ZLOČINICI GENOCIDA U PRIJEDORU MORAJU SE SUOČITI SA ISTINOM

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Sa ovim četvrtim nastavkom završavamo ramazanski serijal posvećen “Genocidu u Prijedoru”. Redakcija web magazina Bošnjaci.net se zahvaljuje svima onima koji su podržali ovaj serijal, kao i sve one koji podržavaju održavanje Medjunarodne konferencije o genocidu u Prijedoru na 15. obljetnici od genocidnog zlocina. Takoðer se zahvaljujemo svima onima koji su nam poslali dragocjene priloge, materijale i slike, koje jasno govore o genocidu u prijedorskom kraju.Naravno mi nastavljamo dalje objavljivate važne dokumente o agresiji i genocidu na BiH i Bošnjake, te vas pozivamo da budete sa nama i da nam šaljete materijale iz svih krajeva BiH.

“Jedan grad, ma koliko bi, ne čine samo kuće, trgovi, parkovi rijeke, mostovi…
Dušu jednog grada, čine prvenstveno ljudi toga grada, njihove naravi i sudbine…”
Masovna ubistva intelektualaca, vjerskih službenika, masovna silovanja i na koncu gotovo u cjelosti izvršeno etničko čišćenje opštine Prijedor od Bošnjaka i Hrvata bila je zavrsnica genocida počinjenog u Prijedoru.
‘Jer Ti još živiš, ne zaboravi mrtve,
Tko je bez historije, taj je bez lica i identiteta” Werner Schachinger -Bošnjaci dolaze

Prije srpske agresije i genocida 1992.-1995. u Bosni i Hercegovini, Prijedor je bio tipična multinacionalna opština sa 112, 543 stanovnika. Dvije najbrojnije nacije bili su Bošnjaci i Srbi koji su tu živjeli zajedno sa manjim brojem Hrvata, Jugoslavena i pripadnika drugih nacija i nacionalnih manjina. Prema rezultatima popisa iz 1991. godine, preuzetim iz Haškog Tribunala /Predmet broj: IT -95-8-PT, u Prijedoru je živjelo 49,351 Bošnjaka, 47,582 Srba, 6,316 Hrvata, 6,459 Jugoslavena i 2,836 pripadnika različitih nacionalnih manjina. Prijedor je bio poznat kao opština u kojoj su živjele mnogobrojne nacionalne manjine; pored pripadnika bh. konstitutivnih naroda (Bošnjaka, Srba i Hrvata), 17 različitih manjinskih skupina živjelo je na području opštine prije rata 1992 -1995. godine. Najbrojniji meðu njima bili su Česi, Ukrajinci, Slovenci i Romi.
S obzirom da se nalazio na koridoru koji je povezivao snage Srba iz Krajine u Hrvatskoj sa Srbijom, Prijedor je u toku agresije 1992 -1995 postao strateški važna tačka za srpske agresore. U aprilu 1992. godine, srpske agresorske snage okupirale su grad i preuzele kontrolu nad prijedorskom opštinom, nakon čega je uslijedila brutalna kampanja genocida, ekocida, kulturocida, etnocida, urbicida, elitocida i etničkog čišcenja. Najprije je otpočelo granatiranje sela naseljenih Bošnjacima što je tamošnje stanovnike natjeralo u bijeg. Večina tog stanovništva je onda odvedena u logore, a mnogi su od njih su masovno pogubljeni. Srpske agresorske snage su u narednih nekoliko sedmica nastavile sa hapšenjem civila po Prijedoru, obližnjem Kozarcu i drugim dijelovima opštine.
Upravo je u tom periodu Prijedor postao zloglasno mjesto budući da je na njegovom teritoriju formirano više koncentracionih logora. Srpske agresorske snage u Prijedoru odvodile su Bošnjake u zloglasne logore Omarsku, Keraterm i Trnopolje, gdje je, prema zvaničnim izvještajima, preko 6,000 ne -Srba bilo zatočeno u periodu od maja do avgusta 1992. godine. Ovi logori su bili mjesta u kojim su vršeni najgori zločini u Evropi poslije Drugog svjetskog rata: “U prva dva logora, Omarska i Karaterm, vršena su ubistva, mučenja, silovanja i brutalna ispitivanja zatočenih. Treći je logor Trnopolje imao drugu svrhu, funkcionirao je kao sabirni centar odakle su se vršila, masovna protjerivanja žena , djece, i staraca, mada su se i tamo dešavala ubistva, mučenja i silovanja.
Uslovi koji su vladali u Omarskoj i Keratermu opisani su u više optužnica pred Haškim tribunalom. Oko 40 žena bilo je zatvoreno u posebnom odjeljenju logora Omarska gdje su voðene na ispitivanja i silovane.
Na osnovu podataka Udruženja Prijedorčanki “Izvor” iz Sanskog Mosta i NVO “Mostovi prijateljstva” iz Rizvanovića kod Prijedora, preko 3,227 ljudi nesrpske nacionalnosti ubijeno je u toku genocida u Prijedoru. Prema informacijama sa kojima raspolaže Komisija za traženje nestalih osoba FBiH, posmrtni ostaci peko 1,800 nestalih još nisu identifikovani. Nakon potpisivanja Okvirnog sporazuma o sistematizovanom i centralizovanom prikupljanju ante moretem podataka o nestalim osobama koji su 3. septembra 2003. godine potpisali BiH Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, Federalna komisije za traženje nestalih, Komisija za traženje nestalih osoba RS -a i Meðunarodni komitet crvenog krsta, kampanja prikupljanja ante mortem podataka obavljena je od strane specijalnih timova pod pokroviteljstvom Meðunarodnog crvenog krsta sačinjenih od jednog predstavnika lokalne organizacije Crvenog krsta, i jednog predstavnika nevladine organizacije Mostovi prijateljstva, u svojstvu predstavnika porodica nestalih. Prva faza prikupljanja ante moretem podataka trajala je od 28. oktobra do 12. decembra, 2003. godine. U toku te faze timovi Meðunarodnog crvenog krsta sakupili su 248 upitnika o ante mortem podacima. Druga faza prikupljanja podataka organizovana je u julu i avgustu 2004. godine u vrijeme kada mnogi članovi porodica nestalih dolaze iz dijaspore u BiH na odmor.
Izvještaj Helsinki Watch -a o zločinima počinjenim u Prijedoru, objavljen u januaru 1997. g odine
Agresija, i genocid 1992-1995. godine ostavili su traga na sve aspekte života u Prijedoru, izmijenivši u velikoj mjeri demografsku, ekonomsku, kulturnu i društvenu sliku Opštine. Procjenjuje se da je više od 35,000 prijedorskih Bošnjaka izbjeglo u treče zemlje za vrijeme rata. Negdje oko 8,000 ih je ostalo u Bosni i Hercegovini. Nekih 6,300 prijedorskih Hrvata takoðe je izbjeglo iz opštine za vrijeme agresije i genocida.
Sadašnje procjene govore da se broj stanovnika Opštine smanjio sa nekih 112,000 na 95,000. Seoska populacija cini 52% , a gradska 48% od ukupnog broja stanovnika. U sadašnje procjene ukljuceno je i oko 17,000 raseljenih i izbjeglica, uglavnom Srba iz drugih djelova BiH i Hrvatske.
Ukoliko analitičar ratnih dešavanja u posljednjem ratu na području Prijedora posmatra u kontekstu definicije “genocid”, onda će se samo potvrditi sve karakteristike koje se vezuju za ovaj pojam. I ne samo da će se gonocid pokazati i dokazati u Prijedoru, nego će se egzaktno potvrditi u širem značenju ove riječi. Jer nisu u Prijedoru samo počinjeni zločini koji imaju obilježja genocida nego je ovdje počinjen izmeðu ostalog zločin protiv čovječnosti i ratni zločin oličeni u urbicidu, kulturocidu, elitocidu, etnocidu, ekocidu, silovanju, mučenju, protjerivanju i ubijanju.
U Prijedoru nije ni bilo kolasičnog rata uz učešće dvije vojske. Ono malo samoinicijativno formiranih jedinica koje su činili dobrovoljci iz reda Bošnjačkog i Hrvatskog naroda, bili su kako brojčano tako i tehnički nespremni za oružani sukob pa samim tim i bezopasni za Srbe. Dokazano je ovo i u Haškom Tribunalu. Oni su se pokušali organizirati samo u cilju odbrane vlastite porodice i vlastitog doma a sve je iskorišteno uz precizno planiranje ( prodaja naoružanja) i medijsku propagandu za početak dešavanja u kojima su Bošnjačke i Hrvatske zajednice izvukli kraj koji su u glavi imali samo planeri svega ovoga. Ako se zna da je i opštinska vlast u Prijedoru prethodno preuzeta od strane SDS na nelegalan način od vlasti koja je konstituisana nakon rezultata prvih višestranačkih izbora, sa ove vremenske distance se sasvim objektivno može složiti mozaik koji će samo potvrditi tezu postavljenu na samom početku. Bilans u periodu od 92-95 izgleda otprilike ovako: najmanje 3.227 ubijenih Bošnjaka i Hrvata. Riječ je o civilnom stanovništvu koji je trenutno evidentiran u knjizi “Ni krivi ni duzni”. Ovdje se nalazi i 123 djece te 228 žena. Brojne žrtve stradale su u najzloglasnijim koncentracionim logorima ikada formiranim nakon Hitlera, a ciljevi su im bili isti: zastrašiti, ubiti i deportovati preživjele što dalje od matičnog područja sa takvim “utiscima” da nikada ne pomisle na povratak. Ovdje se ne smiju zaboraviti ni uništavanja nepokretne imovine u vlasništvu Bošnjaka i Hrvata kada je uništeno gotovo 10.000 kuća, više od 50 kulturnih i vjerskih spomenika, otpuštanja s posla svih nakon što je “nova” vlast “otela” vlast od legalne strukture. Uništavanje cjelokupne imovine Islamske i Katolicke vjerske zajednice bio je pokušaj da se zastraše i same vjesrke voðe koji su svoje vjernike valjda trebali okupljati negdje na drugom mjestu a nikada i nikako u Prijedoru. Masovna ubistva intelektualaca, vjerskih službenika, masovna silovanja i na koncu gotovo u cjelosti izvršeno etničko čišćenje opštine Prijedor od Bošnjaka i Hrvata bila je zavrsnica genocida počinjenog u Prijedoru.

POUKE I PORUKE GENOCIDA U PRIJEDORU

“Upitamo li se da li valja gledati na ljudski rod kao na dobar ili loš soj,
moram priznati da se baš nemamo čime pohvaliti”, (Kant)

1. Zločin u Prijedoru je opomena Prijedorčanima, Bošnjacima i svim prijateljima BiH. Žrtve tog stravičnog zločina svjedoće o neuništivosti Prijedora, bošnjačkog naroda, ideje Bosne i bosanskog duha i pobjedi istine, pravde i razuma. Prijedorski zločin treba pokrenuti akciju Bošnjaka – Prijedorčana protiv sve jačeg nametanja zaborava, ne za osvetu koja je strana bošnjačkom biču, već za zrnce istine i pravde za novu Prijedorsku, Bošnjačku i Bosansku djecu koja moraju doživjeti dan kada će pravda i istina biti zadovoljene, u ime njihove bolje i sretnije budučnosti. Zločin u Prijedoru je i potsjetnik na ono šta se može dogoditi kada voðe jednog naroda izgube dignitet i pokrenu narod u zločin.
2. Za prijedorsko – bošnjačku dušu, koja je po svojoj tradiciji otvorena, svojevrsno zatvaranje i isključivanje iz zajedništva prijatelja ideje Bosne i bosanskog duha predstavlja bijeg u besperspektivnu samoizolaciju. Zato Prijedorčani trebaju napraviti ispit savjesti i pitati se jesu li kao pojedinci i kao Prijedorčani učinili sve što su trebali? Radeli li danas ono što je za njihovo opće dobro, ili se beznadno predaju osjećajima rezignacije te svojim postupcima nesvjesno i neželjeno pomažu onima koji nisu za vračanje Prijedora, tamo gdje on iostinski i pripada, ideji Bosne? Prijedorčani su kroz povijest imali udjela u oblikovanju Bosne i Hercegovine. Pridonijeli su razvoju svoje države, sudjelujući u stvaranju bh nauke i kulture, ali, i kad je trebalo, braneći jedinsvtenu, demokratsku BiH. Prijedorčani su svoj nacionalni identitet očuvali i učvrstili u agresiji i genocidu. Sada se trebaju pripremiti za novu obranu vlastitoga identiteta u novom zajedništvu prijatelja ideje Bosne i bosanskog duha. To je ozbiljni izazov koji se kao zadatak mora pretočiti u neku vrstu kulturne promocije prijedorskog bića, u politički, ekonomski i kulturni preporod u agresiji i genocidu osakačenog grada Prijedora. Prijedorčani su pozvani s odgovornošču u punoj se mjeri uključiti u kreiranje novog Prijedora, a time i nove BiH.
3. Prijedorčani imaju budučnost zato što imaju svoju državu, naciju, vjeru, kulturu, tradiciju i jezik, zato što vjeruju u pobjedu istine i pravde i zato što imaju svoj neiništivi grad, Prijedor.

4. Sjećanje na prijedorski genocid nije sjećanje koje pobuðuje osvetu, već je sječanje na neuništivost Prijedora, prijedorčana, Bošnjaka i ideje Bosne i bosanskog duha, oličenih u susretištu mudrosti Istoka i razuma Zapada, što je bosanskohercegovčki odgovor i doprinos svjetskoj pobjedi mira i slobode, unutar kojeg kao takovog je jedino moguće prihvatati, poštovati, priznavati i tolerisati drugo i drugačije na osnovama dijaloga različitih vjera, kultura i civilizacija.
5. Jesu li Prijedorčani zaboravili genocid i fašizam koji su se desili njima i njihovom gradu. Jesu li spremni opet, zarad osobnih trivijalnih životnih interesa, okrenuti leða istini i pravdi, a glavu pognuti lažnoj falscifiranoj historiji, nepravdi, i zaboravu, što ih uporno u dejtonskoj nedržavi BiH hoče još uvjek nametnuti oni koji su oništavali srce i dušu Prijedora. Hoće li Prijedorčana stidjeti unuci, paunuci, što iz grešaka svojih predaka nauk ne naučiše, već greške ponoviše u korist vlastitite i štete za svoje protivnike, što ne zapisaše, ne zabilježe. Jer agresija i genocid protiv Prijedorčana traje u kontinuitetu. Jesu li se u pamčenju Prijedorčana ugasile slike užasa i zla, a sad zarad ovoživotnih prolaznih užitaka i biološkog komfora od danas do sutra. Patnjom je branjen Prijedor, danas se Prijedor brani istinom o toj patnji, zapisom o patnji.
Zašto deset godina poslije Prijedorčani moraju još uvijek podnositi pogled pun mržnje i podsmjeha od strane agresora?
6. Agresija na državu BiH okončana je krajem 1995.godine, voljom glavnih meðunarodnih političkih i vojnih autoriteta, ali je ostavila mnoga mnoga nerješena pitanja stvorena je država koju historija nije zabilježaila sa takvim političko-pravnim statusom koja može biti novo sjeme zla za eventualne sukobe u budučnosti. Država BiH je hiljdugodišnja historijska, pravna i faktička činjenica, koju mnogi osvajači nisu mogli uništiti, što na kraju nije pošlo za rukom, ni srpskim, ni hrvatskim neofašistima, obilato potpomognutim bjelosvjetskim istomišljenicima na kraju dvadesetog vijeka.

7. Ako je historija učiteljica života, a jeste, šta je to Bošnjake naučila u proteklih deset genocidnih zatiranja njihovog prava na postojanje, njihovih korjena, njihove kulture i tradicije da sebi dozvole luksuz, još jednog pogroma nezapamčenog od stradanja Jevreja pod šinjelom Hitlerovog nacizma i fašizma. Brzom zaboravu, naivnosti i merhametluku.
Prijedorski genocid je put opamečivanja bošnjačkog biča.

8. Ako smo do jučer bili samo bilježnici stradanja i patnje, uz poneki vapaj o našoj slavnoj prošlosti, učili tuðu slavnu historiju, a sprijećavani na sve moguče načine da ravnopravno progovorimo o našem hiljadugodišnjem trajanju – više nismo.

9. Danas smo svijesniji vlastite historije, otvoreno govorimo i pišemo o njoj, ostali smo ono što smo oduvijek bili – narod – nacija, kojeg više niko neće svojatati i osporavati.
Bošnjaci Prijedora koji su preživjeli strahote agresije i genocida neće zaboraviti ljudsko zlo oličeno u ubijanju i zatiranju svega bošnjačkog. Prijedorski Bošnjaci su zahvaljujući žrtvovanju mnogih istinskih Prijedorčana sačuvali svoju historiju, kulturu, identitet, trag i lice.

10. Prijedorski Bošnjaci su obavezni svjedočiti istinu, zbog vlastite budučnosti, budučnosti bošnjačke mladeži i budučnosti BiH.

11. Spremnost Bošnjaka na žrtvu, odanost svojoj kulturi, historiji i tradiciji, lična hrabrost i odanost prema BiH, ostaju tarjne konstante bošnjačkog biča.
Prividni mir ne smije zavarati Bošnjake. Trn u oko agresorima na bošnjačko biče je bošnjačko otrežnjenje i nacionalno osvješčenje.

12. Priznanje samosvijesti bošnjačke nacije nije nikakav istoricizam iz političkih razloga, već nesušna potreba priznanja samosvijesti bošnjačkog entiteta, mogučnosti da upoznajući sopstveni identitet, Bošnjaci prestanu biti predmetom prisvajanja, objektom kritike zbog navodne izdaje {Bošnjaci su potomci autohtonog slovenskog življa, koji je po dolasku Osmanskog carstva primio islam, ne nasilno i uz prinudu kako se to opisuje u desetercu i pjeva uz gusle, već iz čistih ovozemaljskih motiva koji se kreču od ekonomskih, socijalnih i političkih poriva do motiva vezanih za krvnu osvetu}, i dežurnim krivcem za sve nedaće ostalih. Afirmacijom sopstvenog identiteta, Bošnjaci tek postaju ravnopravni graðani na svojoj teritoriji i dobiju mogučnost da se steknu sa pravima manjina u ostalim državama Balkana.

13. Bošnjaštvo je jedinstvena mogučnost očuvanja nacionalnog identiteta, prevazilaženje posljedica genocida koji je uslovio deformiranje bošnjačke svijesti i jačanje patriotske svijesti prema državi BiH.

14.Unutarbošnjačke podjele su simptomi bošnjačke bolesti, to je ideologija žrtve i simptom bošnjačkog neznanja.To je znak šta ostaje od čovjeka, kojeg je izgorio strah i koji je moralno umro. Zato neznanje i strah kao uzrok, a moralni pad kao posljedica ne smiju biti pogoni ya proizvodnju bošnjačkih podjela.

15.Čovjek je biče koje svoj život ostvaruje preko sječanja niz prošlost, i ukoliko se to otkine od njega onda ostaje samo privid od njega. Bošnjaci nesmije postati tužni susncokreti koji se okreču prema centrima moći, kako bi pronašli mogučnost da ih ogrije sunce milostinje.

16.Bošnjaci se trebaju otkriti svima, dati sebe, moraju da daju i primaju i samo onaj koji je spreman na obe ove radnje neće izaći sa puta kojim idu savremene nacije. U suprotnom Bošnjaci su ousuðeni na smrt getom i asimilacijom.

Izvrsioci zlocina u Prijedoru nad Bosnjacima i Hrvatima, zatiraci i rusitelji kulturno-historijske i vjerske bastine

“Zemlja je smrtnim sjemenom posijana. Ali smrt nije kraj. Jer smrti zapravo i nema. I nema kraja.Smrću je samo obasijana staza uspona od gnijezda do zvijezda”, (Mehmedalija Mak Dizdar, Smrt)

GLAVNI ORGANIZATORI I CLANOVI KRIZNOG STABA

1. Srdjo SRDIC – zubar iz Prijedora, jedan od najblizih saradnika Radovana Kardzica
1. Savo KESIC ZORZ – bivsi taksista
2. Nenad MORACA – karatista, besposlicar
3. Brane BERIC REBAC – veterenarski bolnicar
4. Mile dr RADETIC – ginekolog, osnivac SDS Prijedora,
5. Dragan RADETIC – vojni tuzilac u srpskoj vojsci
6. Predrag RADETIC – od prvog dana u redovima srpske vojske
7.Milomir STAKIK – lijecnik, predsjednik srpske opstine Prijedor
8 Milorad Mico KOVACEVIC – lijecnik, predsjednik Izvrsnog odbora opstine Prijedor

Izvrsioci Milorada Mice Kovacevica

1. Veljko ing HRGAR – strucnjak “srpskog” urbanistickog plana Prijedora
2. Dule MILJUS – strucnjak “srpskog” urbanistickog plana Prijedora
3. Branko Raca HRNJAK – strucnjak “srpskog” urbanistickog plana Prijedora
5. Simo MISKOVIC – bivsi milicioner, predsjednik SDS
6. Simo DRLJACA – necelnik srpske milicije
7. Slobodan KURUZOVIC – komandant logora Trnopolje – nastavnim matematike
8. Mile MUTIC – direktor Srpskog Radio Prijedora i Srpskog Kozarskog vjesnika
1. RADE MUTC – Sljedbenici Mile Mutica
2. Zivko ECIM – Sljedbenici Mile Mutica
3.Ostoja KESAR – Sljedbenici Mile Mutica
4. Mira KUNIC – Sljedbenici Mile Mutica
9. Dragan SAVANOVIC – predsjednik Kluba poslanika SDS
10. Slavko BUDMIR – konadant Srpskog sekreterijata za Narodnu odbranu
11. Milovan DRAGIC – direktos Srpskog komunalnog preduzeca
12. Slobodan BALABAN – produkator cetnickog legla u Rudniku zeljezne rude Ljubija
13. Dusan KURNOGA – ideolog “cetnicke omladine”, snadbijevac Srba benzinom i naftom
14. Bogdan DELIC – direktor gimnazije u Prijedoru

Izvrsioci zlocina

1. Vladmir ARSIC – pukovnik koji je pgazio sve Zenevske konvencije
2.Radmilo ZELJAJA – major, na ulazu u Kozarac licno je postavio tablu sa “Radmilovo’ i tako gradu koga je srusio dao svoje ime
3. Zoran KARLICA – kapetan, komandant jedinice koja vrsila etnicko ciscenje Prijedora
4. Drago TUBIN – mehanicar i rezervni porucnik, odgovoran za masovno ubijanje 320 ljudi u Partizanskoj nulici i Lukavici u Prijedoru
5.Savan RUNJO – nastavnik ONO i DSZ , major, komandant cetnicke jedinice u Gornjim Podgradcima i bivsi komandant Kasarne u Prijedoru

Logor Omarska, Organiztori i sponzori

1. Milan ANDIC – trgovac, specijalizirao se u iznudjivanju dragocjenosti od bogatijih Prijedorcana, obe;avaju’i im slobodu
2. Nedo DELIC – vlasnik restorana “Evropa’
3. Rajko STUPAR PALE – trgovac, vlasnik restorana”Pale”, kriv je za ubistva i pljacke svih prijedorskih privatnika.

Uprava logora Omarska

1. Komandant: Zeljko MEJAKIC – komandant logora, milicioner,
2. Upravnik: Drago PRCAC – upravnik logora, penzionisani milicioner
3. Zamjenik: Milorad TADIC BRK – pomocnik upravnika logora taksista
4. Miroslav KVOCKA – Jedno vrijeme komandant logora

Radnici rudnika zelejzne rude Ljubija, Srbi koji su zlostavljali i maltretirali logorase u logoru Omarska, kamionima odvozili ubijene logorase

1. Dragan PESEVIC PESA
2. Milorad DARDA
3. Vlado KOBAS
4. Zdravko BJELOBRK
5. Milos RADIC BRKO
6. Petar PERO MRDJA

Prijeki sud u logoru Omarska

1. Slavko BERETA – advokat
2. Zivko DRAGOSAVLJEVIC – sudija u “srpskom sudu” u Prijedoru
3. Drasko ZEC – sudija u “srpskom sudu” u Prijedoru
4. Milenko TOMIC – sudija u “srpskom sudu” u Prijedoru

Sluzbenice u logoru Omarska

1. Nada MARKOVSKI – radnica Milicije u Prijedoru
2. Slavica LAKIC – radnica Sluzbe drzavne bezbjednosti
3. Nevenka SIKMAN – radnica Milicije
4.Darinka LUJIC – radnica Milicije

Ispitivaci u logoru Omarska

1. Ranko MIJIC – sef ispitivaca, nacelnik kriminalisticke sluzbe u SUP Prijedor
2. Mirko JESIC – bivsi radnik Sluzbe drzavne bezbjednosti
3. Ranko BUCALO – radnik Sluzbe drzavne bezbjednosti
4. Goran NOVIC – radnik Sluzbe drzavne bezbjednosti
5. Dragan RADAKOVIC – nastavnik likovnog odgoja
6. Dragoje MEJAKIC – radnik Milicije
7 Rade KNEZEVIC – radnik Sluzbe drzavne bezbjednosti
8. Ilija BJELIC – radnik Milicije
9. Obrad DESPOTOVIC – radnik Milicije
10. Nebojsa TOMCIC – radnik Milicije
11. Nenad LUKIC – radnik Milicije
12. Miroslav ZORIC – radnik Milicije
13. Nebojsa BABIC – profesor elektrotehnike
14. Ratko MILOSAVLJEVIC – agronom
15. Zarko TEJIC – radnik Milicije
16. Zoran KRNETA – radnik Milicije
17. Milan JENJETOVIC – radnik Milicije, vozac autobusa kojim su dolazili ispitivaci u logor Omarska, tukao logorase

Vodje smjena u logoru Omarska

1. Mladjo RADIC KRKAN – radnik Milicije
2. Momir GRUBAN CKALJA – radnik Milicije
3. Milojica KOS KRLE – konobar

Strazari u logoru Omarska

1. Goran GRUBAN – ubio veterinara Seada Sivca
2.Goran PASPALJ GOPA – ubio R.Hadzalica i G. Ka.
3. Nedeljko SOSKAN SOLE – ubojica
4. Zoran KVOCKA – ubojica Enesa Alica
5. Stevan STEVANOVIC – ubojica
6. Miroslav STOJNIC – ubojica
7. Milutin POPOVIC POP – ubojica
8. Drazenko PREDOJEVIC – ubojica { na slici TV CNN}
9. Zeljko PRCAC –
10. Nenad VRHOVAC
11. Nenad PENIC NESO
12. Ratko MRKIC – ubojica
13. ZUNE – ubojica
14. Dusan LONCAR DUDO – ubojica
15. STAKIC
16. JOKIC – ubojica
17. Marinko ROSAVA – ubojica
18. Uros URE – ubojica
19. Ranko BERIC
20. MICKO – ubojica
21. MIKA
22. RAKAJ – ubojica
23. Popovic CVITONJA
24. Stole KOKA – poslovodja prodavnice “oka”
25. Branko PIRVAN CELO – ubojica
26. Stanko KRIVAJA – ubojica
27. Mile ROSIC
28. Drasko GRUBAN
29. Zoran DELIC – bivsi fudbaker, ubojica
30. Dusan JOKIC – mesar
31. Milojica MILE PANIC
32. Zivko MARMAT ZUTI – ubojica
33. Zoran ROMANIC DZAJA – vlasnik diskoteke u Omarskoj
34. Rade RITAN
35. PAVLIC

Logor Keraterm

Dusko SIKIRICA – komandant logora Keraterm

Komandanti straza logora Keraterm

1. Damir DOSEN – naredjivao ubostva logorasa
2. Dragan FUSTAR – naredjivao ubostva logorasa
3. Dragan KOLUNDZIJA – naredjivao ubostva logorasa

Strazari u logoru Keraterm

1. Zoran ZIGIC – taksista, poznati kriminalac, pocinio velikie zlocine u: Rakovcanima, Carakovu, Zecovi, Zeger, Rizvanovici, Biscani, Sredice
2. Dusan KNEZEVIC – mesar, dolazio ubijati u u logor Omarska
3. Goran LAJIC – visestruki kriminalac bez zuba
4. KAJIN – komandir straze u logoru Keraterm
5. Nenad BANOVIC CUPO – pripadnik bande Zorana Zigica
6. Predrag BANOVIC CUPO – pripadnik bande Zorana Zigica
7. Dragan KONDIC – pripadnik bande Zorana Zigica
8. Nikica JANJIC – pripadnik bande Zorana Zigica
9. Nedeljko TIMARAC – pripadnik bande Zorana Zigica

Ispitivaci u logoru Keraterm

1. Mira JANKOVIC – isljednik u Miliciji
2. Gostimir MODIC – isljednik u Miliciji
3. Zivko JOVIC – isljednik u Miliciji
4. Branko SILJEG – isljednik u Miliciji
5. Jugoslav RODIC – isljednik u Miliciji
6. Radomir RODIC – radnik Sluzbe drzavne bezbjednosti
7. Dragan RADETIC – advokat

Logor Trnopolje

Slobodan KURUZOVIC – Komandant logora Trnopolje

Pomocnici komandanta logora Trnopolje

1. Braca BALABAN – tjelohranitelji Slobodana Kuruzovica
2. Pero CURGUZ – pomocnik komandanta logora Trnopolje
3. Vesna STOJANOVIC – dobrovoljka
4. Blanka BRKIC – dobrovoljka
5. Brane BERIC REBAC – deportirao logorase u stocnim vagonima prema Doboju

Komandanti straza u logoru Trnopolje

1. Radenko SPIRIC – radnik:”Elektricnog” Prijedor
2. Jezdimir TOPIC – nastavnik
3. Cedo MANDIC – radnik Milicije

Strazari u logoru Trnopolje

1. Bosko LAKIC – ubojica
2. Aco OSTOJIC – vozac
3. Zoran STRBAC
4. Boro GRUBIC- novinar
5. LISCANSKI
6. Milutin MANDIC MANDOV – radnik Milicije
7. CURGUZ

Spisak ostalih zlocinaca prijedorskog kraja

Ovaj spisak je sacinjen na osnovu autenticnih svjedocenja prezivjelih logorasa i izbjeglica u sabirnim centrima Karlovac i Resnik kod Zagreba
1. MARKO PAVIC – pravnik, bivsi radnik Sluzbe drzavne bezbjednosti , sada direktor PTT
2. JOSIC KRSTAN – profesor, komandant grada
3. KAURIN DRAGAN – ekonomista, direktor ‘ Celuloze”
4. VUKOJA JOVAN – Direktor centra za socijalni rad
5. NESKOV MILANKO – profeosr, bugarin po prijeklu, naredjivao ubistva
6. DOSEN DJORDJE DJOLE – ubojica, ubio I. Jurica Putu i N. Bajramovica
7. ZIGIC ZORAN – taksista, ubojica po narudzbi
8. KNEGINJIC ZORAN TACNA – konobar
9. KANTAR SNJEZANA – medicinska sestra
10. SLAVKO BUDIMIR – komandant srpske TO
11. RADISIC MARKO – pravnik, bivsi radnik Sluzbe drzavne bezbjednosti
12. MARMUT SPIRO – nacelnik Vojnog odsjeka
13. DRAGIC MILOVAN – direktor Komunalnog Prijedor
14. SAVIC MIRKO – inzinjer, direktor “Prijedorcanke ”
15. VEJINOVIC RANKO – ekonomista, direktor “Opresse”, sada “Srpskog glasa”
16. ALEKSIC DUSAN – direktor osnovne skole
17. DALJEVIC RAJKO – radnik Milicije
18. CRNCEVIC NEDELJKO – stolar
19. STANIC ANA – profesor
20. STANIC JOVO – profesor
21. DALJEVIC MILUTIN – profesor
22.NOZINIC ZIZA – predsjednica Kola srpskih sestara
23. NOZINIC NEBOJSA – politolog, srpski dobrovoljac
24. ZGONJANIN BORO – mesar
25. KANTAR ZDRAVKO – radnik u Ljubiji
26. SIPKA VUKASIN – ekonomista
27. LEKIC SLOBODAN – radnik ‘Agrounije”
28. VUJMILOVIC NENAD – major, komandant cetnicke jedinice u napadima na Gradacac
29. DUJO MILANKO – radnik Komunalnog
30. JOVICIC MIRKO – profesor
31. OSTOJIC RADE – inzinjer u ” Celulozi”
32. DJURDJEVIC MILAN – profesor
33. BAJIC BOZIDAR – ekonomista u “Autransportu”
34. GORNJIC SLOBODAN – direktor Sluzbe drustvenog knjigovodstva
35. MEDAREVIC LJUBAN – radnik Sluzbe drustvenog knjigovodstva
36. OBRADOVIC RADOVAN COLE – arhitekt
37. OBRADOVIC PETAR PEKISA – elektricar
38. BERIC DUSKO – radnik u “Kolskoj”
39. AGBABA MLADEN – sluzbenik
40. KOVRLIJA MIRKO – profesor
41. TOPIC RANKO – ekonomista, direktor tvornice keksa “Josip Kras”, sada ” Mira”
42. VILA RANKO – pravnik
43. MACANOVIC LJUBO – pravnik
44. SIMATOVIC MOMIR – vodoinstalater
45. EGIC NIKOLA – vozac
46. STOJANOVIC MLADEN – profesor i direktor Ekonomske skole
47. DELIC BOGDAN – profesor i direktor gimnazije
48. MISKOVIC SLOBODAN – profesor
49. ZORIC LAZO – profesor
50. SANICANIN MIRKO – tehnicar
51. JOVES RATKO – profesor
52. RADETIC DRAGAN – advokat, nacelnik Vojne policije
53. ZEZELJ BRANKO – vozac
54. RADAKOVIC BRANE – vozac
55. JESIC GORAN – vozac
56. ROSIC MILAN – zidar
57. VUJINOVIC DANE – inzinjer
58. KECMAN BRANE – direktor ‘Kozara putevi”
59. BURUDZIJA MIRKO – hirurg
60. SOVILJ RADOMIR – profesor, ideolog SDS, kasnije presao u Srpsku radikalnu stranku
61. MANOJLOVIC NIKOLA – inzinjer, direktor “Kolska”, cetnik dobrovoljac
62. MACURA ZELJKO – lijecnik, srpski dobrovoljac
63. KOBAS MIRKO – medicinski tehnicar, ubojica bez ruke
64. TORBICA ZDRAVKO – radnik Milicije, ubojica
65. STUPAR NENAD SMIT – srpski dobrovoljac
66. MRDJA DADO – pripadnik Interventnog voda, visestruki ubojica
67. BABIC ZORAN – pripadnik Interventnog voda, visestruki ubojica
68. STUPAR BOSKO – pripadnik cetnicke jedinice iz Tukova
69. BABIC LJUBAN – geometar, predsjednik SDS Tukovi
70. BALTIC SRETKO – vozac
71. BALTIC VLADO – vozac
72. BALTIC MISO – radnik Kumunalnog
73.BOSANCIC MOMCILO –
74. BASKOT MARKO
75. BUJIC LUKA – ubojica
76. BILBIJA RADE – cetnicki vojvoda, naredio masakr u Staroj Rijeci
77. DESNICA ZDRAVKO
78. DOBRIJEVIC MISO – cetnicki vojvoda
79. DOSEN STOJAN – izvrsilac masakra u bolnici u Banja Luci
80. DRCA LJUBAN – mesar
81. DJAKOVIC MIRKO – lugar
82. ECIM JOVO GLOCO – privatnik, saucesnik u ubojstvu Halila Dedica
83. ECIM NENAD GERA – muzicar
84. GRUBLJESIC MIRKO – nacelnik za privredu u Opstini Prijedor
85. GRUBLJASIC OSTOJA – ubijao po Kozarcu
86. GUSLOV NIKOLA
87. KOLAR SLAVKO – ubojica
88. KOLAR MIODRAG- klao kamom po selima oko Prijedor
89. KNEZEVIC DRAZEN – penzioner
90. KOTORAS BRANKO – koljac iz Puharske
91. KOTORAS DRASKO – radnik u Toplani
92. KOTORAS JOVO – radnik u Ciglani
93. KOVACEVIC VUKASIN – geometar
94. MANOJLOVIC MILOS – geometar
95. MILUTINOVIC MILOVAN – major
96. MILUTINOVIC – karatista
97. MITROVIC DRAGO, PERO I SLOBODAN
98. PEKIJA MILAN
99. RAUS DUSAN, MILROAD I RAJKO
100. SAVANOVIC MIRKO
101. SRDIC DRAGOJE – bivsi ofocir JNA
102. SRDIC ZIVKO – radnik “Celuloze”
103. TELEBAK RAJKO – lugar
104. TOMIC BRANE – radnik ‘Borca”
105. TOPIC DRAGAN – nastavnik, direktor Pozorista
106. TUBIN RAJKO – radnik ‘Autotransporta”
107. TUBIN VELJKO
108. VUCKOVIC MIHAJLO – radnik
109. VUCKOVIC NEDJO
110. VUCKOVIC NEDJO II – ucesnik masakra u bolnici u Banja Luci
111. ZEC SIMO – nastavnik
112. ZELENIKA BRACO – elektricar
113. ZIGIC MILENKO – trgovac
114. GRBIC MILKA – socijalna radnica
115. TRMOSLJANIN DRENA – uciteljica, pljackala bosnjacke kuce
116. SIPKA MILAN – inzinjer
117. BABIC KACA – pravnica
118. JANDRIC VLADO – tehnicar
119. TRAVAR MILAN – radnik Milicije
120. TRAVAR RANKO – nacelnik za privredu
121. MRDJAS MILE – ekonomista
122. VUKOJEVIC DRENA – daktilografkinja
123. MARIN MIRKO – nastavnik
124. PANIC JOVO – vozac
125. MARJANOVIC OSTOJA – inzinjer, direktor Rudnika zeljezne rude Ljubija
126. BECNER ZORAN – vozac
127. RADISIC MIRJANA – profesorica
128. VRACAR MILENKO – profesor
129. MAKSIMOVIC BRANKO BRANJA – pravnik, predsjednik Srpske radikalne stranke
130. VRACAR M. MILENKO – guverner u RS
131. ROMANIC ZELJKO – privatnik
132. SUKIC RADE – ekonomista
133. STOJAKOVIC TOMO – radnik Milicije
134. ZELIC ZELE – pripadnik cetnicke jedinice”Zaran Karlica”, ubi vise od 150 Kozarcana
135.KMEZIC RAJKO – vikend cetnik iz Minhena
136. GAVRANOVIC NEDJO – vikend cetnik iz Minhena
137. BUJIC MICO – komandir milicije u Rakelicima
138. PILIPOVIC RADE – privatnik
139. SURTOV RAJKO – nastavnik, cetnicki vojvoda iz Gomjenice
140. SURTOV ZORAN – nastavnik
141. BAJIC ZORAN – nogometas
142. MAKSIMOVIC DRAGAN – ubojica iz Cele
143. BALABAN MILE – direktor u ‘Celulozi’
144 BABIC BORO – direktor Uprave za prihode
145. BESIC MIRA – profesorica
146. TOPOLA RANKO – sluzbenik
147. GLIGIC DUSAN – trgovac
148. SAVIC LAZO – trgovac
149. GVOZDEN ZDRAVKO – trgovac
150. GVOZDEN RAJKO RAJS – trgovac
151. GRBIC MILE – trgovac
152. RAJCEVIC MILOS – direktor Srednjeskolskog centra
153. MILIC ALEKSANDAR – profesor
154. ANTIC SLOBODAN – profesor
155. PANIC MILKA – medicinska sestra
156. RADJENOVIC LJUBAN – profesor
157. RADJENOVIC KAMENKO – pukovnik, podpredsjednik Srpske radikalne stranke
158. RADOJKA EDEKOV – direktorica Bolnice
159. MILANOVIC SNJEZANA – lijecnica
160. ZIGIC DANKA – medicinska sestra
161. DJUKIC RAJKO – lijecnik
162. PEKIJA MIRKO – trgovac, specijalista za pljacku bosnjacke imovine
163. GRANDIC MILEVA – otjerala u logor 15 susjeda
164. CRNIC BRANKA – pljackala bosnjacke kuce
165. AGBABA JOVAN CICO – pljackao kuce
166. RITAN BRANISALV – vodja ‘Delija”, sprske paravojske
167 KANTAR NENAD – proglase ratnim zlocincem u Hrvatskoj
168. ZRNIC NENAD NESO – vodja tkz. Grobara
169. PREDOJEVIC ZORAN – trgovac
170. MAZALIC MILORAD – kapetan
171. KANTAR NEBOJSA – penzioner
172. CADJO MLADJEN – radnik Milicije
173. TADIC BOGDAN – pravnik
174. TADIC SLOBODAN – nastavnik i muzicar
175. TOPIC BORO – vlasnik ‘Uniprometa”, ratni profiter
176. MARCETIC BORKO – zidar, ucesnik masakra u Kozarcu
177. SAVIC DUSAN – kapetan komandant Kriznog staba Rakelici
178. ANTONIC SLAVKO – inzinjer
179. RAJLIC RADOVAN – tehnicar, komandant Kasarne u Prijedoru
180. TOPIC JEZDIMIR – nastavnik, komandant straze u logoru Trnopolju
181. RUJEVIC SLOBODAN – zlocinac, dosao iz Vukovara
182. KESIC MIRKO – osnivac samostalnog odreda ubojica
183. MRKIC VASKRSIJA – sluzbenik u Komunalnom
184. DOCINOVIC SLOBODAN – zlocinac, dosao iz Vukovara
185. BUCALO VASO – sluzbenik
186. MACURA MILUTIN – zidar
187. DRAGOJEVIC MILAN – mesar
188. STUPAR RADOMIR – sofer, ubojica iz Pakraca, izvrsilac zlocina u logoru Keratermu
189 MIJIC RELJA-radnik u Keramici
190. RADOSEVIC ACO- nastavnik
191. ZORIC BORO – privatni ugostitelj
192. JOKSIMOVIC MILE TICA – sluzbenik
193. TRKULJA ZORAN – sluzbenik
194. BRKOVIC MILORAD – srpski dobrovoljac
195. DJENADIJA MARKO – radnik u Milicij
196. DALJEVIC RADOVAN – milicioner
197. GRUBLJESIC MILUTIN – mesar, ucestvovao u masakru u Kozarcu i “Brdu”
198. MILIC MILORAD PINGP – dobrovoljac u cetnickoj jedinici iz Omarske
199. RADANOVIC MOMCILO CIGO – komandir cetnika iz Omarske
200. SUPIC DRAGAN – celnik cetnicke omladine, palio kuce u Starom gradu i Prijedoru
201. MILOSEVIC SRETEN SREJA – sluzbenik, etnicki ocistio Skelu i Raskovac
202. KECMAN MLADEN – rukometas,

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.