SVJEDOČIM DA RATNI ZLOČINI I RATNI ZLOČINCI NE BI OSTALI NEKAŽNJENI

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

(Sva imena poznata su redakciji).

Svjedočenje Da se genocid u Višegradu ne zaboravi!!!Početak agresije na BiH zadesila me u naselju Dušče Općina VIŠEGRAD gdje sam živjela sa svojom porodicom.

Početak srpsko-crnogorske agresije na BiH zadesila sam se u naselju Dušče Općina Višegrad.

Polovinomu aprilu u Višegrad je ušao Užički korpus i zauzeto Višegrad, tj. Prijašnja JNA. Tada su došli mojoj kući pripadnici Užičkog korupusa pretresali moju kuću i tražili moga muža.

Nastavljaju pretresati kuće tako da su iz kuće NN došli i do moje kuće.

Kada je došao do moje kuće Lakić (Mirka) Dragan (visok, mršav, plav i imao je naočale) da ja otvaram muslimanske kuće, a Dragan Lakić i dr. su iste pljačkali, odnosili što su htjeli.

Sve do kraja mjesca maja 1992.godine svakodnevno su dolazili pripadnici bivše JNA, a sa njima i Srbi iz Višegrada i drugih mjesta, pretresali kuće tražili, pare, marke i zlato.

Nastavlja se maltretiranje muslimana u naselju Dušče sve dok je bio Užički korpus naporedo su išli oni i domaći Srbi.

Kada se povukao Užički korpus, odnosno napustio grad, nastaje još gora patnja za nas muslimane od strane naših komšija Srba i kojekakvih paravojnih jedinica «Arkanovci», «Šešeljevci», «Beli orlovi» «Osvetnici» itd.

Sjećam se da su ubili u večernjim satima NN, odveli joj muža i sina, zatim još četvoro Bošnjaka (imena su poznata redakciji).

Nastaje svakodnevno maltretiranje muslimana u selu Dušče.

Sjećam se da je na čelu bio MILAN LUKIĆ, OLIVER KRSMANOVIĆ, a druge nisam
poznavala.
Mislim negdje oko 09.06.1992.godine MILAN LUKIĆ je došao sa «Pasatom» vlasništvo Zukić Džeme na kapiju u preduzeće «VARDA» i pokupio je trojicu Bošnjaka (imena poznata redakciji):
Odvezao ih je prema gradu, zadrao se vrlo malo vremena (MILAN LUKIĆ), vraća se ponovo na kapiju Preduzeća «VARDA» izvodi sa još nekim vojnicima, radnika iz preduzeća, a tada sam poznala još sedam Bošnjaka (imena poznata redakciji).
Sve naprijed navedene sam dobro poznavala jer sam stanovala preko puta predzeća «VARDA», a moj rah. muž NN je sa istim radio u Preduzeću “Varda” pa su mnogi njegovi radnici s posla, naprijed navedeni dolazili kod nas kući.

Ja sam sve gledala iz svoje kuće i mogla sam vidjeti kapiju, a ta kapija je od nekadašnjeg Doma za zaštitu ženske djece i omadine u Dušču koje se davno preselilo na Okolišta.

Kada je Milan Lukić, Oliver Krsmanović natjerali su na kapiji pred čuvarom da povade sve iz džepova što su imali, a stražar (portir na kapiji) DIKIĆ čijeg se imena ne mogu sjetiti ali ga dobro poznajem a živio je u Višegradu, sa njim na kapiji je bio RADE STEFANOVIĆ, moj komšija, i imao je pušku u ruci koji je živio u Baraci od Preduzeća «VARDA», Milan Lukić odvodi četvoricu prema rijeci Drini i zatim sam čula pojedinačne pucnje, zatim rafalno pucanje i vraća se po slijedeće radnike odvodi i njih u istom pravcu i na isti način se čuju pucnji puške.

RADE STEFANOVIĆ je pokupio sve ono što su naprijed navedeni izvadili iz svojih džepova. Zatim je sve pokupio i ponio prema rijeci Drini, mislim da je te stvari koje su oduzimali stavljali na jednu od plavih radnih bluza tada je naišla moja svekrva i otišla je prema kapiji “Varde”, a zatim prema rijeci Drini i tu sam začula vrisku moje svekrve. Moja djeca su sve to gledali smanom, a tu su bile još bile dvije komšinke sa djecom (imena poznata redakciji), a sve su to gledale još četiri Bošnjakinje (imena poznata redakciji) i mnogi drugi kojih se ne mogu momentalno sjetiti, a bili su iz sela Drinsko koji su pobjegli u Dušče.
Moja svekrva je pokupila sa plave bluze sve lične karte jer je RADE STFANOVIĆ ponio sve da baci u rijeku Drinu.

Te lične karte su ostale u kući i zvali smo sve žene čiji su muževi i sinovi ubijeni tada da saznaju istinu.

Taj dan nisu dali nikome prići Drini. Sutradan, ja i moja komšinka NN idemo prema rijeci Drini i nalazimo mjesto gdje su naprijed navedeni poubijani. Tu smo našli ubijene petoricu ubijenih Bošnjaka (imena poznata redakciji).
Kada sam pronašla muža, dalje nizvodno nismo išli ali su se vidjela tijela ubijenih naprijed navedenih koje sam navela, ali mi nismo smjele dalje ići. Ja sam tada zapomagala kada sam vidjela svog muža ubijenog, ušla sam u rijeku Drinu i izvukla ga, zatim mi je prišla i NN da mi pomogne da izvadim muža iz Drine. Dok smo ga vadili počeli su pocati. Ja sam podigla glavu i rekla: «Ne pucajte našla sam muža». Sjećam se na kapiji da je bio NIKOLIĆ PETRONIJE koji je radio u «Vardi», ali je prije rata napustio «Vardu». Sjećam se da sam tada prepoznala ĆEHO BORIŠU koji je radio u automehaničarskoj radionici «Varde», bio je u vojnoj uniformi (bivše JNA sivomaslinastoj) bio je sa puškom u ruci. Tada sam prepoznala VIDOJA koji je oženjen od Sekulića a kuća mu je bila iznad sela Dušče blizu kuće Hećimović Nusreta on je bio na motoru, imao je pušku, a bio je preko rijeke Drine odnosno na obali rijeke tako da sam ga prepoznala obzirom da sam ga poznavala i on je pucao sa lijeve obale rijeke Drine na nas.

Kad bi Drina znala govoriti saznali bi kakve zločine su počinili srpsko-crnogorski monstrumi!!!Mi smo molili da nam pomognu iznijeti muža iz Drine, ali su nam rekli da nisu nadležni. To nam je rekao PETRONIJE NIKOLIĆ, SREDOJE SEKULIĆ sjećam se da je bila tu STANOJKA (čija je kuća bila do same kapije Preduzeća «Varda», koju sam inače dobro poznavala. Bio je muž od ZORE TOPALOVIĆ čijeg se imena ne mogu sjetiti, a kuća joj je odmah blizu Stanojke. Sve su to i one gledale.

NN odlazi po ručna kolica tzv. «tačke» i iste dovlači ponovo do mene i stavljamo mog muža u “tačke”. Prošli smo kroz preduzeće «VARDA» cijelo vrijeme nas je pratio koroz preduzeće SEKULIĆ SREDOJE do kuće Šahina Torohana. Tada smo ja i NN odvukle mog muža iznad naše kuće i mi žene počele kopati mezar, zatim su počeli pucati po nama sa svih strana, ali smo uspjeli ga samo zagrnuti zemljom i zakopati.

Sjećam se da je NN otišla po svog muža i da ga je zakopala odmah pored kioska – barake gdje i ubijen. Čula sam da je NN našla muža i da ga je zakopala, a mislim u mjestu Povjestača.

Sjećam se da je kod NN bila slika od njegove djevojke, a mislim da je bila iz sela Drinsko.

Narijed navedene su ubili uoči Kurban bajrama mislim da je bilo to bilo 09.06. ili 10.06.1992.godine.

Treći dan poslije ubijanja naprijed navedenih počinju raciju (čišćenje muslimanskog naroda u Dušču). Kod NN su došle četiri Bošnjakinje, jedna sa djecom (imena poznata redakciji). Sjećam se kada je kćerka NN zvala sa ograde iznad kapije «Dragi Babo» vriskala je, a Milan Lukić i drugi okrenuli su puške i počeli pucati prema nama, mi smo polegli po putu odakle smo to posmatrali.

Kod mene dolazi moj djever NN i govori mi da mu je RADOMIR TANASKOVIĆ tadašnji njegov direktor na HE «Višegrad» rekao da sa posla ide kući i da će on poslati dvojicu da ga prebace prema Titovom Užicu i NN nije smio dugo biti kod mene tako da je prešao kod NN. Vidjela sam kada su u njenoj kuću došli ZORAN zvani «LEKA» TEŠEVIĆ (danas mrtav) neki žuti koje su zvali «BABINA UNUČAD», a mislim da su oni iz Stražbenica, a baba im se zvala Milijana Tešević, a to su njena unučad jer je imala jednog samo sina nesposobnog za rad, sjećam se da su bili neki Sekulići Neðe Sekulića sin kojeg su zvali «Bato» išao je na motoru, a uvijek je imao pušku. Ušao je Leka u kuću i vidio Ismeta u kući i govori “tu si ptico” izvodi ga iz kuće NN i tu ga fizički zlostavlja i odvode Ismeta ispred sebe sa uperenim puškama.

Tada dolazi SAVIĆ NIKOLA sin Petra znam dobro da je stanovao iznad sela Drinsko, i sjećam se da je sa njim bio LJUBIŠA SAVIĆ inače moj komšija (danas mrtav), a po saznanju nekih da ga je ubio TEŠEVIĆ LEKA, sa njima je bio STEFANOVIĆ (Rada) NENAD, i drugi. Izvode zatim iz kuće NN, zvanog «Džilbas» i NN, bilo je grupa muškaraca muslimana oko (deseta) koje sam poznavala iz sela Drinsko tu su ih htjeli da pokolju u garaži NN, Leka je nastavio udarati Ismeta, psujući mu majku balijsku, ulazi u garažu da ti ja pokažem. Sve naprijed navedene muškarce, su redom fizički zlostavljali, udarali čime su stigli, zatim ih gone ispred sebe u pravcu Preduzeća «Varda». Tu su sabrali sve muškarce muslimane, žene i djecu su otjerali prema gradu. Meni i NN sa porodicom nisu dali rekli su nam da ostajemo kod kuća.

Tada se kod mene i NN vraćaju:

1. SAVIĆ NIKOLA sin Petra

2. «Leka Tešević»

3. LJUBIŠA SAVIĆ

4. Sin ČEDE LELEKA, a zvao se Željko čije sam ime poslije saznala, ali sam dobro znala da je Čedin sin jer je Čedo dugo bio saobraćajac u Višegradu, bio je visok, plav, imao je izbačene zube bio je u civilu i imao je pušku).

Udruženje “Žena-žrtva rata” okuplja silovane i zlostavljane žene tokom agresije na BiH, za naš web magazin predsjednica udruženja Bakira Hasečić kaže:

U MUP-u RS-a JOŠ UVIJEK RADE ZLOČINCI

Prema našim podacima u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske kao aktivni i od Meðunarodne zajednice certificirani policajci rade i osobe, koji su prema izjavama naših žrtava-svjedoka tokom agresije na BiH, silovali, ubijali i pljačkali nesrpsko stanovništvo Foče, Višegrada, Zvornika i Vlasenice.

Sasvim je moguće da je to jedan od razloga što zvanična politika Republike Srpske ne želi reformu policije.

FOČA:

Jedan od njih je NIKAČEVIĆ MIODRAG iz Foče. Bio je policajac prije agresije na BiH, a i danas je policajac. Tokom agresije je prema izjavama preživjelih žrtava-svjedoka silovao, fizički i psihički premlaćivao i odvodio u KPD Foča nesrpsko stanovništvo, pljačkao, a koji je imao svoju jedinicu od oko 50 srpskih vojnika.

VIŠEGRAD:

U Višegradu radi policajac Moljević Pavla Miroslav koji je sasvojom grupom vojnika pljačkao bošnjačku imovinu, zastrašivao bošnjačko stanovništvo i protjerao.

ZVORNIK:

Jovanović Zoran iz Zvornika silovao, ubijao i zlostavljao nesrpsko stanovništvo na području Zvornika i dr., a danas radi na carini u Karakaju.

VLASENICA:

Stanišić Ljuban radi u policiji Vlasenica koji je silovao, premlaćivao, odvodio nesrpsko stanovništvo Vlasenice, zajedno sa Nikolić Ddraganom zv. “Jenki” koji je optužen u Hagu za ratne zaločine i već izdržava kaznu zatvora, zatim Kraljević Ignjatom, Basta Predrag zvani “Car”, Šargić Miloš, Stupar Simo, Ðurić Aco, Ðuriž Elvis, Višković Goran zvani “Vjetar”, Obrenović Zoran, Ninić Goran (silovao maloljene djevojčice), Pajić Slaðan i dr.

Udruženje “Žena-žrtva rata” je svojevremeno dostavilo spisak Tužilaštvu BiH certificiranih policajaca (ratnih zločinaca) iz Višegrada. Sa dostavljenog spiska uhapšeni su samo Šimšić Boban i Lelek Željko, dok ostali još uvijek rade svoj posao.

Očekujemo da će Tužilaštvo BiH aktivnije raditi svoj posao, kaže Bakira Hasečić u izjavi za Bošnjaci.net.
Gledam kada u kuću goni Tešević Leka NN, čujem kako ona pomaže, da govori ne znam gdje mi je sin, muž i kćerka.

Tada dolaze kod mene, a dolaze isti naprijed navedeni SAVIĆ NIKOLA sin Petra i LJUBIŠA SAVIĆ, LEKA SAVIĆ, Čede Leleka sin “Željko” i još jedan u maskirnoj uniformi koji mene tu siluje, ali ja do danas nikada nikome nisam pričala da sam silovana jer me je bilo stid pored svega što sam preživljela.

Sjećam se da su neke od odvedenih muškaraca zapalili u kući NN a druge u štali NN odnosno Isanbega. NN su odveli u njenu kuću i kada sam ja izašla vidjela sam da ona plače i da je bila sva rasčupana i na njoj su se vidjeli tragovi nasilja. Ona mi je kasnije rekla da su i nju silovali, maltretirali iz dana u dan.

Polovinom mjeseca juna 1992.godine u Dušče dolazi VUČIĆEVIĆ SRÐAN i onaj iz Srbije što je živio preko puta NN na mjestu zvani “Grad” a to je iznad mojih kuća ukoso. Poznavala sam ga jer sam često išla kod daidža mog muža, a mislim da je bio oženjen od Sekulića.
Tada su nas postrojili ono što je ostalo muslimana u selu Dušče poredali nas da nas poubijaju. Zatim ponovo pljačkaju traže pare, devize i zlato.
Sjećam se da smo tu smo bile pet nas sa djecom (imena poznata redakciji).

NN udato Hodžić je rekla “Zar ćeš nas Srðane poubijati” i on je tada rekao: “Izlazite iz Dušča morate napustiti Dušče”. Bježimo na Bikavac, vraćamo se ponovo u Dušče pa pnovo na Bikavac

Sjećam se uoči Vidovdana srpskog praznika a mislim da je to bilo 27.juna 1992. godine doveli su veću grupu civila pretežno žena i djece i zatvorili u kuću ALJIĆA a koja je bila u neposrednoj blizini gdje smo mi smješteni i da je tu noć čulo se pomaganja, jauci, zatim vatra.

Hoću a pojasnim, da smo mi kada je Milan Lukić sabrao narod u kuću Aljića, sa njim je bio SREDOJE LUKIĆ, MITAR VASILJEVIĆ, JOVIŠA PLANOJEVIĆ i dr. Ja i NN smo zamolili da idemo u WC Milana Lukića pustio nas je i rekao da se odmah vratimo mi se nismo vratili, jer su naša djeca bila skrivena. I tu noć 27.juna 1992.godine svi su zapaljeni. Sjećam se da je ostala živa NN (imena poznata redakciji) koju sam vidjela izgorjelu.

Sjećam se do te noći da je bila NN sa djetetom, njena sestra NN sa djecom, NN sa djecom, više Bošnjakinja sa djecom (imena poznata redakciji).
Sutradan nas tri idemo prema kući Aljića da vidimo šta se desilo i vidimo sve je izgorjelo, narod samo u obliku panjeva.

Kada smo vidjeli da nemamo spasa, ja zovem Crveni krst i tražim pomoć za nas, ali su joj odgovorili «NEĆE VAS VIŠE NIKO», mi bježimo ponovo za Dušče i krijemo se u NN kuću, a pretežno smo bile u šumi iznad njene kuće.

Tada naizmjenično dolaze Srbi a poznala sam SAVIĆ NIKOLU sina Petra, njegov brat mislim da se zove Zoran, Leka Tešević, iz sela Pijavica , Ljubiša Savić, Dragan Savić. Dragana Savića sam viða bezbroj puta koji je dolazio kod NN i dr. djevojaka koje su silovani i zlostavljali i mnogi drugi.

Tu nas ponovo maltretiraju, zlostavljaju, a tu nam pomaže Ljubiša Savić jer bi nas poubijali da nije bilo njega.

Kada više nismo imali izlaza, a niti smo mogli više preživljavati zlostavljanje, silovanje, fizičko maltretiranje riješile smo da idemo prema selu Okrugla ili da poginemo, tako da smo došli u selo Okrugla gdje zatičemo preko 600 civila muslimana. U Okruglu smo došli mislim oko polovine mjeseca jula 1992.godine. Tu ostajemo 2 dana i jedna grupa civila izdvojimo se od naroda i krenemo šumom pema Meðeði jer su Srbi počeli pucati po selu Okrugla.

Krećemo prema Meðeði i sa nama idu 17 osoba (sva imena poznata redakciji) neki su kasnije ubijeni dok nekoliko njih živi u Sarajevu, Goraždu i inozemstvu.

Krećemo ka Meðeði i u mjestu zvanom KRUŠEVICA nailazimo na srpsku zasjedu počinju pucati po nama tako da je došlo do panike meðu nama, narod je počeo bježati na sve strane. Tada su moja djeca pošla da pretrče put tu je zapucao po njima i odmah su ih ubili. Tada sam ja prišla djeci i vidjela da su ubijeni, tada prepoznajem SAVIĆ NIKOLU i još jednog sa njim kojeg sam poznavala ali ne mogu se sjetiti ko je bio, a da ga vidim vjerovatno bi se sjetila.

Tada mi nareðuje SAVIĆ PETAR da zovem narod da se preda jer smo opkoljeni ili ćemo svi izginuti. Ja sam morala zvati narod ali glasa nisam imala jer sam vidjela kada su ubili moje obadvoje djece. Ja idem prema šumi i dolazim ostalih žena i djece i govorim da su naredili da se moramo predati. Mi ostajemo u šumi u borićima, čujemo jedan metak i ukazala se vatra gdje sam ja i ostali narod tada sam pomislila da mi zapališe djecu mrtvu.

Sjećam se da su tada uhvatili NN kojeg su zavezali, traže žicu koji je uhvaćen živ.

Mi se vraćamo prema Okrugloj ponovo, tu ponovo upadamo u zasjedu i pucaju na nas i tu ginu dviju Bošnjakinje (imena poznata redakciji), a ranjena NN, tada prilazi meni SAVIĆ NIKOLA sin Petra i puca prema civilima. Nas ponovo tu zarobljavaju i NIKOLA SAVIĆ nas goni ispred sebe prema Višegradu i dogone nas pored četničkih straža a OLIVER KRSMANOVIĆ traži da nas sviju poubija. Vodi nas Nikola Savić i nailazimo na vojsku PLANOJEVIĆ JOVIŠE i oni traže da nas poubijaju, a Nikola Savić govori: «Ne vodimo ih po nareðenju MOMIRA SAVIĆA u komandu na Bikavac», dovodi nas Nikola Savić u kuću Hasana Barimda na Bikavac i tu nas ostavlja. Treći dan NIKOLA SAVIĆ dolazi po nas «Kombijem» sa KRSMANOVIĆ ŽELJKOM iz Pijavica i još jedan čiji brat sada drži prodavnicu u kući Murata Šabanovića čijeg se imena i prezimena ne mogu da sjetim a dobro sam ga poznavala (on je vozio kombi). U tom kombiju sjedilo je dijete OPRAŠIĆ HAMEDA sin HIMZO imao je oko 10 godina, nas trpaju u kombi, taj šofer vozi, a Nikola Savić sjedi u kobiju sa nama. Na mostu pred Robnom kućom kombi zaustavlja MILAN LUKIĆ i KRSMANOVIĆ OLIVER. Tada nas maltretira u kobiju i nareðuje da nas vodi na Ćurpiju da nas pokolje. Ispred hotela «Višegrad» dolazi MOMIR SAVIĆ i Milan Lukić traži da izaðe NN i Milan Lukić i Oliver Krsmanović skidaju malodobnog Himzu iz kombija. Nas maltretiraju, hoće da nas poubija, a najviše maltretira NN koja je imala plavu kosu, i mahramu na glavi. Tada je pitao Milan Lukić ko je ona, a Oliver Krsmanović je rekao: «To je žena od onog što smo ga ubili sinoć». MOMIR SAVIĆ nareðuje da nas voze na Drinsko. Dolazimo do Dušča i staje kombi i dovode iz kasarna «Uzamnica» dvije Bošnjakinje. I nastavljamo prema Drinskom. Smještaju nas u jednu kuću preko puta džamije, a tu su spava Momira Savića vojska. Tu nas dovodi NIKOLA SAVIĆ i uvodi u kuću i nareðuje da se okupamo svi. Ulazi DRAGAN SAVIĆ i MOMIR SAVIĆ i Dragan ulazi u sobu gdje su djeca bila i NN skida mahramu sa glave i govori: »Joj što je dobra», ona, plače i moli Momira Savića da joj ne dira dijete jer ima samo 10 godina. Tada je Momir Savić istjerao DRAGANA SAVIĆA iz kuće. Dolazi Momirova vojska jer im je on bio kako su ga zvali «vojvoda» , maltretirali nas, vrijeðali, a drugi nisu. Tada nas trpaju u «Tamić» i gone prema Limu šumskim putem i dovoze nas na Limski most tu Dragan Savić nam očitali su nam da su kako on kaže: «naši su vamo, vaši su tamo, tuneli su minirani, puštaju nas i mi idemo. Sjećam se da je MOMIR SAVIĆ dao NN pismo da ponese ŠABANOVIĆ AVDIJI i ona je predala to pismo šta je u njemu pisalo ja neznam.

Do danas iz te naše grupe nema osomoro Bošnjaka i Bošnjakinja (imena poznata redakciji).
Od posljedica svega što sam preživjela oboljela same posjedujem med. dokumentaciju i pod stalnom sam kontrolom ljekara i psihijatra.

Od svega što sam preživjela bezbroj puta sam tražila kosti moje djece čak sam slala i VIDEO PISMO SAVIĆ NIKOLI I JOVIŠI PLANOJEVIĆU i molila ih da mi pomognu da pronaðem kosti moje djece iako sam vidjela i znam da ih je sa ostalim ubio SAVIĆ NIKOLA koji je tokom agresije na BiH dolazio kako sam navela u Dušče. Dobro sam ga zapamtila iz Dušča da je imao mladež na desnoj strani lica, zaliske, a I kada su mi djeca ubijena vidjela sam istog tog SAVIĆ NIKOLU sa istim mladežom na licu, I zato sam mu slala video pismo misleći da će mi bar reći gdje su kosti moje djece, ali do danas nikada se nije javio kao ni Joviša Planojević koje si družio sa mojim rah. Mužem.

Bio mi je samo cilj da mi kažu gdje su kosti moje djece da ih ukopam, obzirom da sam pronašla, muža, djevera, svekrvu, zaovu, od zaove dijete koji su exhumirani i samo jedna karlična kost ženska dječija što misle da je moje kćerke a sve kosti su pohranjene u Vitkovićima (Goražde).

Do danas sam davala izjavu mnogim istražiteljima i Haškom tribunalu.

SPEMNA SAM SVJEDOČITI I ISPRIČATI ISTINU KAKO RATNI ZLOČINI I RATNI ZLOČINCI NE BI OSTALI NEKAŽNJENI SVAKOM ISTRAŽNOM ORGANU I TUŽILAŠTVU KAO I SUDU.

Moj jedini cilj u životu je da pronaðem kosti moje djece, jer šta sam sve preživjela ja to ne mogu napisati i ispričati za godinu dana.

Izjave iz dokumentacije Udruženja Žena žrtva rata iz Sarajeva!

Priprema: Redakcija BOŠNJACI.net

Tekstovi na istu temu:
FAŠIZAM NA SRPSKI NAČIN: Svjedočenje – Dobrovoljno dajem izjavu o izvršenom ratnom zločinu nad civilnim bošnjačkim stanovništvom na području općine Zvornik, a posebno ženom STRAVIČNA ISPOVJEST BOŠNJAKINJE KOJA JE PREŽIVJELA VIŠEMJESEČNA PONIŽAVANJA, ZLOSTAVLJANJA, BATINANJA I SILOVANJA U SRPSKIM LOGORIMA

FAŠIZAM NA SRPSKI NAČIN: Dobrovoljno dajem izjavu o izvršenom ratnom zločinu nad nevinim civilnim bošnjačkim stanovništvom na području Općine Vlasenica, a posebno ženom žrtvom rataSRPSKI ZLOČINCI SU ME TUKLI DO BEZSVIJESTI, CIJELA SAM BILA KRVAVA, I U TAKVOM STANJU SU ME SILOVALI PETORICA NJIH

COPYRIGHT: Strogo zabranjeno kopiranje, publikovanje i umnožavanje bez znanja i odobrenja Redakcije Bošnjaci.net!!!

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.