Dan državnosti Bosne Hercegovine – 25. Novembar 1943

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

25. novembra je održano Prvo zasjedanje ZAVNOBIH-a – Zasjedanje Antifašističkog Vijeća Narodnog Osloboðenja Bosne Hercegovine. Taj dan, kada su branitelji Bosne i svega onoga što je Bosna jeste i što ona i danas simbolizira je u onom posljeratnom idealističkom periodu za neke od nas Bošnjaka imenovano Danom državnosti BiH.Svake godine je bilo isto. Mi blaženi, veselo smo se svake godine pripremali, vrijedno vježbali da bi se na ovoj svečanosti proslavilo nešto što nam baš i nije bilo najjasnije, iako smo do besvijesti učili da su se tamo negdje u mjestu koje se od 1921 zvalo Mrkonjić Grad, po nekom srpskom kralju, iako je jako dugo vremena prije toga zvalo i bilježilo u osmanskim zapisima imenom Varcar Vakuf, a u godinama prije sultana Fatiha, Kloke, skupilo 300 Bosanaca iz svih njenih dijelova da zasijedaju i da se dogovore šta će biti poslije.
Kada smo mi, danas tridesetogodišnjaci bili mali, oblačili su nas u bijele bluzice, plave hlačice i suknjice, i slali nas da pjevamo u horovima pjesmice partizanskog sadržaja, budemo stojeći dekor na pozornicama dok tamo neki političari čija imena nismo mi, naivni ni znali, dok oni drže svoje duge, jedva razumljive govore od po cijelog sahata, jedan za drugim, pa se dešavalo da se mala dječica i obandače tamo negdje iza pozornice. Onda bi nastupale pozorišne sekcije sa skečevima, razni folklori odjeveni u šarolike i lijepe narodne nošnje da se vrte uz muziku narodnih igara svih nacija iz Bosne Hercegovine.
Danas u gotovo srušenom, raspućenom Muzeju ZAVNOBIH-a, (slika dolje) koji se na jedvite jade polahko popravlja u Varcar Vakufu / Mrkonjić Gradu okupljaju su bivši borci – vrijedni branitelji domovine iz jednog prošlog vakta sjete se dana kada je prije 62 godine uspostavljena državnost Bosne kao federalne jedinice Jugoslavije koja je preko svojih leða preturila 7 neprijateljskih ofanziva i najgore organizovane genocide od svih ostalih dijelova bivše Jugoslavije zajedno. Kao da su se zajedno sa srušenim zidovima antifašistićkih muzeja širom BiH srušeni svijetli i časni ideali onih koji su jednom branili Bosnu u ratu od 1941-1945. Srušili su ih zločinački potomci zločinačkih očeva, djedova u ratu od 1991-1995. Ipak, uprkos svom njihovom jalovom trudu, zajednički praznik može se prepoznati danas u uskom krugu gotovo srušenog Muzeja ZAVNOBIH-a u Mrkonjić Gradu. Može se prepoznati na poručjima gdje su Bošnjaci i Hrvati većina. Tamo su se, bez obzira na poruke izvjesnih političkih prvaka, okupili stari borci iz obadva nepotrebna entiteta.
Prošle godine u ime domaćina, Slavko Martić je poručio:“Narodi BiH, u borbenom bratstvu s ostalim narodima Jugoslavije, izvojevali su u slavnoj i krvavoj borbi protiv fašističkog okupatora i njegovih pomagača svoju narodnu i demokratsku vlast.” Veljko Droca, član boračke organizacije Federacije BiH je rekao da je 25. novembar: “Dan koji nećemo nikada prestati slaviti zato što je on bio realan izraz političkog bića BiH.” Nije da Bošnjaci i Hrvati mrze Srbe. Nije tačno. Ali čovjeku idu na živce izjave tipa onih iz Banja Luke, grada koji su osnovali Turci, razvili i izgradili Bošnjaci, industrijski usmjerili mnogi Bosanski Hrvati a najviše srušili mnogi bosanski, ali ponajviše oni novodošli, prekodrinjski, u SDS-u tada previše brojni Srbi: “Nije to praznik uopšte.” Ili “25. novembar? Ne, ne, ne. To je bivši dan državnosti.” Ili npr. Doboja, grada u kojem su Bosanski Srbi napravili prve koncentracione logore: “Ne priznajem. Ne osjećam se uopšte da živim više u BiH.” Pa kad istog pitaju “Gdje onda živite?” odgovara sa “Doboj, RS.” Umjesto sa jedinim mogućim I realnim “Doboj, Bosna Hercegovina” Zbog ovakvog ponašanja – treba pod hitno razgraditi entitete, pod hitno razraditi pravne stavke kojima će se zaštiti graðani Bosne Hercegovine na graðanskim a ne (samo) na nacionalnim ili segregatorskim nacionalistickim principima, i kojim se onemogućiti organizovana, jednoumna vjersko-nacionalna segregacija kojoj su i dan danas najveće žrtve Bošnjaci.

Kada Bosanci vele da “Dan državnosti smatramo najvažnijim praznikom u BiH, a odnos prema tom prazniku zapravo pokazuje i odnos prema državi BiH” , kako je izjavio član Predsjedništva BIH Sulejman Tihić, onda se smatra upitnom karakter i lojalnost lica poput Paravca koji je izjavio da “Nijedan srpski član Predsjedništva BiH do sada nije nazočio prazniku ’25. studeni i taj se datum ne slavi u RS-u. To nije praznik, on nije praznik ni u BiH, jer mi nemamo zakona o praznicima”.
Da ga podsjetimo – jer on ima selektivno historijsko sjecanje, da se u rezolucije ZAVNOBIH-a pominje sledece:
“Danas narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje jedino politicko predstavnistvo, Zemaljsko antifasisticko vijece narodnog oslobodjenja Bosne i Hercegovine, hoce da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina, u kojoj ce biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Bosnjaka (Muslimana) i Hrvata
Bošnjaci, bez obzira šta njima ili o njima Europejci govorili, koji su, i jedini položili ispit po pitanju graðanskog prava, koji opet danas priznaju graðanska prava svima – pa i onima koji su ih do jučer klali. Jer u Bosni, u jednoj Gračanici ljudi kažu za 25. novembar: “Znači nešto veliko. Ne mogu vam to opisati. Naše priznavanje same države BiH.”
Graðani, ipak, najbolje i najrazumnije odreðuju značaj ovog bosanskog praznika, npr. prošle godine povodom 25. novembra: “Dan državnosti, sve je to u redu, ali problem je što ga ne poštuju svi i što ga neće svi slaviti, a Bosna Hercegovina je jedna država. Sad što imaju entiteti, kantoni, to nije da ja rješavam i odlučujem, ali žalosno je.”
62 godina od zasjedanja ZAVNOBIH-a, Sarajevo, glavni grad Bosne nam ponosne kaže: “Dan državnosti znači jedan veliki praznik naše države, kojeg svi, da je sreće, sve narodnosti u BiH bi trebali da osjećaju kao svoj i da ga slave.” Jer samo je jedan narod u Bosni – a to je onaj bosanski, ma gdje sve Bosanci bili.
A slobodoumni ljudi iz Varcar Vakufa vele:” Kada napravite kuću na raskrsnici onda vam često svrate prijatelji, ali i neprijatelji. Prednost u miru je veliki nedostatak u ratu… Istoričari tvrde ja je u 2. svjetskom ratu Varcar Vakuf / Mrkonjić-Grad 39 puta “prelazio iz ruku okupatora u ruke oslobodioca i obrnuto. Ja bih da se ovim poslednjim ratom zaustavimo na upravo ostvarenom “jubileju” od 40. Dodamo:” Dosta više!” i ostanemo jednom zauvijek zajedno s mirom i selamom.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.