ČUVAJ STOCA, PAZI POČITELJA, NI TREBINJA NE OSTAVLJAJ SAMA

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Jenjava zrika cvrčaka i kreket žaba. Vinogradi zriju, a smokve u jeku. Šipci nabrekli. Odlazi još jedno ljeto. Sa njim odlazi i dijaspora koja se već stabilizirala u zemljama prihvata. Obišli su rodbinu, svoje kuće i imanja, mnogi dogovorili prodaju. U svoje nove domove ponijeće uspomene i poneku umjetničku sliku svoga grada.
U Hercegovini smo. Zemlji preko koje protutnjaše razne vojske i konjanici, na njoj vijekovi ispisaše svoje tragove. Dovoljno je kazati Neretva, Radimlja, Daorson, Stari most, Kula Gavrankapetanovića, Begovina, Mogorjelo, Badanj, Blagaj, Bregava ili Trebišnjica i svi će znati gdje ste. Hercegovina je takva zemlja – gdje god kamen podigneš, pod njim ćeš naći istoriju, rekao bi Ćamil Sijarić. A pjesma kaže: Čuvaj Stoca, pazi Počitelja, ni Mostara ne ostavljaj sama.
“Tuga za jug”, reći će oni koji u Hercegovini odavno ne žive.
Stara jezgra Mostara oživjela. Jedinstvena i prelijepa u svom šarenilu i svjetlosti. Puna je stranaca koje dovode razne turističke agencije iz Hrvatske. Slikaju, razgledaju, dive se ljepoti novog Starog mosta. Glavna im je destinacija Meðugorje ili Dubrovnik gdje spavaju, objeduju i provode se. U Mostar dolaze na sat-dva, ostave poneki euro za jeftini suvenir sa motivom Starog, ili sitniš za skakača da bi ga uslikali kada se vine u zelenu Neretvu. U svojim radnjama, tik uz Stari, su slikari Šefik Torlo i Salko Pezo, malo dalje Alica. Svi imaju slike Mosta, svaka lijepa na svoj način. Na Mostu susret sa Emirom Balićem i slika za uspomenu.
I tepa oživjela. Smokvama ne možemo odoljeti.
Uneskovci (Mostarci) se ufurali. Stotinjak metara uzvodno od Starog pod jednom stijenom, na desnoj obali, jasno se vidi iz Labirinta gomila starih kamionskih guma. Valjda čekaju da ih novi “plavni val” odnese…

Počitelj

Počitelj otvorio kapije Počitelj. Jedni kažu da je sličan Bagdadu, drugi da nigdje takvog grada nema. Uklesan u kamenu i na kamenu, doima se nestvarno. Kada ga pogledaš odozdo pomisliš da je Olimp. Pogled odozgo ispraća sunce i prostire se dugo prema moru. Ambijent jedino narušava asfaltni put koji ga dijeli od rijeke Neretve a koja upotpunjuje nesvakidašnju sliku.
Kao uinat usula kiša. Sklanjamo se u restoran Mute Alagića. Kod Mute utrča i slikar Salim Obralić. Kaže da je i Affan u svojoj, uz samu kulu, obnovljenoj kući, ubrzo će otvoriti izložbu na otvorenom. Tu je u obnovljenom ateljeu i Safet Zec. Počitelj je grad slikara. Kolonija radi jedino dok su slikari tu, kazala nam je lijepa gospoða na samom ulazu u grad koja je prodavala tek ubrane smokve. Nažalost, ovoga puta kapija Kolonije nije bila otvorena.
Kad kiša malo ohanu, pored nas u punom trku šmugnu uzbrdo grupa mlaðih turista. Malo zatim, sa vrha kule Gavrankapetanovića, pomalo nestvarno, dolinom Neretve razliježe se ezan u dvoglasu. “To je jače od njih”, veli efendija Gadara, s kojim stajasmo pred džamijom. “Ova slika stalno se ponavlja kad naiðe grupa turskih turista”.
A dole, uz magistralu, u podnožju kule Gavrankapetanovića, tabla u obliku grba “Herceg-Bosne” na kojoj piše: “Hrvatskim vojnicima, osloboditeljima tisućljetnih hrvatskih prostora”. I kao da nikome ne smeta što je još tu…

Čapljina

Čapljina, opet, živi svoj život. Grad čist i umiven, pun sunca. Neretva čista i hladna. Nikoga na pješčanoj plaži ispod starog željeznog mosta koji je još u funkciji. Lijepo ureðeni kafići prepuni mladih. Čini se kao da ovdje niko ništa ne radi. Pred kafanom San Marino u centru, u blizini nekadašnje “ćirine” stanice, Muta Alagić došao iz Počitelja s društvom na kafu. Došo čovjek da malo neko njega posluži. Prepoznajem grupu stolačkih Srba koji su se tu skupili. Džamija u Čapljini, jedna od rijetkih koja preživi nalete HVO-a, ima novu fasadu. Na oštećenoj munari još se vide tragovi puščanih metaka. U blizini, na nekoliko poslovnih prostora, table: “Prodaje se”.
Na lijepom novom trgu, kojim dominiraju križevi kao obilježje, okupan suncem, spomenik braniteljima domovine, podignut 2002. godine. Dugačak spisak poginulih u ovom zadnjem i onom prije njega, svjetskom ratu. Na spisku oko 1860 poginulih za odbranu domovine u Drugom svjetskom ratu, niti jedno ime bošnjačko. Za ostale nismo mogli provjeriti da li su poginuli baš u partizanima. Ovo bi, istine radi, SUBNOAR BiH zaista morao ispitati.
Preko Mosta Franje Tuðmana, izgraðenog parama iz budžeta Federacije, krećemo za Stolac.

Stolac

Ove godine, i pored promjenljivog vremena, kupača i kampera na Bregavi nikad više. Možda im je ovo zadnji užitak na Bregavi. Završetkom tunela Dabarsko-Fatničko polje, čiju je izgradnju finansirala engleska firma EFT, vode gornjih horizonata se prevode ka Bilećkom jezeru, čime se definitivno narušava ambijent jednog od najvećeg i do sada, najočuvanijeg fenomena kraškog krša u Evropi. Pomisao da bi rijeke Bregava i Buna mogle presušiti izaziva nevjericu. Nikakvi vapaji ekologa i stručnjaka koji u vodi vide naftu budućnosti, ne pomažu. Avaj, sve je uzalud.
Slikamo se još jednom u ovom iskonskom ambijentu na izdisaju.
Podgradom uveliko teče obnova džamije hadži Saliha Bure (Ali-pašina), koja je izgraðena 1732., a porušena od HVO-a 1993. U Uzinovićima je tek otvorena obnovljena džamija, sagraðena 1741. a koja je rušena 1943. i 1993. Valjda će doći na red i vraćanje izvorne ljepote centra grada, gdje je obnovljena prelijepa Careva džamija.
Stolac se, ipak, polako vraća sebi. Vratio se život u čaršiju. Na tepi se ponovo nudi sir iz mijeha, mlinice melju, a stupe valjaju. Činjenica je da su Stolac sačuvali Stočani koji su mu se vratili. I pomutili neke račune.
Već desetu godinu od rata tražim po kioscima razglednicu Stoca. Desetine razglednica ovoga grada, a Stolac je oduvijek bio grad-razglednica, štampane su još za vrijeme Austro-Ugarske monarhije. A danas Stolac nema razglednice…

Trebinje

U Trebinje se valja vraćati U Trebinju sve manje povratnika. Čak i dijaspore koja dolazi turistički ili u obilazak svojih imanja. Majda Ćatović, supruga bivšeg predsjednika trebinjske opštine i bivšeg direktora Hidroelektrana na Trebišnjici Dina Ćatovića, koji ostavi kosti u izbjeglištvu u Danskoj, prodaje kuću i imanje na Rupama. Ahmo Ćatović, zvani Ježo, kome je nova domovina Švedska, čitavo je prošlo ljeto proveo u Trebinju. Ove se godine, kažu, javio iz Antalije.
Murat Fetahagić, sa ženom mu Tidžom, potegao iz Australije da provede odmor u svojoj kući u Bregovima. A stara kuća u Mostaćima mu urušena. Samo odrinja u avliji dobro rodila. Na Trapu i Barama u Mostaćima, gdje su stasavali mnogi Leotarovi igrači (Ovčina, Kebeljić), lopte igraju neki novi klinci. Nedžad Muhov iz Danske, sa suprugom, sa terase svoje obnovljene kuće uživa u pogledu na Mostaće, Zasad, Rupe, Pridvorce… Pokazuje raščišćene temelje porušene džamije u Mostaćima. Govori o riješenosti da je obnove. Za koga li? Malo niže pokazuje lijepu, obnovljenu kuću novog vlasnika Engleza, koji tu doðe i ostade. Što ne bi, blizu mu more i Dubrovnik. Neki novi engleski vjetrovi. Hoće Englez, kad neće Trebinjac.
Kemo Šehović, penzioner, sa suprugom Bahrom redovno dolazi iz Turske. Bivši direktor Ekonomske škole i fudbalski sudija, poznat po tome što je na nasrtaje fudbalera znao odgovoriti istom mjerom. Njegov sin Hasko, graðevinski inžinjer, bliski je saradnik počasnog bh. konzula bošnjačkog porijekla, gospodina Kemala Bajsaka iz Izmira. Kemo, kažu, prodao dvije njive u Rupama.
Trebinje je uistinu grad. Itekakav grad. Neshvatljivo je da su ga se Trebinjci tako lako odrekli.
Pjesma kaže: Čuvaj Stoca, pazi Počitelja, ni Mostara ne ostavljaj sama… A mi dodajemo: Ne ostavljaj ni Trebinja!

Most u Klepcima

Na ušću Bregave u Klepcima, malo niže velikog raskršća u Čapljini, most izgraðen 1517. godine. Na ovom mjestu je, izgleda, bio most još u doba Rimljana. Nestvarno djeluje njegov kameni luk, sličan Starom mostu, čija su oba kraja obrasla u šikaru. Konstrukcija mosta je ozbiljno napadnuta. Na putu za more i s mora lako ćete ga naći. Most je od magistralne ceste udaljen svega stotinjak metara. Dovoljno je da uz puteljak pratite gomile smeća, jednu do druge, sasute u korito Bregave, i eto vas pred nestvarnim prizorom – vitkim lukom mosta kome su dani odbrojani ako niko ništa ne poduzme. (Oslobodjenje)

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.