Historijska potvrda političke opcije nezavisnog i suverenog razvoja BiH bio je referendum graðana, početkom 1992. godine {28. februar i 1. mart}. Na referendum je izašlo više od 64 posto graðana upisanih u biračke spiskove. Za nezavisni i suvereni razvoj BiH glasalo je 99 posto od ukupnog broja onih koji su izašli na referendum. Zato se na Prvi mart u bh historiji mora gledati kao na jedan od četiri najznačajnija datuma. Dan nezavisnosti i izlazak na referendum o nezavisnosti je uporediv sa prvim pisanim tragovima postojanja BiH iz 995. godine, Poveljom bana Kulina iz 1189. godine i obnavljanjem državnosti BiH 25. novembra 1943. godine. Ti datumi su zlatna slova bh historije i graðani na njih trebaju biti ponosni. U 2007. godini navršava se 15 godina od nezavisnosti, suverenosti i meðunarodnog priznanja BiH.
Izabrani predstavnici naroda u BiH postupili su u skladu sa preporukom Arbitražne komisije, Meðunarodne konferencije o Jugoslaviji. Komisija je potvrdila pravo republika na samoopredjeljenje i nepovredivost njihovih granica. Zaključak Komisije je takoðer da pravo Srba u Hrvatskoj i BiH na samoopredjeljenje ne može dovesti do promjene granica novonastalih država. Arbitražna komisija je još konstatovala da su srpski predstavnici u tadašnjoj Vladi i Predsjedništvu BiH bili protiv aplikacije za meðunarodno priznanje Reublike BiH. Zato je Arbitražna komisija, najautaritativniji pravni organ Evropske zajednice, rekla da je dovoljno da se graðani BiH pozovu da bez diskriminacije i pod meðunarodnim nadzorom daju svoje mišljenje o tome da li žele BiH kao nezavisnu i suverenu državu. Na preporuku Komisije uslijedio je referendum.
Poštovani graðani Bosne i Hercegovine u Sjedinjenim Američkim Državama,
U povodu 1. marta Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine upućujem Vam srdačne čestitke i želje za uspjeh nam zajedničke domovine.
S poštovanjem,
Dr. Bisera Turković
Ambasador Bosne i Hercegovine u Sjedinjenim Američkim Drzavama
Obilježavanje Dana nezavisnosti BiH u Hrvatskoj
U SISKU O BiH I ALIJI IZETBEGOVIĆU
U hotelu „Panonija“ u Sisku danas je održan svojevrstan čas historije u povodu 1.marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
Na poziv Vijeća bošnjačke nacionalne manjine i Bošnjačke nacionalne zajednice Sisačko-moslovačke županije o aktuelnom trenutku BiH govorio je Adamir Jerković nekadašnji savjetnik i bliski saradnik Alije Izetbegovića. On je predstavljajući svoju trilogiju „Istočno od Daytona-Alija izbliza“ oživio sjećanja na historijsku ulogu prvog predsjednika nezavisne BiH u borbi za nezavisnost i izgradnju države u uvjetima nametnutog mira.
Nakon što je predstavio svoju trotomnu knjigu, koja je u Sisku doživjela 40. promociju, izmeðu autora i mnogobrojnih posjetilaca razvio se zanimljiv dijalog.
U povodu 1. marta, Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, u ime Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike svim graðanima Bosne i Hercegovine najiskrenije čestitam praznik, sa željama da duh istine, pravde i slobode budu najčvršći stubovi društva, sretnije sadašnjosti i budućnosti u težnji za pravo svakog čovjeka, pravičnost i toleranciju meðu ljudima.
Stečena nezavisnost, kao temelj postojanja slobodne države će približiti Bosnu i Hercegovinu demokratskim i nezavisnim državama, povesti je putem prosperiteta i napretka i biće vodilja kroz zajedničku, sigurnu i slobodnu budućnost.
Dan odluke o nezavisnoj budućnosti BiH, Prvi. mart 1992. godine, ostaće zapisan u historiji BiH, kada su njeni graðani otkrili sve nepravednosti u i prema BiH i zasnovali čvrstu odluka za nezavisnost, te tako odabrali najbolji put za u budućnost.
Emir Ramić
Predsjednik KBSA
Dragi graðani Bosne i Hercegovine,
Nemojte dozvoliti da nam se 26. februar non-stop ponavlja, 1.3 miliona graðana BiH u dijaspori ne smije biti odbačeno – ako ste protjerani iz BiH nemojte dozvoliti da vas nestane sa spiska graðana BiH, nemojte izgubiti svoje pravo na vaš identitet kao GRAÐANI BiH
Ministar Alkalaj podržava naš zahtjev za dvojno državljanstvo, to je NAŠE pravo, pošaljite pisma podrške iz vaše organizacije na faks 033 472 188, pošaljite svoju ličnu podršku, budite dio pokretačke snage koja će pomoći BiH da ide dalje, nemojte biti njemi posmatrači nepravde !
Dragi Bosanci i Hercegovci, draga naša BiH, sretan ti DAN NEZAVISNOSTI. Ni počinjena nepravda (odluka Meðunarodnog suda) koja je u svima nama izazvala bol nemože oduzeti našu radost i ponos na tvoju nezavisnost koju danas slavimo širom svijeta!
U ovom momentu neka nam misli budu uz sve nevine žrtve koje su svoj život izgubile u agresiji na Bosnu i Hercegovinu putem počinjenog GENOCIDA u cijeloj Bosni i Hercegovni, neka nam misli odlete do svake majke koja je izgubila svoje najdraže, i u ovom momentu trebamo se sjetiti sve i jednog borca Armije RBiH i naših ratnih vojnih invalida koji danas žive u neoprostivim teškim uslovima. Upravo zbog svih navedenih razloga, trebamo nastaviti graditi BiH da bude vječni spomen njenim graðanima koji su svoj život dali u odbrani njene NEZAVISNOSTI.
S poštovanjem
Senada Softic-Telalović
Predsjednica SSD BiH
Predsjednica Vijeća BH organizacija Australije
Svim graðanima Republike Bosne i Hercegovine upućujemo srdačne čestitke povodom 1. marta – Dana nazavisnosti.
Redakcija Bošnjaci.net!
Na današnji dan prije petnaest godina obnovljena je državnost Bosne i Hercegovine, ali istovremeno, nažalost, desila se i agresija na našu domovinu koja je rezultirala stravičnim stradanjima stanovništva i genocidom. No i pored svih strahota bosanski patrioti nisu moralno poklekli i nisu dozvolili sebi da se spuste na primitivni nivo agresora, te su tim činom zadužili čitav civlizovani svijet, a od Bosne i Hercegovine napravili opsti simbol humanosti i civlizacije dobra…
Uvaženim porodicama poginulih branitelja, našim hrabrim borcima i svima kojima je Bosna i Hercegovina u srcu od srca čestitamo Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine!
Udruženje Bosnjaka Holandije ‘Most’
Bosniaks Stichting MostPolitičari iz RS navode kako su se za osamostaljenje BiH na referendumu izjasnili samo Hrvati i Bošnjaci. To je historijska laž. Procenat od 64,3 posto graðana koji su se izjasnili za nezavisnu državu BiH mnogo je veći nego ukupan postotak Bošnjaka i Hrvata u to vrijeme. To pokazuje da se i veliki broj Srba tada izjasnio za nezavisnu BiH. Protiv nezavisnosti BiH tada su bili srpski bh političari i njihovi sljedbenici, koji su vjerovali da je njihova budućnost uz Srbiju.
BiH poslije uspješnog referenduma, je primljena u OUN. I ako je BiH postala punopravna članica, OUN ne ispunjava svoje obaveze da odbrani svog punopravnog člana, nego mu uskračuje pravo na odbranu. Izglasavaju embargo na oružije, OUN baca Bošnjake srpskocrnogorskim i kasnije hrvatskim zločincima, da bi pomogla nestanku Bošnjaka. OUN i EU, zajedno sa Rusijom, rade za Srbe i Slavensku stvar, pripremajući rasprčavanje najstarije države na Balkanu, BiH.
Nakon proglašenja rezultata referenduma je uslijedio prijem BiH u OUN i meðunarodno priznanje od EU, Sjedinjenih Američkih Država, Kanade i drugih zemalja.
Bosanski Srbi su odbili je to prihvatiti. Politčke snage okupljene oko SDS, od samog početka jugoslovenske krize bile su uključene u projekat velike Srbije. Činile su sve da destabilizuju BiH, podijele sve što se može podjeliti. Sve što su nasilno podijelili dobilo je predznak “srpski”. JNA se potpuno stavila na stranu Srba, naoružavajući samo navodno srpski goloruki narod. Istovremeno u BiH su se ubacivale tzv paravojne formacije. Ustvari radilo se o posebnim i specijalnim jedinicama MUP-a Srbije ili JNA, zaduženim za prve udare i sve tzv. prljave poslove. Prema tome predstavnici dijela srpskog naroda okupljeni oko SDS, nisu željeli razgovarati o bilo kakvoj BiH. Osjećali su se moćnim, uz njih je bila Srbija, Crna Gora i JNA. Nisu željeli nezavisnu, samostalnu slobodnu Republiku BiH, zajednicu ravnopravnih naroda i graðana. Njihov cilj je bio srpska BiH, u sastavu velike Srbije.
U aprilu 1992. g., bosanski Srbi, uz podršku bivše armije SFRJ, počinju agresiju i genocid na BiH. Rat u BiH traje do kraja 1995. g. Iako je nemoguće doći do potpuno tačnih informacija o ljudskim i materjalnim gubicima u ratu, postoji generalno slaganje da su ljudska stradanja i gubici veličine koja nije viðena u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Procjenjuje se da je na kraju rata 10 procenata stanovništva bilo pod oružjem. Čak 250.000 ljudi je ubijeno, 200.000 – 400.000 ranjeno i više od 2 miliona je ili napustilo zemlju ili bilo interno raseljeno. Više desetina hiljada ljudi je mučeno u koncentracionim logorima smrti, više desetina hiljada žena silovano. Kao indikator devastirajućih posljedica rata na zdravlje, stopa smrtnosti dojenčadi u BiH porasla je sa 7,4 na hiljadu živoroðenih beba u 1991. g. na 14,0 do 1995. g. Rat je uzrokovao velike materijalne štete. Preko dvije trečine kuća i stanova je oštećeno, jedna petina je potpuno uništena. Procjenjuje se da je 30-40 procenata bolnica uništeno i 30 procenata zdravstvenih radnika izgubljeno zbog gubitka života ili emigracije. Na kraju 1995. g. do 70 procenata školskih objekata bilo je uništeno ili oštećeno, izgubljen je i veliki broj nastavnog osoblja. Do kraja rata industrijska proizvodnja je opala na procijenjenih 5 procenata od nivoa iz 1990. g, uz uništenih 45 procenata industrijskih postrojenja; Proizvodnja električne energije i uglja iznosile su10 procenata od predratnog nivoa; stočni fond je opao na 30 procenata od predratnog broja. Do 1994. g. bruto domaći proizvod (GDP) i GDP po glavi stanovnika opali su na manje od 20 procenata od predratnog nivoa, što je značajno niže u odnosu na osnovu iz perioda 1989-90. g. u bilo kojoj drugoj zemlji u istočnoj Evropi i bivšem Sovjetskom Savezu. Na kraju rata su nezaposlenost i siromaštvo bili široko rasprostranjeni.
Matrica bh društva i države, oličena u mudrosti naših predaka koji su telerisali, priznavali, poštovali i prihvatali drugog i drugačije je načeta u agresije i genocidu na BiH. Dejtonski ugovor koji je legalizovao rezultate agresije i genocida je nastavak razaranja te matrice. Njime je Srbima omogućeno da stvore homogenu srpsku zemlju na prostorima jedinstvenog bh tkiva na kome je do 1992. godine živjelo više od 46 procenata Bošnjaka i Hrvata. Dejtonski ugovor je zapravo največe nasilje nad BiH, jer je njime 49 procenata teritorije dato na upravljanje Srbima, koji su po popisu iz 1991. godine bili svega na 31,3 procenta teritorije BiH. Dejtonskim ugovorom je dokinuta Republika BiH, a produkovana RS. Zato je on nepravedan, genocidan ugovor, produkt nasilja nad meðunarodnim pravom, istinom i pravdom. To je ugovor legalizacije nasilja nad suverenom, slobodnom i nezavisnom državom BiH i njenim narodima i graðanima.
Političku scenu BiH nakon Dejtonskog ugovora karakterizira više nivoa vlasti, kratak mandat, veliki broj politikčih partija i česta nevoljnost ili odbijanje političkog vodstva da saraðuju na pitanjima koja bi trebala biti od zajedničkog interesa. Ti su faktori negativno uticali na ekonomskom i socijalnom napretku u BiH tokom cijelog postdejtonskog perioda.
Odbijeni ponuðeni amandmani su značili cementiranje RS, kao svojevrsne nagrade za zločin agresije i genocida, na čijim temeljima je ta tvorevina i nastala. RS je ratni plijen zločina genocida uključujući zločin kulturocida, ekocida, etnocida, urbicida, silovanja, elitocida, mučenja u logorima smrti I nasilnog protjerivanja, izvršenih na državu i graðane BiH. Dejtonska BiH je materjalizacija nemogućeg, eksperimentalna država u globalnom opticaju, nastala u grotlu globalizacije. Dejtonski ugovor joj se nudi kao akt bez povijesti, koji ju je sačuvao za bezbroj različitih mogučnosti. Zato je dejtonska BiH antidržavna država u kojoj se odsutnost države tumaći kao njena prisutnost, u kojoj je ljudski faktor prezasičen mitovima, strahom i unutrašnjom rasutošću. To je država eksperiment Zapada, ideološki i moralno prazna država koja se održava paradoksom, branilac bh suvereniteta teritorijalne ukupnosti dolazi iz vana – meðunarodna zajednica, a antisuverenitetske sile egzistiraju unutar ovog suvereniteta. Takav suverenitet, neprirodan volji graðana na referendumu je bez teritorjalnosti i jedinstva teritorije i on se ispostavlja kao realno domet nekooperacije unutrašnjeg i vanjskog faktora.
Danas 15 godina nakon agresije i genocida u RS koja je upravo nastala na temeljima zločina protiv čovjćnosti, Prvi mart se ne obilježava kao blagdan. U RS se ne proslavlja Prvi mart, ali su zato temeljem Zakona o slavama i svetkovinama iz 1992. godine, blagdani meðu ostalim pravoslavni Božić, Dan RS, Pravoslavna nova godina, Bogojavljenje, Sveti Sava, srpski ustanci iz 19. stoljeća. Ne možemo normalno razmišljati o budućnosti, a da se ne odredimo prema prošlosti. Prvog marta 1992. godine graðani BiH su se opredijelili za nezavisnu, suverenu, samostalnu BiH, državu ravnopravnih naroda i graðana. BiH je proglasila nezavisnost i samostalnost u svojim historijskim i meðunarodno priznatim granicama. Snage koji se bile protiv nezavisnosti BiH 1992. godine i danas, 15 godina poslije, osporavaju taj historijski dan, kada je potpuno legitimno, nediskriminirajuće i uz kontrolu meðunarodne zajednice izražena volja dvije trećine graðana BiH da ona bude nezavisna, suverena, samostalna država. Nema sumnje da su sva tri današnja naroda dali svoj historijski doprinos stvaranju i očuvanju bh državnosti. Meðutim BiH je bilo najteže onda kada je njen protivnik sa strane u njoj nalazio svoje istomišljenike i sljedbenike, služeći se različitim propagandnim sredstvima i iskrivljenim općepoznatim historijskim činjenicama. Nama državljanima BiH treba biti jasno da Bošnjaci nikada nisu bili Turci, da bosanski Hrvati nikada nisu bili hrvatski Hrvati, da bosanski Srbi nikada nisu bili Srbijanci. Naša i njihova domovina u državno-pravnom, poličkom i nacionalnom smislu je jedino BiH, kao poseban politički intitet, kao zajednica slobodnih graðana i suverenih naroda. Takva BiH je kulturnocivilizacijski, historiski i svijetski unikat.Takva BiH je historijska formula multidimezionalne zajednice, kao humano i demokratsko rješenje egzistencije čovjeka i civilizacije. Zato je put za nezavisnost BiH bio jedino ispravan. Sigurno je da sadašnja BiH nije ona za kakvu su glasali njeni graðani na referendumu i za koju su se borili bh patrioti. Ali ipak BiH je nezavisna država u kojoj su svakim danom snage podjele sve manje mogu ugrozti njenu samostalnost. Takoðer više nema ozbiljnih snaga izvan BiH koji mogu dovesti u pitanje njen suverenitet.Novim ustavom i prihvatanjem evropskih standarda, BiH treba konačno biti prihvačena na cijelom prostoru, bez obzira na opstrukcije i otpore koji dolaze iz i van nje. Ako BiH želi biti država, onda se mora opredijeliti za dvije stvari., onog što je temelj toj državnosti i onog što znači period života nezavisnosti u odnosu na neka ranija državna ustrojstva.
Referendum o nezavisnosti BiH kamen je meðaš u njenoj historiji. On je višestruko odredio budućnost u BiH, odredio je zbivanja koja sadrže potenciju konačnog razrješenja historijskoga bića BiH, što ovisi od toga da li će bh političke snage pokazati sposobnost da pronaðu ono rješenje koje historija BiH diktira, a ne ono rješenje koje odreðene nacionalne i strane političke koncepcije nude. BiH je pravno nezavisna i suverena država. Suštinska suverenost se jos mora dograditi. Na sceni je potpuna podvojenost izmeðu vlasti i odgovornosti. To, u svakom slučaju, odgovara Evropskoj Uniji, koja je u poziciji da kontrolu nad ovom sićušnom državom vrši bez njenog prijema u članstvo u Evropsku Uniju i bez predstavljanja smjernica sopstvenog djelovanja uz jasno i precizno definisane uslove. U Dejtonu je pokušan biti priveden kraju proces u kojem RS ima pravo veta nad BiH, a BiH nema pravo veta nad RS. U Dejtonu je pokušan biti proglašen kraj RBiH, nastankom RS i Federacije BiH. U Dejtonu je prekinut zadnji legalni avnojevski kontinuite RBiH, tako što je RS priznata kao jedan od osnivaća nove BiH, koja se po Dejtonu može raspasti po srpskom receptu po kojem se raspala i SFRJ. Dejton je ukinuo kontinuitet jedinstvene državnosti BiH. U Dejtonu je produkovan presedan da se u BiH ustavi mogu praviti agresijom i genocidom. Dejton je ozakonjenje agresije i genocida. Unatoć svemu tome suverenitet BiH je nedjeljiv. U Dejtonu nije mogao biti sačuvan spoljni, a žrtvovan samo unutrašnji suverenitet, legalizacijom RS.
Suverenitet BiH je neprenosiv. Zato nije legalan Dejtonski ustav koji nije donešen u Parlamentu RBiH. Suverenitet BiH je neupitan. To znači da se izvan institucija suvereniteta i Ustava RBiH moga pregovarati samo prekid rata, a ne bitan atribut suvereniteta kao što je Ustav RBiH.
Bitno u Presudi Meðunarodnog suda pravde je sudski utvrðena činjenica da je u BiH počinjen genocid i da odgovornost za njega snose oni koji su izmislili RS, kao i oni koji su njih podržali. Dakle RS kao plod genocida ne može se održati više ni kao unutrašnja sastavnica BiH, a kamo li kao meðunarodni subjekat. Meðunarodni sud pravde je para-državnu, terorističku tvorevinu RS optužio za krivicu za zločin genocida. Nakon ove prersude RS definitivno nikada ne može postati država. Identificirana od strane Meðunarodnog suda pravde kao organizacija koja jeste počinila zločine genocida, a na osnovu količine i presuðenog obima zločina genocida, su dovoljni pravni faktori da se RS i na unutrašnjem bh nivou i na meðunarodnom nivou demontira uz asistenciju OUN, čime će se još jednom, sada za uvijek, ponovo uspostaviti potpuna nezavisnost i suverenost države BiH na cijelom njenom teritoriju.
