KOTOR VAROŠ – NAKON GENOCIDA

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

U današnjoj putopisnoj reportaži predstavljamo Kotor Varoš, grad na rijeci Vrbanji udaljen od Banja Luke 35 kilometara. Kotor Varoš je gradić smješten na dvije obale rijeke Vrbanje, na desnoj obali je Varoš a na lijevoj Kotor koji je početkom rata vrlo teško stradao sa preko 70 % porušenih kuća i preko 40 ubijenih civila bošnjaka što su ih tadašnje vlasti SDS-a pokopale u jarak ispred Varoške džamije a kasnije, žrtve izmiještane na nekoliko lokaliteta, a sve se to dogodilo što je po popisu iz 1991-ve godine bošnjacima i hrvatima pripalo 62 % a srbima 38 % opštinske vlasti. Prema tom popisu bošnjaci su imali 11 hiljada žitelja, hrvati 10.600, da bi na nivou opštine kraj rata dočekalo jedva hiljadu i dvije stotine nesrba. U samom gradu danas živi samo 200 bošnjačkih porodica sa oko 500 stanovnika i oko 300 hrvata koji su ostali u tako malom broju. I pored na oko sasvim normalne bezbjedonosne situacije, ovdje nesrbi još šapuću te sama pomisao da objasne postojeću situaciju ispred mikrofona ostala je sasvim izlišna. Cjelokupno bošnjačko stanovništvo i ovdje je preživjelu zahvaljujući pomoći MERHAMET-a, dok je danas svaka pomoć prestala, obzirom da su svi donatorski izvori presušili. Politika koju zagovara meðunarodna zajednica, kako je prošlo deset godina od Dejtona i kako više nema potrebe za pomoći, pogodila nesrpsko stanovništvo koji ni kod ovdašnjih vlasti nije tretirano ko njihovo srpsko. Njihove izbjeglice još uvijek dobijaju besplatne placeve, graðvinski materijal od opštinskih i republičkih organa pa i svih nivoa Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Bosne i Hercegovine, imaju zaposlenje, primaju pomoć u hrani, liječenju a i zadržali su vlasništvo svoje ranije imovine. Bošnjaci Kotor Varoša o bilo kakvoj ponoći i ne pomišljaju jer i prije bilo kakvog zahtjeva o pomoći dobijaju odgovor da za pomoć nemaju sredstava. Od 500 ljudi koliko ih živi na užem gradskom jezgru, 3 % su zaposleni a 50 ljudi “uživa penziju”. Tridesetak djece školskog uzrasta i nekoliko studenata žive uglavnom od pomoći iz dijaspore. U gradu živi tridesetak vrlo teških ugroženih socijalnih slučajeva, uglavnom staraca koji nemaju tu sreću da imaju nekoga u dijaspori. Zemlja se vrlo malo obraðuje jer nejake staračke ruke ne mogu se hrvati sa tvrdom i zapuštenom zemljom. Niti jedna porodica sa područja Kotor Varoša nema nikakve mehanizacije niti priključnih mašina a za one koji mogu platiti minimalne troškove MERHAMET vrši traktorske usluge obrade zemlje. Od svih blagodati, bošnjaci imaju svog ljekara-bošnjaka kojem obično u njegovoj ambulanti za usluge plaćaju tretman liječenja. Posjeduju bošnjaci pet ili šest prodavnica, stolarsku radnju i frizeraj, a nekoliko radno sposobnih ljudi radi na crno, odnosno na dnevnicu u graðevinskoj sezoni. Omladina se okuplja u dvije džamije u kojima se odvija mektebska nastava kao i edukacija o bošnjačkim kulturnim dešavanjima i drugim sadržajima.

I sve dok se ovdašnja vlast ne urazumi da se bošnjaci na ovim regionima tretiraju kao ravnopravni ljudi i obezbijede im sva ljudska prava i svaku vrstu pomoći, u Kotor Varoš se ne očekuje masovniji povratak jer je na svim nivoima vrlo jako izražena segregacija.

O DREVNOJ KOTOR-VAROSI

Pise: M.HEXEN

Područje opštine Kotor Varoš je arheološki i istorijski daleko manje istraženo, koliko po svom položaju u odnosu na širi areal zaslužuje.

Istorija bilježi, da su na ovim prostorima postojala naselja u dalekoj prošlosti, cak i u periodu neolita. Ovo podrucje su tada naseljavali Iliri.

U IV vijeku P.Z.E. na ovo podrucje su prvi put prodrli Kelti, koji su se u više navrata zadržavali na podrucju Bosne. Pred kraj starog vijeka podrucje oko rijeke Vrbas, Vrbanje i Sane naseljavala je tracansko pleme Mezeji.

U I vijeku Z.E. ovo podrucje osvajaju Rimljani koji postepeno asimiliraju Mezeje i angažuju ih u svoje legije i svoju mornaricu.Iz tog perioda postoji više lokaliteta koji ukazuju na rimske gradevine:u Šipragama na podrucju Crkvine 1981. godine otkriveni su ostaci bazilike (III-V vijek);-rimskih opeka nadeno je na više lokaliteta:stari grad Lauš (današnji Lauši u Maslovarama), zatim u Pobrdu i Zabrdu i na ušcu potoka u rijeku Vrbanju i na putu od Banjaluke za Skender Vakuf, (Kneževo).

Od VII vijeka ovo podrucje naseljavaju Južni Slaveni koji su mješajuci se sa starosjediocima zadržila do današnjih dana.Slavenizacijom ovog dijela balkanskog poluostrva tu se formiraju prve državice Južnih Slovena a medu njima i prva pismeno zabiljezena bosanska država u 10. vijeku.

Prema ljetopisu popa Dukljanina (barskog rodoslova), polovinom 12. vijeka župe Uskoplje, Pljeva i Luka bili su u sastavu Bosne.

Prvi pisani dokumenti o naselju na ovom podrucju datiraju iz 1322., 1323. i 1412. godine. To je povelja Stjepana II Kotromanica (bosanskog bana od 1322. do 1353. godine), koji daruje Vukosavu Hrvatinicu 1322. godine župe Danicu i Vrbanju sa gradovima Kljucem i Kotorom kao licni posjed, zato što mu je ovaj pomogao prilikom preuzimanja vlasti u sukobu sa Babunicima.

Ovaj feudalni posjed Hrvatinica je kasnije – 1404. godine još više proširio Hrvoje Vukcic Hrvatinic (Stjepancic), koji se nazivao gospodarem Donjih kraja (podrucje od rijeke Vrbasa do preko Sane a kasnije je još više prošure). Iako su Ugarski kraljevi Ludovik I Sigismund, (koji je kasnije osvojio Hrvatsku, Cešku i Njemacku) pokušali osvojiti Bosnu, nije im polazilo za rukom.Cak je Ugarski kralj Sigismund I 1411. godine Hrvoju Vukcicu Hrvatinicu priznao pravo posjeda Donjih kraja.U to vrijeme gradovi Kotor i Zvecaj u Rijesnom kod Banja Luke su imali strateški znacaj za odbranu Bosanske države.

Od 1519. srednjevijekovni grad Kotor je pod turskom upravom.Tad se pored naselja Kotor formira naselje Varoš na podrucju današnjeg Donjeg Varoša. Širenjem grada u oba pravca po rijecima arheologa Ðurdevica, nastao je grad koji je u svom nazivu zadržao oba imena KOTOR VAROŠ, u ciji sastav su ušla naselja:Kotor katolicki, Kotor turski (ovdje u smislu muslimanski, odnosno bosnjacki), Cijepak, Slatina i Varoš, a koji se prvi put pod tim imenom spominje 1889. godine, poslije popisa stanovništva, koje je tada organizovala Austro-Ugarska Monarhija, a koja je odlukom velikih sila anketirala BiH 1878. godine, poslije krvavo ugušenog ustanka protiv turske vlasti 1875. godine.

Od 01.12.1918. godine Kotor Varoš je u sastavu Kraljevine SHS, a od 1945. u sastavu FNRJ kasnije SFRJ. Od 1991. je u sastavu Republike Bosne-Hercegovine.

Po popisu iz 1991 Kotor Varos je imao 36,670 stanovnika (10,640 Bosanski Hrvati(29,0%), 11,161 Bosnjaci(30,4%)13,986 Bosanski Srbi(38,1%) 883 ostali manjinski bosanskohercegovacki narodi(2,5%).

11. Juna 1992 bivsa JNA iz Banje Luke i(Hrvatskog)Knina, te naoruzani lokalni pripadnici snaga pod komandom JNA, redom pripadnici SDS-a su okupirali Kotor Varos, odmetnuli se od zakonito izabranih bosanskohercegovackih vlasti stavljajuci se u sluzbu srpskom agresoru.
Organizovanom akcijom su uhapsili sve bosnjacko i bh-hrvatsko musko civilno stanovnistvo te ih deportovali u neke od 4 novoformirana koncentraciona logora (zgrada Starog Suda, Pilana, srednja skola i kamp kod sela Moslovare).

Juni 12 1992 – sela naseljena ne-srpskim stanovnistvom su razorena do zemlje teskom artiljerijom JNA

Juni 14 1992 – cetrdeset bosnjacko-hrvatskih civila su ubijeni u gradu Kotor Varos;

Juni 25 1992, – sest civila brutno umoreni u Kotor-Kukavice naselju, nekoliko je ubijeno na mostu preko Vrbanje, a tijela su bacena u rijeku. Nekolicina je pretucena a onda rastrgana psima.

Postoje najmanje dva poznata masovna groba u samom gradu (Donji Varos – na greblju te u selu Vrbanci – pokraj puta). Avioni JNA su sistematski bombardovali sela Vecici, Visevice, i Sokoline kao i niz drugih od Juna do Septembra 1992. Selo Sokoline was je okupirano u Oktobru 1992, nakon dugotrajnog otpuora. Prezivjelo lokalno civilno nesrpsko stanovnistvo je orjerano a oko 200 ljudi su deportovani u srpske koncentracione kampove.

Svi bosnjacki i bh-hrvatski sakralni, kulturni i historijski spomenici i naslijedje su unisteni od strane Srba. Do danas, nikakvo izvinjenje od strane lokalnih SDS nije upuceno Bosnjacima ili Hrvatima.

22.11.1995. godine, poslije potpisivanja Dejtonskog Mirovnog Sporazuma i okoncanja srpske agresije na Bosnu-Hercegovinu, Kotor Varoš je jos uvijek dio Drzave Bosne-Hercegovine u sastavu manjeg entiteta.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.