Nah general

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Bošnjaci su jedini narod u povijesti koji poslije svog nacionalnog pokreta i svoje nacionalne borbe za narod i državu nemaju svojih nacionalnih heroja. Jedan od takvih je rahmetli general Mehmed Alagić koji je za svoje velike vojne pobjede i za povratak prvih organiziranih masovnih kolona izbjeglica u svoj rodni kraj od Bošnjaka zaradio kaznu zatvora, poniženja i na kraju smrt.Sa rahmetli generalom Mehmedom Alagićem sam se upoznao prvi put kao vojnik, novembra 1976. godine u Somboru. Bio je kapetan prve klase i komandant garnizona oklopnih jedinica u ovome gradu, a ja regrut u poznatom regrutnom centru Avijacije bivše JNA. Bliži rođak moje supruge Mustafa Purić je u Somboru živio sa svojom porodicom i službovao na željeznici, bili su kućni prijatelji rahmetli generala i njegove supruge Ziske. Tako sam se i ja upoznao sa “našim prvim budućim generalom”, kako mi je nekoliko puta isticao svoje proročanstvo Mustafa Purić, kojem su vojničke vrline i opčinjenost Alagićeva vojničkim pozivom upali u oči, čije se uvjerljivo predviđanje da će on postati general i to baš “naš”, to jest, prvi i pravi naš muslimanski (bošnjački) general, obistinilo. Za ta tri mjeseca obuke, u slobodnom vremenu sam imao čast često družiti se sa njim i u više navrata biti njegov gost i njegove supruge Ziske u njihovom domu, kao što su i oni bili nekoliko puta gosti mojoj porodici u Sarajevu, a kasnije, posebno, čini mi se, kada je rahmetli general polagao za majora, odsjeo je kod nas u dva navrata po desetak dana. Moram istaći da sam zaslugom generala Alagića, nakon obuke u Somboru dobio prekomandu u Rajlovac. To je sredio preko svojih kolega oficira, što je bilo čudno starješinama u Rajlovcu, pa sam se tu, u vojsci, osjećao kao kod kuće. Dugo vremena se nismo viđali, da bismo se skoro dvadeset godina poslije, tačnije 23. novembra 1995. godine, ponovo sreli u gradu Hammu u Njemačkoj, kada je u njegovu čast organiziran skup kojem je prisustvovao veliki broj građana BiH, posebno njegovih Krajišnika. Prije toga sam kao novinar pratio aktivnosti Krajišnika na pomoći BiH i 7. korpusu, o čemu sam objavio više tekstova u listovima koji su u to doba izlazili u dijaspori, kao što su Nova Bosna i Euro Bosna.

Među Krajišnicima u dijaspori

Ovom prilikom želim ukratko iznijeti sjećanja i utiske na taj susret sa generalom Alagićem. Poslije pozdravnog govora voditelja programa Midhata Dedića, riječ je uzeo Osman Hasanbegović, koordinator svih akcija Krajišnika za pomoć Armiji BiH i 7. korpusu, koji je prije svega govorio o finansijskoj pomoći za 1994. i ’95 godinu, koja je iznosila milione DM, te na stotine šlepera hrane, obuće, automobila, kamiona i autobusa, sanitetskog materijala i drugog, navodeći i pojedince koji su najviše donirali i uplatili sredstava do tada Gospodin Hasanbegović je još istakao veliku aktivnost izbjeglica, koji pored pomaganja svojih familija, rodbine i prijatelja i kod ovih sredstva učestvuju sa 70%, sa u aktivnostima na prikupljanju pomoći Bosni i Hercegovini i 7. Korpusu Armije BiH sa 95%.

General koji je oslobađao Bosnu a kojeg je za uzvrat izdala bošnjačka elitaPoslije toga riječ je uzeo general Mehmed Alagić, koji istakao da je on ovdje u posjeti svojoj majci koja je iz Sanskog Mosta izbjegla u Njemačku kao i drugi Bošnjaci iz cijele BiH, te da koristi priliku da se na ovom skupu zahvali svima na ogromnoj pomoći koju su poslali, ističući da je to logistički korpus za oslobođenje naše države. Naglasio je da sada glavne aktivnosti treba skoncentrisati na povratak, posebno žena i djece. «Kolone povratka trebaju biti duge od pet do deset hiljada ljudi, a na čelu im treba biti bh. amabasador, jer mi tamo moramo na silu, pošto je cilj da se mi raselimo, pa je to sada i ubuduće vaša ratna zadaća. Morate biti jedinstveni, a ne razjedinjeni, što samo ide u prilog našem neprijatelju, koji još nije pobijeđen. Treba nam mobilizacija pameti i iskustva u izgradnji zemlje. Zasada je vojska naša najjača i najorganizovanija snaga, koja ide za pet kopalja ispred ostalih institucija u sistemu vlasti i države. Vojska treba svima da bude primjer, pa i vama ovdje u dijaspori. Naš narod se mora nacionalno, vjerski, kulturno, politički i državotvorno osvještavati uz primjer i puno poštovanje naših boraca. Naš narod još uvijek ne zna dovoljno šta je vjera, šta država, a šta nacija, i na tome treba raditi s našim narodom, što je glavni zadatak naše inteligencije.»
Druženja sa rahmetli generalom su potrajala do kasno u noć, kada je u jednom momentu kroz jedan neposredni razgovor nastao poduži intervju koji će biti objavljen u knjizi ovog autora «Istaknuti Bošnjaci u dijaspori». Poslije rata sam se ponovo sreo sa rahmetli generalom u Sanskom Mostu, nekoliko dana prije njegovog hapšenja i odlaska u Hag, kada smo sa zajedničkim prijateljem Ismetom Hamulićem bili na večeri i proveli jedno nezaboravno veče u razgovoru o mnogim pitanjima iz tadašnje i nedavne prošlosti. Osjetio sam da pred sobom imam skrahanog ratnog heroja iz prošlog rata, poniženog i izdanog od svih, koji je imao mnogo toga reći o onome što ga je opterećivalo, nekome u koga ima povjerenja. Nisam vjerovao dotad da tako može izgledati hrabri i čestiti Krajišnik, pa sam se onda sjetio rahmetli Hamdije Pozderca, kada je, dolazeći direktno iz bolnice na onu čuvenu egzekutivnu sjednicu, u sali sjedio sam u prvom redu, a nekoliko redova, iza njega veliki broj njegovih dojučerašnjih prijatelja i političara, od kojih je bar pola tu sjedilo njegovim zaslugama, a neke je i iz opanaka izvukao. Istu sudbinu su doživjeli Hamdija Pozderac i Mehmed Alagić od ljudi iz svoga naroda. A onda još veće iznenađenje i šok za mene, u jednom momentu general se interesira mogu li mu pomoći kako bi se sastao sa gospodinom Harisom Silajdžićem. Ostao sam bez riječi. Ipak govorim da ću pokušati, istovremeno i razmišljam, šta je to s nama i našim odnosom prema našim velikanima?! A drugi dan po dolasku u Sarajevo, u svim sredstvima informisanja je vijest da je generala Alagića na ponižavajući način uhapsila bošnjačka policija i da je prebačen u Sarajevski zatvor, odakle će ubrzo otići u Hag.
Na slici sa generalom Alagićem: Mustafa Santa, njegov najbliži saradnik iz vremena i poslije rata u BiH, a druga dvojica su: Behlil Mešić i Hasib Šahović iz Njemačke, koji su bili među prvim saradnicima i logističarima rahmetli generala i 7. Korpusa Armije RBiH u dijaspori, posebno u Njemačkoj. Ovaj snimak je napravljen prilikom prve posjete rahmetli generala njegovim Bošnjacima, a posebno njegovim Krajišnicima u Njemačkoj novembra 1995. godine.
(Photo arhiva: Alaga Dervišević i Bošnjaci.net)
Nisam mogao vjerovati u ono što sam prije koji dan od njega čuo i o tome sam razmišljao dok sam se vraćao u Sarajevo, a onda sam se sjetio svih nepravdi i poniženja koje su Bošnjaci nanijeli generalu Alagiću, počev od lokalnih vođa SDA. Sjetio sam se i Asima Kambera, za kojeg sam se lično uvjerio u dijaspori koliko je, u to vrijeme kao logističar 7. korpusa iz Zagreba, vodio računa o liku i djelu rahmetli generala i kada je na jednom skupu logističara 7. korpusa, u novembru 1994. godine upravo u gradu Hamu, zaprijetio listu Ljiljan i njegovim novinarima da će kod Bošnjaka, a posebno kod Krajišnika, pokrenuti bojkot ovoga lista zbog članka u kojem je na neprimjeren i ponižavajući način pisano o generalu Alagiću. Napadi na generala Alagića se sigurno nisu mogli niti smjeli činiti bez podrške određenih SDA-ovih krugova u Sarajevu. Iste i slične reakcije i bljuvotine prema njemu su činili i pojedinci iz Islamske zajednice, ističući “kako klanja bez abdesta” i slične gluposti.

Sudbina bošnjačkih velikana

Postavlja se pitanje, zašto se ovakve stvari dešavaju bošnjačkim velikanima unutar njihovog naroda? Prema mišljenju mjerodavnih, kada je general Alagić u pitanju, njegovo vojničko kruto shvatanje politike i političkog odlučivanja, kao da se kod Bošnjaka i muslimana uopće, a posebno neposredno poslije ratnog haosa, može drukčije uspostaviti rad i red u državi, njegove izjave da su mudžahedini samo formalno bili nisu bili u okviru 7. Korpusa, a da su komandne i druge naredbe dobivali iz drugih izvora, te iskazane želje da eventualno bude kandidat za guvernera Unsko-sanskog kantona, su glavni razlozi da se ide na njegov politički odstrjel, uz naglasak na njegove navodne kriminalne radnje, jer tako ga je bilo najlakše diskeditirati i poniziti, trpanjem u zatvor kao najokorjelijeg kriminalca. Svima je poznato, da su autoritetom i zaslugom rahmetli Alagića stigle prve donacije i organizirane kolone povratnika u Krajinu, koje su se brojale hiljadama, ali čak i da su se desile i neke nepravilnosti i da je general u trenucima opšteg haosa koristio “vojničke metode”, sve radi smještaja i zbrinjavanja povratnika, zar je trebalo na onakav način iskazati sav bijes i mržnju prema ovome bošnjačkom velikanu i heroju. Ali, niko normalan ne može dokazati da iza tog generalovog angažiranja u povratku i obnavljanju rada i života ovog dijela Krajine i BiH nisu stajali ogromni rezultati, koje kasnije niko nije uspio ponoviti. Tako se od Krajišnika Mustafe Purića prorokovani “naš general” i ratni heroj našao na samom dnu, izdan od svojih političkih vođa i vraćen na početak koji je doživio s prvim koracima svoje vojničke karijere u bh. vojsci, što mi je istakao u spomenutom intrvjuu. Naime, dok je postrojavao jedan bataljon vojske BiH u Visokom, koji je nastojao što bolje organizirati i uvojničiti, jedan vojnik iz stroja je prigovorio: “Šta će on kao komunjara tu, mi se njih tek riješili, a oni ponovo nama komanduju, jer komunjare žele samo komandu i stolice”. Rahmetli general je spika otišao u stroj, a ovog provokatora pozvao da zauzme njegovo mjesto, govoreći: “Ja mogu biti komandant, komandir i običan vojnik, kao što sam i započeo svoju karijeru u Armiji BiH, pa izvoli i preuzmi komandu ako znaš i umiješ».

Nakon gazijskog oslobađanja bosanskih gradova general Alagić je posjetio bošnjačku dijasporu u Europi kada je i nastao ovaj snimak: General Alagić r.a. u razgovoru sa autorom priloga
Da je kojim slučajem poginuo u toku rata, tada vjerovatno ne bi smetao moćnicima i možda bi general Alagić danas imao svoje ulice i institucije. Ovako je na najneljudskiji i najgrublji način ponižen, popljuvan i izdan, počev od najbližih saradnika, od kojih se za mnoge nikada ne bi znalo ni čulo da nije bilo njega, slično kao i kod Hamdije Pozderca, pa do onih najviših koji su se dičili njegovim pobjedama i poduhvatima kada im je to trebalo za njihove lične ciljeve. Kada ga je bošnjačka vlast, kao običnog kriminalca konačno strpala u zatvor i popljuvala, na red su došli i oni međunarodni, koji se najvjerovatnije ne bi usudili to uraditi da im ovi nisu dali povoda za to, a koji se preko heroja Alagića, a danas i preko drugih bošnjačkih generala obračunavaju sa naivnom i pogrešnom bošnjačkom politikom i političarima iz prošlosti, a sve preko časne borbe Armije BiH, njenih komandanata, generala, oficira i boraca. Bošnjaci su danas jedini narod u povijesti koji poslije prve oružane bitke za svoje nacionalne i državotvorne ciljeve nemaju svojih heroja proizišlih iz nje, a i pojedini istaknuti Bošnjaci iz posljednjih 60 godina, koje su prethodile i bile uvod u ovu posljednju oružanu bitku, sve više su izloženu raznim ponižavanjima i neprimjerenim i primitivnim napadima, a na to i takve pojave niko od vodećih bošnjačkih institucija ne reaguje. Vrijeme je da mjerodavni Bošnjaci i kolektivni bošnjački um, ukoliko on uopće postoji, na to i takva pitanja konačno dadnu odgovor. Čini mi se da Bošnjaci još uvijek nisu u dovoljnoj mjeri politički, nacionalno i državotvorno osvješćeni i da još ništa nisu naučili od politike i povijesti iz prošlosti, te zbog toga još nisu ni svjesni na šta će ovo i drugo što im se dešava, u najvećoj mjeri njihovom krivicom, sve izaći.

Sarajevo, marta 2006.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.