YASUSHI AKASHI – JAPANAC KOJI JE PRIČAO VICEVE O «ZAŠTIĆENIM ZONAMA»

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Yasushi Akashi je bio prvi graðanin Japana koji je počeo raditi u Sekretarijatu UN još davne 1957. godine. Nakon završetka mandata kao ambasador Stalne misije Japana u UN, postao je podsekretar za javno informisanje, podsekretar za poslove razoružanja, a nakon toga specijalni izaslanik UN za Kambodžu i bivšu Jugoslaviju. Kamo sreće da nikada nije došao u BiH…

Yasushi Akashi je tokom 1993. godine bio šef Civilne misije Unprofora u bivšoj Jugoslaviji.

Za vrijeme dešavanja oko Srebrenice i u samoj Srebrenici u julu 1995. godine, Akashi je imao informacije o stanju na terenu. Zbog toga je 11. jula poslao telegram u New York (UN) sa prijedlogom da se postigne dogovor sa Vojskom “republike srpske” da odobri stanovništvu otići u Tuzlu i drugo, da konvoje za Tuzlu prati osoblje UN-a. Kasnije, u svom izvještaju UN nije naveo niti jednu rečenicu o pokolju koji se desio u Srebrenici.
Časopis «Independent» se slaže sa ocjenom da su za pokolj u Srebrenici krivi izaslanik UN-a Yasushi Akashi i komandant UNPROFOR-a general Bernard Janvier, jer nisu odbrili vazdušne udare na položaje vojske bosanskih Srba, što je izazvalo bijes britanskog komandanta u Bosni, Ruperta Smita. Akashi i Žanvije su samo odražavali gotovo jedinstven stav vlasti u Londonu, u sjedištu UN u Njujorku, kao i u Parizu i Moskvi, da je pobjeda Srbije u ratovima u bivšoj Jugoslaviji potpuno zagarantovana, te da je otpor Bošnjaka koji ne mogu da se s tim pomire uzaludan.

Yasushi Akashi, šef misije UN u bivšoj Jugoslaviji ismijavao se nad žrtvama genocidaU to vrijeme, podsjeća «Independent», zalaganje američkog predsjednika Clintona za vazdušne udare u većini prijestolnica zemalja NATO-a s prezirom se odbacivalo kao puka fantazija.
Poslije srebreničkog genocida, Akashi je jedne prilike posjetio Slobodana Miloševića s kojim je imao izvanrednu komunikaciju. Kako su razgovarali, Milošević mu je pričao o lovištu pored rezidencije. Tom prilikom mu je pokazao liniju, koja je razdvajala lovište i zonu u kojoj se nije smjelo loviti. Tada ja Akashi rekao: “Znači, to je nešto slično zaštićenim zonama u Bosni?” Svi prisutni su se grohotom nasmijali…

SNAGE ARMIJE BIH SU KRIVE ZA SRPSKE NAPADE

»Mogu zato slobodno da kažem da je rezolucija o kreiranju takozvanih zaštićenih zona u Bosni i Krajini bila jedna upadljivo demagoška i hipokrizna odluka. U nekoliko izvještaja Savjetu bezbjednosti ukazao sam da se koncept takvih enklava može sprovesti samo uz mnogo više vojnika od broja koji su odobrili Savjet bezbjednosti i Generalna skupština. Dobili smo samo 5.000 vojnika, a bilo je porebno najmanje pet puta toliko. Konačno, da bi zone bezbjednosti bile zaista sigurne, bilo je neophodno da se one potpuno razoružaju. Neke od zaštićenih zona, snage bosanske vlade u Sarajevu, inače dobro naoružane, obučene i opremljene, koristile su kao vojne baze odakle su preduzimale napade na srpske snage. To je, meðutim, trebalo da bude koncept demilitarizovanih zona. Da je kojim slučajem to zaista bilo tako i da su mirovne snage bile odgovarajuće brojne da ih zaštite, srpske snage ne bi imale valjanih razloga da ih napadaju.« (intervju za novine Danas, 15. jula 2004.)

ON JE ČAK SUMNJAO U SLUČAJ »MARKALE«

Butros Butros Ghali je u svojoj knjizi “Nepobjedivi” na 145. strana napisao: “Rekao sam Warrenu Christopheru, američkom sekretaru, da me Akaši izvijestio da su minobacačku granatu, koja je u subotu (op.p. augusta 1995.) eksplodirala na sarajevskoj pijaci Markale, možda ispalili bosanski Muslimani da bi proizveli NATO intervenciju…” Christopher je tada bio državni sekretar SAD, a Yasushi Akashi specijalni izaslanik generalnog sekretara UN za BiH. Akaši je početkom juna 1996. godine izjavio: “U sjedištu UN postoji tajni izvještaj o “Markalama”.” Nekoliko godina kasnije UN su konačno uradile izvještaj koji je napokon priznao krivdu bosanskih Srba za pokolj na Markalama. Akashi se ovaj put nije javio…

Ponosan sam na ono što sam radio u bivšoj Jugoslaviji.«

KAKO YASUSHI AKASHI GLEDA NA DEŠAVANJA U BiH?

U intervjuju za srpske novine »Danas«, on je o ratu u BiH rekao:

»Sjedinjene Američke Države bile su otvoreno promuslimanski nastrojene, Rusija prosrpski, a Francuska i Britanija negdje izmeðu, dok je Njemačka bila stisnuta izmeðu SAD i Evrope. Kad se velike sile tako oštro razilaze, onda su Ujedinjene nacije neminovno u velikim problemima. Ali bez obzira na kritike koje su nam upućivale pojedine vlade, mogu sada otvoreno i odgovorno da kažem da smo radili veoma naporno i bili u stanju da spriječimo eskalaciju nekih od konflikata. Izdjejstvovali smo brojne prekide vatre. Istina, dobar dio njih je prekršen, ali je to ipak koliko-toliko suzbilo dalje rasplamsavanje sukoba.«

Na pitanje, kako je odolijevao različitim pritiscima sa strane, on odgovara:

“Smatrao sam da je to posao koji je neko morao da obavi. Znate, kad ste ubijeðeni u opravdanost i korisnost odreðenog posla, onda je popularnost potpuno u drugom planu. U ambijentu vrlo intenzivnih sukoba učesnici vas ponekad podržavaju, a ponekad su otvoreno protiv vas. Ne možete biti popularni i voljeni kod svih”.

Obratite sada pažnju na sljedeći odgovor, kada su ga upitali, šta kaže na optužbe da je indirektno pomogao srebrenički genocid:
»Ne, to nije istina. Mislim da smo tih dana uradili ono što smo mogli u datim uslovima. U Srebrenci je bilo 200 vojnika iz sastava holandskog bataljona, koji su nasuprot sebi imali oko 1.000 srpskih vojnika pod komandom generala Mladića. Holandske snage nisu imale propisno naoružanje, ni odgovarajuću opremu da bi mogle efikasno da se suprotstave, a ostali su gotovo bez zaliha hrane. U takvoj situaciji nisu mogli da uzvrate i da odbrane Srebrenicu.
Mi smo veoma pomno pratili razvoj situacije na terenu. Francuski general Bernard Janvier, komandant UNPROFOR, bio je zadužen da izda preporuku za blisku vazdušnu podršku. Moja uloga je bila takva da sam jedino mogao da se složim i odobrim ono, što od mene traži vrhovni komandant meðunarodnih snaga i nisam imao pravo da odbacim njegovu preporuku. Komandant holandskog bataljona nije imao pravo da od mene traži da naredim vazdušne napade. Takva ovlašćenja nije imao ni general Rupert Smit, komandant snaga UNPROFOR u Bosni, već samo najviša vojna instanca, dakle general Janvier. Ali general Janvier je došao kod mene 48 sati pre 11. jula i rekao da vazdušni napadi neće donijeti nikakvu značajniju razliku na terenu, pošto je vazdušna podrška bila ograničena na zaštitu personala UN. Čim je general Janvier došao s takvom preporukom da zatražim vazdušnu podršku, ja sam to odobrio u roku od deset minuta. Novi vazdušni napadi
Ponosan na svoj rad u vrijeme agresije u BiHširih razmjera preduzeti su krajem avgusta i početkom septembra 1995. i oni su primorali Miloševića da zatraži pregovore o prekidu vatre. U tom kontekstu želio bih da ukažem na memoare gospoðe Albright (Madelaine Albright, tadašnji američki državni sekretar), koji su nedavno objavljeni. Ona priznaje da je šef misije UN u bivšoj Jugoslaviji Yasushi Akashi bio potpuno neutralan i da nije želio akcije NATO, na čemu je insistirala američka vlada i morao je svakog puta da ide do Butrosa Galija da bi zatražio odobrenje za vazdušne napade i bombardovanje. Kad je vazdušni napad odobren, napisala je Albright, dogodilo se ono čega se Akashi najviše pribojavao. Više do 300 pripadnika UN zarobile su srpske snage i držale ih kao taoce.
Ta vrsta digresije je veoma interesantna, pogotovo što potiče od gospoðe Albright, jer potvrðuje da sam bio u pravu što sam ispoljavao opreznost povodom upotrebe vazdušnih napada.«

GDJE JE YASUSHI AKASHI DANAS?

I danas je ta osoba veoma aktivna u ostvarivanju srpskih ciljeva. Tako je 27. oktobra 2006. posjetio Beograd, kada je izjavio »da Japan ne želi govoriti o nezavisnosti Kosova«.

Yasushi Akashi je danas zaposlen kao predsjednik Japanskog centra za sprječavanje sukoba u Rapongiju, elitnom kvartu Tokia. Koje li ironije…

Nastavlja se: Carl Bildt – ko je bio tajanstveni Šveðanin?

NA ISTU TEMU:

STUB SRAMA – Da ne zaboravimo one koji su doprinijeli genocidu nad Bošnjacima za vrijeme srpsko-crnogorske agresije na BiH 1992-1995. BERNARD JANVIER – IZDAJNIK SREBRENICEPiše: Mr. Ahmed PAŠIĆUN su već početkom 1995. godine znale da se u istočnoj Bosni sprema vojna akcija Srba iz BiH i Srbije sa ciljem da se »očiste« enklave koje su remetile etničku čistu veliku Srbiju, a pored toga je Srbe interesovala strateško-ekonomska uloga same Srebrenice.

STUB SRAMA – Da ne zaboravimo one koji su doprinijeli genocidu nad Bošnjacima za vrijeme srpsko-crnogorske agresije na BiH 1992-1995. THOM KARAMANSPiše: Mr. Ahmed PAŠIĆHolanðani se nisu informirali o realnom stanju na terenu. U slučaju promjene računali su na NATO udare. U meðuvremenu, pripadnici holandskog bataljona su imali prijateljske odnose sa četnicima na tom području, iako su znali da su upravo u tom dijelu BiH srpski vojnici pobili na hiljade Bošnjaka (civila) u procesu etničkog čišćenja.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.