UTJECAJ ISLAMSKE KULTURE I CIVILIZACIJE NA BALKAN

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

U prijašnja vremena islamska civilizacija još je mnogo jače bila prodrla među balkanske narode, kako muslimane tako i nemuslimane. Privlačnost te kulture i civilizacije proizilazi iz činjenice što je ona donosila jedan viši životni standard u stanovanju, opremi stanova, nošnji, jelu (jastuk, jorgan, čaršaf, dušek, kašika, sve turske riječi), što je ta civilizacija prilagođena potrebama čovjeka, (arhitektura na dohvat ruke), što je unosila nove potrošačke potrebe (uživanje kahve, duhana, upotreba kozmetike i mirisa), jednu udobnost (rahatluk), razvija estetska osjećanja, posebno po svome pozitivnom odnosu prema prirodi (njegovanje cvijeća, zelenila, kult vode, česme, šadrvani, hamami zbog abdesta i gusula). Nosioci ove kulture, bilo Osmanlije, bilo Bošnjaci, bili su vladajući sloj, a u modi niži slojevi imitiraju više. U prijašnjim vremenima narodna nošnja na Balkanu je bila sasvim orijentalna. Tako je Vuk Karadžić fes proglasio nacionalnom nošnjom kako Bosanaca tako i(1864. godine) Srba.Najeklatantniji dokaz o uticajima islamsko-orijentalne kulture i civilizacije na južnoslavenske narode jeste upotreba turcizama koji su indikatori o islamsko-turskom porijeklu stvari i pojmova na koje se turcizmi odnose. Abdullah Škaljić je sastavio Riječnik turcizama i tu registrirao 6.878 pojmova sa 8.742 riječi islamskog, orijentalnog porijekla i to arapskih, turskih i perzijskih riječi. Islamsko-orijentalni uticaji su bili toliko intenzivni da su se čak osjećali i u crkvenom graditeljstvu, crkvenom namještaju i predmetima, uređaju ikonostasa, u uvezu i ukrašavanju crkvenih knjiga kao i u religioznom životu kršćana uopće, što su temeljito proučili Andrej Andrejevič i Zagorka Janc.
Gotovo sve očuvane crkvene građevine pravoslavnih manastira u Bosni nose na sebi, u arhitektonskoj plastici, fragmente karakteristične za tursko graditeljstvo. (Npr. manastirska crkva Moštanica jugoistočno od Bosanske Dubice).
Islamski uticaji vidno su ispoljeni i kod uveza, te umjetničke opreme starih srpskih knjiga. Posebno se to očituje na Karanskom Jevanđelju u kome je pored popa Vuka sudjelovao i svjetovni majstor kaligraf, po svoj prilici musliman, vješt i rutiniran u slikanju perzijske i uopće islamske ornamentike. U knjizi Praznični minej, primjećuje Ljubinko Popović, opisujući tu knjigu, da dijelovi kompozicija, osim svetačkih likova, kao da su prenijeti sa jednog tursko-perzijskog poveza. Balkanski su hrišćani i kršćani bili ranije preuzeli islamsku vjersku terminologiju: kurban, ćaba (Jerusalim i Crkva Hristova groba) hadždž, zijaret. Vatru kojom se o uskrsu pale svijeće u Crkvi groba Hristova hrišćani su zvali nur. Oni su od muslimana također preuzeli običaj da po selima ženskinje nosi u crkvu lijepo išarane ćilimčiće na kojima se kleči prilikom molitve – sedžade.
Ovo sve pokazuje nepobitnu činjenicu da je islamsko-orijentalana kultura i civilizacija jedna od komponenata u kulturama južnoslavenskih naroda i poučan je primjer da su muslimanski narodi u prijašnjim stoljećima pokazivali nezapamćen kulturni polet, ali i otvorenost, a kasnije su se uvukli u sebe, izbjegavajući svaku kulturnu razmjenu, što je imalo za posljedicu strašnu dekadenciju. Od austrougarske okupacije islamsko-orijentalna kultura i civilizacija sve je više uzmicala, a zapadno-evropska, poslije Prvog i Drugog svjetskog rata obogaćena socijalističkim i srpsko-crnogorskim i hrvatskim sadržajima, dobivala je dominirajući značaj.
Međutim, dominantnost zapadnoevropske civilizacije, posebno kod muslimana, pretežno je vanjskog, odnosno formalnog značaja, dok su unutrašnji sadržaji kulture, prije svega mentalne osobine, rezultat složenih i dugotrajnih procesa u toku historijskog razvoja. Tu se prisutnost, islamsko-orijentalne komponente kod balkanskih muslimana u sferi vjere, psihe, tradicije, etičkim vrednovanjima, folkloru, običajima i jeziku i kulturi uopće ne može negirati. U nekim navedenim elementima to je prisutno i kod drugih naroda, ne samo muslimana.

Način širenja islamsko-orijentalne civilizacije

Neposredni osmansko-kulturno civilizacijski upliv na Balkanu dolazio je putem administracije, pojedinaca i grupa koje su boravile, živjele, školovale se i radile u Stanbolu i drugim islamskim centrima (jeničari, studenti, trgovci, hadžije, ulema, kadije, veziri). Poseban je uticaj vršila administracija, preko koje se širio osmanski službeni jezik. U sredinama gdje je upliv pravih Osmanlija bio neposredan kao što su gradovi u Srbiji i Makedoniji, ako se posmatra arhitektura tamo se osjeća znatno jači osmanski uticaj nego što je slučaj sa stambenom arhitekturom u albanskim i bosanskim krajevima gdje su evidentne i izrazitije naglašene određene karakteristike tzv. nacionalnih arhitektura.

Drugi primjer osmanskog upliva jeste, konkretno u Ohridu, gdje je makedonski jezik poprimio osmansko-turski naglasak. Do istog rezultata dolazi se ako se skrene pažnja na toponomastiku (toponimi u Beogradu – Kalemejdan, Topcider). Mnoge tekovine islamsko-tursko-orijentalne civilizacije sadržane su u samom islamu. Osnovna tendencija islama – presudna za kulturu i civilizaciju svih islamskih naroda jeste njegov sveobuhvatni karakter. U islamu je neuporedivo intenzivnije nego u kršćanstvu naglašen princip, prema kome je religija pozvana da regulira sve manifestacije života. Zato je islam izgradio svoj sistem propisa koji zadiru u sva područja, pa je dakle i cjelokupna kultura njegovih naroda prožeta duhom i regulativama islama. Prema tome, većina ostvarenja ove civilizacije bila je već apsorbirana u islamu, pa je pogrešno govoriti o bilo čijem drugom presudnom uticaju.

Islamska civilizacija i kultura svuda, pa i na Balkanu, širila se ponajviše putem obrazovnih institucija i to: mekteba, škola, nižeg ranga – ibtidaijja i medresa, škola višeg ranga specijaliziranih vjerskih škola kao što su Darul-Hadis i Darul-Kuran i škole za naobrazbu derviša. Nigdje kao u islamskoj kulturi i civilizaciji nisu razvijane izvanškolske forme i andragogija. Islamska se prosvjeta širila putem vazova i dersova u džamijama i tekijama, putem derviških sohbeta, dijaloga, kružoka i klubova za izučavanje pojedinih klasičnih djela, i putem doškolavanja odraslih (tzv. mazija). Sve su to bile efikasne metode islamske vjerske i civilizacijske indoktrinacije.

Musliman je, neovisno od etničkog porijekla, bio i još uvijek jeste duboko prožet islamskom civilizacijom.
Bošnjaci su s obzirom na poznavanje jezika i prihvatanja islama bili ključni posrednički (transmisioni) elemenat na relaciji islamsko-orijentalna civilizacija – balkanski narodi, mada su tu kulturu i civilizaciju obogaćivali vlastitim prijašnjim kulturnim tradicijama. Islamska kultura i civilizacija je bitna za Bošnjake. No, u njihovom kulturno-povijesnom formiranju ima sadržaja i elemenata slavenske starine, elemenata bosansko-krstjanske tradicije, panonskih, mediteranskih i patrijarhalnih uticaja. Ima i slučajeva najobičnijega kulturno-civilizacijskog imitiranja, ali rijetko. To je slučaj s otvorenim dućanima i ćefencima u bosanskim čaršijama. Primjera doslovnog oponašanja može se naći i u folkloru.

Sintetička sažimanja u sferi folklora

Na području folklora orijentalni elementi više su prisutni u narodnoj književnosti, u prozi i u narodnim poslovicama nego li u narodnoj poeziji. Tzv. ženske pjesme, posebno sevdalinke, iako po dikciji, pa često i melodici, imaju istočnjački kolorit, najmanje su pod turskim uplivom. Analiza i poređenje sevdalinke sa turskom ljubavnom pjesmom pokazuje da ona nije nikakva kopija turske pjesme, već posebna vrsta umjetničke tradicije koja se baš po svojim osnovnim oblicima znatno razlikuje od turske. (Cvjetko Rihtman).

Sevdalinka je najvećim dijelom kreacija bosanske muslimanske djevojke, a ženski svijet je bio najmanje podložan vanjskim uticajima. Muslimanska djevojka, u čežnji za dragim, sučeljavajući se sa preprekama koje je postavljalo društvo, našla je svoje zadovoljenje u stvaranju pjesama prožetih izrazitom osjećajnošću. Sevdalinka je predstavljala nešto iznutra doživljeno i posvjedočeno, a nikakav prijevod ili imitaciju pjesama iz tuđe sredine.

Narodna poezija epskog tipa, također je, usprkos svome vanjskom koloritu, ponajmanje imitacija orijentalnih uzora. To ipak potpuno ne isključuje orijentalno-islamske uticaje na epsku poeziju južnoslavenskih naroda npr. iz turskog folklora. Tako se legendarni junak bektašija Sejjid Batal pojavljuje kao dervišina Gazi Seidija. Još za najraniju bosansko-muslimansku epiku, koju čini ciklus akindžijskih (akin-upad) i jeničarskih pjesama, za pojedine pjesme raspolaže se dokazima da sadrže neku historijsku jezgru, pa su inspiracije neposredno doživljene.

Ciklus akindžijskih i jeničarskih pjesama nastajao je u sredini gdje su se akindžije i jeničari kretali, dakle i izvan Bosne. Akindžijski i jeničarski ciklus iznio je kao glavnog junaka Djerzeleza Aliju, gaziju, kojeg su bosanski muslimani proglasili najvećim svojim junakom. Djerzelez je historijska ličnost koji se istakao u akindžijskim pohodima na ugarske zemlje. Po zauzeću Budima tamo je 1541. godine, po zapovijedi sultana Sulejmana, bila podignuta tvrđava Gerz Elijas, tekija, turbe, dok je na budimskoj kapiji i to simbolično, prema Beču, bio obješen buzdovan Gerz Elijas babe. Njegovo turbe nalazi se kod Šipova, a kuća u Sarajevu.

Sintetička sažimanja u sferi materijalne kulture

I u sferi materijalne kulture, prije svega Bošnjaka, došlo je do kulturne simbioze. Ovdje kao da je orijentalno-islamski upliv znatno nadjačao tradicionalne elemente. Tako je u bosanskoj arhitekturi našla snažan izraz važna odlika islamske civilizacije, a to je naglašeno pozitivan odnos prema prirodi i prema životu. Išlo se da se arhitektura skladno uklopi u zelenilo pejzaža, da su stambeni i drugi objekti izloženi suncu i da se tekuća voda do maksimuma iskoristi za praktične potrebe kao i razonodu, a nije se zapostavljao ni tjelesni užitak u okviru dozvoljenog.
Polazeći od ovih principa, svaka kuća u gradu, gotovo bez iznimke, imala je svoju bašču zasađenu voćem, povrćem, cvijećem i drugim zelenilom. Avlije uz kuće sa kamenim oblutkom (naročito lijepe avlije u Mostaru) bile su zasađene cvijećem i vinovom lozom, kojom se često obavijala zgrada, naročito kamarija (dio divanhane, predsoblja na katu, otvorenog prema avliji), obično sa mušebecima. Nastojalo se da pojedina zgrada ne ometa vidik drugoj, pa su se na kosom terenu zgrade postavljale tako da su jedna drugu harmonično nadvisivale, a na ravnom terenu, jedna je drugoj izmicala tako da bi svaka imala osiguran vidik. Stambene zgrade građene su obično na kat, pa se išlo na to da dio na katu bude što sunčaniji te su postavljani prozori, gotovo jedan uz drugi, dok je prizemni dio, gdje se stanovalo zimi, imao znatno manje prozora. U osunčavanju gornjeg boja posebno mjesto pripada ćošku, doksatu, isturenom ostakljenom balkonu kao dijelu veće sobe, odakle je sunce dopiralo na sve strane.

U bošnjačkom vezu Bosne zastupljeno je prikazivanje životinjskih likova u stilizovanom obliku, u skladu sa islamskim principima. To važi za pauka (radu), pauna, papigu, kanarinca, goluba, labuda na vodi, pa i ribe. Dosta stiliziranih životinjskih likova sreće se i u drvorezbarstvu.

Supstitucija za plastično oblikovanje ljudskih bića nađena je u izradi nišana. Nišani u sebi nose mnoge autohtone karakteristike i oni su zadržali kontinuitet sa srednjovjekovnim stećcima. Dekorativni elementi islamsko-orijentalne umjetnosti, ali sigurno nigdje u čistoj formi, zastupljeni su u bosanskom graditeljstvu: zidovi, stropovi, pokućstvo, proizvodnja umjetnog obrta izrađena od bakra, zlata, srebra, željeza i drugih metala, rezbarijama, keramici, opremi knjiga. Tih dekorativnih elemenata sadržano je dosta u narodnim tekstilnim rukotvorinama, kao što su vez i kere (čipke), ćilimi, makati (pokrivka na minderima) i sedžade. Lijepo ukrašene findžane, čaše, surahije (boce za vodu), fini čibuci, nargile, tespihi kurantasovi (zdjele sa ugraviranim tekstovima iz Kurana izrađenim u Egiptu hadžije su naročito donosili kao darove.

Iako je u islamu zabranjeno prikazivanje ljudskih likova, ipak je nepoznati klesar uklesao lik Osmana kapetana Gradašćevića 1808. godine. Dva Bošnjaka su glavni predstavnici turskog minijaturnog slikarstva. To su Visočak Nesuh Mitraki (1547.), historičar i matematičar, i Nakaš Osman. On je autor Hunername sa oko 210 minijatura, Surname sa 425 minijatura i Šemailname sa 12 minijatura.

Cilimarstvo koje se u krajnjem oslanja na vjerske običaje zbog prostiranja sedžade pri klanjanju i izuvanju obuće pri ulasku u kuću zbog čistoće prostora za klanjanje ima jako naglašen islamsko-orijentalni uticaj sa određenim nacionalnim i lokalnim običajima. Cilimi se najviše nalaze u domaćinstvima Makedonije i Bosne. Oni se u mnogome razlikuju od perzijskih, srednjoazijskih, maloazijskih i kavkaskih ćilima.
Umjetni obrt u kujundžijskim i kazandžijskim izrađevinama je posebno prožet islamsko-orijentalnim uticajima. Danas, stil koji je evoluirao iz kultura koje su obitovale u Bosni preko 500 godina dosegao da nivo koji pored vrhunskog kvaliteta izrade prati i unikatan i nov dizajn.

Muslimanska arhitektura u Bosni ima u globalnom pogledu karakteristike tursko-islamske, ali određene vlastitosti. Graditelji -neimari često su bili domaći ljudi iz Bosne i Dalmacije, a od građevinskog materijala u većoj mjeri je zastupljeno drvo, koje daje veće oblikovne mogućnosti (Magribija, Sarajevo, Handanagina džamija u Pruscu i Hajdar hodžina u Karićima kod Vareša, Plavska i Gusinjska džamija). Naročito starim bosanskim seoskim džamijama sa drvenim munarama kao da u dobroj mjeri manjka orijentalno-islamski stil.

U Titovoj Jugoslaviji pocela je modernizacija, nekada samovoljna a nekada nasilna (dekret o obavezi slanja zenske djece u skolu) sa izgradnjom fabrika, uvozenjem nove odjece (dekret o zabrani feredze) dok je stara nosnja vecinom bila caksire, dimije i fesovi, i razne stvari su uticale na to da su Bosnjaci prihvatili moderni nacin zivota ali uprkos svemu i zadrzali i islamsko-orijentalni.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.