BOŠNJACI I KRALJEVINA SHS

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Podreðivanje Bošnjaka pripadnicima drugih nacija

Grb i zastava SHSDoba kraljevine SHS je za Bošnjake najvećim dijelom negativan period. Razlog jeste sto u ovom periodu Bošnjaci kao narod se po prvi puta zatvaraju. Bošnjaci nisu nikada bili zatvorena zajednica sve od srednjeg vijeka i osmanlijskog doba, pa čak i u Austro-Ugarskoj Bošnjaci su bili uključeni politički, kulturno, vjerski i na mnogim poljima. Kultura i vjera nije ikada za njih bilo nazadno i narprotiv stereotipa jako su bili učestni i otvoreni u društvu. Poslije uspostavljanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca srpska vlast je izvršila agrarnu reformu kojom su stradali najviše bošnjački plemići, gubeći sve svoje posjede i padom u siromaštvo i na rub egzistencije. Njihova imanja su besplatno preuzeli čobani, kmetovi i seljaci srpske nacionalnosti a na vladajuće pozicije su postavljeni istaknuti Srbi ili iz Srbije ili lokalni… Sa ovim plemstvom, koje je uvijek bilo vodeće i glavna prijestolnica bošnjačke nacije je nestalo. To je kao da danas nestanu sve bošnjačke partije, svu vlast preuzmu srpske i hrvatske a svi bošnjački intelektualci i mediji, pa i ovaj web-magazin nestane, i Bošnjaci bivaju totalno podklopljeni /podreðeni/ pripadnicima drugih nacija. Eh ovo se tada tom “agrarnom reformom” koja je ustvari bila reforma Bošnjaka u gore baš desilo. Poslije ovoga mijenja se historija u školama i sve biva po srpskom planu. Neka kulturna društva se očuvaju kao “Gajret” ali sve previše beznačajno. Sa ovim velikim padom Bošnjaka jasno se vide i privilegije srpskog življa u odnosu na bošnjački i hrvatski koji je nekad pogrešno smatran čak i srpskim. Zbog ove situacije i opće podreðenosti Bošnjaka oni se okreću samima sebi vidjevši da su iz društva isključeni do 80% u odnosu na ranije. Ovaj preokret je značio da Bošnjaci postaju većinom okrenuti isključivo porodici, što nemora značit loše ali stvaraju se klasični sistemi zadruga i Bošnjaci se bacaju unazad na “plemenske” zajednice. Dedo odlučuje, babo njegova lijava ruka, žene šute itd. Školovanje je opalo i naručito na selo opće je nazadovljstvo. Narod bošnjački gubi sve ranije pozitivnosti (koje se vide na površini) kao daleko jaka kultura i duhovni život, snažan politički i vjerski angažman itd. I ostaju samo “na vidiku” praznovjerja, stara razmišljana (nažalost većinom primitvna) itd. Sa ovim se ne treba shvatit da su Bošnjaci kao narod i nacija izmjenjeni u neke divljake i zaostale seljake, oni su i dalje očuvali svoju duhovnost, te sevdalinku i svoje lijepe osobine gostoljubivosti i orijentalnog življenja, religioznost je bila jako velika… Samo su isključeni iz društva i sa time u mnogim aspektima postali zatvorena zajednica na kojoj su se većinom vidjele negativne stvari, a istina i jeste da su ih drugi raðe gledali nego pozitivne. Ali jedno opće nazadovanje se jeste desilo, ali to nije bila greška samih Bošnjaka.

Nestanak brzog razvoja gradova, te i kulturnog i političkog napredka

Brzi razvoj gradova i kulturni i politički napredak iz Austro-Ugarske nestaje, industrija staje, nema puteva u izgradnji. Gradovi se prestaju razvijat i sva arhitektura i drugo ostaje u pozadini. Izražavaju se većinom seljački elementi… Ukida se obavezno školstvo i stanovništvo pada u lošu situaciju što se tiče obrazovanja. Gubi se na infrakstrukturi i ekonomski, politički, edukatvno i na svim drugim poljima ne samo da prestaje opći razvitak i u Bosni i Sandžaku nego se čak u svim ovim aspektima nazaduje i pada više godina unazad. Istovremeno srpska nadmoć je daleko vidljiva. Kao prvo država je monarhija sa kraljem, a kralj je bio istovremeno kralj Srbije odnosno Srbin. Imao je kao takav najviše uticaja na dobru poziciju Srba, dalje država je imala i parlament u kojem opet većinu predstavnika čine Srbi. Može se reći jednostavno da kralj i parlament, glavni i odlučujući organi države su bili pod kontrolom Srba. Vojnička snaga, znači armija je bila pod kontrolom Srba koji su imali sve važne funkcije i isto tako u policiji i svim općinskim vlastima. Hrvati su bili slabo zastupjeni a najmanje Bošnjaci. A kamoli još nacionalne manjine. Težnja da su Bošnjaci, Turci i stranci na Balkanu odnosno okupatori se održava. To rezultira u zločinima kao pokušaj istrjebljenja Bošnjaka u Šahovićima 1924. godine u Crnoj Gori, gdje je jedno napredno bošnjačko mjesto napadnuto od Crnogoraca i Srba, i potpuno uništeno a stanovništvo poklano. Strahota zločina se može opisat u slučaju kada je jedan čovjek obješen i razrezan po sredini, te mu je srce izvaðeno i bačeno. Zatim pas nije htio uzmat srce poslije čega se govorili da čak “i životinja neće tursko meso”.
Opet bilo je i naprednijih slučajeva, tipa bošnjački predstavnik Mehmed Spaho. On je djelovao u Jugoslavenska muslimanska organizacija (JMO). Uprkos da su imali malu moć, ostali su upamćeni. Represija nad ne-Srbima je najviše odgovora dobila u hrvatskom narodu. Hrvati jasno i glasno se bune, tvrdeći da su ugroženi (što su i bili) i tražeći veću autonomiju Hrvatske. Dok su neki radikalni hrvatski predstavnici, kao voða Ustaškog pokreta Ante Pavelić tražili punu nezavisnost. Sukobi izmeðu srpskih vladara, koji su gušili i potiskivali hrvatske glasove, i hrvatski revolucioneri koji su htjeli slobodu Hrvatske su postajali sve jači i žešći. Makedonci koji su bili pod punom kontrolom Srba i čak smatrani “južnim Srbima” su stvorili radikalnu organizaciju u inostarnstvu koja se udružila sa Ustašama u dogovoru za borbu “slobode Hrvatske i Makedonije!”. Bošnjaci su opet bili puno tiši. Totalno potisnuti oni su trpjeli represiju, možda i veću nego Hrvati, opet šuteći. Nekoliko značajnih dogaðaja jesu:

(1918. listopad)

Osnovano u Zagrebu Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba. U usvojenom Pravilniku vijeće je istaklo da je ono političko predstavništvo “svih Slovenaca, Hrvata i Srba koji žive u Hrvatskoj-Slavoniji s Rijekom, u Dalmaciji, Bosni-Hercegovini, Istri, Trstu, Kranjskoj, Goriskoj, Stajerskoj, Koruškoj, Bačkoj, Banatu, Baranji, Meðimurju i po ostalim krajevima jugozapadne Ugarske”.
Proglaseno osnivanje jugoslavenske države, koja je dobila ime: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Vladavina dinastije Karadjorðevića. (prosinac)

*1920.

U izborima za Ustavotvornu skupštinu Hrvatska pučka seljačka stranka Stjepana Radića dobila pedeset zastupničkih mjesta, što je bilo više od svih hrvatskih političkih stranaka zajedno. Zajedno, blok stranaka s programom velikosrpskog centralizma dobio je 44% glasova, anticentralističke hrvatske stranke 23%, dok je ostatak pripao slovenskim, bošnjačkim i ostalim strankama s generalno anticentralističkim tendencijama, no poznatim po korupcionaskom i nagodbenjačkom settebandiere stavu.

*1921.

Proglašen tzv. “Vidovdanski ustav”, kojim su ukinute povijesne granice zemalja koje su tvorile kraljevinu SHS, te je sa svrhom srpske majorizacije i centralizacije država podijeljena u 33 oblasti. Većina zastupnika u Parlamentu (HSS, republikanci, socijaldemokrati) je napustila Skupštinu, pa je ustav izglasan “kupovinom” glasova većinom muslimanskih stranaka iz BiH, Kosova i Makedonije, bez kojih Parlament ne bi imao 50% saziva.

*1928.

Srpski radikalni poslanik Puniša Račic pucao u Skupštini i Beogradu u skupinu poslanika Hrvatske seljačke stranke. Ubio je Pavla Radića i Ðuru Basaričeka, a teško ranio Stjepana Radića. Ranjen su još Ivan Pernar i Ivan Grandja. Stjepan Radić je podlegao od zadobivenih rana 8. kolovoza 1928. Ubojstvom političkog voðe hrvatskog naroda stvoren je nezacjeljivi raskol izmeðu Hrvata i kraljevine Jugoslavije. Odmah nakon atentata skupina hrvatskih nacionalista na čelu sa parlamentarnim zastupnikom Hrvatske stranke prava u saveznoj skupštini Antom Pavelićem napušta zemlju i osniva ekstremni nacionalisticki pokret “Ustaše”.

*1929.

Kralj Aleksandar I. ukida Vidovdanski ustav i uvodi diktaturu. Pojačan režim represije (umorstva istaknutijih Hrvata, progoni Makedonaca, Bošnjaka i Albanaca, srpska kolonizacija u nesrpskim krajevima, teror političke policije).

*1931.

Bosna i Hercegovina ima sljedeću nacionalnu strukturu: od 2,323,787 stanovnika, Hrvati čine 23,58%, š30,90 %, Srbi 44,25 % i ostali 1,02%. (Mora se napomenut da su brojni Bošnjaci i u ovo doba bježali u Tursku od represije, te su mnogi zbog privilegija se izjasnili kao Srbi i Hrvati).

*1934.

U Marseillesu ubijen kralj Aleksandar I., kao “osveta” za su-urotništvo u atentatu na Stjepana Radića. Organizator atenatata je ekstremni hrvatski nacionalistički pokret “Ustaše” i makedonski pokret. Naslijedio ga je sin Petar II., umjesto kojega vlada regentsko vijeće.

*1939.

Suočeni s neuspjehom centralizatorske politike, srpski vladajući krugovi pristaju na kompromis. Dolazi do sporazuma izmeðu vodje Hrvatske seljačke stranke Vladka Mačeka i predsjednika vlade Dragiše Cvetkovića. Tim je sporazumom osnovana Banovina Hrvatska, koja je osim Savske i Primorske banovine obuhvatala i kotare Dubrovnik, Sid, Ilok, Brčko, Gradačac, Derventu, Travnik i Fojnicu. Time u Banovinu Hrvatsku ulazi oko 30% područja današnje Bosne i Hercegovine. Radikalni hrvatski nacionalisti se protive sporazumu, smatrajući da su Bosnjaci, koje oni smatraju integralnim dijelom hrvatskog naroda, ostavljeni na cjedilu.U nadležnost banovine preneseni su poslovi gospodarstva, trgovine, industrije, socijalne politike i još neki drugi. Hrvatski ban postao je Ivan Subašić.
*25. ozujka 1941.

Kraljevina Jugoslavija pristupila Trojnom paktu nacista.

*27. ožujka 1941.

Mapa iz 1939. godine
Na političku inicijativu i uz potporu vlade Velike Britanije skupina je srpskih oficira na čelu s generalom Dušanom Simovićem srušila vladu Cvetković-Maček. Kralj Petar II. je proglašen punoljetnim a regentsko vijeće odstranjeno.
Vazžno je ovdje posebno naglasit Banovinu Hrvatsku. Poslije njenog osnivanja brojni dijelovi Hercegovine i srednje Bosne, kao i druga područja, cesto sa bosnjackom nacionalnom vecinom ulaze u njen sasta. Politika Hrvata je sto se tice Bosnjaka bila idensticna sa srpskom. Moraju se proglasit “poturicama”, kako su oni u ovo doba uveliko smatrani. Jedina razlika je sto su hrvatski predstavnici “kupovali” bosnjacki zivalj. Kroz bolji tretman, privilegije i drugo trebali su ih na lukav nacin prikljucit hrvatskoj naciji. Srpska je opet bila represija, nasilje i ubijanje kako bi se Bosnjaci ili iselili ili usli u srpsku naciju. Znaci cilj je bio isti, ali su sredstva bila razlicita. Hrvati su ocito imali mudriju taktiku koja je dovela do brojnih simpatija Bosnjaka prema Hrvatima, naručito poslije dugoročne srpske okupacije i represije.
Istovremeno u svijetu se slijevao novi sukob. Naime, poslije gubljenja prvog svjetskog rata Njemačkoj je na “Versallie-miru” morala predat mnoga podrucja Francuskoj i Poljskoj, ukinuto je pravo na armiju i postavljena je ogromna ratna osteta. Nijemci su dobili slabu vladu koja je jedva isplacivala ratnu ostetu. Razlog ovoga je sto su Francuzi htjeli da se osiguraju da Nijemci više neće biti prijentnja kao prije. Velika Britanija se slagala dok je SAD htjeli lakše rješenje. Ali su ih Englezi i Francuzi uspjeli nagovorit. Austrija i Ugarska su se raspale i postale zasebne, dosta siromašne države. Inflacija i loša situacija u Njemačkoj je dovela do općeg siromaštva, bolesti, bijede i teškog standarda življenja. Nijemci se tu nisu htjeli suočit sa svojim vlastitim greškama nego su sanjali osvetu Francuzima i Englezima. Poslije nestanka para njemačka vlada je odbila platit ratnu odštetu, poslije čega Francuzi ulaze u Ruhrpokrajinu koja je bila najzačajnija za njemačku na industrijskom planu. Poslije čega Njemačka pada u jos goru situaciju. Tada se pojavljuje jedan političar u Njemačkoj. Bio je to porijeklom Austrijanac Adolf Hitler. Ovaj čovjek, često bolestan i prilično siromašan je imao teoriju, teoriju koju je dobro opisao u knjizi “Mein Kamhf” (Moja borba). Tu on tvrdi da su Jevreji pacovi. Pošto je on imao jevrejske familije on tvrdi da je jevrejska krv kriva za njegove bolesti. Da Jevreji nezaslužuju postojat i da se treba “očistit njemačka krv”. Dalje on tvrdi da su ljudi podijeljeni u rase. Najsuperiornija rasa je “arijavska rasa” kojom su dominirali Njemci. Oni, Njemci, su zato po njemu prirodno trebali da vladaju svijetom zajedno sa drugim arijevcima i saveznicima. Tamnoputi i drugi ne-arijevci (meðu kojima su bili i Bošnjaci uprkos svjetlog izgleda) su trebali biti sluge Njemcima, a Romi, Jevreji, hendikepirani, homoseksualci i drugi nepodobni za njih trebaju da nestanu sa zemaljske kugle. Hitler je upotrebljavao taktiku propagande. Konstanto je njegova stranka “Nacisti” nudila osvetu i dobrobit Njemcima, što je kod isrpljenog i skoro uništengo siromašnog njemačkog naroda “palilo”. Ubrzo nacisti su postali veliki pokret koji ruši vladu i Hitler se proglašava diktatorom Njemačke-Fuhrer. Ubrzo promjenjeni su zakoni i započet je teror nad Jevrejima. Prvo zatvarajući njihove radnje, oduzimajući osvovna prava i zabrane vjenčanja Njemaca i Jevreja. Ubrzo policija Njemačke SS je započela progon i teror. Napadani su i svi protivnici Hitlera meðu kojima i komunisti. Otvoreni su koncetracioni logori gdje su sistematski ubijani i zlostavljani. Njemci su počeli osvajat države Evrope ali su se svi bojali intervencije, naručito zbog novoizgraðene vojne sile. 1939. godine Njemci okupiraju Poljsku poslije čega konačno izbija reakcija i kontranapad. Ali Njemci nastavljaju osvajat i u naredne dvije godine pod sebe stavljaju gotovo cijelu Evropu poslije da su i 1941. godine okupirali Francusku. Sve veća opasnost je učinila da je jugoslavenska vlada potpisala sporazum o suradnji sa Njemcima koja je izazvala velike proteste naručito u Beogradu. Njemci ulaze u Jugoslaviju koja nepruža odbranu nego se polahko povlači te Njemci pod sebe stavljaju sve dijelove bivše Jugoslavije, osim Crne Gore i Kosova koji zajedno sa Albanijom ulaže u sastav fašističke Italije. U Hrvatsku se vraća Ante Pavelić sa svojim Ustašama te javno postaje saveznik Njemaca i prihvata nacističku ideologiju dodajući na spisak nacija za istrjebljenje i Srbe. Ubrzo uspostavlja se Nezavisna Država Hrvatska koja okupira i cjelokupnu Bosnu i Hercegovinu sa čime prestaje dotadašnje doba i počinje doba Drugog svjetskog rata koje će biti objavljeno sljedećeg puta…

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.