Uz godišnjicu smrti Akademika Smaila Balića

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Bio jedan od najstarijih i najznačajnijih bošnjačkih intelektualaca u emigraciji u kojoj je radio djelovao 60 godina. Autor sa oko 30 knjiga i oko 350 naučnih i stručnih radova. Osnivač i urednik časopisa i bošnjačkih institucija. Govorio je i pisao na šest jezika Rahmetli akademik, prof. dr. Smail Balić, roðen je 20 augusta 1920. godine u Mostaru, gdje je završio osnovno obrazovanje, a Gazihusrevbegovu medresu u Sarajevu. Studije je započeo u Zagrebu, koje je početkom Drugog svjetskog rata nastavio u Beču, gdje je diplomirao i doktorirao i ostao da živi i radi sve do penzije i prelaska na ahiret 14. marta 2002. gdje je i sahranjen. Najveći dio radnog vijeka je proveo kao nadsavjetnik Austrijske nacionalne biblioteke u svojstvu stručnog referenta za orijentalne jezike. Bio je predavač na dvije visoke bečke škole: Hochschule für Welthandel (Visoka škola za svjetsku trgovinu) i Hochschule für öffentliche Lehranstalt für orientalische Sprache (Visoka-javna-društvena škola za orijentalne jezike). Takoðer je bio dopisni član Kraljevske akademije za istraživanje islamske civilizacije (Amman) i redovni član Njemačkog orijentalnog društva, kuratorijuma Austrijskog društva za Orijent Hammer-Purgstall i Društva austrijskih književnika. Aktivno je sudjelovao u okviru Frankfurtskog instituta za povijest arapsko-islamskih nauka. Bio je predavač na mnogim univerzitetima i naučnim ustanovama širom svijeta i član mnogih značajnih naučnih institucija u više zemalja, te dobitnik mnogih priznanja i nagrada, kao što je Austrijski orden za nauku i umjetnost 1. klase.
Akademika Smail Balić je bio jedan od najznacajnijih, najistaknutijih i najstarijih bošnjačkih intelektualaca koji je čitav svoj aktivni intelektusalni radni vijek proveo, stvarao i djelovao u emigraciji. Objavio je oko 30-tak knjiga od kojih se posebno isticu knjige: Kultura Bošnjaka (I izdanje, Beč 1973. i II izdanje, Tuzla 1994.), Ruf vom Minaret (Zov sa minareta, III izdanje, Hamburg 1984.), Das unbekannte Bosnien (Nepoznata Bosna, Köln, Weimer, Wien 1992.), Der Islam im Spannungsfeld von Tradition und heutiger Zeit (Islam u napetom polju od tradicije i današnjeg vremena, Würzburg, Altenberge 1993). Njegova zadnja knjiga, Islam für Europa (Islam za Europu), je izašla 2001. godine u Njemačkoj u kojoj je rahmetli Balić na neki način zaokružio svoje istraživanje i proučavanje načina i mogućnosti rada, življenja, razvoja i prosperiteta muslimana u Europi, odnosno na Zapadu. U navedenoj knjizi akademik Balić je sažeo svoja istraživanja i poglede na mjesto, ulogu, značaj u budućnost islama i muslimana u Europi i na Zapadu općenito, iznoseći svoje mišljenje i prijedloge za rješavanje najvažnijih pitanja i nesporazuma izmeðu Islama i Zapada, odnosno, prije svega, izmeðu nosilaca izokrenutog i u političke svrhe zloupotrebljenog islama i standarda života i djelovanja koji važe na Zapadu, te posljedica i reprekusija koje takve manipulacije sa islamom ima na odnose zapadnog društva prema muslimanima. Kao da je znao da će mu biti posljednja knjiga, te u kontekstu zaoštravanja muslimanskog pitanja u Europi u njoj je ponudio moguće odgovore na mnoga aktuelna pitanja, kako muslimana na Zapadu, tako i društava i sistema u kojima žive, koristeći se, uz vlastito životno iskustvo kao muslimanski intelektualac, naučnik i stvaralac i dosadašnjim naučnim, vjerskim, političkim, tehničko-tehnološkim, ekonomskim i drugim dostignućima Zapada. Zaista je velika šteta i sramota što ni jedna islamska, bošnjačka niti državna institucija, pored tolikih sumnjivih knjiga raznih islamskih sekti i pokreta, koje samo dodatno razvlače pamet ovom jadnom i izbezumljenom bošnjačkom narodu još uvijek nije pokazala interes za objavljivanje ove značajne Balićeve knjige na bosanski jezik. Iz naziva nekih poglavlja i podnaslova ove knjige, može se zaključiti o kojim temama i aktuelnim pitanjima i problemima muslimana u Evropi autor u njoj raspravlja, kao naprimjer: Islamsko kontra europskom, Živjeti sa islamom u Europi, Islam i demokratija, Može li islam u sekularističkom svijetu egzistirati? Sekularno društvo kao izazov i šansa, Šta čini identitet jednog muslimana u zapadnom svijetu? Shvaćanje šerijata u pluralističkom društvu, Religija i politika u islamu, Jednakopravnost žene, O mahrami (pokrivaču glave kod žena) ne stoji ništa u Kur’anu, Islamizam znači nestabilnost i nesigurnost, Islam u europskim školama, Bosna: Islam, paradigma europskog islama Kur’an poruka za današnje ljude i tako dalje.
Od knjiga na bosanskom jeziku do sada su prevedene i izdate tri i to: Kultura Bošnjaka koju je 1994. godine izašla u izdanju Izdavačke kuće Hamidović iz Tuzle, Bosna u Egzilu, koja je 1995. godine izašla u izdanju Kulturnog društva Bosnjaka “Preporod” iz Zagreba, te Zaboravljeni islam, koju je izdalo Društvo bosanskih akademičara u Beču 2000. godine.

Osnivač i urednik naučnih časopisa

Pored velikog broja objavljenih knjiga, prof. Balić je objavljivao u najpoznatijim časopisima u svijetu iz oblasti svoje struke, a sam je pored časopisa “Bosanski pogledi”, koji je osnovao Adil Zulfikarpašić, a koji su on i Balić zajedno ureðivali bio osnivačem i urednikom dva druga časopisa na njemačkom jeziku: «Der gerade Weg» (Pravi put), koji je izlazio od 1975. do 1981. godine, kada je umjesto ovoga pokrenuo i ureðivao časopis: «Islam und der Westen» (Islam i Zapad), kao nezavisni tromjesečni časopis europskih muslimana, ureðivan i pisan na njemačkom, arapskom, engleskom, francuskom, bosanskom, turskom i albanskom jeziku u kojem su svoje radove objavljivali najpoznatiji islamski i drugi svjetski učenjaci. Ova dva časopisa i njihov urednik Balić su dali ogroman doprinos u boljem razumijevanju islama i drugih religija, posebno islama i kršćanstva, te zbližavanju islama i muslimana sa Zapadnom civilizacijom. Osim toga, bio je osnivač i dugogodišnji predsjednik Muslimanske socijalne službe u Beču, kao i prvog bošnjačkog džemata 1973. godine koji je kao takav uz onaj u Čikagu najstariji džemat u dijaspori. Jedino, kao i mnogi drugi zaslužni Bošnjaci, od svoje države Bosne i svojih Bošnjaka za koje je toliko brinuo i učinio, još ništa nije dobio, pa čak ni jednu prevedenu knjigu, “Kulture Bošnjaka”, koja je prvi put štampana 1973. godine u Beču, a na naš jezik je prevedena izašla u privatnoj knjižari Hamidović u Tuzli, a Bonn 1995: Akademik Balić, dr. Alija Pirić… trebao je po zaslugama već naziv ulice u Sarajevu dobiti. Zašto je to tako, Bošnjacima neko mjerodavan, mora dati odgovor. Još čudnije zvuči, ako se zna da su za vrijeme bivše Jugoslavije mnogi Bošnjaci su imali neprilika sa tajnom policijom ako bi se saznalo da posjeduje njegovu već spomenutu poznatu knjigu, «Kulturu Bošnjaka», objavljenu još daleke 1973. godine, a neki su i u zatvoru zbog nje zaglavili. O njemu se u tom vremenu u intelektualnim muslimanskim krugovima šaptalo, ali kada je došlo vrijeme, poslije pada komunizma, da ga se i njegovo ogromno znanje, naučno i stručno iskustvo iskoristi, od toga ne bi ništa. Niko se nije sjetio da ga pozove na Sarajevski univerzitet, da bar honorarno predaje na postdiplomskim studijama orijentalistike, islamske filozofije, islamistike, arabistike, turkologije, odnos islama i muslimana prema Zapad i obratno, pa čak ni na Fakultet islamskih nauka, gdje mu je prije svega bilo mjesto, ne samo da predaje studentima, već postdiplomcima i vodi buduće magistrante i doktorante. Siguran sam, da će veoma brzo doći vrijeme kada će se na njemu braniti magistarske i doktorske teze kod nas i u svijetu, a vjerovatno, prije u svijetu.
Iako u poodmaklim godinama, zadnjih desetak godina u periodu genocida, golgote i egzodusa Bošnjaka bio je izuzetno aktivan i rado viðen gost na mnogim bošnjačkim i bosanskohercegovačkim tribinama i seminarima u inostranstvu, kao i na najznačajnijim naučnim i stručnim skupovima širom svijeta, gdje je predstavljao Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu i njenu bogatu kulturu i tradiciju na najbolji mogući način. Govorio je i pisao na šest stranih jezika: Pored njemačkog i bosanskog, na engleskom, arapskom, turskom i perzijskom, što je rijetkost u svijetu, a kamoli, a o nama da i ne govorimo.
Posmatrajući i tumačeći Kur’an, kao glavni izvor islama i islamskog vjerovanja dinamički u prostoru i vremenu, i uvažavajući savremena naučno-tehnološka dostignuća Zapadne civilizacije, koja, po njemu: «Ni u kom slučaju nisu u sukobu sa Kur’nom, pa prema tome ni sa islamom, naprotiv, ona su potvrda kur’anskog Božanskg porijekla, koji je mnoga današnja naučna dostignuća spomenuo prije nego što ih je nauka otkrila i dokazala, i zbog toga Kur’an od svih stvari čovjeku na prvo mjesto stavlja kao obavezu sticanje znanja, samo je potrebno znati i umijeti, Kur’an tumačiti, ističe autor, koji nije dat za jedno geografsko područje, niti jednom narodu, već cijelom čovječanstvu, gdje vladaju različiti uslovi življenja i djelovanja».

Politički islam najveći problem i nesporazum meðu muslimanima

Problem se svodi, prema autoru na to da se danas islam zloupotrebljava prije svega u političe svrhe, pa je po njemu takozvani politički islam najveći problem nesporazuma meðu muslimanima. Jer, danas, zbog ne postojanja pluralističkog i demokratskog društva u većini islamskih zemalja, u nekim je čak pluralističko političko djelovanje zabranjeno, pa islam doðe kao poligon za ispoljavanje raznih političkih opcija, jer je jedino na tom polju dozvoljeno različito mišljenje i sektašenje, što razni vjerski i politički demagozi koriste za izborne glasove nepismenih i neosvješćenih narodnih masa obilatno koriste u osvajanju vlasti.
Tako on već u uvodu svoje posljednje knjige o tome kaže: “Kao neka nova vrsta poslanika se uzimaju politički motivirani interpretatori islama novog formata kao Abu’l-A’la Mawdudi (prem. 1979), Ali Šariati (prem.1977) i Hasan Turabi, generalni sekretar u Sudanu djelujuće “Islamske Narodne Konferencije”. Sve tri pomenute osobe uopće nisu teolozi, već dolaze iz neteoloških oblasti: žurnalistike, sociologije i političkih nauka. Politički islam sve više zauzima ulogu bivših “Harigita”, davne religiozno-političke sekte, koju karekterišu rigorozni oblici “borbe za boga”, koja se takoðer koristila terorom. Njena najprominentnija žrtva je bio halifa hazreti Alija (656-661). U svjetskoj javnosti se propovjedači i sljedbenici političkog islama nazivaju fundamentalistima. Oni sami sebe smatraju islamistima (islamijjun), a nekada se takoðer nazivaju i “usulijjun”, to jest oni koji se orijentišu prema osnovama i temeljima. Bitno za njihovo religiozno i socijalno ponašanje je, da se oni služe životnim modelima islama iz prvog doba i pokušavaju taj model sprovesti u praksu kao jedini dokaz pobožnosti. Pri tome se ponašaju eklektički: Preuzeće se sve ono, što se može upotrijebiti za izgradnju religiozno nadahnute političke ideologije. Za njih je
Naslovnica časopisa Beharislam religija i teorija o državi jedno. Islam je patent za riješavanje svih mogućih životnih i svjetskih problema (al-islam ka-kull). U kriznim situacijama se koriste nasiljem, pri čemu i nedužni ljudi postaju žrtve. Oni najfanatičniji meðu njima optužuju ostale grupe vjernika spog neodgovarajućeg vjerovanja i propasti religije. Njihovi zaštitni znakovi su nasilje i sistem ekskomuniciranja (takfir). Svjetska predstava islama u takvim teorijama čini štetu samom islamu i stvara svijetu velike teškoće. Nikad u historiji islama nije bilo meðu muslimanima toliko nesloge kao danas».

Uvažen autor, istraživač i stručnjak

Da je rahmetli Balić kompetentna osoba da govori i odgovara na ovakva i slična pitanja o mjestu i ulozi islama danas u svijetu, naročito na Zapadu govore stavovi i mišljenja najeminentnijih zapadnih autora kao što su pisci Predgovora ove knjige dr. Michael Dippelreiter i dr. Bernhard Stillfried, koji su pored ostalog napisali: “Ne postoji bolja osoba od autora, koji više od 60 godina živi u Austriji, da razjasni ove nesporazume», a po mišljenju Fuada Kandlia: (profesora na Univerzitetu u Karlsruheu) «Smail Balić je predstavnik svjetski otvorenog islama». Austrijski kardinal König, koji je još 1964. na Al-Azhar-Univerzitetu u Kairu govoreći na jednom važnom predavanju o monoteizmu za profesora Balića rekao: “Dr. Smail Balić se može nazvati evropskom dimenzijom južno-evropskog autohtonog islama. Ja već dugo zastupam mišljenje da su muslimani u Bosni vrijedan most izmeðu islama, prije svega arapskog područja, i kršćanske orijentacije Zapadne Evrope.”
Koliko je akademik Balić bio uvažavan i cijenjen kod naučnika i stručnjaka na Zapadu kovori i podatak da su mu oni 1998. godine u povodu 60 godina stvaralačkog rada posvetili knjigu. “Blück in Zukunft” (Pogledu budućnost), sa kompletnom bibliografijom od 1938-1998. godine, od nekih 350 jedinica, što predstavlja rijedak slučaj na Zapadu da se jednom autori za života tako nešto priredi. Mnogi Balića danas zaobilaze zbog njegove kritike političkog islama i zloupotrebe islama u sve i svašta, te zbog njegovih, kažu liberalnih stavova o životu i načinima prilagoðavanja muslimana radu i djelovanju na Zapadu, posebno o uskom i zastarjelom shvatanju muslimanskog identiteta koji se svodi na folklor, nošnju i opšti vanjski izgled, gdje odijevanje muslimanskih žena na Zapadu dobija poseban značaj, koji često znači: «biti ili ne biti». Pitanje identiteta se kod muslimana posmatra statično, premda se zna da je sve podložno vremenu i promjenama, pa i identitet. Odjeća u modernom svijetu nije i ne može biti identitret naroda i vjere. Zna se da je identitet muslimana “Kelime i šehadet”.
Iz nativa nekih poglavlja i podnaslova ove knjige, može se zaključiti o kojim temama i aktuelnim pitanjima i problemima muslimana u Evropi autor u njoj raspravlja, kao naprimjer. Islamsko kontra europskom, Živjeti sa islamom u Europi, Islam i demokratija, Može li islam u sekularističkom svijetu egzistirati? Sekularno društvo kao izazov i šansa, Šta čini identitet jednog muslimana u zapadnom svijetu? Shvaćanje šerijata u pluralističkom društvu, Religija i politika u islamu, Jednakopravnost žene, O mahrami (pokrivaču glave kod žena) ne stoji ništa u Kur’anu, Islamizam znači nestabilnost i nesigurnost, Islam u europskim školama, Bosna: Islam, paradigma europskog islama Kur’an poruka za današnje ljude,

Šta je danas identitet nacija i religija

Sigurno je, da Balićevo objašnjenje mnogih pitanja i problema o islamu i muslimanima danas, prije svega u Evropi u kojoj je on živio i intelektualno djelovao gotovo 60 godina, ne zadovoljava mnoge tumače i misionare islama, prije svega one konzervativnije, iako se zna da je rahmetli Balić za sve te godina provedene na Zapadu, gdje je studirao orijentalne jezike i doktorirao iz područja islamske filozofije najbolje mogao snimiti i osjetiti sve vidove, načine i mogućnosti življenja i opstanka islama i muslimana na Zapadu. On je kao aktivan istraživač, novinar, publicista, prevodilac i naučnik i predavač na mnogim univerzitetima u svijetu, koji je govorio i pisao na šest stranih jezika bio u prilici da dobro ocijeni šta muslimani trebaju činiti i kako se ponašati da bi opstali, sačuvali i razvijali svoj islamski i nacionalni identitet. Na više mjesta u ovoj knjizi, profesor Balić govori da nije islamski identitet u nekakvoj nošnji i folklornom vanjskom izgledu, već je to bio i ostao kelime-i-šehadet, na šta se danas, u organizaciji, prije svega konzervativnih grupacija pod utjecajem raznih sekti u islamu kao što su vehabije i slično u najvećoj mjeri svodi identitet muslimana na Zapadu, jer ne postoji propisana islamska nošnja, koja uglavnom predstavlja nečiju kulturni i folklornu tradiciju. Nažalost, kod mnogih muslimana na Zapadu upravo je nošnja i vanjski izgled, brada i slično jedino čime se mogu dičiti i na sebe skrenuti pažnju da su muslimani, jer drugih istinskih u praksi dokazanih kvaliteta u većini slučajeva nemaju, pa se tako moraju na neki drugi način isticati. O pitanju islamskog identiteta muslimana u zapadnom svijetu, dr Balić, prije više od dvadeset godina, u jednom drugom tekstu kaže: “Musliman, koji danas živi na Zapadu, ne izlaže se zbog svoje vjerske pripadnosti nikakvoj opasnosti. Sasvim suprotno: on ima ovdje u odreðenim područjima djelovanja mnogo bolje mogućnosti nego u zemljama gdje je islam domaća vjera. On se može, naprimjer, poslužiti slobodom govora i štampe. Niko ga ne sprječava u obavljanju vjerskih dužnosti. Mogao bi na Zapadu izgraditi mrežu djelotvornih zavoda ili organizacija poput muslimanskog ‘Caritasa’, a da ga vlast u tome ne sprječava. Takve akcije nisu moguće ni u Alabniji, ni u Turskoj, (stanje 1982. god.) niti još u ponekim muslimanskim zemljama. Šta sprječava neprekidno trajanje islamske svojstvenosti danas na Zapadu? Dva čimbenika, unutrašnji i vanjski, ugrožavaju islamski identitet kako se vremenom stvorio. Unutrašnju opasnost čini nezadovoljavajuće, uvjetima nove okoline neprimjereno vjersko razumijevanje. Pod pojmom islama podrazumijevaju se zastarjeli načini mišljenja i nadgradnje, koji uopće ne spadaju u bitnu srčiku nauke, nego su samo dijalovi starog orijentalnog kulturnog naslijeða. Islam narodnih masa ima čisto folklorno (narodno) lice. Novovremeni propovjednici islama stavili su sebi, čini se, zadatak da svaki utjecaj Zapada odstrane iz islamskog svijeta. Pritom nisu svjesni činjenice, da je u prvom stoljeću islamske povijesti kršćanstvo, svakako glavni nosilac zapadnog načina mišljenja, utjecalo na oblikovanje islamskog identiteta. Neizbrisive tragove na izvjestan tip islamske pobožnosti ostavilo je sirijsko monaško kršćanstvo. (Jedan takav utjecaj je naročito u držanju prema ženi). Utjecaji židovstva su dovoljno poznati. teologija ih navodi pod imenom»

Naslovnica Balićeve knjige Postavlja se pitanja, šta je danas identitet naroda i pripadnika pojedinih religija. Bio sam očevidac masovnijeg odlaska Jevreja u njemačkoj subotom u sinagogu, kada su gotovo svi do jednog tek na ulazu u sinagogo vadili iz džepa jevrejsku kapicu i stavljali je na glavu, dok su se ulicom kretali bez nje. U ovim turbulentnim vremenima na Zapadu danas, kakao je krenulo sa muslimanima, zbog čega su i oni sami krivi za takvo stanje, može se očekivati da bi mahrama na glavama mladih muslimanskih djevojaka, studentica u budućnosti mogla biti “žuta traka”, kao znak prepoznavanja nekoga koga treba napastovati, ismijavati i slično. Danas identiteti, posebno naroda na Zapadu nisu samo oni identiteti iz njihove prošlosti, već prije svega identiteti nečega što predstavlja njihovu moć i prestiž u tržišnom i naučno-tenološkom pogledu. Tako naprimjer, identitet današnjeg Japanca, sigurno ne predstavlja šogunska nošnja iz prošlosti, ili Amerikanca i Njemcima naprimjer, koje svi danas znamo po Tojoti, Soniju, Folkswagenu, Mercedesu, Simensu, Avaksu, Tornadu IBM-mom, modernim mobitelima i elektronikom, te drugim poznatim tvrtkama, zasnovanim na modernoj nauci, tehnologiji i menadžmentu pomoću kojih vladaju svijetom. Njemci su se naprimjer odrekli svoga pisma gotice, kakao bi bili konkurentni svijetu u kojem vlada latinica ili u najnovije vrijeme svoga najjačeg oružja novčanice «D Marke», radi istih ciljeva, dok su se Arapi naprimjer odrekli brojeva koje su oni sami izmislili, a uzeli indijske, koje čitav svijet koristi, osim njih. Stavljanje identiteta danas u prvi plan, u odnosu na druge, ima smisla ukoliko on pomaže razvoju, prosperitetu i imidžu jedne nacije, koji predstavlja nadmoć nad drugima u takmičenju na svjetskom nivou, što će druge privući, a ne iritirati ih. U protivnom treba ga ostaviti za internu upotrebu, a na svjetsku utakmicu ići sa onim što je konpatibilno, mjerljivo i što donosi uspjeh. Kada muslimani, posebno Arapi, budu u stanju da se sa Zapadom takmiče i pobijeðuju ih na tržištu znanja i proizvodnje i budu imali svoje prepoznatljive robe koje će Zapad kupovati, osim jeftine nafte kao prirodnog bogastva, tada će imati čime da se diče. Do tada ostaju im plemenski običaji iz prošlosti, koje oni, jer nemaju šta drugo prestaviti svijetu, predstavljaju kao islamske i sa njima ratuju i prijete naprednom Zapadu. O tome i o takvim pitanjima i izazovima današnjice je govorio i pisao rahmetli profesor Balić u ovojim tekstovima i knjigama, prije svega, sa stanovišta prilagoðavanja i adaptacije muslimana, u sredinama, kao što je Zapad, gdje muslimani ubuduće bez odgovora na te izazove i životna pitanja ne mogu uspješno živjeti, razvijati se, niti opstati.

Sarajevo, 13 marta, 2006. god.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije.

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.