ZAROBLJENI UM

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

“Um je proizveo nauku, a nauka tehniku, razno razne ideologije i 49 miliona mrtvih u dosadasnjoj historiji rata”, rekao je dr. Muminovic na tribini vijeca i s tim u vezi dodao. “Naspram zivotinje koja slijedi nagone, covjek djeluje ljudski, samo kada koristi um koji ne iskljucuje prisustvo instikta, predrasuda i navika. Ako ovo u njega preovladava, um djeluje stereotipno i dosadno. Aktivnost uma prati ponos kada je uspjesna, stid kada je bezuspjesna sto najavljuje slobodu licnosti koja se razlikuje od zivotinje,ne samo umom nego i stidom. Zato osobe koje se ne stide svojih postupaka i iskaza, su ljudski nezrele ili su hendikepirane, zbog cega su blize zivotinji nego covjeku, a takvi su djeca sa nedostatkom ljudskog dostojanstva i slabici kojima strah suspendira stid. I jednima i drugima nedostaje savjest koja zahtijeva od licnosti da opravdava svoje postupke i koja je kaznjava za zablude i zlodjela. Stoga u stidu valja prepoznati pobunu licnosti protiv svojih postupaka, odnosno prisustva slobode koja najavljuje ljudskost kao jedinstvo osjecanja i intelekta, jedinstvo bez kojeg ne moze biti stida.Otuda slobodno djelovati znaci djelovati u granicama uma, odnosno u okvirima ljudskih mogucnosti. Um nalaze licnosti da ostvarivanjem svojih mogucnosti ne ometa druge da djeluje ljudski tj. da djeluju slobodno odnosno moralno. Samo slobodna licnost moze naci u drugima humanum koji otkriva u sebi i po kome su ljudi to sto jesu. Novo doba je razvojem nauke i tehnike unaprijedilo, toliko, proizvodne snage da su ove determinirale nove drustvene odnose i umjesto vjerske uveli svijet u ratove naroda, odnosno nacija koje se bore za potcinjavanje i dominaciju svijeta pod maskom ideologije i njoj odgovarajuce propagande koje su proizvodile ideoloske konflikte i klasne sukobe, najprije u formi gradjanskih ratova i revolucija, a potom u obliku imperijalistickih, pa time i svjetskih ratova. U svim tim promjenama ideologija i religija ispoljile su dominirajucu ulogu, religija se pokazala vjernim cuvarem integriteta i suvereniteta svoga naroda, njegovog etnickog i religijskog identiteta, dok je ideologija u tome imala vodecu ulogu koja je dovela na kraju do podijele svijeta na dva antagonisticka bloka: odbrane kapitalizma i uspostavljanja socijalizma. I jedan i drugi su u svojim uvjerenjima potisnuli ideju humanistickog drustva u maglovitu daljinu i proizveli ratove vodjene na zivot i smrt. Um je bio zarobljen. Stvarala se nacisticko – fasisticka ideologija koja je zagovarala “novi svjetski poredak” i staljinizam koji je zagovarao “svjetski komunizam”. U njima je zarobljeni um sluzio samo jednoj ideologiji i politici. Partija u staljinizmu i nacija u nacizmu dobile su nenadmasnu moc. Sluzeci njima, um se lisavao trezvenog znanja koliko i istine kao cilja znanosti, cime je otvoren prostor za nastup – barbarizma.
Velike ideje iz tog razdoblja ostale su uglavnom nepoznate, ili toliko izopacene da su mogle utjecati na ostvarivanje vrhunskih zlodjela stoljeca. Od nosilaca te mrznje iluzorno je bilo ocekivati da shvate zasto intelektualci zive, ne samo od znanja, nego i za znanje. O kakvim se nosiocima birokratskog uma radilo otkrivali su svojim ponasanjem realizatori socijalistickog totalitarizma, koji nije zaobisao ni nase drustvo. I tom drustvu bilo je dovoljno dovesti u pitanje, toboznju, nepogresivost rukovodstva pa da se iza partijske dekorativnosti i politicke kozmetike pokaze sva bijeda i laznost politickog sistema i njegovih nosilaca. Zato se pad partijskog rukovodstva i mogao odraziti negativno na citavo drustvo cim se pojavio nasljednik Draze Mihajlovica – Slobodan Milosevic. Pokazalo se odmah da je partijsko rukovodstvo uzaludno prikrivalo svoj voluntarizam “socijalistickim samoupravljanjem” kao i radnici svoj nerad iako je to bila idealna forma da se partijski totalitarizam predstavi vrhunskom demokracijom. Radnici i neradnici nasli su se konacno za istim stolom da raspravljaju o problemima kao vrhunski eksperti, problemima o kojima je birokracija bila dala svoj definitivni sud. Svijest te birokracije razlikovala se od animisticke svijesti samo po tome sto je animizam nemilosrdno kaznjavao krsioca tabua, dok je socijalizam najprije proglasavao svoju zrtvu “neprijateljem socijalizma” ili “socijalistickog samoupravljanja” a potom je okrutno kaznjavao. Poseban oblik zarobljenog uma cini povijesni um, kojeg je pervertirana svijest ucinila zagovornikom genocida i pokusala kompenzirati povijesnu frustriranost niza generacija svog naroda. Posrnulo dustvo stoljecima je razvijalo posredstvom ideologije i religije negativne strasti i bezumnu mrznju svog podmlatka prema odredjenim narodima.
Njihov zarobljeni um drzao se paranoicki mitomanskih razloga neprihvatljivih trezvenoj svijesti, sto indicira da se nacionalisticka svijest odrzavala indokrinacijom pokoljenja. Zato se nosioci zarobljenog uma postajali genocidni rusitelji kulturnih i civilizacijskih tekovina odredjenih naroda, odnosno negatori njihovih nacionalnih vrijednosti. Uz pomoc ideoloskih zabluda i religijskih predrasuda, nosioci perveritane svijesti ucinili su da se citavi narodi medjusobno ideoloski prljaju, odnosno okrecu jedni protiv drugih uvlaceci se u medjusobne sukobe i ratove koji su poput nemani gutali ljudske zivote i unistavali materijalna dobra. Takve snage i danas ruse sve sto se nadje na njihovu putu ka cilju ne prezuci ni pred svetinjama, cime guse smisao povijesti zlodjelima koja pripadaju “carstvu slucajeva”, izmaklih kontroli uma. U tome i Svetoisavlje nalazi svoju destruktivnu ulogu: skropi “svetom” vodicom aktere stihijnosti i bezumlja dajuci dogadjanjima obiljezje kontigentnosti i barbarizma. Njegov blagoslov pada na cetnika s kokardom na kapi, kamom u zubima, puskom u jednoj i vatrom u drugoj ruci kao instrumentima ostvarivanja “kosovskog zaveta” kao izraza pomahnitalog uma. Takvi pod imenima seseljevaca, arkanovaca, rojalista, belih orlova, osvetnika i dr. stizu na prostor Bosne da ispune “zavet predaka” te pokazu svoju odanost srpstvu klanjem djece, ubijanjem nemocnih, silovanjem zena i unistavanjem materijalnih dobara. Genezu njihove patologije moguce je pratiti od uspostavljanja srpske drzavnosti, odnosno od nemanjickih progona domicilnog stanovnistva, a posebno od uspostave Dusanova carstva u cije su ime ludo istrzali na Kosovo 1389.g. i dozivjeli poraz na kome temelje svoju historiju, kulturu i ideologiju. Za njih su neprijatelji srpstva oni koji ne prihvataju njihove mitotvorne izmisljotine.
Zato su “Nacertanije” (1844.), “Homogena Srbija” (1941l) i “Memorandum” (1986) ne samo nacionalisticki programi cetnistva nego i vodeci dokumenti srpske politike kioja usmjerava sinove “nebeskog naroda” istrebljenju svojih susjeda “etnickim ciscenjem”, cime se objasnjava njihovo pristajanje na izvodjenje genocida nad susjedima. Za njih se moze reci da ne uspijevaju nista nauciti iz svoje nacionalne historije, sto je razumljivo ako se ima na umu da je ilustriraju narodnim pjesmama, mitomanskim predanjima i ideoloskim zabludama. U nedostatku trezvenog uma, oni jedva mogu nesto raditi za sebe a da to ne bude protiv drugih zbog cega u svakom kriznom razdoblju proizvedu arsenal zala, ponekad nepoznat znanostima i tudjem iskustvu. Zanemarivanjem realnosti da i drugi zive u istom prostoru, njihovi nasrtaji na susjede asociraju na nasrtaje copora hijena koje kao vrsta zive odvojeno od drugih, ali napadaju u coporu. Kako im drugi kvare svojom nevjericom sliku “nebeskog naroda” i “srpske zemlje”, oni ih ludjacki ubijaju, ali i pljackaju. Primjer za posljednje moze biti fakticnost da su ti barabari unistili sve sto su “komunisti” bili oteli narodu pa je time ostvarena neka paklena pravda dodijelivsi tu otimacinu jos gorima od “komunista”. U toj pljacki ucestvovala je ravnopravno i radnicka klasa, kojom je toliko manipuliralo prethodno drustvo kao izvorom i nadom internacionalizma. Pljackajuci poput lesinara dobra svojih susjeda, ona je sluzeci kasapinu sa Balkana zamaglila dolazak buducnosti koju je trebala upravo ona da donese.”
“Um je proizveo nauku, a nauka tehniku, razno razne ideologije i 49 miliona mrtvih u dosadasnjoj istoriji rata”, rekao je dr. Muminovic na tribini vijeca i s tim u vezi dodao. “Naspram zivotinje koja slijedi nagone, covjek djeluje ljudski, samo kada koristi um koji ne iskljucuje prisustvo instikta, predrasuda i navika. Ako ovo u njega preovladava, um djeluje stereotipno i dosadno. Aktivnost uma prati ponos kada je uspjesna, stid kada je bezuspjesna sto najavljuje slobodu licnosti koja se razlikuje od zivotinje,ne samo umom nego i stidom. Zato osobe koje se ne stide svojih postupaka i iskaza, su ljudski nezrele ili su hendikepirane, zbog cega su blize zivotinji nego covjeku, a takvi su djeca sa nedostatkom ljudskog dostojanstva i slabici kojima strah suspendira stid. I jednima i drugima nedostaje savjest koja zahtijeva od licnosti da opravdava svoje postupke i koja je kaznjava za zablude i zlodjela. Stoga u stidu valja prepoznati pobunu licnosti protiv svojih postupaka, odnosno prisustva slobode koja najavljuje ljudskost kao jedinstvo osjecanja i intelekta, jedinstvo bez kojeg ne moze biti stida. Otuda slobodno djelovati znaci djelovati u granicama uma, odnosno u okvirima ljudskih mogucnosti. Um nalaze licnosti da ostvarivanjem svojih mogucnosti ne ometa druge da djeluje ljudski tj. da djeluju slobodno odnosno moralno. Samo slobodna licnost moze naci u drugima humanum koji otkriva u sebi i po kome su ljudi to sto jesu. Novo doba je razvojem nauke i tehnike unaprijedilo, toliko, proizvodne snage da su ove determinirale nove drustvene odnose i umjesto vjerske uveli svijet u ratove naroda, odnosno nacija koje se bore za potcinjavanje i dominaciju svijeta pod maskom ideologije i njoj odgovarajuce propagande koje su proizvodile ideoloske konflikte i klasne sukobe, najprije u formi gradjanskih ratova i revolucija, a potom u obliku imperijalistickih, pa time i svjetskih ratova.
U svim tim promjenama ideologija i religija ispoljile su dominirajucu ulogu, religija se pokazala vjernim cuvarem integriteta i suvereniteta svoga naroda, njegovog etnickog i religijskog identiteta, dok je ideologija u tome imala vodecu ulogu koja je dovela na kraju do podijele svijeta na dva antagonisticka bloka: odbrane kapitalizma i uspostavljanja socijalizma. I jedan i drugi su u svojim uvjerenjima potisnuli ideju humanistickog drustva u maglovitu daljinu i proizveli ratove vodjene na zivot i smrt. Um je bio zarobljen. Stvarala se nacisticko – fasisticka ideologija koja je zagovarala “novi svjetski poredak” i staljinizam koji je zagovarao “svjetski komunizam”. U njima je zarobljeni um sluzio samo jednoj ideologiji i politici. Partija u staljinizmu i nacija u nacizmu dobile su nenadmasnu moc. Sluzeci njima, um se lisavao trezvenog znanja koliko i istine kao cilja znanosti, cime je otvoren prostor za nastup – barbarizma. Velike ideje iz tog razdoblja ostale su uglavnom nepoznate, ili toliko izopacene da su mogle utjecati na ostvarivanje vrhunskih zlodjela stoljeca. Od nosilaca te mrznje iluzorno je bilo ocekivati da shvate zasto intelektualci zive, ne samo od znanja, nego i za znanje. O kakvim se nosiocima birokratskog uma radilo otkrivali su svojim ponasanjem realizatori socijalistickog totalitarizma, koji nije zaobisao ni nase drustvo. I tom drustvu bilo je dovoljno dovesti u pitanje, toboznju, nepogresivost rukovodstva pa da se iza partijske dekorativnosti i politicke kozmetike pokaze sva bijeda i laznost politickog sistema i njegovih nosilaca. Zato se pad partijskog rukovodstva i mogao odraziti negativno na citavo drustvo cim se pojavio nasljednik Draze Mihajlovica – Slobodan Milosevic.
Pokazalo se odmah da je partijsko rukovodstvo uzaludno prikrivalo svoj voluntarizam “socijalistickim samoupravljanjem” kao i radnici svoj nerad iako je to bila idealna forma da se partijski totalitarizam predstavi vrhunskom demokracijom. Radnici i neradnici nasli su se konacno za istim stolom da raspravljaju o problemima kao vrhunski eksperti, problemima o kojima je birokracija bila dala svoj definitivni sud. Svijest te birokracije razlikovala se od animisticke svijesti samo po tome sto je animizam nemilosrdno kaznjavao krsioca tabua, dok je socijalizam najprije proglasavao svoju zrtvu “neprijateljem socijalizma” ili “socijalistickog samoupravljanja” a potom je okrutno kaznjavao. Poseban oblik zarobljenog uma cini povijesni um, kojeg je pervertirana svijest ucinila zagovornikom genocida i pokusala kompenzirati povijesnu frustriranost niza generacija svog naroda. Posrnulo dustvo stoljecima je razvijalo posredstvom ideologije i religije negativne strasti i bezumnu mrznju svog podmlatka prema odredjenim narodima. Njihov zarobljeni um drzao se paranoicki mitomanskih razloga neprihvatljivih trezvenoj svijesti, sto indicira da se nacionalisticka svijest odrzavala indokrinacijom pokoljenja. Zato se nosioci zarobljenog uma postajali genocidni rusitelji kulturnih i civilizacijskih tekovina odredjenih naroda, odnosno negatori njihovih nacionalnih vrijednosti. Uz pomoc ideoloskih zabluda i religijskih predrasuda, nosioci perveritane svijesti ucinili su da se citavi narodi medjusobno ideoloski prljaju, odnosno okrecu jedni protiv drugih uvlaceci se u medjusobne sukobe i ratove koji su poput nemani gutali ljudske zivote i unistavali materijalna dobra.
Takve snage i danas ruse sve sto se nadje na njihovu putu ka cilju ne prezuci ni pred svetinjama, cime guse smisao povijesti zlodjelima koja pripadaju “carstvu slucajeva”, izmaklih kontroli uma. U tome i Svetoisavlje nalazi svoju destruktivnu ulogu: skropi “svetom” vodicom aktere stihijnosti i bezumlja dajuci dogadjanjima obiljezje kontigentnosti i barbarizma. Njegov blagoslov pada na cetnika s kokardom na kapi, kamom u zubima, puskom u jednoj i vatrom u drugoj ruci kao instrumentima ostvarivanja “kosovskog zaveta” kao izraza pomahnitalog uma. Takvi pod imenima seseljevaca, arkanovaca, rojalista, belih orlova, osvetnika i dr. stizu na prostor Bosne da ispune “zavet predaka” te pokazu svoju odanost srpstvu klanjem djece, ubijanjem nemocnih, silovanjem zena i unistavanjem materijalnih dobara. Genezu njihove patologije moguce je pratiti od uspostavljanja srpske drzavnosti, odnosno od nemanjickih progona domicilnog stanovnistva, a posebno od uspostave Dusanova carstva u cije su ime ludo istrzali na Kosovo 1389.g. i dozivjeli poraz na kome temelje svoju historiju, kulturu i ideologiju. Za njih su neprijatelji srpstva oni koji ne prihvataju njihove mitotvorne izmisljotine. Zato su “Nacertanije” (1844.), “Homogena Srbija” (1941l) i “Memorandum” (1986) ne samo nacionalisticki programi cetnistva nego i vodeci dokumenti srpske politike kioja usmjerava sinove “nebeskog naroda” istrebljenju svojih susjeda “etnickim ciscenjem”, cime se objasnjava njihovo pristajanje na izvodjenje genocida nad susjedima. Za njih se moze reci da ne uspijevaju nista nauciti iz svoje nacionalne historije, sto je razumljivo ako se ima na umu da je ilustriraju narodnim pjesmama, mitomanskim predanjima i ideoloskim zabludama. U nedostatku trezvenog uma, oni jedva mogu nesto raditi za sebe a da to ne bude protiv drugih zbog cega u svakom kriznom razdoblju proizvedu arsenal zala, ponekad nepoznat znanostima i tudjem iskustvu. Zanemarivanjem realnosti da i drugi zive u istom prostoru, njihovi nasrtaji na susjede asociraju na nasrtaje copora hijena koje kao vrsta zive odvojeno od drugih, ali napadaju u coporu. Kako im drugi kvare svojom nevjericom sliku “nebeskog naroda” i “srpske zemlje”, oni ih ludjacki ubijaju, ali i pljackaju.
Primjer za posljednje moze biti fakticnost da su ti barabari unistili sve sto su “komunisti” bili oteli narodu pa je time ostvarena neka paklena pravda dodijelivsi tu otimacinu jos gorima od “komunista”. U toj pljacki ucestvovala je ravnopravno i radnicka klasa, kojom je toliko manipuliralo prethodno drustvo kao izvorom i nadom internacionalizma. Pljackajuci poput lesinara dobra svojih susjeda, ona je sluzeci kasapinu sa Balkana zamaglila dolazak buducnosti koju je trebala upravo ona da donese.” (29. juli 2000. godine
Redovna Tribina VKBI)

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.