BERNARD JANVIER – IZDAJNIK SREBRENICE

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Prilikom pisanja ovog teksta imao sam velikih poteškoća sa traženjem fotografija generala Bernarda Janviera. Gotovo je nemoguće naći slike bitnijih učesnika genocida nad bošnjačkim narodom, što dokazuje i pokazuje, koliko im je stalo da zametnu trag. Čak je nekoliko linkova na internetu sa tekstovima o toj osobi nedostupnih ili više ne postoje. Upornost me je ipak dovela do nekih fotografija i odreðenih činjenica koje ne smijemo nikada zaboraviti, ako ne želimo da nam se ponovi 11. jula 1995. odnosno genocid kao u Srebrenici!

Bernard Janvier je francuski general koji je odigrao veoma prljavu i nečasnu ulogu u srebreničkom genocidu i time indirektno učestvovao u zločinima nad bošnjačkim stanovništvom BiH. U Bosnu je došao kao komandant snaga UN u martu 1995. godine i ostao do januara 1996. godine, kada je rat već završio.

Naivno bi bilo misliti da je jedan general UN imao hrabrosti dati zeleno svjetlo za genocid u Srebrenici. U narednim redovima ću pokušati prikazati, koliko ulogu su u tome odigrali sami francuski vrh, UN, VB i SAD.

Bernard Janvier za vrijeme izdajničkog službovanja u BiH

Bernard Janvier danas – civil. Hoće li ikada dočekati suðenje na Ovom svijetu?Njegov boravak u BiH se najčešće povezuje sa najtužnijom pričom iz genocida u BiH, to jeste sa pokoljem muškaraca u Srebrenici jula 1995. godine u kojem je stradalo preko 8.000 ljudi iz devet (9) podrinjskih opština. Naime, UN su već početkom 1995. godine znale da se u istočnoj Bosni sprema vojna akcija Srba iz BiH i Srbije sa ciljem da se »očiste« enklave koje su remetile etničku čistu veliku Srbiju, a pored toga je Srbe interesovala strateško-ekonomska uloga same Srebrenice. Slobodna teritorija u tom dijelu istočne BiH je na sebe vezala veliki broj srpskih vojnika koje je Mladić krvavo trebao na drugim frontovima, gdje je bila Armija BiH u ofanzivi. Pouzdano se zna da su jedinice Armije BiH sa Naserom Orićem na tom području u toku rata likvidirale oko 3.000 četnika. Sve te činjenice su navodile na vojnu akciju vojske bosanskih Srba, kako bi se to pitanje rješilo jednom za sva vremena. Šta se je dešavalo iza »plave« zavjese i kakvu je ulogu u svemu tome imala Madelaine Albright, ambasadorica SAD u UN u to vrijeme, govori Andreas Zumach:

“Odjel za mirovne operacije Ujedinjenih naroda u New Yorku (DPKO), znao je još početkom 1995. da Karadžić i Mladić planiraju napasti Srebrenicu. Do ovih saznanja Ujedinjeni narodi su došli posredstvom nacionalnih obavještajnih službi, ali i vlastitih obavještajnih potencijala u Bosni. Naznake koje su upućivale na takav rasplet bile su toliko snažne da je, tokom marta u New Yorku, Odjel za mirovne operacije UN-a, pod predsjedanjem tadašnjeg šefa tog odjela Kofija Annana, održao seriju sastanaka na kojima se razgovaralo o tome, kako spriječiti napad na Srebrenicu. Napravljen je plan po kojemu je postojećih oko 300 lako naoružanih nizozemskih vojnika trebalo zamijeniti teško naoružanim danskim kontingentom koji je, u to vrijeme, bio rasporeðen u okolici Tuzle. Danci su imali tenkove “Leopard” koji su već sudjelovali u žestokom okršaju s bosanskim Srbima 1994. Dansko ministarstvo obrane i zapovjednik danskih snaga u Bosni prihvatili su taj plan, baš kao i Nizozemci i Britanci i manje-više svi koji su trebali biti uključeni u planiranu rotaciju. Nakon toga, 2. aprila 1995. godine u New Yorku su se sastali Kofi Annan i američka predstavnica u Ujedinjenim narodima Madeleine Albright. Na tom je sastanku plan za obranu Srebrenice odbačen. Nikad nisam doznao – zašto? Sastao sam se s Kofijem Annanom 1999. godine, stavio pred njega na stol pismene i potpisane izjave svih sudionika tog dogovora o Srebrenici i pitao ga, što se dogodilo na sastanku s Madeleine Albright i zašto se odustalo od plana? Rekao je da mi na to pitanje ne može odgovoriti i da je dosje ‘Srebrenica’ službeno zatvoren.” (Andreas Zumach u Vlado Azinović, »Dok je svijet spavao«) Interesantno je da je upravo Albrightova 10. avgusta 1995. svijetu javila prve dokaze o postojanju masovnih grobnica u okolici Srebrenice.

Zumach nastavlja: »U jesen 1995, doznao sam da je francuska obavještajna služba dosta ranije znala da se priprema napad na Srebrenicu. General Bernard Janvier, koji je u to vrijeme bio zapovjednik UNPROFOR-a za bivšu Jugoslaviju, sa sjedištem u Zagrebu, tu je informaciju dobio od francuske vojne obavještajne službe, ali i od svojih podreðenih časnika – nizozemskog zapovjednika u Srebrenici i zapovjednika
Francuski »ðeneral« Bernard JanvierUNPROFOR-a u Bosni. Obojica su upozorili generala Janviera da raspolažu vrlo uvjerljivim dokazima da je napad na Srebrenicu neminovan i zatražili da pozove u pomoć NATO, kako bi se napad spriječio. On je to odbio. Šest dana zaredom, od 6. do 11. jula, primao je isti zahtjev od dvojice nižih zapovjednika i uvijek ga odbijao, osim posljednjeg dana kada je zatražio od NATO-a blisku podršku iz zraka i kada su avioni napali jedan srpski tenk. Pouzdano znam i vidio sam dokaze da je general Janvier tako postupio po nareðenju, što ga je primio iz Predsjedničke palače u Parizu.« Tome se pridružuje i Cees Wiebes: »Francuski se general do posljednjeg trenutka uzdržavao pozvati NATO u pomoć jer ga je na to obavezivao i tajni sporazum koji je, mjesec dana prije napada na Srebrenicu, u Zvorniku postigao s Ratkom Mladićem. Da bi izbjegao da vojska bosanskih Srba nastavi uzimati vojnike UNPROFOR-a kao taoce svaki put kad NATO izvede zračni udar, Janvier je obećao da više neće tražiti podršku iz zraka. Mladić vrlo brzo iskorištava ovu priliku. Iako su sve zapadne analize ukazivale na neodrživost izoliranih bošnjačkih enklava u Srebrenici, Žepi i Goraždu, i iako je postojalo uvjerenje da će ih srpska strana neutralizirati, pripreme za sam napad izvedene su brzo i gotovo neopaženo.«

ŠTA JE SVE IZJAVIO BERNARD JANVIER PRIJE, U TOKU I POSLIJE SREBRENIČKOG POKOLJA?

Dana 9. juna 1995. u 10.50 Bernard Janvier se je u Splitu sastao sa engleskim generalom Rupertom Smithom i specijalnim izaslanikom UN Jasušijem Akašijem. Janvier i Akaši su na sve načina spriječavali pokušaje Smitha da se enklava Srebrenica zaštiti od genocida. U mučnoj prepirci sa Smithom, Janvier je meðuostalim izjavio: »Srbima trebaju dvije stvari. meðunarodno priznanje i omekšanje blokade na Drini. Nadam se da će ti uslovi biti uskoro ispunjeni. Mislim da su Srbi i te kako svjesni svoje trenutne političke nadmoći i da neće ići u krajnosti. Zbog toga će pokušavati pokazati normalno ponašanje, biti »dobri momci«. Zbog tih razloga moramo razgovarati sa njima. Ne pregovarati, nego im pokazati kako je bitno imati normalan odnos.« Ovi podaci su objavljeni tek 14. februara 2005. godine.

Nasmijani Janvier (lijevo) u posjeti sjedišta NATO saveza u Briselu 28. jula 1995 – samo dvije sedmice poslije srebreničkog genocidaDana 9. jula 1995. Janvier i Akaši su na Karremansov zahtjev za NATO udare odgovorili da im je «Mladić obećao da mu nije cilj zauzeti enklavu, već je samo neutralizirati«.

Dana 10. jula 1995. Janvier je svojim zaposlenim službenicima u uredu i Karremansu po telefonu, nakon njihovih emocionalnih molbi da se pokrenu NATO udari, rekao: »Gospodo, zar ne razumjete da te enklave moraju nestati?« Nakon nekoliko sekundi je dodao: »Ako nas ikada upitaju, zašto nismo intervenirali, reći ćemo da je to bilo previše opasno za naše trupe.«

ŠTA POSLIJE SREBRENIČKOG GENOCIDA?

U početku oktobra 1996. godine, na francuskoj je televiziji France 2 prikazana emisija »Envoye Special«, koja je dokazala da je Bernard Janvier glavni i odgovorni krivac za pokolj muškaraca u Srebrenici. U emisiji je g. Jose Maria Mediluce, španjolski službenik UN u BiH u tom periodu, izravno optužio Janviera za srebreničku tragediju. Mediluce je rekao: »Ja ne znam da li je Janvier glup ili loše informisan, ali očito je da je učestvovao u genocidu stanovnika Srebrenice.« Interesantno je da je nakon emitiranja emisija u Francuskoj uslijedila potpuna tišina u medijima. Niko o tome nije javno raspravljao, niti je to bila poželjna tema. U samom je prilogu dokazano da je Janvier prije napada na Srebrenicu održao sastanak sa Mladićem i Perišičem 4. juna 1995. godine
u Zvorniku na kojem je obećao da NATO neće napasti srbskih ciljeva u zamjenu za osloboðenje francuskih pripadnika UN u BiH. Jasuši Akaši je priznao da je znao za taj sastanak, ali da nije znao, o čemu su pričali i šta je dogovoreno (?). Dana 18. juna 1995. Srbi puštaju na slobodu i posljednjeg pripadnika UN vojnika. Dogovor je ispoštovan.

Leighton Smith, Kofi Annan i Bernard Janvier nakon potpisa sporazuma o prenosu vojnih ovlaštenja u BiH sa UN na NATO – sarajevski aerodrom 20.12.1995.Drugu fatalnu odluku je Janvier donio 11. jula 1995, kada je odbio tri molbe Karremansa za zračne napade na Srbe, kako bi spriječili napad na Srebrenicu. Tom prilikom je održao obećanje Srbima, a ne obećanje UN koji su Bošnjacima dali zavjet na čuvanje enklave i njihovih života. Kasnije je svoje obećanje perfektno ispunio i prilikom pada enklave Žepa.

Bernard Janvier je poslije Dejtonskog sporazuma u Sarajevu na aerodromu 20. decembra 1995., u prisustvu Kofija Annana i Leightona Smitha, američkog generala ispred NATO pakta potpisao dokument s kojim je vojne ovlasti u BiH sa UN prenio NATO paktu. S tim potpisom je završio svoju misiju u Bosni i Hercegovini i januara 1996. godine mirno otišao nazad u Francusku gdje je postao član francuskih oficira u rezervi. Više je nego očito da je Janvier veoma »dobro« odigrao ulogu koju su mu namijenili njegovi pretpostavljeni.

Niti UN niti francuska vlada nikada nisu poduzele nikakve mjere protiv bilo koje osobe koja je direktno ili indirektno doprinijela srebreničkom »infernu«. Bernard Janvier nikada nije javno progovorio o svojoj prljavoj ulozi.

Ako se ikada ponovi rat u BiH (ne d’o Bog), smatram da treba svim silama spriječiti dolazak UN u tu zemlju. Sami ćemo se lakše obraniti od četničkih hordi. Bošnjaci u Srebrenici su zbog svoje naivnosti i osobina »dobrih Bošnjana« predali oružje vojnicima UN koji su ih kasnije predali četnicima u smrt. Ne dozvolimo da nam se naša naivnost ponovi…

Nastavlja se: Jasuš Akaši – njegov vic o zaštićenoj zoni za životinje (ismijavanje pokolja i genocida u Srebrenici)

NA ISTU TEMU:

STUB SRAMA – Da ne zaboravimo one koji su doprinijeli genocidu nad Bošnjacima za vrijeme srpsko-crnogorske agresije na BiH 1992-1995. YASUSHI AKASHI AKAŠI – JAPANAC KOJI JE PRIČAO VICEVE O «ZAŠTIĆENIM ZONAMA»Piše: Mr. Ahmed PAŠIĆČasopis «Independent» se slaže sa ocjenom da su za pokolj u Srebrenici krivi izaslanik UN-a Yasushi Akashi i komandant UNPROFOR-a general Bernard Janvier, jer nisu odbrili vazdušne udare na položaje armije bosanskih Srba, što je izvalo bijes britanskog komandanta u Bosni, Ruperta Smita.

STUB SRAMA – Da ne zaboravimo one koji su doprinijeli genocidu nad Bošnjacima za vrijeme srpsko-crnogorske agresije na BiH 1992-1995. THOM KARAMANSPiše: Mr. Ahmed PAŠIĆHolanðani se nisu informirali o realnom stanju na terenu. U slučaju promjene računali su na NATO udare. U meðuvremenu, pripadnici holandskog bataljona su imali prijateljske odnose sa četnicima na tom području, iako su znali da su upravo u tom dijelu BiH srpski vojnici pobili na hiljade Bošnjaka (civila) u procesu etničkog čišćenja.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.