JUNAŠTVO BEĆIRA BAŠIĆA

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovo je zaboravljena priča o junaštvu Bećira Bašića, Bošnjaka koji se je borio na Soškom frontu u Prvom svjetskom ratu u uniformi austro-ugarske armije. Ova akcija se je desila 17. marta 1916., znači prije 89 godina, kod Tolmina, gradića na zapadu današnje Slovenije.
U petoj Soškoj ofanzivi su Talijani na frontu kod Tolmina pokušali zauzeti austrijske položaje na Mrzlom vrhu, Modrejcah (Sv. Marija, kota 453), Selskom vrhu iznad Kozmerica (kota 588) i u naselju Sela. Dana 17. marta 1916. godine su alpini, brdske talijanske jedinice, na zadnji dan ofanzive probili austrijske položaje uz pomoć artiljerije i dali sve od sebe da zadrže položaje od Bošnjaka iz 8. brdske brigade. Meðutim, taj otpor je bio uzaludan. Bošnjaci su uskoro prešli u protunapad, osvojili Volče i Čiginj, a Talijane protjerali do njihove druge odbrambene linije kod Kolovrata. Bošnjaci su odmah ojačali liniju, zatvorili sve vanjske rovove i postavili bodljikavu žicu. Samo sat kasnije je prema Kolovratu krenula patrulja od pet vojnika iz 6. BH lovačkog bataljona pod zapovjedništvom iskusnog i hladnokrvnog Bećira Bašića. Uz njega su bili Nedeljko Stanić, Dujo Hrgović, Miloš Kojić i Mihajlo Stojanović. Kretali su se veoma tiho, uz sami rub šume, dok nisu došli do mlina pored potoka koji se inače mogao vidjeti i na karti. Plahko su se privukli do mlina i kroz prozor su vidjeli veću grupu talijanskih vojnika koji su odmarali. Bećir Bašić je bio čovjek brzih odluka. Rasporedio je svoje vojnike oko mlina, a onda svom snagom udario u vrata i tako upao u mlin. Skočio je pred talijanske vojnike, zaderao se “Mani in alto!” (Ruke u vis!), ispucao dva metka u plafon, zgrabio najbližeg oficira i izvukao ga iz mlina. U istom trenu je ostala četvorica bh. vojnika prema prethodnom dogovoru ispalila nekoliko metaka, što je Talijanima dalo do znanja, da Bašić nije sam. Misleći da su u potpunom okruženju, svi Talijani izaðoše iz mlina. Tako je petorica bosanskih vojnika u mraku zarobila 40 Talijana: četiri oficira i 36 vojnika.

Dana 17. marta 1916. godine su alpini, brdske talijanske jedinice, na zadnji dan ofanzive probili austrijske položaje uz pomoć artiljerije i dali sve od sebe da zadrže položaje od Bošnjaka iz 8. brdske brigade. Meðutim, taj otpor je bio uzaludan. Bošnjaci su uskoro prešli u protunapad, osvojili Volče i Čiginj, a Talijane protjerali do njihove druge odbrambene linije kod Kolovrata. Bošnjaci su odmah ojačali liniju, zatvorili sve vanjske rovove i postavili bodljikavu žicu.Ali ni to nije bilo dovoljno. Instinkt vojnika je osjetio opasnost. Nakon dozvole od pretpostavljenog, Bašić se sa već spomenutim Nedeljkom Stanićem vraća nazad. Ovoga puta su do mlina upotrebili prečicu, upotrebili su jarak pored mlina. Nakon pola sata začuli su se prvi koraci. Bašić i Stanić su izašli iz jarka i zalegli pored samog hendeka, očekujući neprijatelja. Od mlina je dolazilo 10 talijanskih vojnika koji su u mraku samo metar od Bašića i Stanića, hodali sa puškama na gotovs. Kada je zadnji od njih prošao, njiho dvojica skočiše u jarak i povikaše: “Mani in alto!” Iznenaðenje je bilo potpuno i “čarobne riječi” su potpuno udrvenčile isprepadane Talijane. Strah im je oduzeo noge i odmah su pobacali svoje oružje. Uskoro su saznali da je ovo samo prethodnica, a da poveća grupa tek dolazi s namjerom napada na Bošnjake.
Bašić je Staniću naredio da zarobljene Talijane povede u bazu i da se što prije vrati sa još nekoliko vojnika, dok je sam ostao u zasjedi. Stanić se je uskoro vrati osa još trojicom vojnika. To su bili isti vojnici koji su sa Bašićem zarobili prvu grupu Talijana iste noći. Bašić je tu četvoricu rasporedio uz hendek, a onda je i sam zalegao. Mirno su čekali na dlazak neprijatelja. Uskoro su čuli korake koje su čekali. I nije ih bilo malo. Kada je jedan dio Talijana već prošao pored bosanskih vojnika, Bašić povika svom snagom: “Pucaj!” Vojnici zapucaše meðu Talijane koji su se potpuno izgubili od straha!? Tada je Bašić naredio da se prestane pucati i skočio meðu Talijane! Jedan od talijanskih vojnika je pokušao udariti Bašiča sa puškinim kopitom, ali ga je Bašić brzo savladao i srušio na pod. Pošto su preostala četvorica Bosanaca mislila da je Bašić u opasnosti, ponovo zapucaše na Talijane, ali uskoro im je Bašić ponovo naredio da prestanu pucati. Alpini su u tom trenu bacili oružje i digli ruke u vis. Tako je Bašić ponovo zarobio poveću grupu talijanskih vojnika i odveo ih prema austrijskim položajima. Te noći je Bašić sa četvoricom svojih vojnika zarobio sve skupa četvoricu oficira i 83 talijanska vojnika.

Za ovaj čin je Bećir Bašić primio Zlatu medalju za hrabrost, najviše odlikovanje tadašnje Aaustro-ugarske armije. Sve do 1917. godine te su medalje bile od pravog zlata. Bećir Bašić je inače već 1915. godine primio Srebrnu medalju za hrabrost 1. klase zbog zasluga u borbama na Doberdobu, platoju u jugo-istočnoj Sloveniji.
Na žalost, do danas nisam uspio saznati odakle je bio Bećir Bašić i da li je preživio strahote Prvog svjetskog rata. Neka ova priča ostane uspomena na njegovu hrabrost. Hrabrost naših predaka.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.