Odbrana i oslobadjanje BiH: OPERACIJA ARBiH “SANA 95”

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Da bi se napravila analiza operacije “Sana 95” potrebno je, cini nam se, dati pregled rasporeda cetnickih snaga oko slobodnog dijela Cazinske krajine.Prva lahka pjesadijska brigada iz Drvara obezbje-oivala je pravac Gorjevac – putna komunikacija Bihac – Bosanski Petrovac – Katinovac (tt – 513) – Hrgar – Prijekovac – Kraljusa – Srednjak – Turski Kozjen (k. 939) – Bubaljka. Ukupno je bilo angazirano preko 800 neprijateljskih vojnika. Bio im je pridodat jedan tenkovski vod u rejonu Hrgar, a artiljerijsku podrsku pruzao im je vod minobacaca kalibra 110 mm u rejonu Jadovik, baterija haubica kalibra 155 mm i baterija topova kalibra 130 mm iz sastava Drugog artiljerijskog mjesovitog puka Drugog krajiskog korpusa u sirem rejonu Gorjevca. Pravac Bubaljka – Tintorina – Korita – Drenovac – Mala Glavica – Garevice – Gmajne – Bujadara – Vucjak zaposjedala je 17. laka pjesadijska brigada iz Kljuca. Putnu komunikaciju Bosanski Petrovac – Kljuc obezbjeoivalo je ukupno preko 700 vojnika ove brigade, a bila je pridodata jedinica jacine jednog bataljona od ljudstva angaziranog na radnoj obavezi.

Brigada je bila ojacana jednim tenkovskim vodom u rejonu Podobljaj, a od atriljerijske podrske na raspolaganju je imala dva voda minobacaca kalibra 150 mm u rejonima Cava i Dzaministe, vod topova kalibra 76 mm u rejonu Vranjska i bateriju haubica kalibra 105 mm u rejonu Gudavac. Jedanaesta laka pjesadijska brigada iz Bosanske Krupe bila je stacionirana na pravcu Debeli Oklinak – Bosanska Krupa – Kutanja – Glavica – Drenova Glavica – Manda – Bratica Brdo. Ova neprijateljska jedinica raspolagala je sa 1.100 vojnika i bila je ojacana jednim tenkovskim vodom, dok joj je artiljerijsku podrsku davala baterija haubica kalibra 155 mm locirana u rejonu sela Prohorac (tt – 415) i vod minobacaca kalibra 110 mm smjesten u selu Sabici.

Neprijatelj je raspolagao sa izuzetno jakim snagama (oko 1 800 ljudi) na pravcu Bratica Brdo – Blatna – zarkovac – Donji Rakani – Rudice – Bosanski Novi. Ovu zonu odgovornosti kontrolirale su jedinice Prve lake pjesadijske brigade iz Bosanskog Novog ojacane sa jednim tenkovskim vodom, baterijom haubica kalibra 155 mm, baterijom topova kalibra 76 mm, dok je svaki od sedam bataljona imao podrsku mjesovite minobacacke baterije kalibra 81 i 110 mm. Glavnina neprijateljskih snaga bila je grupirana u zahvatu pravca Bosanski Petrovac – Bihac, a pomocne snage nalazile su se u rejonu grada Bosanske Krupe (desna obala rijeke Une). U dubini neprijatelj je raspolagao snagama jacine jedne pjesadijske brigade iz sastava Prvog krajiskog korpusa.

Procjena komande Petog korpusa bila je da neprijatelj zeli upornom odbranom sprijeciti prodor snaga jedinica iz sastava Petog korpusa Armije RBiH i zadrzati tada privremeno okupirane teritorije. Za izvrsenje tog zadatka agresor je bio spreman upotrijebiti svo raspolozivo ljudstvo, mehanizirano oklopne jedinice, artiljerijsku podrsku uz upotrebu bojnih otrova, a za ocekivati je bila i upotreba ratne avijacije sa tri do cetiri aviona.

I pored izuzetno jakih vojnih efektiva, naoruzanja i ratne tehnike agresor je u dotadasnjim borbenim djelovanjima pretrpio znatne gubitke u zivoj sili i materijalno tehnickim sredstvima sto je ukazivalo na pad morala u jedinicama, a stvorilo pretpostavke za ofanzivne oslobodilacke udare jedinica iz sastava Petog korpusa Armije RBiH.

Dakle, realno je bilo ocekivati da je postojala mogucnost udara nasih snaga, nanosenja gubitaka neprijateljskim snagama u zivoj sili i materijalno tehnickim sredstvima i oslobaoanja dominantnih polozaja i stvaranja pretpostavki za dalje gonjenje neprijatelja i oslobaoanja Bosanskog Petrovca, Bosanske Krupe, Kljuca i Sanskog Mosta. U tom smislu komandant Petog korpusa general Atif Dudakovic dao je zapovijest za razbijanje, zarobljavanje i unistenje neprijateljskih snaga na pravcima napada i zaposjedanje povoljnijih operativno taktickih polozaja na liniji Bosanski Novi – Bosanska Krupa – selo Vrtoce, te oslobadjanje putnih komunikacija i dijela zeljeznicke pruge Sunja – Bosanski Novi – Bosanska Krupa – Bihac – Kulen Vakuf. Postignut je dogovor o sadejstvu jedinica Hrvatske vojske pruzanjem artiljerijske podrske sa vatrenih polozaja iz Republike Hrvatske. Komandant Petog korpusa Armije RBiH general Atif Dudakovic donio je odluku da se izvede napad glavninom snaga na pravcima Ripac – Kulen Vakuf – Vrtoce, Ripac – Krnjeusa i Radici – Donja Suhaja – Selo Jesenica. Pomocne snage Takticke grupe “Sjever” imale su zadatak da izvrse napad na pravcima Selo Otoka – Selo Arapusa i Selo Otoka – Selo Novska Ruista – Selo Rudice. Cilj je bio postizanje sto povoljnijih operativno-taktickih polo-zaja, razbijanje i unistavanje neprijateljskih snaga i ovladavanje zeljeznickim i putnim komunikacijama u zahvatu pravaca napada glavnih i pomocnih snaga. Prema zapovijesti komandanta Petog korpusa jedinice su imale zadatak izbiti na liniju Veliki Ljutoc (tt – 941) – Suhi Vrh (tt – 910) – Crni Vrh (tt – 856) – Jedovik – Pjevica Palez (k – 1049) – Ostrelj (tt – 937) – selo Mali Radic (tt – 353) – Debeli Oklinak.

Naredna faza bilo je izbijanje na liniji duz drzavne granice (Kulen Vakuf) komunikacijom Kulen Vakuf – Selo Vrtoce – Cucevo Brdo (tt – 1091) – Lisicijak – Vranovaca (tt – 795) – Kukavica (tt – 743) selo Risovac – Suhajsko meougorje – Stojanov Vrh (tt – 743) – (tt – 811) – Gradina (tt – 741) – Zloimenjak (tt – 503) Mosura – Podobalj (k – 318) – rijeka Una.

Uspjesno izvrsenje ovog borbenog zadatka stvorilo je izvanredne pretpostavke za nastavak borbenih djelovanja i izbijanja na liniju duz drzavne granice pravcima Veliki i Mali Stijenjak – Selo Bjelaj – Selo Bjelajski Vaganjac – Kamenito polje – Vrscic (tt – 701) – Sela Gornja i Donja Vooenica – Selo Vranovina – Kacarev Vrh (tt – 750) – Curguzovac (tt – 901) – Jelovac (k- 733) – Osrelj (tt – 811) – Mackov Vrh (k – 581) – Selo Benkovac – Selo Potkalinje – Metla (tt – 475) – Cujino Brdo – Paoanova Glava (tt – 363) – Selo Novska Rujiska – Selo Treca Caoavica – Selo Rudice. Prema Planu operacije “Sana 95”, zadatak ostalih snaga i jedinica MUP-a bio je da stiti drzavnu granicu prema Republici Hrvatskoj, a operaciju je trebalo realizirati u tri faze.

Za operaciju su angazirane jedinice i sastavi 505. viteske brdske brigade, 510. oslobodilacke brigade, 517. oslobodilacke, 501. slavne brdske, 503. slavne brdske brigade, Petog bataljona Vojne policije Petog korpusa Armije RBiH i Takticke grupe “Sjever” (505. viteska brdska i 511. slavna brdska brigada). Artiljerijsku podrsku ovim jedinicama tokom operacije davale su baterija haubica kalibra 105 mm locirana na vatrenom polozaju Podgrede, baterija topova kalibra 130 mm stacionirana na vatrenom polozaju Osredak, baterija haubica kalibra 155 mm, vatreni polozaj Potkraj i baterija visecijevnih bacaca raketa i lahkih raketnih lansera kalibra 107 mm koje su se nalazile na vatrenom polozaju Donje Lohovo. 501. slavna brdska brigada imala je zadatak vezivanja neprijateljskih snaga i nanosenje gubitaka u zivoj sili i materijalno-tehnickim sredstvima na pravcu Turski Kozjen – Radicke uvale i sa dijelom 510. oslobodilacke brigade priprema se za uvodjenje u borbena djelovanja na pravcu Bosanski Petrovac – Kljuc. Istureno komandno mjesto bilo je stacionirano na Malom Kosicu, a artiljerijsku podrsku pruzale su Korpusna i Brigadna vatrena grupa. 505. viteska brigada napadala je pravcem selo Krnjeusa – Bosanski Petrovac – Drvar sadejstvujuci sa dijelovima jedinica iz sastava 517. oslobodilacke i 501. slavne brdske brigade. Istureno komandno mjesto nalazilo se na Pasica Brdu, a artiljerijsku podrsku davali su Korpusna i Brigadna vatrena grupa. Zadatak 503. slavne brdske brigade bio je izbijanje na liniju Skrbin Vrh (tt – 893) – Ostrelj (tt – 937), a zatim nastavak borbenih djelovanja pravcem Turske vode i izbijanje na liniju Obljaj (tt – 533) – Zloimenjak (tt – 503) – (tt -811) – Stojanov Vrh (tt – 743) i nastavak udara pravcem Sela Suhaja – Selo Jasenica radi obuhvata Bosanske Krupe. Artiljerijsku podrsku davao je vod protivoklopnih topova kalibra 76 mm i Korpusna i Brigadna vatrena grupa. Istureno komandno mjesto bilo je stacionirano na Velikoj Glavi.

510. oslobodilacka brigada napadala je pravcem Begova Glava (tt – 358) – Veliki Ljutoc (tt – 941) – Selo Dubovsko – Selo Vrtoce – Bosanski Petrovac. Artiljerijsku podrsku pruzali su im baterija topova B – 1, te Korpusna i Brigadna vatrena grupa. Istureno komandno mjesto bilo je locirano na Begovoj Glavi. 517. oslobodilacka brigada za liniju udara imala je pravac Buoin do – Hrgar – Masinove doline – Selo Risovac – izbijanje na Krnjeusu – Kukavice (tt – 743) – Maciju gredu (tt – 1014). Artiljerijsku podrsku ovoj jedinici pruzala je Korpusna artiljerijska grupa, a istureno komandno mjeto nalazilo se na Pasica brdu.

Peti bataljon Vojne policije Petog korpusa Armije RBiH imao je zadatak da ucestvuje u napadnim djelovanjima sadejstvujuci sa 510. oslobodilackom brigadom na pravcu Selo Doljani – Selo Basaca – Selo Orasac – Kulen Vakuf i stiti desni bok glavnim snagama u napadu. Jedna ceta ovog bataljona imala je zadatak po oslobadjanju Kulen Vakufa da zaposjedne liniju odbrane Kulen Vakuf – Selo Veliki Stijenjani – Selo Mali Stijenjani – Selo Bjelaj gdje bi se spojili sa snagama 510. oslobodilacke brigade prema zapovijesti, jedan vod je trebao biti pretpocinjen 511. slavnoj brdskoj brigadi. Jedan vod je bio angaziran na raskrsnici u rejonu mosta na rijeci Uni (Ripac) dozvoljavajuci prolaz samo sanitetskim vozilima i jedinicama iz smjera Bihaca koje su uvodjene u borbena djelovanja. Jedinica iz sastava Takticke grupe “Sjever” 511. slavna brdska brigada za neposredan zadatak imala je nasilni prijelaz rijeke Une u rejonu Otoke, a zatim po uspostavljanju mostobrana produziti napadna djelovanja pravcem selo Veliki Radic – Selo Arapusa. Nakon ovog bilo je planirano izbijanje na liniju Mracaj (tt – 435) – Kolista (tt – 470) – Metla (tt – 475) – Celino Brdo – Kupres – Paoanova glava (tt – 363). Istureno komandno mjesto nalazilo se na Perni (k – 416), a borbena djelovanja izvodjena su u sadejstvu sa 505. viteskom brdskom brigadom. Uvodjenjem glavnine snaga preko uspostavljenog mostobrana u rejonu Otoka 505. viteska brdska brigada produzila je borbena djelovanja pravcem Selo Busevic – Selo Matavazi i Selo Busevic – Selo Rasce. U daljem napredovanju njen zadatak je bio ovladavanje Sela Novska Rujista i Paoenova Glava (tt – 311) i izbijanje na liniju Paoenova Glava (tt – 363) – Paoenova Glava (tt – 311) – Selo Rudice.

Napadna borbena djelovanja planirana su u sadejstvu sa 511. slavnom brdskom brigadom, a istureno komandno mjesto bilo je stacionirano na Osmaci. Komandant Takticke grupe “Sjever” bio je nacelnik staba Petog korpusa Armije RBiH brigadir Mirsad Selmanovic. Artiljerijsku podrsku ovoj taktickoj grupi davala je haubica kalibra 155 mm i vod lahkih raketnih lansera kalibra 177 (TF – 8) cetiri lansera. U pripremama za izvooenje ovih borbenih djelovanja 506. lahka brigada imala je zadatak da eksploatira borbene uspjehe i njezino uvodjenje planirano je za “1.8.1995. godine.

Peti artiljerijski mjesoviti puk u planiranim borbenim dejstvima imao je zadacu artiljerijske podrske jedinicama, ali i samostalnog djelovanja po neprijateljskim grupnim ciljevima. Takooer, dio jedinice imao je zadatak da vodi protuoklopnu borbu, a artiljerijsku podrsku trebale su davati i Brigadne vatrene grupe, a na raspolaganju su bili i izdvojeni vod protuoklopnih topova kalibra 100 mm T – 15, lahkih raketnih lansera kalibra 177 mm TF – 8, te artiljerijska orudja jacine jednog voda kalibra 76 i 90 mm.

Vazno je naglasiti da su ove jedinice imale zadatak djelovati protiv neprijateljskih oklopno – mehaniziranih jedinica u rejonu kasarna Orljani – Selo Dubovsko – Selo Vrtoce u sadejstvu sa Drugom cetom Treceg bataljona 505. viteske brdske brigade. Peti mjesoviti lahki artiljerijsko raketni divizion protuzracne odbrane imao je zadatak da gadja i unistava ciljeve na zemlji i u zraku u slucaju njihovih djelovanja po nasim snagama. Zadaca petog inzinjerijskog bataljona bila je ciscenje i odrzavanje puteva na Pravcu Grmusa – Bosanska Krupa, zatim na pravcu Sela Ripac – Bosanski Petrovac, a u rejonu Bosanske Otoke trebalo je stvoriti uslove za nasilni prijelaz rijeke Une preko djelimicno porusenog mosta na desnoj obali. Teziste protuoklopne borbe prema zapovijesti komandanta Petog korpusa Armije RBiH bilo je na pravcima: Selo Gorjevac – Selo Ripac, Masinove doline – Hrgar, Radicke uvale – Vrsenjak, siri rejon Sela Mali i Veliki Radici.

U svim brigadama bile su formirane posebne grupe po cetiri vojnika koji su bili naoruzani sa po dva rucna bacaca M – 57 ili RPG sa po sest mina. Protuvazdusna odbrana, unistavanje vatrenih artiljerijskih polozaja i neprijateljskih oklopno – mehaniziranih jedinica bilo je planirano na tezisnim pravcima Bosanski Petrovac – Bihac i Prijedor – Bosanska Krupa i Cazin. U slucaju helikopterskog desenta za njegovo neutraliziranje bili su zaduzeni Peti mjesoviti artiljerijski puk, Peti mjesoviti lahki artiljerijski raketni divizion protivzracne odbrane, te snage koju si imale zadatak kontrole teritorije.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.