaba Vrhovne komande.

05. avgust 1995

•U rejonu Žirovica (Hrvatska) u operaciji gonjenja razbijenih srpskih snaga, poginuo Izet Nanić komandant 505. bužimske bigade Petog korpusa Armije RBiH. Izet Nanić roðen je u Varoškoj Rijeci kod Bužima. Do rata u BiH bio je aktivno vojno lice u JNA. Početkom aprila postavljen je za načelnika Štaba TO Bužima a formiranjem 105 Bužimske, kasnije 505 viteške bigade, 15 avgusta postavljen je na mjesto komandanta brigade. 1994 godine odlikovan je Zlatnim ljiljanom, a posthumno i Ordenom heroja oslobodilačkog rata.

06. avgust 1995

•Nakon sloma jedinica tzv. VRSK i VRS na bihaćkom ratištu, kod Plitvica, Republika Hrvatska, došlo je do susreta jedinica Armije RBiH i Hrvatske Vojske.

07. avgust 1995

•Armija RBiH oslobodila Veliku Kladušu. Prije oslobaðanja Velike Kladuše, najveći dio teritorije tzv. Republike Srpske Krajine bio je vraćen pod kontrolu hrvatske vlasti, tako da su paravojne formacije Fikreta Abdića, odnosno snage tzv. Narodne odbrane ostale uskraćene za pomoć u ljudstvu i materijalno-tehničkim sredstvima koju im je do tada pružala tzv. RSK, ali i Vojska Republike Srpske. Završne operacije za oslobaðanje Velike Kladuše počele su 06 avgusta i već tada je bilo vidljivo da je borbena sposobnost tzv. Narodne odbrane opala. Paravojne jedinice Fikreta Abdića počele su povlačenje prema Velikoj Kladuši, a veći broj vojnika tzv. Narodne odbrane predao se jedinicama Petog korpusa ili je prešao u njegove redove. Operacija je okončana ulaskom jedinica Armije RBiH u Veliku Kladušu i zarobljavanjem velikih količina oruða i oružja. Tim je oruðem naoružan čitav artiljerijski puk koji je potom učestvovao u oslobodilačkim akcijama Petog korpusa.

10. avgust 1995

•Predstavnik SAD u UN-u obavjestio je Vijeće sigurnosti da tajne satelitske fotografije koje je snimila Vlada SAD pokazuju prizore svježe iskopane zemlje pored nogometnog stadiona sjeverozapadno od Bratunca. Kombinacija fotografija i iskaza preživjelih svjedoka koji su nezavisno jedan od drugog opisali scene ubijanja u tom području, predstavlja neoborive fizičke dokaze da su u i oko Srebrenice izvršena zvjerstva i da su žrtve pokopane u masovne grobnice.

16. avgusta 1995

•Specijalni izaslanik SAD Ričard Holbruk i specijalni predstavnik generalnog sekretara UN-a Jasuši Akaši razgovarali o unapreðenju mirovnog procesa. Holbruk je izrazio mišljenje da će novonastala situacija na vojnom polju, uz vjerovatnu upotrebu zračnih udara NATO-a, biti od ključne važnosti za iznalaženje jedinstvenog vojnog i diplomatskog pristupa u pravcu rješavanja sukoba u BiH. Holbruk je zatražio da se, u okviru priprema za intervenciju NATO-a, skloni meðunarodno osoblje koje bi VRS mogla uzeti kao taoce.

19. avgust 1995

•U misiji mira na igmanskom »Putu spasa« kod Sarajeva, u saobraćajnoj nesreći poginula su trojica visokih američkih funkcionera i jedan francuski vojnik.

25. avgust 1995

•Prilikom spuštanja u Lukama (općina Goražde) eksplodirao helikopter RZ ARBiH koji je u opkoljenu enklavu prenosio MTS i lijekove. Poginulo šest putnika i dva člana posade.

26. avgust 1995

•Generalni sekretar NATO-a Vili Klas iskazao razumjevanje za Holbrukovu kombinaciju politike i prisile u cilju postizanja konačnog mirovnog sporazuma.
•Na osnovu zahtjeva NATO-a UNPROFOR je počeo svakodnevno izdavati mape vojne situacije u BiH Sjevernoatlanskom savezu.

28. avgust 1995

•Oko 11 sati na Sarajevo je ispaljeno pet minobacačkih granata sa položaja VRS. Četiri su eksplodirale na krovovima, dok je jedna pala ispred gradske tržnice, nekih pedesetak metara od mjesta gdje je 05. februara 1994 godine od eksplozije granate poginulo 68 ljudi. Ispred same tržnice i u njenoj okolini poginulo je 38 civila, a ranjeno 90. Kao i 1994, ponovo su se pojavile špekulacije o mjestu odakle su granate ispaljene, no svi izvještaji bosanskohercegovačkih i meðunarodnih eksperata potvrdili su da su granate ispaljene iz Lukavice, prigradskog mjesta pod kontrolom VRS na južnom dijelu grada. – Komandant mirovnih snaga na ratištu stacioniran u Zagrebu, koji je kontrolirao »okidač« za početak zračnih udara, na dan napada bio je odsutan iz privatnih razloga, pa je odluka o pozivu bombardera NATO-a prešla u ruke komandanta UNPROFOR-a u Sarajevu. On je odlučio da inicira intervenciju saveza. Prije toga, sa područja pod kontrolom VRS povučene su mirovne snage UN-a. Da ne bi pobudio sumnju Ratka Mladića komandant UN-trupa Majkl Rouz odlučio je da mu ne kaže da su njegovi stručnjaci ustanovili da su Srbi ispalili minobacačke projektile na tržnicu. Mladić je dozvolio izmještanje trupa van teritorije koju je kontrolisao. Oko 20:00 sati komandant UNPROFOR-a pozvao je NATO da interveniše. Komanda južnog krila NATO-a, takoðer je ustanovila da su se stekli uslovi za zračne udare.

30. avgust 1995

•Počeli zračni udari NATO-a na jedinice i objekte VRS u BiH. Operacija je izvedena pod kodnim nazivom »Deliberate force« (razborita prisila). Tačno u 03:00 sati Snage za brzu reakciju, stacionirane na Igmanu, ispalile su 600 granata na položaje i objekte VRS. Na udaru savezničke artiljerije našli su se objekti u Žunovnici (skladišta municije) i artiljerijsko-raketni položaji VRS u Lukavici i na Poljinama. Snage za brzu reakciju tog su jutra gaðale ukupno 19 ciljeva, pretežno artiljerijskih položaja VRS.
•Specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a Jasuši Akaši uputio pismo Mladiću u kojem, izmeðu ostalog, navodi da su tekuće operacije protiv VRS pod kontrolom NATO-a i da ih zvaničnici UN-a ne mogu zaustaviti.
•Iz zrakoplovnih baza u Italiji i sa nosača aviona stacioniranih u Jadranu poletjeli su lovci-bombarderi NATO-a. Najžešće udare u prvoj fazi napada pretrpio je sistem protuzračne odbrane VRS, kao i pojedinačni ciljevi, ukjljučujući i magacine za skladištenje municije.
•Rukovodstvo bosanskih Srba zaprijetilo je masovnom odmazdom protiv Sarajeva, no stvarni srpski vojni odgovor bio je zanemarljiv. VRS je uspjela da tokom intervencije NATO-a obori samo jedan avion, francuski Mirage 2000, koji je pao na lokalitetu Pala. Nekoliko granata ispaljeno je na položaje UNPROFOR-a u Sarajevu, ali nije bilo žrtava.
•Avioni NATO-a gaðali su ciljeve oko Sarajeva, na Jahorini, u regionu Banjaluke i na Plješevici, gdje su bili smješteni radarski sistemi i sistemi veze VRS.
•Istog dana Ratko Mladić je priznao da je učinjena znatna šteta resursima VRS, te da je Republika Srpska postala znatno ranjivija na napade. Mladić je naznačio da je, »uprkos strašnom bombardovanju NATO pakta došlo vrijeme da se pregovara o miru«.

31. avgust 1995

•Radovan Karadžić uputio pismo Akašiju tvrdeći da ne prihvata to »što se NATO umješao u graðanski rat«. Karadžić je tom prilikom naglasio da zračni udari imaju za cilj slabljenje vojne moći RS i smekšavanje njenih predstavnika pred nastavak političkih pregovora.
•Usljed loših vremenskih prilika 31 avgusta napadi su privremeno obustavljeni, unatoč tvrdnji zvaničnika NATO-a da njihove letjelice mogu djelovati u svim vremenskim uslovima. Time se pokušala izbjeći eventualna popratna šteta prilikom bombardovanja.

01. septembar 1995

•NATO napravio pauzu u bombardovanju obezbjedivši uslove za susret Ratka Mladića i komandanta UNPF-a. Na sastanku u Zvorniku, ni nakon 13 sati rasprave, Mladić nije prihvatio sve uslove koji su se odnosili na prestanak napada VRS na sigurne zone, povlačenje artiljerije 20 km od Sarajeva i potpuni prekid neprijateljstava.
•Predsjedavajući Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović iskazao optimizam prema operaciji NATO-a i njenom uticaju na mirovni proces. Izetbegović je takoðer naznačio da je bosanska vlada, nakon pada Srebrenice i Žepe, povoljno gledala na mogućnost »razmjene« ovih područja za dijelove teritorije koje oko Sarajeva kontrolišu bosanski Srbi (Izvještaj Kofija Anana o Srebrenici).

02. septembar 1995

•Komandant UNPROFOR-a Majkl Rouz inicirao otvaranje kopnenih puteva za Sarajevo. U pismu Vladi RS, komandant UNPROFOR-a je naglasio da će cesta preko sarajevskog aerodroma biti otvorena za lokalni civilni saobraćaj bez ikakve kontrole. Predsjednik Skupštine RS Momčilo Krajišnik, koji je kasnije na osnovu tajne optužnice Meðunarodnog suda za ratne zločine, uhapšen i deportovan u Hag, upozorio je na teške posljedice ako se ceste otvore bez saglasnosti Srba. UN misija u BiH zaprijetila da će svaki pokušaj mješanja u saobraćaj prema gradu biti osujećen upotrebom »nesrazmjerne sile«.

03. septembar 1995

•Otvorene ceste preko aerodroma. Srpske snage nisu ni pokušale otvarati vatru na vozila koja su tog dana saobraćala na relaciji Sarajevo-Hrasnica. Tim činom je uspostavljena direktna kopnena veza Sarajeva i ostalog dijela BiH čime je prekinuta troipogodišnja opsada glavnog grada.

04. septembar 1995

•Rok koji je Ratku Mladiću dao komandant mirovnih snaga za obustavu vatre i povlačenje artiljerije istekao je u 23:00 sata. NATO i UN misija konstatovali da nema pokazatelja o povlačenju srpske artiljerije. S toga je donesena je odluka da se zračni udari nastave.

05. septembar 1995

•90 lovačko-bombarderskih aviona NATO-a ponovo je napalo ciljeve u Republici Srpskoj. Na udaru su se našla sva oružja VRS iz kojih je otvarana vatra i oružja koja su po ma kom osnovu predstavljala prijetnju.

06. septembar 1995

•NATO avijacija proširila je zonu djelovanja bombardujući ciljeve VRS i objekte infrastrukture od južnih do sjevernih granica BiH uključujući i ciljeve u Bosanskom Brodu na krajnjem sjeveru BiH. Operacija je tako prerasla u akciju proširenog djelovanja van neposrednog područja opsade, što je u odreðenim krugovima u UN-u izazvalo izvjesnu dozu zabrinutosti. Sekretarijat UN-a tražio od trupa na terenu da ispitaju može li NATO opravdati bombardovanje zračne luke u Banjaluci.

08. septembar 1995

•Pod pokroviteljstvom SAD-a BiH, RH i SRJ potpisale Zajedničku izjavu o dogovorenim osnovnim principima za rješenje konflikta. Principi su podrazumjevali nastavak državno-pravnog kontinuiteta BiH u meðunarodno priznatim granicama, te da će se sastojati od dva entiteta, Federacije BiH i Republike Srpske. Prihvaćen je i omjer unutarnjeg teritorijalnog ustrojstva u odnosu 51% naprema 49%, kako je to predvidjela Kontakt grupa za BiH.

10. septembar 1995

•Dostignut vrhunac NATO intervencije. Tokom sastanka Mladića i komandanta UNPF-a ispaljeno je 13 krstarećih projektila Tomahawk na sisteme PVO bosanskih Srba u blizini Banjaluke (vojni aerodrom Mahovljani). Ovaj napad izazvao protest Stalne misije Ruske Federacije u UN-u.

13. septembar 1995

•Počela operacija »Sana 95«. Ovom je operacijom ARBiH oslobodila četiri velika grada, oko 1100 sela, odnosno oko 2920 km2 teritorije. Zaplijenjene su velike količine oružja i opreme: 17 tenkova, 46 oklopnih vozila i transportera, 79 PA topova, 95 topova veće razorne moći, 20 haubica, 205 minobacača.
•Peti korpus Armije RBiH krenuo u kontraofanzivu i ovladao širim rejonom Grmeča.
•Jedinice Petog korpusa ARBiH oslobodile Bosanski Petrovac.
•Ričard Holbruk u Beogradu isposlovao »Okvir za prekid neprijateljstava unutar Sarajeva i cijele zone isključenja«. Okvir ispunjava sve uvjete postavljene pred bosanske Srbe. Komanda UNPROFOR-a procjenila da je postignuti okvir dovoljan povod za privremeno obustavljanje zračnih udara.

14. septembar 1995

•U svom pohodu jedinice Petog korpusa ARBiH oslobodile Ključ. Istovremeno, zapadno od Bihaća vode se grčevite borbe za Bosansku Krupu.

17. septembar 1995

•ARBiH ulazi u Bosansku Krupu. Uslijedio je snažan kontranapad VRS s ciljem vraćanja izgubljenih teritorija, tako da je napredovanje Petog korpusa usporeno. Jedinice VRS bilježe privremene uspjehe kod Ključa. U kontranapadima učestvuju i paravojne formacije ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana, no »Srpska dobrovoljačka garda« kod Ključa je potpuno razbijena. Peti korpus odolijeva napadima VRS. Armija RBiH u zonu odgovornosti Petog korpusa uvodi i jedinice s drugih bosanskohercegovačkih područja, pa je inicijativa vraćena na stranu ARBiH.
•Združene jedinice ARBiH pod komandom generala Atifa Dudakovića razbijaju snage bosanskih Srba i oslobaðaju Sanski Most . Vojska Republike Srpske nalazi se pred slomom. Nakon oslobaðanja Sanskog Mosta glavnina udarnih snaga Armije RBiH kreće na sjever, prema Prijedoru. Ovaj grad nalazi se u poluokruženju ARBiH. Jedinice Armije RBiH i HVO-a napreduju prema Banjaluci.
•U Dejtonu, SAD, dogovoren prekid vatre.

21. septembar 1995

•Operacija NATO-a »Razborita prisila« zvanično je završena. Od 30 avgusta do 21 septembra obavljeno je oko 3000 borbenih letova, a pogoðeno je ukupno 60 vojnih ciljeva na teritoriji RS.

16. novembar 1995

•Meðunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (sjedište u Hagu) podigao je Optužnicu protiv Radovana Karadžića predsjednika Republike Srpske i Ratka Mladića komandanta Vojske Republike Srpske za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid.
•Prema podacima UNHCR-a, Meðunarodnog crvenog križa i Vlade RBiH iz 1995. godine u BiH je tokom rata ubijeno oko 200 000 Bošnjaka dok je nasilno raseljeno i prognano više od milion Bošnjaka.

Godina 1990.

RAZORUŽAVANJE TERITORIJALNE ODBRANE SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE BiH

Godina 1991.
OD KARAÐOÐEVA DO POČETKA OKUPACIJE

Godina 1992.
REFERENDUM – ULOGA TZV. JNA I AGRESIJA NA BiH…

Godina 1993.
1993. – HVO NAPADA ARMIJU RBiH; ZRAČNA KONTOROLA NATO-a; FORMIRANJE TZV. AP ZAPADNA BOSNA…

Godina 1994.

MASAKR NA MARKALAMA – OFANZIVA OKUPATORA I DOMAĆIH IZDAJNIKA – FORMIRANJE FEDERACIJE

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.