UKUS LIVANJSKOG SIRA I EZAN SA DŽAMIJA

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Livno je lijpi bosanski grad u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, sa oko 10.000 stanovnika u gradu, odnosno 32.450 u općini (procjena: 2003). Površina općine iznosi 994 km2. Najznačajnije je mjesto Livanjskog kantona, čije je kulturno i privredno središte. Grad leži na 730 m iznad mora, i smješten je većim dijelom na obroncima i u podnožju brda Bašajkovac, iz kog izvire i kraška rijeka Bistrica. Livno ima stabilnu klimu, sa ravnomjernim strujanjem zraka i najvećim brojem sunčanih dana u zemlji. Klima je većinom planinska. Ljeta su uglavnom duga i sunčana, zime snježne. Livanjsko polje je najveće kraško polje u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine.
Predhistorijsko doba

Najraniji do sada pronaðeni tragovi naseljavanja ljudi u livanjskom kraju potječu iz predhistorijskog doba 2000 godina p.n.e. Od tada pa sve do dolaska Rimljana livanjski kraj naseljavala su ilirska plemena.

Na gorskim obroncima oko Livanjskog polja smješteno je oko četrdesetak, vizualno povezanih i dobro branjenih gradina iz brončanog i željeznog doba. Na području grada Livna nalaze se tri predhistorijske gradine (Velika gradina, Mala gradina i Kasalov gradac, od kojih dvije imaju podgradinska naselja), i jedna nekropola s tumulima. Navedene tri gradine su gradinski kompleks jedne veće i značajnije organizirane rodovske zajednice. Kroz dva i pol vijeka, sve do posljednjeg velikog panonsko-delmatskog ustanka, koji je bjesnio ilirskim krajevima od 6. do 9. g.n.e , gradine su odolijevale Rimljanima.
Od prvog rimskog pohoda na Delmate 156. pr.n.e. do pomenutog ilirsko-panonskog ustanka na ovim prostorima bjesnili su brojni ratovi u kojima su starosjedioci ilirski narodi Breuci, Desitijati i Delmati neviðenom ratobornošću pružali otpor i nanosili ogromne gubitke rimskim legijama. U velikom ustanku 6.-9. g., koji je potresao rimsku državu, ilirski narodi Breuci, Desitijati i Delmati, pod vodstvom Batona Breuka i Batona Desitijata pobunili su se zbog regrutiranja Ilira za rat u Germaniji. U ustanku je sudjelovalo 800.000 ljudi, od toga 200.000 pješaka i 9000 konjanika. Svetonije, biograf Rimskog carstva, veli: “To je bio najteži rat što su ga Rimljani vodili nakon onih protiv Kartage”. U krvi i ognju ugušen je očajnički otpor ponosnih Ilira. Gradina na Teberu i Kasalov gradac dočekali su ova rimska osvajanja kao sastavni dio jedinstvenog delmatskog odbrambenog gradinskog sistema Livanjskog polja.

Nakon potpunog pokoravanja, započinje dugotrajni proces romanizacije. Tipičan primjer rimskog kultnog sinkretizma je zavjetni reljef boga Libera – Dionisa naðen na prostoru ilirsko-rimskog naselja u današnjim Vašarovinama.

Srednji vijek

Oko 621 g. Avari u svojim pohodima ruše sve na području Livanjskog polja. Poslije pobjede nad Avarima kod Carigrada 626. Slaveni se naseljavaju na prostoru rimske provincije Ilirije, odnosno njenog južnog dijela Dalmacije i sjevernijeg Panonije. Bizantijski car Konstantin Porfirogenit spominje Livno 949. godine u svom djelu “De Administrando Imperio”. Najstariji pisani dokument u kojem se spominje Livno je Povelja bosanskog kneza Mutimira od 28.IX. 892.a u kojoj se meðu potpisnicima u listi svjedoka na drugom mjestu nalazi i livanjski župan Želimir. Ovaj datum se danas bilježi kao Dan Livna.

1230. na vlast u Bosni dolazi ban Matej Ninoslav. Tokom njegove vladavine u okviru Bosne se pominju Livno, Neretva i Ustiprača. Livanjskom županijom tada je upravljao Vladislav Galešić. Kroz čitav srednji vijek Livno je imalo status župe podredjen svojim feudalnim gospodarima, bosanskim kraljevima.

Osmanska vojska ulazi u Livno 1463. godine, gdje će se učvrstiti u Livnu i na Balkanu i trajati će sve do dolaska Austro-Ugarske 1878. godine.

Osmanskim osvajanjem grad na izvoru Bistrice gubi svoju prvotnu fizionomiju. Na ruševinama naselja na Dumanu, kao i na obroncima Bašajkovca razvija se novo naselje, novog karaktera, sa karakterističnim orijentalnim obilježjima.

Bosnjacke znamenitosti

Livno je grad bogate historije, koja se usprkos razaranjima i zubu vremena još uvijek može osjetiti na ulicama ovog drevnog bosanskog grada. Trag starih vremena posebno je vidljiv u starom, orijentalnom dijelu Livna, Gornjem gradu ili Fehri, koji je kao historijsko jezgro današnjeg Livna nastao tokom 400 godina osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini. Posebno mjesto u osmanskoj arhitekturi grada, osim gradskih zidina, kula, kuća, kapija i česama, čine livanjske džamije. Rapko Orman, poznati livanjski pjesnik i prozaist za njih će reći: “…da plijene svojim izgledom, ljepotom, jednostavnošću, skladom sa prirodom i prostorom oko sebe, mjestom u mahali i džematu. Njihova veličina/visina, kao i amfiteatralan položaj grada sa brežuljcima i glavicama, učinili su da one dominiraju, da su izdaleka uočljive i da sa njihovih munara pogled (i glas) puca daleko dolje, niz polje livanjsko, prema Kamešnici, Troglavu, Goliji”. Džamije su u svojim kamenim temeljima utkale stoljeća življenja na jednom burnom i prevrtljivom prostoru na granici svjetova i carstava. Bila su ih teška vremena, ratovi, barbari i nemari. Tokom svoje bogate historije grad Livno brojao je 14 što potkupolnih, što konvencionalnih džamija “na četiri vode”, koje su postojale u različitim trenucima osmanskog perioda. Tako se na listi livanjskih džamija nalaze: Starogradska, dzamija Sinana Čauša (Džumanuša), džamija Bali-age Ljubunčica (Balaguša), Hadži Ahmeta Dukatara (Glavica) sa jedinstvenom sahat-kulom, Muhameda Spahije (Perkuša), Mustafa-paše ili Lala-paše (Beglučka), Pašina (Atlagica), Tepet, Boruša, Bušatlijina (Milošnik džamija), Zavra, Firdusova, Piragića (mesdžid) i Čurčinica.

Polovinom 17. stoljeća Evlija Čelebija bilježi u svojim putopisima 13 džamija u Livnu, a krajem 19. stoljeća Kranjčević navodi 11. Krajem 20. stoljeća bdije ih još pet, a danas su ostale samo četiri. Sve njih odlikuje jedinstvena, urbana, sakralna arhitektura, tako tipična za Bosnu i Hercegovinu, a kod livanjskih džamija i njihovo južno podneblje u blizini Mediterana, šibano vjetrovima, prženo suncem, ispirano kišom i hlaðeno kraškim kamenom. Njihovu unutrašnjost krase ili su krasili fini floralno-freskalni umjetnički motivi, nastali strpljivim filigranskim radom orijentalnih bosanskih i stranih majstora.

U gradu Livnu su podignute potkupolne džamije, jedinstvene u svojoj arhitektonskoj ljepoti u ovom dijelu Osmanskog carstva (tu se posebno izdvajaju džamije Balaguša i Glavica), gradski most na Bistrici, gradske kuće, čaršija sa dućanima, mektebi i medrese (vjerske muslimanske škole), česme, džebhana (oružarnica), a gradske su kapije i kule sastavni dio fortifikacijskog zida, koji je Livno štitio od stalnih upada hajduka iz pravca juga. Livno je uz Klis sjedište Kliškog sandžaka, o čijoj šarolikosti i ljepoti za svojih putovanja Balkanskim poluotokom svjedoči i glasoviti putopisac Evlija Čelebija. Tokom 400 godina osmanskog prisustva u Livnu nastaje nekoliko čuvenih umjetničkih ostvarenja u ovom dijelu Osmanskog carstva. Najprominentniji Livnjak tog vremena, Hadži Jusuf Livnjak, imam Beglučke džamije (sa sunčevim satom i položajem na jednom od meridijana), astronom i književnik, autor je prvog putopisa na Balkanu. Njegov je putopis jedan od najznačajnijih djela Alhamijado-književnosti, posebne vrste literarnog stvaralaštva Bošnjaka zabilježenog orijentalnim pismima.

Austro-Ugarsko doba

Odlukom Berlinskog Kongresa 1878. Austro-Ugarska preuzima vlast u Bosni i iste godine postupno počinje uvoditi svoj način upravljanja. To se u prvom redu odnosi na organizaciju sudstva i uprave gradom, a s njim u vezi i gruntovnicu i katastar, školstvo, zdravstvo i druge javne potrebe. Dio mještana Livna i okolice muslimanske i pravoslavne vjeroispovijesti buni se u početku protiv austrougarske vlasti. Pokretači kulturnih zbivanja u Livnu su bili domaći ljudi, ali su dirigenti i režiseri uglavnom bili stranci.

Na sastanku muslimanskih prvaka održanom 3. decembra 1906. godine osnovana je Muslimanska narodna organizacija (MNO) Na istom sastanku izabran je egzekutivni (izvršni) odbor MNO sa stalnim sjedištem u Budimpešti. Prvi predsjednik egzekutivnog odbora bio je Ali-beg Firdus, zemljoposjednik iz Livna. Egzekutivni odbor prerastao je u predstavnika bošnjačkog naroda, a njegovi članovi bili su glavni pregovarači u vezi sa borbom muslimana za vakufsko-mearifsku (prosvjetnu) autonomiju. Članovi MNO nazivani su egzekutivci. (M. Imamović, Istorija Bošnjaka)

Doba Jugoslavija

Propašću Dvojne monarhije i nastankom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, (od 1929. Kraljevina Jugoslavija) orijentalizaciju i okcidentalizaciju zamjenjuje pojačana kulturna i politička dominacija Srba. Stranačka aktivnost u gradu je veoma intenzivna, i u Livnu postoje ogranci mahom svih važnijih političkih stranaka, koje su tada djelovale u Kraljevini Jugoslaviji.

Kulturni život u gradu je raznolik i intenzivan, i odvija se u sklopu nacionalnih društava Bošnjaka, Hrvata, i Srba. 1896. formirano je i Hrvatsko glazbeno i pjevačko društvo “Dinara”, u sklopu kojeg obitelj Džaja utire put značajnoj i vrijednoj glazbenoj tradiciji u Livnu. Kroničari bilježe da se u bošnjačkim kulturnim društvima Sloga 1918. i Merhamet 1929. s posebnom brigom njegovala drama, folklor i sevdalinka, srpsko društvo Jovan Sundečić 1907. imalo je mješoviti zbor i tamburaški orkestar.

Nakon sloma parlamentarne demokracije i zavoðenja kraljevske diktature 1939. te umorstva Mehmeda Spahe u Beogradu došlo je do novih administrativno-političkih preinaka. Jugoslavija je podijeljena u devet banovina, a Livno je pripalo Primorskoj banovini sa sjedištem u Splitu. Ugovorom Cvetković-Maček dolazi do osnivanja Banovine Hrvatske 1939., pod koju kratkotrajno potpada i Livno.

Dolazak Drugog svjetskog rata ipak Livno dočekuje kao dio Bosne, koju ubrzo okupira Pavelićevska NDH. Na širem prostoru Livna ne vode se neke značajnije borbe, niti ofenzive, izuzimajući bombardiranje Saveznika na katolički blagdan Duhova 1944. Na obroncima Cincara i Šatora nalaze se partizanske brigade, a partizanske učiteljice rade i na prvom bukvaru na slobodnom teritoriju Jugoslavije. U okolici Livna mladi je partizanski poeta Ivan Goran Kovačić dovršio svoju poemu Jama, svojevrsan krik protiv svireposti rata. 10. oktobra 1944. grad je konačno dio velike slobodne teritorije, koja se prostire većim dijelom tadašnje Evrope. Ovaj se datum u Livnu dugi niz godina obilježavao kao Dan osloboðenja, a njegovo je ime nosila i druga osnovna škola u gradu.

Po završetku rata dolazi do osnivanja Kulturno-umjetničkog društva “Radnik” 1947. godine, koje zamjenjuje dotadašnja nacionalna kulturno-umjetnička društva u gradu. Osamdesetih se godina u Livnu redovito svakoga maja organizirao i “Livanjski kulturni mozaik”, svojevrsni kulturni festival, na kom su predstavljane godišnje kulturne aktivnosti KUD-a “Radnik” i sekcija livanjskih osnovnih škola. U sklopu iste manifestacije promovirano je i nekoliko brojeva uglednog časopisa iz kulture “Tragovi”, koje je Livnu osiguravalo važno mjesto na mapi kulturnih zbivanja u zemlji.
Usprkos poboljšavanju ekonomskih uvjeta u odnosu na vrijeme izmeðu dva svjetska rata, stanovništvo se mahom seoskih područja i dalje iseljava trbuhom za kruhom.

Nezavisnot Bosne-Hercegovine

Agresija na Bosnu i Hercegovinu ne zaobilazi ni Livno, gdje službeno počinje početkom proljeća 1992 napadom srpskih vojnih formacija iz pravca donjeg Livanjskog polja. U to vrijeme u gradu se formiraju prve postrojbe Armije Republike Bosne i Hercegovcine, Patriotske Lige i HOS-a, koje brane grad od srpskih napada. Nakon Daytonskog mirovnog sporazuma Livno je jedno od središta Livanjskog kantona, koje je u sastavu Federacije Bosne i Hercegovine

Pored

– Ali bega Firdusa, znamenitog livanjskog bega i osnivaca prve politicke organizacije Bosnjaka 1906 pod Austrijom, izdvajaju se:

– Hasan Kikic

– Bisera Alikadić: U književnosti jugoistočne Evrope Bisera Alikadić se javlja tokom sedamdesetih godina. Njen književni izraz zasniva se na konceptima moderne poezije i nije u klasičnoj bosanskoj književnoj tradiciji. Stih je uglavnom slobodan, a rima gotovo nezastupljena, tek u svrhu podešavanja cjelokupne melodije pjesme. Teme o kojima Bisera Alikadić najčešće piše su žena i samoća u velikom gradu. Njena poezija obiluje posebnim urbanim ugoðajem, u kojima se skriva i odreðena kriza identiteta modernog društva kod nas s kraja sedamdesetih godina.Aktivan je član Društva pisaca Bosne i Hercegovine.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.