Bošnjačka pamet

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj tekst pokazuje opasnu bošnjačku bolest: jak pojedinac, slab kolektiv. Da li to mora biti tako? Da li postoji jak i spreman autoritet da po regijama organizuje razgovor meðu ljudima bošnjačkog korijena, s ciljem dobijanja jasne slike i stanja u bošnjačkoj dijaspori i s ciljem stvaranja ćelija, intelektualnih jezgi za otkrivanje odgovora na pitanje koliko bošnjačka dijaspora može računati na uspješne pojedince bošnjačkog korijena u propagiranju svojih vrijednosti zemlji domaćinu, i koja je to osnova oko koje bi se svi mogli okupiti? U Južnom Ontariju (trokut Toronto – Niagara – Windsor), najnaseljenijem dijelu Kanade, gdje je bošnjačka populacija najmnogobrojnija (10-tak hiljada), živi i djeluje veliki broj stvaralaca, inteligencije, školaraca, kulturnjaka, nadarenih muzičara, sportista, jednostavno mudrih glava bošnjačkog korijena a koji ne uzimaju učešća u radu, po brošuri koja izašla, ovogodišnjih Desetim jubilarnih susreta Bošnjaka Sjeverne Amerike iako žive sasvim blizu mjesta održavanja susreta. Najavljeni gosti dolaze iz domovine Bosne i Hercegovine i drugih udaljenijih dijelova svijeta. Najavaljeni gosti su svakako dobrodošli, oni su uvijek bili i biće rado viðeni gosti u dijaspori, bez njih bi ovakav skup bio krnjav, ali treba reći da ovi gosti kratko budu pa odu, dok dijaspori njeni problemi ostaju. Onih koji bi mogli i trebali doprinijeti rješavanju problema dijaspore, jer se i njih tiče, uz postojeće aktiviste, ulemu i organizatore ovih susreta, nema u najavi radnog dijela ovih susreta, a vjerojatno ih neće biti ni kao nijemih posmatrača. Ili nisu pozvani ili se nisu odazvali, ili je nešto drugo ili treće ili četvrto? Uglavnom i bez njih ovaj skup je krnjav. Zbog takvog pogleda, rodila se ideja za ovaj tekst kao letimičan pregled intelektualaca, školaraca, koji žive i rade u Ontariju, koji su bošnjačkog korijena i koji su u prošlosti (više ili manje) pokazivali izvjesne interese da pomognu bošnjačkoj i bosanskoj populaciji u dijaspori ali kojih trenutno meðu Bošnjacima nema iz raznoraznih razloga, koji drže izvjesnu distancu ili su potpuno odsutni. Dakle pregled onih kojih trenutno nema a trebali bi biti. Nije moguće trenutno spomenuti sve ljude ove kategorije, pomenućemo samo one bošnjačkog korijena koji su, neki više neki manje, poznati kanadskoj javnosti, koji su prepoznatljivi u sredini u kojoj žive i rade a koji su pokazivali interes za bošnjačku dijasporu. Nije potrebno napominjati koliko bi oni svojim djelovanjem mogli doprinijeti približavanju bošnjačkog bića narodu zemlje domaćina. Prvo prestavljamo starije doktore nauka i profesore kanadskih univerziteta, zatim mlaðe doktore nauka i one koji nadolaze.

Bošnjačka pamet Južnog Ontarija

Profesor emeritus dr. Naim Košarić, biohemija

Meðu Bošnjacima malo je poznato veliko djelo roðenog Sarajlije sa Čobanije, 25 godina profesora Univerziteta Zapadni Ontario u Londonu (University of Western Ontario London – UWO) a sada emeritusa dr. Naima Košarića, najstarijeg bošnjačkog doktora nauka u Kanadi, čije ime poznato diljem svijeta. Sa ukupno 370 stručnih naslova iz oblasti biohemije, od kojih 10 stručnih knjiga, 212 raznih stručnih članaka i komentara i 158 održanih konferencija on važi za jednog od najboljih poznavalaca vodonika, etanola i biogasa na svijetu. Završivši studij hemije u Zagrebu (1955) s temeljnim radnim iskustvom u zeničkoj ”Željezari”, maglajskoj ”Natronci” i zagrebačkoj ”OKI” bio i ostao jedini student londonskog univerziteta koji za samo 3 godine od diplomiranog hemičara postao doktor biohemije na Medicinskom fakultetu s tezom ”Fosfolipidi bakterije L.monocytogenes”. Bilo je to davne 1969.godine, samo cetiri godine nakon njegovog dolaska u Kanadu. Od tada do penzije bio šef 62 velika industrijska projekta i supervizor doktorskih teza za 39 doktorskih kandidata. Kao član 13 raznih instituta Sjeverne Amerike za svoj istraživački rad na polju biohemije je od 1980. god. dobio 2.509.414,00 kanadskih dolara (preko 2,5 miliona dolara) a nagraðen je Collip medaljom kao najzaslužniji doktor nauka Londonskog univerziteta od njegovog osnutka. Uz sve on je profesionalni stručnjak, konsultant, član PEO, suvlasnik »Vydex Industrial Corporation» sa svojim sinom Senadom Košarićem, takoðer mladim stručnjakom u istoj oblasti, i direktor i vlasnik »Kayplan Engineering Consltants» iz Toronta. Kad smo se obratili doktoru Košariću za razgovor izjavio otkad je penzioner (od 1995) slobodnog vremena nema jer je zaposlen više nego ikad. Autor ovih redaka je pisao za Sabah o časti koja pripala ovom svjetskom stučnjaku i njegovom sinu na finalnoj tehničkoj verifikaciji patenta vodonikovog generatora za pospješivanje sagorijevanja fosilnih goriva koji se ugraðuje na motorna vozila i direktno iz boce vode proizvodi gasoviti vodonik, (što je doskora bilo nezamislivo) zvani “Jetstar” u proizvodnji torontske firme »Dynamic Fuel Systems» iz Pickeringa. Londonski nogometni klub «Bosna» je svoje začetke počeo u prizemnim prostorijma kuće dr. Košarića na ”Dundas” ulici u Londonu gdje je i njegov sin Senad imao kancelarije. I drugi sin ovog bošnjačkog naučnika, Alen Košarić, je takoðer ugledni doktor u bolnici Oakville kod Toronta.

Dr. Asaf Duraković, atomska medicina

Drugog po starini doktora nauka bošnjačkih korijena, takoðer zagrebačkog ðaka, roðenog Stočanina (r.1940.god.) i veliko svjetsko ime iz oblasti atomske medicine i istraživača štetnosti osiromašenog uranija, bivšeg američkog vojnika (17 godina) i šeiha sufiju tri sjevernoameričke tekije, dr. Asafa Durakovića, je teško predstaviti budući da se on sedamdesetih godina knjigom ”Mjesto Muslimana u Hrvatskoj narodnoj zajednici” (izdata u Torontu 1972. god.), svojom poezijom i javnim djelovanjem opredijelio za hrvatsku nacionalnost tj. izjasnio se kao Hrvat islamske vjere. U zaključku članka ”Čuvanje hrvatske kulturne tradicije Hrvata islamske vjere” objavljenog 7. oktobra 2004.god. u ”Vjesniku”, novinar Marin Sopta kaže: ”Kao izvanredan govornik i svojom markantnom fizičkom pojavom za javnom govornicom dr. Asaf Duraković je u svojim javnim nastupima u hrvatskim zajednicama znao dovesti prisutne do delirija oduševljenja. Svojim govorima stekao je mnoštvo obožavatelja koji su bili spremni poslušati bilo koji njegov zahtjev. Nakon nekoliko godina nevjerojatne popularnosti u redovima hrvatske političke emigracije na svim kontinentima, zvijezda dr. Durakovića počela se polako gasiti, a njegov utjecaj meðu Hrvatima postao je gotovo beznačajan”.

Javnih istupa, osim naučnih, ovog talentovanog Hercegovca u zadnje vrijeme skoro da i nema. Nema ni njegovih političkih pogleda na probleme Balkana niti odreðeneg stava prema Bošnjacima i njihovoj borbi. Jedino zapadna štampa vrvi njegovim naučnim otkrićima. Za naučni rad, prošle godine, dobio je veliku meðunarodnu nagradu za mir sponzoriranu od 134 nacije za velika otkrića štetnosti vojne upotrebe osiromašenog uranija zbog čega je ustvari (nakon poznatog pisma upućenog predsjedniku Klintonu) bio otpušten iz američke vojske a sam njegov život bio u opasnosti. Osnivač je neovisne neprofitne organizacije ”The Uranium Medical Research Centre” (skraćeno UMRC), registrovane 1997.god. u SAD-u i Kanadi, koja okuplja velike eksperte i istraživače štetnosti vojne upotrebe osiromašenog uranija. Poslije Kuvajta istraživao Balkan (Balkanski sindrom), Avganistan i sva područja gdje se vrši upotreba ovog oružja a trenutno analizira Irak. Detaljnije o njegovim otkrićima i osiromašenom uranijumu možete naći na stranici http://www.umrc.net/. Doktora Asafa Durakovića je teško kontaktirati, stalno je u pokretu, ne može se više sresti ni u tekiji u Torontu u kojoj je doskora bio šeih. Autoru ovih redova nije poznato da li je bilo pokušaja približavanja ovog velikog čovjeka bošnjačkoj zajednici nakon posljednjeg rata niti da li je bilo pokušaja uspostavljanja dijaloga bošnjačkih prvaka sa ovim intelektualcem, koji bez obzira na nacionalno osjećanje, pripada Ummetu dike svjetova Muhammedu s.a.v.s. i vuče bošnjačke korijene iz Istočne Hercegovine.

Dvije Sarajke na dva kanadska univerziteta

Prof. dr. Amila Buturović, islamske nauke

Dr. Amila Buturović je profesor islamske vjerske tradicije i islamske literature na ”York Universtity u Toronto” (Professor of Religious Studies and Humanities at York University) autor knjige ”Stone Speaker: Medieval Tombs, Landscape, and Bosnian Identity in the Poetry of Mak Dizdar”, nekoliko zapaženih publikacija o Kur’anu, Maku Dizdaru, Meši Selimoviću, prijevodu na engleski: kratke priče Ćamila Sijarića ”Ni crkva ni džamija”, historijskog prijevoda Adema Handžića ”Stanovništvo Bosne u vrijeme Otomskog carstva, historijski pregled”, prijevodu poeme ”Hercegovina” Anðelka Vuletića i tako dalje. Doktorsku disertaciju odbranila 1994. god. na ”McGill Univerzity” u Montrealu nakon čega je iste godine na Haverford koledžu u Pensilvaniji zajedno sa profesorom religije Michael Sells-om, profesorima antropologije Laurie Hart i Janet Marcus osnovala fondaciju ”Bosanska zajednica” (The Community of Bosnia Founation, skraćeno COB) koja putem više od stotinu volontera aktivno djelovala na rasvjetljavanju istine o ratu u Bosni i aktivne pomoći bosanskim studentima i izbjeglicama. Istočnobasanski grad Foča je praglašena posestrimom ove bosanske zajednice o kojoj profesor filozofije Lucius Outlaw skupio sve podatke na jedan disk zajedno sa slikama svih monumentalnih islamskih spomenika kulture i poznate ”Plave džamije” izgraðene 1550. godine. Dva bosanska studenta su dobila besplatno školovanje na ovom koledžu a predavanje o bosanskom multikulturalizmu, tradiciji i njenom uništavanju održao profesor lijepe umjetnosti sa Harvarda, prof. Andras Riedmayer. Tu je lijepo bio prihvaćen i bosanski arhitekta Amir Pašić. Svi ovi aktivisti i volonteri bili inspirisani tragičnom smrću Aide Buturović, sestre Amile dr Buturović, koja avgusta 1992. godine ubijena granatom prilikom spašavanja rijetkih manuskripti iz zapaljene Nacionalne biblioteke Sarajevo. Takoðer profesorica Amila Buturović uz pomoć bošnjačkih studenata Toronta, bila domaćin poznate panel diskusije ”Never Again” (održane 5.aprila 2002.god. u Torontu) gdje se grupisali prijatelji BiH sa raznih strana a aktivno učešće uzela imana kao: David Rieff, Thomas Cushman, Stjepan Meštrović, Emran Qureshi, Gordana Knežević, Nader Hashemi, Mujeeb Khan i drugi. (Detaljno objavljeno u listu Sabah od 10.aprila 2002.).

Prof. dr. Šahza Hatibović Kofman, stomatologija

Druga Sarajka je dr. Šahza Hatibović Kofman, profesorica Stomatološkog fakulteta i šef jednog odjela UWO London, (Chair od the Division of Peadiatric Dentistry and Orthodontics at The University of Western Ontario) i sa svojih 50-tak stučnih radova dosta poznata kanadskoj i švedskoj javnosti. Doktorirala u Sarajevu, prije dolaska u Kanadu jedno vrijeme boravila u švedskom gradu Jönköping gdje se bavila istraživanjima i držeći predavanja na univerzitetima u Sloveniji, BiH, Rusiji, Kini i Švedskoj na koje ju često pozivali. Kasnije iz Kanada je sa svojim mužem Jonathanom Kofmanom, takoðer profesorom jednog od londonskih fakulteta, slala na Balkan stomatološku opremu i ureðaje (Kosovo) te učestvovala, u akademskim krugovima, na rasvijetljavanju istine i karakteru rata u Bosni i Hercegovini. Potpisnik je nekoliko peticija za hapšenje za genocid optuženih zločinaca. U Londonu, gdje živi, aktivno je učestvovala u otvaranju Bosanske škole u kojoj bošnjačka i bosanska djeca sve od 1997. god. (učitelji Meliha Smajić, Nadija Danović i Sakib Sejdić) i do danas uče bosanski jezik i predmete bosanske kulture, historije i tradicije.

Mlaðe snage

Dr. Amer Alagić, biohemija

Mladi Mostarac, dr. Amer Alagić, doktorirao na ”University od Toronto” prije godinu dana iz oblasti biohemije na temu proteini i hemoglobin je posljednjih godina, sa ”grupom iz biblioteke” (arhitekt Harisa Mazgić, inžinjer Amila Jamak, kompjuter specijalist Medina Peco, ekonomista Feða Kusturica, mašinski inžinjer Muamer Hodža, proces inžinjer Zlatan Ljubijankić, doktorski kandidat iz historije Rijad Kusturica i drugi) bio aktivan u osnivanju Bosanske biblioteke u prostorijama Bošnjačkog islamskog centra GHB Toronto, (koja odlaskom grupe više ne radi), dijelom u organizovanju sedmodnevnog Paviljona Sarajevo u Torontu održanog sredinom juna 2002.god., sa ostalima u otvaranju prve internet stranice BIZ Gazi Husrev beg 2000.-te godine (koja više ne radi), organizovanju obilježavanja godišnjice masakra u Srebrenici jula 2000-te, skupljanju donacija prilikom dolaska bošnjačkog bicikliste i humaniste Alena Okanovića (prešao biciklom cijelu Kanadu), organizovanju omladinskih susreta i peticije OSCE-u zbog nedobijanja glasačkih listića iz Bosne, te protestnog pisma ”History Channel” povodom propagandnog srpskog dokumentarnog filma ”Rat koji se mogao izbeći”. Ova grupa studenata takoðer pomagala oko izlaženja lista ”BH pogledi” čijih 10-tak brojeva ureðivao Sanija Hodžić (list ugašen). Poslije prošlogodišnje organizacione krize u Bošnjačkom islamskog centru GHB Toronto ovaj mladi stručnjak i pomenuta grupa studenata su nakon otvorenog pisma ulemi i upravnim organima centra GHB, kako sami kažu ”uzeli ćutanje” i više se ne pojavljuju u prostorijama centra.

Dr. Jasmin Kantarević, ekonomija

Dr. Jasmin Kantarević je prije nekoliko mjeseci doktorirao iz ekonomskih nauka (Disertacija: “The Married Widow: Marriage Penalties Matter!”) , on je ujedno prvi bošnjački doktor iz ove oblasti u Ontariju. Dijete mekteba Zagrebačke džamije (Kuvajćani ga na prijedlog Ševke ef. Omerbašića kao dječaka iz mekteba odveli u Kuvajt), roðen u Zagrebu, porijeklom iz Bosanskog Novog, preko univerziteta u Kuvajtu (Kuwait University) na arapskom jeziku, je dospio u Kanadu gdje magistrirao na ”Carleton University” u Ottawi a doktorirao na ”University of Toronto” na engleskom. Dakle dva velika jezika: arapski i engleski. Zaposlen je u ”The Ontario Medical Association”, istražuje na ”Institute for Policy Analysis at the University of Toronto”, nudi mu se mjesto profesora na Unevesity of Toronto.

Dr. Belma Ljutić, imunologija

Dr. Belma Ljutić, doktorirala iz oblasti imunologije na ”University of Toronto” a istražuje na ”Sunnybrook & Women’s College Health Sciences Centre” u Torontu.

Nadolazeće snage

Prije pominjanja mlaðih nadolazećih doktorskih kandidata svakako ne treba izostaviti veliko bošnjačko ime, magistra matematike i univerzitetskog profesora Rudarsko-geološkog fakulteta u Tuzli, sada u penziji, mr. Mehmeda Hadži Pašića, koji doduše nije poznat široj kanadskoj javnosti ali je poznat mnogim inžinjerima koje priprema za državne ispite.
Doktorski kandidati Bekim Sadiković (istraživanje raka dojke na University of Western Ontario) i Ervin Sejdić (oblast elektronike i biomedicine na istom univerzitetu), obojica iz Londona i djeca bošnjačkih prognanika, su snage koje nadolaze. Zatim već pomenuti doktorski kandidat iz oblasti historije mr. Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike ali se povukao. Vrijedno bi bilo spomenuti mladu studenticu žurnalistike (zavrsna godina) Melitu Kuburaš iz Oakvilla koja se već pomalo javlja u kanadskim medijima i elektroinžinjera Šaban Šaškina, rodom iz Bosankse Gradiške, koji ostvario visoku poziciju u poznatoj kanadskoj vojnoj firmi ”GM”. Trebalo bi još mnogo prostora nabrojati sve studente, doktore i stomatologe koji imaju svoju praksu, korisne i talentovane ljude, biznismene ali nema se toliko prostora.

Kulturnjaci

Od kulturnjaka u Torontu djeluje sarajevski glumac Jasmin Geljo (Mima Šiš iz Audicije), poznat po kanadskoj verziji Audicije (Audition) i nekoliko uloga u američkim filmovima (Marko ”Assault on Precinct 13”, Ryjkin u ”Cube Zero”, vozač u ”Beyond Borders” i td) koji ovih dana (14.maja 2005) u Torontu organizuje omladinsko veče ”Bosnian Party”. Tu je i Emir Geljo, diplomirani scenograf iz Sarajeva, koji još prije pet godina u Torontu (u prostorijama Bošnjačkog islamskog centra GHB) sa amaterskim glumcima osnovao Bosnian-Canadian Chamber Theatre ”Karaðoz” koji muzičku komediju Alije Nametka ”Omer za naćvama” izveo jedanaest puta (nažalost ni ovog više nema). Poznati novinar Izet Žiško je takoðer u Ontariju, ali rijetko piše. Nekoliko pisaca i profesionalnih političara je tu, ali ni za njih se ne čuje. Mnogo je pjevača i sportista takoðer.

Jak pojedinac, slab kolektiv. Da li to mora biti tako?

Ovaj tekst, osim funcije pregleda i pokazatelja da pojedinac napreduje a zajednica stagnira, može imati funkciju važnog pitanja: Zašto Južni Ontario sa svojih 10-tak hiljada Bošnjaka, osim cetiri Islamska centra (džamije), dvije škole bosanskog jezika (prepuštene same sebi) i nekoliko sportskih kolektiva, nema kulturnih, omladinskih, studentskih udruženja, udruženja intelektualaca, kulturnih stvaralaca, udruženja inžinjera, tehničara, udruženja biznismena, na kraju krajeva tako važnog udruženja logoraša i žrtava rata, nema svojih web stranica, lokalnih informativnih glasila, dok u isto vrijeme Južni Ontario ima mnogo doktora nauka, studenata, aktivnih biznismena, kulturnih stvaralaca, novinara, ima logoraša da im se ni broj ne zna, ima bezbroj mudrih glava? Ovako je stanje u drugim dijelovima Kanade i širom dijaspore pa bi ova tema bila interesantna i zbog toga.
Budući da u Torontu, dakle u Južnom Ontariju, predstoje Deseti jubilarni susreti Bošnjaka Sjeverne Amerike, gdje će biti zanimljivih gostiju, ali ne iz Ontarija, nadamo se da će bošnjačka ulema, koja dominira ovim skupom, njihovi suradnici i gosti, dakle oni koji se smatraju odgovornim prvacima, dati neke odgovore i smjernice za budući rad. Kao i pitanje organizovanja omladine koje brošurom najavljeno.

Bosanska biblioteka u Torontu

Ovaj tekst pokazuje opasnu bošnjačku bolest: jak pojedinac, slab kolektiv. Da li to mora biti tako? Da li postoji jak i spreman autoritet da po regijama organizuje razgovor meðu ljudima bošnjačkog korijena, s ciljem dobijanja jasne slike i stanja u bošnjačkoj dijaspori i s ciljem stvaranja ćelija, intelektualnih jezgri za otkrivanje odgovora na pitanje koliko bošnjačka dijaspora može računati na uspješne pojedince bošnjačkog korijena u propagiranju svojih vrijednosti zemlji domaćinu, i koja je to osnova oko koje bi se svi mogli okupiti? Kao malobrojni i uz to najosamljeniji narod Evrope, odgovor bi se što hitnije trebao pronaći. Bošnjaka je malo na ovom dunjaluku da bi se olahko odsijecali njihovi izdanci. Za svakog pojedinca bi se trebalo boriti dok god za to ima nade. U ime opstanka i ostanka.
Deseti jubilarni sustreti Bošnjaka u Torontu su nada da se otvore ovakve teme te daju smjernice, osmisle konkretne akcije i da ”gdje smo ili gdje ste” preðe ”evo nas, tu smo”.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.