STUB SRAMA – RICHARD HOLBROOKE – AMERIČKI LICEMJER

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ko je Richard C. Holbrooke?

Richard Holbrooke je roðen 24. aprila 1941. godine u New Yorku u porodici njemačkih Jevreja. 1962. godine je završio Brown University i odmah nakon toga bio poslan u Vijetnam kao predstavnik AID-a u regiji Mekong gdje je ostao narednih šest godina. Bavio se i još uvijek se bavi raznim stvarima, tako da je aktivan (ili bio aktivan) u diplomatiji, novinarstvu i na polju investicija, a jedno je vrijeme bio i urednik magazina »Foreign Policy«. Iako se kretao u tim krugovima, javnosti je postao poznat tek sa Dejtonskim sporazumom, u kojem je odigrao ključnu ulogu. Dana 25. avgusta 1994. godine je na prijedlog američkog predsjednika Billa Clintona postao pomoćnik državnog sekretara za evropska i kanadska pitanja. Član je mnogih institucija i organizacija: Peace Corps, National Endowment for Democracy, International Institute for Strategic Studies, Council on Foreign Relations itd. 1997. godine Clinton je na mjesto državnog sekretara postavio Madelaine Allbright koja je u toj bici pobijedila Richarda Holbrooke-a. Poslije tog poraza postao je ambasador SAD u Njemačkoj. U 2004. godini bio je savjetnik predsjedničkom kandidatu Johnu Kerryju koji je izgubio utrku sa Georgeom Bushom mlaðim. Poznat je po žestokom zagovaranju Izraela. Često puta javno poziva američku administraciju da Izraelu pruži još veću vojnu i finansijsku potporu.

Rat u BiH

Prvo bih podsjetio naše čitaoce, pogotovo one mlaðe, na rat u Bosni (1992-1995) i Dejtonski sporazum.

Nakon brutalne agresije Srbije, Crne Gore i Hrvatske na BiH, Abdićevih izdajnika, aktivno učešća hrvatskih četnika u toj agresiji i svezanih ruku (jer su Buthros Buthros Galli i društvo –
Richard C. HolbrookeSAD, VB, Rusija, Kina i Francuska legalnoj bosanskoj vladi uveli embargo na uvoz oružja i time joj svezali ruke) u drugoj polovini 1995. godine je Armija BiH nakon dugih priprema i konsolidacije krenula u ofanzivna djelovanja na više mjesta. Tako je pokrenuta ofanziva na području Sarajeva kada su osloboðeni mnogi kilometri BiH (Nišićka visoravan, Treskavica), da bi oslobaðanjem Vlašića bili stvoreni uslovi za dalje oslobaðanje teritorije sa istoka prema Krajini. Početkom avgusta hrvatska vojska pokreće zaključni napad na četnike i u poznatoj ofanziji »Oluja« uništava SAO Krajinu u samo tri dana. Tom akcijom je deblokirana Cazinska Krajina što je otvorilo nove pozicije za oslobaðanje Bosanske Krajine i sa zapadne strane. U kratkom periodu su osloboðeni mnogi bosanski gradovi: Bosanski Petrovac, Ključ, Bosanska Krupa, Donji Vakuf, Kupres, Jajce, Šipovo, Mrkonjić Grad i Sanski Most. Kada su jedinice 5. i 7. korpusa Armije BiH već ušle u Bosanski Novi i Prijedor, a Banja Luka se već pripremala na bježanje, došla je direktiva da se zaustavi ofanziva. Time je spriječen konačno slamanje četničke nemani u BiH. Zahvaljujući kome?

Dejtonski sporazum

Sa završetkom rata u BiH, u Dejtonu (Ohio, SAD) je 21. novembra 1995. počeo proces sklapanja političkog sporazuma izmeðu Hrvatske, BiH i tadašnje Savezne Jugoslavije. U Dejtonu su predstavnici spomenutih zemalja ostali tri sedmice i pod mentorstvom Holbrooke-a potpisali Dejtonski (ne)sporazum. Tim dokumentom je zaustavljen rat u BiH, a bosanski su Srbi dobili 49% bosanskog teritorija, dok su Bošnjaci i Hrvati dobili 51%. Zahvaljujući Holbrooke-u, čak je mjesto genocida, u svijetu poznato pod imenom Srebrenica, ostalo u četničkim rukama. Interesantno je da je Holbrooke na početku pregovora imao u planu osigurati 55% teritorija za Federaciju, ali to je veoma iznerviralo Miloševića koji je uporno insistirao na podjeli 51:49. I u tome uspio…

Danas, 12 godina kasnije je više nego očito, kako je Dejtonski sporazum promašen već u samom početku. To je priznao i sam Holbrooke 21. novembra 2005: » Ambasador Holbrooke, jedan od glavnih arhitekata Daytonskog sporazuma, povodom desete godišnjice zaključenja sporazuma primijetio je kako ‘niko bolje od nas ne zna slabosti Daytonskog sporazuma. Za svaku slabost postoji konkretan razlog i mi smo toga i tada bli svjesni’.«

Da apsurd bude još veći, Holbrooke je bio poslije Dejtonskog (ne)sporazuma nominiran za Nobelovu nagradu za mir.

Za kraj

Milošević i Holbrooke
Prijatelji stari gdje ste?BBC je Holbrooke-a u jednom svom članku nazvao »Balkanski buldožer«. Taj »buldožer« je skoro izjavio neke stvari koje se tiču BiH pa bi bilo dobro upamtiti te izjave:

• »Usput rečeno, mislim da i Irak treba federalni sustav. No, smatram da Republika Srpska ima pogrešno ime i da ga treba promijeniti. Treba se zvati “srpski distrikt”, ili “srpska pokrajina”, ili “srpska regija”. Ime “srpska” treba ostati, ali ne i naziv republika jer to sugerira posebnu državu.« (Jutarnji, 15. marta 2007.)
•»Bez tih naših 20 hiljada vojnika, Bosna ne bi preživjela, dva miliona izbjeglica bi i dalje lutalo svijetom, u samoj Bosni bi na vlasti bila zločinačka vlada, a mi Amerikanci bi najvjerovatnije morali voditi rat protiv terorizma ne samo u Afghanistanu, već i po opasnim vrletima srednje Bosne gdje je al Qaida pokušala pustiti korijene, ali ju je NATO spriječio u tome. Dakle, je li Bosna bila vrijedna naše akcije.« (Washington Post, 20. juli 2005.)
•”On je postigao sporazum s gospodinom Holbrookeom u 1996. godini’, kazala je Karadžićeva žena, misleći na američkog diplomatu Richarda Holbrookea, tvorca Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je okončao rat, prenosi Fena.
Zelen-Karadžić insistira na tome kako je njezin suprug pristao da se povuče s položaja predsjednika i mini ‘države’ bosanskih Srba (RS) i političke stranke (SDS) pod pritiskom Holbrookea, za koga tvrdi da je zaprijetio da će osigurati da stranka bude ukinuta i da “državica” ne bude legalizirana.
U zamjenu za to, UN-ova optužnica protiv Karadžića bila bi povučena, kazala je njegova supruga, koja nikada nije vidjela potpisani dokument, ali insistira na tome da on postoji. ‘Radovan nije toliko naivan da se povuče bez pismenog traga’, kazala je.« (izjava Karadžićeve žene, 14. mart 2004, Pincom.Info. O tome je novembra 2006. govorio i Muhamed Šaćirbey)
• »Holbrooke pokušao da me ucijeni da predam Goražde, kad to vojno nisu mogle uraditi zločinačke Mladićeve trupe. Tada nije bila toliko jasna ta njegova preokupacija za ‘predajom’ Goražda, ali danas je više nego očigledna da su imali namjeru da ispune dogovoreni deal sa Miloševićem.« (Muhamed Šaćirbey, intervju za Bosnjaci.net, 3. novembra 2006.)

Nemojmo zaboraviti ove godine ponovo poslati Holbrooke-u pozivnice za dženazu u Potočarima….

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.