O ranom useljavanju Bošnjaka u Ameriku

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

KONSILIDIRANI SPISAK RANIH BOŠNJAČKIH USELJENIKA U SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE
(1892. – 1924.)
(Spisak je u Pdf formatu, potreban vam je acrobat reader)Useljavanje u Sjedinjene Američke Države je tokom nekoliko stoljeća predstavljao otvoreni proces koji nije bio reguliran državnim aktima. Jačajuća privreda se konstantno odražavala u zahtjevu za prilivom dodatne radne snage koja se je alimentirala značajnim odlivom stanovništva sa ostalih kontinenata, posebno Evrope. Praćenje imigracije je najprije bila ingerencija pojedinačnih saveznih država, da bi se na kraju Savezna vlada aktivirala na ovom polju i kontrolirala ulaske u zemlju. U potrazi za boljim životom i slobodom, u razdoblju izmeðu 1892. i 1924. godine, do 12 miliona ljudi je ušlo u Sjedinjene Amerike Države. U istom periodu je došlo do velikog iseljavanja različitih etničkih grupa sa prostora Austro-Ugarske, Južne i Istočne Evrope u Ameriku. Pored konstantnih političkih previranja koja su karakterizirala dati vremenski period, ekonomski faktori su takoðer predstavljali značajan činioc koji je definirao trend iseljavanja.

Meðu nekoliko miliona iseljenika iz ovih područja, oko 1500 Bošnjaka je takoðer krenulo put Amerike. Preko 60% svih bošnjačkih useljenika su bili iz Hercegovine (Trebinje, Gacko, Bileća, Ljubinje, Stolac, Ljubuški, Mostar, Livno), dok je preko 30% došlo iz Krajine (Krupa, Cazin, Kladuša, Bihać, Kulen Vakuf, Petrovac, S. Most, B. Novi). Ostatak predstavlja otprilike stotinjak Bošnjaka koji su došli iz Prizrenske Župe na Kosovu. Većina dolazaka u Ameriku se je odigrala preko useljeničkog centra na otoku Ellis Island kod New Yorka, dok je bilo i nekoliko dolazaka preko luke u gradu Baltimoreu. Oko 50% svih useljenika se je vratilo u rodni kraj, dok su ostali ostali u Americi, vremenom podlijegajući asimilaciji u dominantnu američko-kršćansku kulturu.

Pridošli Bošnjaci su se koncentrirali u 5 većih područja u Americi početkom 20-og stoljeća:
New York i okolina – Ovu zajednicu su mahom sačinjavali Bošnjaci iz Istočne Hercegovine, dok je bilo i Krajišnika koji su uglavnom prelazili u unutrašnjost prema Pennsylvaniji. Ovaj dio bošnjačke populacije je imao nekoliko desetina članova, mada nije poznato da su uspjeli osnovati ikakvu bošnjačku organizaciju u ranom razdoblju. Možda je valjana pretpostavka da su bili okupljeni oko organizacija koje su predvodili Albanci, Turci, Arapi i poljski Tatari. Nažalost, ova rana grupacija se nije uspjela održati.

GALERIJA SLIKA BOŠNJAČKIH USELJENIKA
KLIKNITE NA SLIKU

Trpezarija za Imigrante – Ellis Island

Potonuće Titanika

Familijarni mezarluci – Skokie, IL

Wheeler Oregon: Popis 1920. godine
GALERIJA SLIKA BOŠNJAČKIH USELJENIKA
KLIKNITE NA SLIKUJohnstown, Pennsylvania i okolina – Ova grupacija je bila gotovo isključivo sačinjena od Bošnjaka iz Krajine koji su radili u rudnicima i čeličanama. Budući da se radilo o nekoliko stotina ljudi, oni su bili prilično dobro organizirani, tako da su osnovali i ogranak bošnjačkog društva “Džemijetul Hajrije” u Wilpenu. Najveći broj ovih useljenika se je vremenom vratio u Bosnu. Četiri Bosnjaka iz Badica kod Krupe koji su tragično izgubili život na Titaniku 1912. godine su imali namjeru doći upravo u Pennsylvaniju. Članovi ove zajednice su živjeli i u West Virginiji i New Jerssey-u. Ni ova zajednica se nije uspjela održati, uglavnom zbog gubljenja najvećeg broja članova povratkom u Bosnu.

Chicago i okolina – Područje Velikih jezera svakako predstavlja najznačajniju bošnjačku grupaciju u Americi početkom 20. stoljeća. Ona je bila uglavnom sačinjena od Hercegovaca, dok se je u Garyju nalazilo i nešto malo Krajišnika. Ovoj skupini su se vremenom priključili i Bošnjaci iz Prizrenske Župe koji su prvo dolazili u Cleveland i Detroit, da bi se napokon preselili u sjevernu Indianu u okolini Garyja. Upravo je u Chicagu 1906. godine osnovano prvo muslimansko društvo u Sjevernoj Americi pod imenom “Džemijetul Hajrije”. Bošnjaci u Garyju su osnovali dodatni ogranak ovog društva.

Budući da je ova grupa brojala nekoliko stotina ljudi, te da su se mnogi Bošnjaci odlučili pustiti korijene u Americi, ovo je jedina zajednica koja je uspjela održati bošnjački kontinuitet u Chicagu do današnjih dana. Iako su članovi prve generacije gotovo stoprocentno asimilirani danas, priliv Bošnjaka poslije 2. Svjetskog rata i nadalje je pomogao da bošnjački duh ne umre u području Velikih jezera.

Butte, Montana i okolina – Ova savezna država je na prijelazu u 20. stoljeće predstavljala jednog od najvećih svjetskih proizvoðača bakra. Firma “Anaconda Copper Mining Company” je bila ekonomski gigant kao i ogromni poslodavac. Mogućnost lakog dobijanja posla u rudnicima bakra i srebra je privukao veliki broj Hercegovaca koji su se prvobitno bili nastanili u Chicagu. Do nekih 50-ak Bošnjaka je živjelo u Montani, Idahu, Washingtonu i Oregonu do kraja 2. Svjetskog rata, da bi gotovi svi oni nakon toga napustili Montanu.

Los Angeles i okolina – Nekoliko desetina Bošnjaka je proputovalo cijeli američki kontinent da bi se napokon nastanili na pacifičkoj obali. Osim Los Angelesa, nekih desetak Bošnjaka su živjeli u San Franciscu početkom 20. stoljeća (niko od njih nije stradao u zemljotresu 1906. godine). Zajednica u Los Angelesu je bila poprilično dobro organizirana, tako da je ovdje utemeljen i ogranak bošnjačkog društva “Džemijetul Hajrije”. Neki od ovih Bošnjaka su se iselili u Arizonu. Nažalost, kalifornijska grupa se nije uspjela održati i ugasila se je sa smrću svojih osnivača 60-ih godina 20. stoljeća.

Konačno, ovdje predočeni konsolidirani spisak ranih bošnjačkih useljenika u Sjedinjene Američke Države predstavlja detalje dolaska Bošnjaka izmeðu 1892. i 1924. godine. Informacije su sakupljene analizom podataka koje su dostupne preko useljeničkog centra Ellis Island u New Yorku, kao i arhiv luke u Baltimoreu. Dati spisak obuhvata nekih 1100 ljudi, što otprilike predstavlja oko 70% svih bošnjackih useljenika u ovom ranom razdoblju. Od datog broja, postoje precizni detalji dolaska za 950 njih, dok je za ostalih 150 poznato da su živjeli u Americi, ali nije poznato kada su tačno došli Nažalost, zbog nemogućnosti provjere podataka iz različitih izvora, ne može se garantirati potpuna tačnost informacija.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.