Sjećanje na dane kada se fašizam nadvio nad Šeher Sarajevom: SARAJEVO POD OPSADOM

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Opsada Sarajeva, jedna od najtamijih strana rata u BiH, počela je 5 aprila 1992. godine otvorenom agresijom na Bosnu i Hercegovinu od strane Jugoslavenske Narodne Armije, a 2. maja 1992 je stegnut obruč oko Sarajeva kada je JNA uhapsila tadašnjeg predsjednika Predsjedništva BiH Aliju Izetbegovića.
Grad je preživio najdužu opsadu u istoriji modernog vremena. Opsada Sarajeva trajala je više od 1400 dana. Grad nije imao vodu, struju, hranu, plin, grijanje… a za vrijeme opsade, stanovnici grada su sistematski gaðani i ubijani snajperima i teškom artiljerijom sa okolnih brda. Na hiljade metaka, na hiljade granata su bile sarajevska svakodnevnica. Ubijeno je oko 12000 ljudi, od toga oko 1600 djece, 50.000 ranjenih. Preživjeli graðani Sarajeva su na raspolaganju imali 159 grama hrane dnevno. U istom periodu, zračnim mostom dopremljeno je 31.448.000 kilograma osnovnih životnih namirnica, a kamionima 168.432.000 kilograma. Voda se točila pod kišom metaka, struju mijenjali lojanicom, svi u prosjeku izgubili 9,543 kilograma i ponovno otvorili 89 starih grobalja: samo na Kovačima su 1.284 nova mezara.
U potpunosti su porušeni, spaljeni ili teško oštećeni svi najvažniji privredni kulturni, politički i drugi javni objekti, kao i ogroman broj stambenih zgrada i kuća. Primjera radi, još u početku agresije 1992. godine granatiranjem su u potpunosti spaljeni i zgrade i kompletna graða Nacionalne biblioteke Bosne i Hercegovine i Orijentalnog instituta. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine teško je oštećen granatiranjem.
Prema izvještajima , već u septembru 1993.godine 35.000 zgrada u Sarajevu je bilo srušeno a sve ostale zgrade bile su manje ili više oštećene. Vijećnica, Nacionalna bibilioteka je 25.aprila 1992.godine izgorjela s hiljadama nenadoknadivih djela iz povijesti i kulture. Dakle, Univerzitetska biblioteka konstantno je granatirana dok nije spaljena: zločinci oko Sarajeva gaðali su u toj zgradi historiju, književnost, biologiju, nasljeðe, tradiciju… Onako kako je spaljena ostala da prkosi, predstavljala je zapravo recept neuništivosti.

Sarajevski ratni tunel ili TUNEL SPASA dugačak 800 metara prokopan je u aerodromskom naselju Butmir sredinom 1993 godine, najteže sarajevske godine, i tim putem se omogućio unos najosnovnijih namirnica potrebnih za opstanak života u Sarajevu.
Otvoreni su tzv. “PLAVI PUTEVI”: Šta su oni značili Sarajevu ilustruje podatak da je za 15 dana, od 13. do 28. jula 1994, na relaciji Dobrinja – Butmir prošlo ukupno 42.090 ljudi, 556 autobusa, 2.745 automobila i 4.201 kamion. Dnevni je prosjek bio: 421 osoba i 75 vozila, a put je bio otvoren samo četiri i po sata dnevno: od 10 do 12.30 prije podne i od 14 do 16 sati poslije podne. Ali, prije plavih puteva i prije tunela, aerodromska je pista služila kao put. Može se nazvati i crvenim – gotovo da nije bilo noći kada pista nije uknjižila danak u krvi. Emir Redžović, major Armije BiH i tadašnji zamjenik komandanta Četvrte motorizirane brigade, smještene u Hrasnici, sjeća se da su “Biseri”, jedinica za obezbjeðenje Predsjedništva pod komandom Harisa Lukovca, prvi trasirali put pojedinačne deblokade Sarajeva. Vodio je preko aerodromske piste: te noći “Biseri” su unijeli u grad onoliko protuoklopa koliko je moglo stati u njihove ruksake. Tako je počelo organizirano prelaženje aerodromske piste na kojoj je, po jednoj vojnoj evidenciji, ostalo 268 života, a gotovo 700 ljudi je ranjeno. Pogibija doktora Mustafe Pintola dio je one ratne priče kakva se samo ovdje mogla zabilježiti: sticajem okolnosti, čuvao je dijete čiji su roditelji bili “na onoj strani”. Krenuo je u Sarajevo u potrazi za načinom da spoji rastavljenu srpsku porodicu: ubijen je na pisti.
Put preko piste u nekoliko je navrata spasio Sarajevo, oružjem i municijom: pistu su prelazili vojnici, policajci, dužnosnici sa kompletnom pratnjom i odvažni civili u potrazi za hranom ili porodicom. Za sve je važio isti princip: doðeš do žice, spustiš se u rov i čekaš da transporter odmakne. Onda trčiš……..
Najviše je žrtava meðu civilima. Iako je prelazak preko piste uvijek bio lutrija, igra se razlikovala u nijansama: kada su pistu prelazili generali, načelnici i pokoji ministar, onda je dio pratnje istrčavao prije vremena i odvlačio pažnju transporteru – dok su se vojnici UN-a objašnjavali s njima, delegacija je nesmetano prolazila. U jednoj kući u Butmiru bila je baza dijela Specijalne jedinice Lasta: ovim momcima neposredno je komandovao tadašnji ministar policije Bakir Alispahić, a imali su zadatak da sa slobodnih teritorija prebacuju materijalno-tehnička sredstva u Sarajevo. Apsolutni rekorder u broju prelazaka piste se ne zna, no pouzdano se zna da je najčešći putnik iz Četvrte motorizirane bio vojnik Nusret Karišik – nosio je poštu i bio veza sa komandom Korpusa…….
„Opkoljeno Sarajevo, bez dijelova grada Grbavica, Nedžarića, Ilidže i Vogošće do kraja 1992. godine bilo je napadnuto sa 800.000 različitih projektila…
Po statističkim podacima, na svakog graðanina Sarajeva bačeno je oko 30 kg topovskog punjenja. Tako su ovi brojevi rasli u 1993., 1994., 1995. godini.“- Bitka za Sarajevo, Kerim Lučarević

Iako je proglašeno “zonom bezbjednosti” UN, Sarajevo je bilo pod opsadom gotovo četri godine.

Opsada Sarajeva zvanično je završena 29 februara 1996. godine.

* * * * * * * * * *

“DNEVNIK HAŠKOG TRIBUNALA (2002):
Sudska Hronika: Slučaj Sarajevo
Tvrdi se da je granatiranje grada bilo jedno od sredstava za voðenje psihološkog rata.
Na suðenju generalu Stanislavu Galiću – bivšem komandantu Sarajevsko-romanijskog korpusa bosanskih Srba, optuženom za kampanju terora nad stanovnicima Sarajeva, – optužba je nastojala da dokaže kako je opsada Sarajeva izvedena radi uništenja grada ili njegovog “čišćenja” od bošnjačkog stanovništva.
Jedan od vojnih posmatrača UN, kanadski oficir Patrik Henderberi, posvjedočio je da su njemu i jednom njegovom kolegi – mjeseca decembra 1993. godine – general Galić i major Milenko Inðić (Galićev oficir za vezu) otvoreno priznali takvu strategiju.
“Ja sam kao vojnik znao da srpske snage ne mogu uništiti grad, ali da mogu pričiniti ogromnu štetu”, izjavio je Henderberi pred tribunalom, komentarišući ono što mu je rekao Galić. “Njegova primjedba o čišćenju grada od Bošnjaka … bila je prva takva primjedba koju sam lično čuo iz usta jednog visokog oficira.”
Tužilac, namjerava dokazati kako su protesti ulagani lično Galiću i majoru Inðiću, kako su tokom protekle dvije nedkelje posvjedočila desetorica vojnih posmatrača iz sastava UN.
Henderberi je takodje rekao da mu je major Inðić, s kojim je bio u redovnoj vezi, jednom prilikom priznao da Srbi otvaraju nasumicnu vatru u pravcu grada, i da iako to “nije dobro, mora biti nastavljeno”. Svjedok je potvrdio da je u pitanju bio dio šireg plana koji se odnosio na vršenje psihološkog pritiska na civilno stanovništvo. “

Granata koja je u februaru 1994.g. na sarajevskoj pijaci Markale ubila više od 60 graðana bila je ispaljena sa srpskih položaja, potvrdio je na suðenju ratnom zločincu Slobodanu Miloševiću pred Haaškim tribunalom ekspert optužbe dr. Berko Zečević. Inače, stručnjak za naoružanja i municiju i profesor na sarajevskom Mašinskom fakultetu, Zečević je ovaj zaključak donio na osnovu vlastite ekspertize koju je napravio odmah nakon masakra na Markalama 5. februara 1994. godine.

Ova ekspertiza je bila jedan od krunskih dokaza u nedavnoj presudi Stanislavu Galiću, koji je za opsadu Sarajeva osuðen na 20 godina zatvora. Ona je takoðe kao “gotov” dokaz uvrštena i u dokazni materijal na suðenju Slobodanu Miloševiću.
“Doživotni zatvor je jedina adekvatna kazna za kukavički i zlokobni zločin teroriziranja civila i za važnu ulogu koju je Stanislav Galić imao u provodjenju” takvog terora nad Sarajevom, ustvrdilo je tužiteljstvo u svom žalbenom podnesku na prvostepenu presudu bivšem komandantu Sarajevsko-Romanijskog korpusa VRS, u kojoj mu je dodijeljena kazna od 20 godina zatvora.

* * * * * * * * * *

HRONOLOGIJA “ POD OPSADOM”
1992.
2. mart: Postavljene barikade u gradu; prilazi gradu blokirani.
3. april: Snage JNA zauzele rezervoar Mojmilo.
5. april: Mirne demonstracije graðana (izmeðu dvije i tri hiljade) ispred zgrade Skupštine; pale prve žrtve na Mostu Vrbanja – Suada Dilberović i Olga Sučić. Napadnuta Policijska akademija na Vracama.
10. april: Oko 300 graðana napušta Sarajevo uz pomoć Jevrejske općine; JNA i srpski dobrovoljci patroliraju Grbavicom.
11. april: Sve parlamentarne stranke, uključujući SDS, potpisale Deklaraciju o jedinstvenom Sarajevu.
13. april: Teritorijalna odbrana postavila kontrabarikadu na ulazu u tunel Lapišnica; Vehbija Karić napustio JNA; vojnici JNA pucaju iz Kasarne “Maršal Tito”; Samir Mešetović gine na igralištu prekoputa kasarne; iz Kasarne “Viktor Bubanj” takoðer se puca.
30. april: Dobrinja potpuno blokirana; niko iz nje ne može izići, niti se u nju može ući. JNA proglašena okupatorskom vojskom.
2. maj: Sukob izmeðu JNA i Teritorijalne odbrane na Skenderiji. Zapaljena Glavna pošta na Obali. Po povratku sa pregovora u Lisabonu, Alija Izetbegović, Zlatko Lagumdžija i Sabina Berberović uhapšeni na Aerodromu Sarajevo i odvedeni u Lukavicu.
17. maj: Srpske snage i JNA pokušavaju podijeliti Sarajevo na dva dijela linijom Pofalići – Kasarna “Maršal Tito” – Most “Bratstvo-jedinstvo” – Grbavica; peta kolona pomaže JNA.
18-19. maj: Prekinute telefonske veze sa ostatkom svijeta.
19. maj: Na Ilidži stopiran konvoj sa 500 žena i djece.
20. maj: Zapaljena Sportska dvorana “Zetra”.
22. maj: 113 mentalno zaostalih pacijenata moraju napustiti bolnicu Jagomir.
26. maj: Granatirano porodilište “Zehra Muidović”.
27. maj: Masakr u ulici Vase Miskina, tri granate ispaljene iz pravca Borija usmrtile 19, a ranile 157 ljudi.
1. juni: JNA napustila Kasarnu “Maršal Tito”.
2. juni: Objavljena ratna opasnost i opća mobilizacija.
28. juni: François Mitterrand posjetio Sarajevo. Dočekan je sa ljiljanima. Otvoren humanitarni zračni most. Granatirano Osloboðenje. Obustavljena isporuka vode sa vodovoda Bačevo.
17. juli: Napadnuto Aerodromsko Naselje. Granatirani tramvaji.
28. juli: Uništena i opljačkana Tvornica UNIS, šteta 700 miliona maraka.
1. august: Napadnut konvoj sa bebama iz Doma za nezbrinutu djecu “Ljubica Ivezić”, Vedrana Glavaš (dvije godine) i Roki Sulejmanović (16 mjeseci) ubijeni. Zapaljen Hotel “Evropa”.
3. august: Petero djece i dvije žene poginuli na Kobiljoj Glavi dok su pokušavali ubrati trešnje. Dvije osobe su ranjene. Sarajlijama Evropa poslala tone lijekova protiv malarije.
13-14. septembar: Napadi na naselje Stup; liniju drže HVO, HOS i Armija BiH.
18. august: Granatiran Hotel “Evropa”; poginulo petero, a ranjeno osam graðana.
25/26. august: Zapaljena Nacionalna biblioteka “Vijećnica”.
9. oktobar: Prekinut dovod gasa u grad. 30 litara vode prodaje se za deset maraka.
1993.
7. januar: U Sarajevu Srbi, Muslimani, Jevreji i Hrvati zajedno proslavili pravoslavni Božić u Staroj pravoslavnoj crkvi na Baščaršiji.
8. januar: U UNPROFOR-ovom transporteru ubijen potpredsjednik Vlade Hakija Turajlić.
15. januar: Poginulo osam, a ranjeno 20 ljudi u redu za vodu kod Sarajevske pivare.
15. februar: Civilna zaštita postavila kontejnere ispred Gradske bolnice, kako bi zaštitila graðane od snajpera. Bianca Jagger posjetila Sarajevo.
1. mart: Pokrenuta inicijativa za ekstradiciju Radovana Karadžića sudskim vlastima RBiH.
april: Otvorena stara groblja – Lav, Sveti Josip, Sveti Marko za sahranjivanje umrlih, a pomoćni stadion na sportskom kompleksu Koševo pretvoren u novo groblje.
1. juni: Na fudbalskom igralištu u naselju Dobrinja III od dvije minobacačke granate poginulo devet osoba, uglavnom djece, a ranjeno 104.
8. juni: Rasim Delić postao komandant Armije BiH.
15. juni: Na dženazi, na groblju Budakovići, ubijeno 12 ljudi.
16. juni: Kompletan grad ostao bez struje. Takvo stanje trajalo je ravno 53 dana.
8. juli: Jedanaest članova Gradske skupštine Sarajeva stupilo u štrajk glaðu u znak protesta zbog nepružanja humanitarne pomoći izgladnjelom Goraždu. Kompletno Sarajevo, u kojem je već svaki graðanin smršao u prosjeku izmeðu 10 i 15 kg, bojkotuje humanitarnu pomoć dok se ona ne uputi i Goraždu.
12. juli: Na Dobrinji, u redu za vodu, ubijeno 13, a ranjeno 15 civila.
15. august: Nakon dugih pregovora, teško ranjena djevojčica Irma Hadžimuratović evakuirana iz Sarajeva.
19. septembar: U Sarajevu formirana Meðunarodna vatrogasna brigada.
4. novembar: UNPROFOR preuzeo kontrolu vodovoda Bačevo i Butile.
9. novembar: U Osnovnoj školi “Prvi maj” na Alipašinom Polju ubijena učiteljica Fatima Gunić i njenih troje učenika. Nedaleko od škole, istog dana poginulo je još pet osoba, a ranjene 42.
11. novembar: Časovi u svim školama skraćeni za 15 minuta.
28. novembar: Na mostu Drvenija ubijeno petero ljudi, a četvero ranjeno.
3. decembar: U skloništu na Alipašinom Polju premijerno izvedena predstava za djecu Žaljubljeni žmaj.
14. decembar: Ubijeno osmero i ranjeno tridest dvoje ljudi na Drveniji.
1994.
3. januar: U Sarajevu ubijeno 20, a ranjeno preko 40 civila. U svom stanu u centru grada, od granate poginulo šest članova porodice Tatarević-Dragnić, meðu njima i dvoje djece.
22. januar: Na Alipašinom Polju ubijeno šestero, a ranjeno troje djece.
1. februar: General Michael Rose izjavio: “Želim da se identifikujem sa graðanima Sarajeva.”
4. februar: Ubijeno 12, ranjeno više od 40 Sarajlija.
5. februar: Na pijacu Markale pala granata od 120 milimetara. Bilans: 67 mrtvih i 197 ranjenih. Rose nije izjavio ništa.
12. februar: Prvi put od početka opsade u Sarajevu nije bilo mrtvih i ranjenih.
8. mart: Nakon 670 dana proradio tramvaj.
23. mart: Most “Bratstvo-jedinstvo” otvoren za prelazak civila. Prvog dana 25 ljudi prešlo na Grbavicu, 15 došlo u slobodni dio grada.
5. april: U Sarajevu uključena ulična rasvjeta u Ferhadiji, ulici Maršala Tita i na Trgu osloboðenja. Sarajlije protestovale pred rezidencijom generala Rosea zbog srpskog napada na Goražde.
13. april: Obustavljeni prelasci preko Mosta “Bratstvo-jedinstvo”.
1. maj: U Sarajevu proslavom obilježen Praznik rada, a liturgijom – Vaskrs.
23. maj: Počela sa radom prva benzinska pumpa u Sarajevu.
19. juni: U Vijećnici, pod dirigentskom palicom Zubina Mehte, izveden Requiem W. A. Mozarta.
4. juli: Otvorena Američka ambasada u BiH.
16. juli: Srbi ponovo zatvorili sve puteve iz Sarajeva i ka njemu.
14. august: Na aerodromu potpisan antisnajperski sporazum.
15. august: U toku jednog dana u Sarajevu primirje prekršeno 742 puta.
1. septembar: Papa Ivan Pavao II potvrdio posjetu Sarajevu.
6. septembar: Odgoðena posjeta pape Ivana Pavla II.
28. septembar: Kamion UNPROFOR-a zgazio dječaka. Vozač u “psihičkom šoku”.
4. oktobar: Za 24 sata u Sarajevu primirje prekršeno 2.000 puta.
8. oktobar: Na Marindvoru pucano u tramvaj: poginuo vozač, 12 putnika ranjeno.
25. oktobar: Vozilo UN-a usmrtilo petogodišnjeg dječaka.
8. novembar: U Sarajevu ubijeno šestero civila, od toga četvero djece, a 10 ranjeno.
17. novembar: Granatirana zgrada Predsjedništva BiH.
30. novembar: Sarajevo posjetio generalni sekretar UN-a Boutros Ghali. Dočekan zvižducima.
1. decembar: Zatvoren aerodrom; nestalo plina; “Velepekari” isključena struja zbog neplaćenih računa, Sarajevo ostalo bez hljeba.
1995.
20. januar: Poginuo gost na Balu Roma u Sarajevu.
26. januar: 1.000 dana opsade Sarajeva.
2. februar: Otvoreni putevi preko aerodroma.
4. mart: Jedan snajperski metak ranio troje ljudi.
15. mart: Zatvoren aerodromski put, cijene u Sarajevu utrostručene.
13. april: Na željezničkoj stanici u Sarajevu granata ranila sedam učenika.
16. maj: U granatiranju grada petero poginulih, 16 ranjenih.
24. maj: UNPROFOR u Sarajevu zabilježio 2.758 detonacija.
16. juni: Modifikovana avio-bomba pala u Dositejevu ulicu.
18. juni: Granatiran red za vodu u Dobrinji: sedam ubijenih i 12 ranjenih.
21. juni: Novi masakr u redu za vodu, na Dobrinji: šest mrtvih i 15 ranjenih.
25. juni: Ubijeno dvoje, a ranjeno osmero djece.
28. juni: Avio-bombom pogoðena zgrada RTV BiH.
30. juni: Ubijene četiri, ranjeno 20 osoba. Dvije granate pale na štab UNPROFOR-a.
1. juli: Granatirani svi dijelovi Sarajeva: poginulo 12, ranjeno 67 civila.
6. juli: U Sarajevu ubijeno šest, a ranjeno 11 osoba.
12. juli: Šest mrtvih, 12 ranjenih u Sarajevu.
18. juli: Šest mrtvih, šest ranjenih Sarajlija.
10. august: Snajperskim hicima ubijeno četvero Sarajlija.
22. august: Šest mrtvih i 33 ranjenih u Sarajevu. Dvije modifikovane bombe pale na Novo Sarajevo.
28. august: Masakr na Markalama: Ubijeno 37 ljudi, 90 ranjeno.
4. septembar: Nakon zračnih udara, Srbi počeli povlačiti oruða oko Sarajeva.
8. septembar: U granatiranju Sarajeva ranjeno 10 osoba.
15. septembar: Poslije više od pet mjeseci otvoren Aerodrom Sarajevo.
24. oktobar: Za humanitarne konvoje otvoren put Sarajevo – Kiseljak, preko Ilidže.
11. novembar: Sarajevo dobilo struju.
21. novembar: Koncert Laibacha u Narodnom pozorištu.
22. decembar: Ukinuto ratno stanje.
1996
29. februar: Zvanično proglašen prestanak opsade Sarajeva

ODBRANA SARAJEVA KROZ PJESMU
TEKSTOVI NEKIH RATNIH PJESAMA

BRANITELJI SARAJEVA
U Sarajevu, gradu Herceg-Bosne ponosne,
stala raja da odbrane naše domove,
stala raja da odbrane naše domove.

Mi smo junak, do junaka, mi smo borci svi,
ne damo u Sarajevo dok smo živi mi,
ne damo u Sarajevo dok smo živi mi.

Hej junaci, branitelji iz svih krajeva,
Sarajevo zaboravit neće nikada,
Sarajevo zaboravit neće nikada.

Korak naprijed, puška gotov’s, i uz pjesmu mi,
za mir sreću i slobodu borimo se svi,
za mir sreću i slobodu borimo se svi.

Čujte srpski dobrovoljci, bando, četnici,
stići će vas naša ruka i u Srbiji,
stići će vas naša ruka i u Srbiji.

Stići će vas Božja pravda to nek’ svako zna,
sudit će vam branitelji šeher Sarajeva,
sudit će vam branitelji šeher Sarajeva.

Tuče tompson, kalašnjikov a i papovka,
baci bombu, goni bandu izvan Sarajeva,
baci bombu, goni bandu izvan Sarajeva.

Hej junaci branitelji iz svih krajeva,
Sarajevo zaboravit neće nikada,
Sarajevo zaboravit neće nikada.

SARAJEVSKA RAJA
Ljubio sam jednu malu sa Baščaršije
ljeto dodje a ja tužan ne mogu do nje
U Parizu, Beogradu druže jedini
Volio bih i ja stobom sada šetati.

Sarajevska raja
dok gradovi Bosnom gore
Daleko ste bili
kad je teško Sarajevo ostavili.
Volim tvoju pjesmu staru jer me podsjeća
na pijane noći naše i na proljeća
Ovo nije tvoje borba drugi ratuju
Ipak druže ti si tamo
A ja sam još tu.

Sarajevska raja
dok gradovi Bosnom gore
Daleko ste bili
kad je teško Sarajevo ostavili.

Kad se vratiš jednog dana pozdravit ću te
Ništa više neće biti ko što bilo je
Nemoj biti tužan tada niko nije kriv
Spasio si svoju glavu ostao sam živ.
Sarajevska raja
dok gradovi Bosnom gore
Daleko ste bili
kad je teško Sarajevo ostavili.

Zabilježene izjave bivših gradonačelnika Sarajeva, nakon završetka najduže opsade jednog grada:

“GRAD SARAJEVO, POSLIJE URBICIDA I DEMOGRAFSKOG KOLAPSA, TEŠKO SE OPORAVLJA – IZGUBIO JE IDENTITET, PROSTORNO JE PRESJEČEN, SIROMAŠAN, NAMEĆU MU SE NAČINI ŽIVLJENJA KOJI NISU URBANI, KAŽU NEKADAŠNJI GRADONAČELNICI SARAJEVA. “ALI JE JEDNO OSTALO – U SVIJESTI SARAJLIJA, SARAJEVO JE GRAD CJELINA I GLAVNI GRAD BIH, BEZ OBZIRA NA SVE BURGIJE”, TVRDI BIVŠI GRADONAČELNIK, DANE OLBINA

TARIK KUPUSOVIĆ : Čini mi se, umjesto da Sarajevo bude jedan predvodnik pozitivnih procesa, ono je bilo, na neki način, spor predvodnik. Sporo je to išlo. Mislim da je znatno brže, znatno bolje, neovisno od svih ovih entitetskih i državnih stvari koje su se prelamale preko njega, Sarajevo moglo da povuče jače, da bude primjer i Mostaru, istočnom i zapadnom, i drugim porušenim gradovima, gradovima gdje je narušena bila i još uvijek su narušeni multietničnost, gradski način života.
RASIM GAČANOVIĆ : Oporavak Sarajeva od urbicida u suštini može na pravi način početi onda kad se grad Sarajevo reintegrira u prostoru i vremenu ponovno u normalni glavni grad normalne države u Evropi. Dakle, nemoguće je govoriti o liječenju urbicida ukoliko se ne vrati normalnost u svakom pogledu, a prije svega neophodno je da se Sarajevo ponovno integrira u svom prostoru kako mu pripada i kako je to njegov utemeljitelj gazi Ishak-beg Isaković uspostavio i časni gradonačelnici vodili, znači od 540. godine pa dosad.
JURAJ MARTINOVIĆ : Gradu se, nažalost, nameću nekakvi načini življenja i običaju koji nisu urbani, a čini mi se da u ovakvoj situaciji, dok se ne riješi status grada, koji bi kao glavni grad BiH trebao biti izvan obadva entiteta i u granicama u kojima je kao grad egzistirao prije 92. godine, znači sa svih deset općina, nema šanse da se on afirmira kao stvarno glavni grad, koga će prihvatiti svi graðani i da dobije uvjete da se razvija u jednu evropsku metroplu.
VASO RADIĆ : Ne postoji nijedna metropola svjetska, a da je grad podijeljen po nacionalnoj osnovi. Nek mi odmah odgovori bilo ko. I ovi predstavnici meðunarodne organizacije, koji prstom ne mrdaju da ujedinimo grad. Tvrdim da i ovi stanovnici tzv. Srpskog Sarajeva i tzv. srpskih opština u okviru ovog grada bi glasali na referendumu za jedinstveno Sarajevo, sa pravima koje treba da ima gradska uprava.
SALKO SELIMOVIĆ : Nema države u kojoj postoji kantonalno pozorište, kantonalno preduzeće za čistoću, kantonalni parkovi itd. Dakle, to je problem broj jedan. Meðutim, ja mislim da je danas još veći problem to što je toliko mala zaposlenost u gradu Sarajevu da se, vjerovatno, u ovakvim uslovima ne može ništa postići, jer jednostavno nema prihoda ni grad, ni graðani grada Sarajeva da bi mogli razmišljati onako kako smo mi razmišljali osamdesetih godina. Mi smo tada razmišljali kako napraviti novi dom “Ljubica Ivezić” za djecu, jer para ima. Danas je problem užasan – nezaposlenoist i veliki priliv u grad Sarajevo ljudi koji su bez zanimanja, bez školske spreme. Mi moramo djecu koja sad dolaze u školu učiti ljubavi prema svom gradu – da ubuduće razmišljaju o tome da se ne dešava ono što se sad dešava – onaj uveo kozu u tramvaj pa kaže: “Ako ja mogu, može i moja koza sa mnom”.
DANE OLBINA : Treba poći od toga da je grad bio izložen razaranju nešto više od četiri godine, da će trebati duplo više da se to obnovi. Ali je jedno ostalo – u svijesti graðana, Sarajlija, je ostalo da je grad cjelina i da je to glavni grad BiH, bez obzira na sve ove burgije.

*Korišteni arhivski tekstovi i slike iz pojedinih bh i drugih medija

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.