Uloga srpskih orjentalista u opovrgavanju genocida

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Americki naucnik, prof.dr. Norman Cigar je svjetski poznati publicista, analiticar i istrazivac. Rodjen je 1948.godine u Trstu. Studirao je na Univerzitetu u Oxfordu u Engleskoj, doktorirao na temu: Socijalna povijest Fesa (Maroko). Bio je vojno-politicki analiticar u Pentagonu, a sada je profesor na Studijama za nacionalnu bezbjednost na Mornarickoj ratnoj skoli Sjedninjenih Americkih Drzava.”Bošnjaci (muslimani) u Bosni i Hercegovini su zrtva onoga sto se moze oznaciti, po bilo kojem prihvacenom pravnom i moralnom mjerilu, genocidom. Uzrok i srediste ove tragedije je srpska nacinalisticka ideologija zestoko obojena i inspirirana orijentaliznom shvacenim siroko i u sklopu obuhvatnog smisla, orijentalizmom kao napadnim i drecavim utjelovljenjem jednog procesa oznacenog manihejskom podjelom na “njih” i “nas”, kako je to porucio Edvard Said u svome pionirskom djelu o ovome fenomenu (Edward W.Said, Orientalism (Orijentalizam), posebno izdanje, New York, 1979). Zasigurno, veza izmedju nauke i vlasti nije nova s obzirom da su orijentalisti bili iskoristavani i upotrebljavani u razlicitim mjestima i vremenima da bi objasnili i podrzali drzavnu politiku prema muslimanima (Vidi npr. Stuart Schaar, ORIENTALISM AT THE SERVICE OF IMEPRIALISM, (ORIJENTALIZAM U SLUZBI IMEPRIJALIZMA) Race and Class, Ljeto, 1979., str. 67.).
Medjutim, rijetko je u modernim vremenima orijentalizam imao tako izravnu vezu i odnos sa politkom kakvu je imao sa politkom “etnickog ciscenja”, kako se proces genocida u Bosni i Hercdgovini obicno pogresno naziva.
Srpski orijentalisti obicno ne bi na sebe privukli vise od usputne pozornosti. Njihova ucenost je beznacajna, njihov broj je, kao i njihov ucinak, mali. To sto ih cini znacajnim, medjutim, jeste njihova veza i odnos prema politici prema bosanskohercegovackim i sanDžackim Bošnjacima. Oni su bili na prvoj liniji fronta antiislamskog pokreta jos od 1980. godine, i znacajno su doprinjeli genocidu protiv muslimana, Bosnjaka, stvarajuci i cineci ovaj proces intelektualno dolicnim i prihvatljivim medju svim slojevima srpske zajednice. U sredistu ove studije jeste Bosna i Hercegovina zbog razmjera viktimizacije koja se tamo zbiva, premda isti zakljucci, takodje, vrijede i za druge krajeve bivse Jugoslavije sa velikom muslimanskom populacijam, kao sto su Kosovo, Sandžak i sama Srbija.
Napisi i javne izjave srpskih orijentalista u posljednje vrijeme jesu prakticki uvijek bili tijesno povezani sa politickim kontekstom i politickim ciljevima. Cinjenica da su intelektualno napadajuci islam i muslimane namjeravali da obezbijede znanstvenu potporu za pomaljajucu nacionalisticku ideologiju je obicno bila ocigledna. To da su ovi naucnici bili cesto zamoljavani od Beograda i od vlasti bosanskih Srba, te od vlade kontroliranih medija da obavjestavaju i javnost opravdavaju oficijelnu drzavnu politiku prema muslimanima, jeste – uz to – jasan pokazatelj da je srpsko rukovodstvo uvidjelo korisnost takve podrske eksperata i ocekivanje da ce takva saradnja biti rado docekana.
U srpskim akademskim krugovima mozda uvijek ne postoji jasno povucena distinkcija o tome ko je “orijentalist”, buduci da se mnogi naucnici humanistickih i drustvenih znanosti na siroko bave islamom kada pisu o vecini historijskih i politickih tema s obzirom na neizbjeznu vezu islama sa srpskim pitanjima u posljednih sest stoljeca. Premda ovdje fokus nije na ovoj sirokoj mrezi naucnika, koji se strogo uzevsi i ne bave stalno islamom niti su po pozivu eksperti za njega, oni, takodje, uticu na islamsku politiku i doprinose oblikovanju intelektualnog i javnog mnijenja kad se o tematici islama povecalo interesovanje. Oni su, takodje, prisli svome predmetu s neprijateljskim drzanjem koje se malo razlikovalo od pristupa profesionalnih orijentalista. Pa ipak, vise ili manje “profesionalni” orijentalisti su oni koji nose posebnu odgovornost, zato sto se moze utvrditi da su upravo oni, vise nego li ostali narod Srbije, trebali znati mozda ponajbolje kakva bi mogla biti posljedica njihove interpretacije islama.
Politizacija srpskih orijentalista i njihova javna uloga rasli su u tandemu sa usponom srpskog nacinalistickog pokreta u osamdesetim godinama ovog stoljeca. Ukoliko bi bilo odredjujuceg trenutka i zamjetljivog katalizatora za niz potonjih dogadjaja u bivsoj Jugoslaviji, onda bi to bio srpski Memorandum objelodanjen 1986. godine od strane Srpske akademije nauka i umjetnosti. Pisan od srpskih vodecih intelektualaca, koji su sebi predvidjeli vecu ulogu u drustvu i politici, Memorandum je iskristalizirao obnavljanje i ozivljavanje ranijih srpskih nacionalistickih ciljeva, od kojih je formiranje Velike Srbije bilo pokretacka paradigma. Memorandum je, medjutim, takodje, pripremio teren za izbijanje nasilja, buduci da je njegova implementacija sadrzavala teritorijalno prosirivanje i etnicki ekskluzivitet. To je moralo zaprijetiti osnovnoj sigurnosti, pa i postojanju drugih jugoslovenskih zajednica. Osim ako druge jugoslovenske zajednice ne prihvate pasivno dalekosezne implikacije Memoranduma, taj slabo vjerovatni scenario, Memorandum bi se jedino mogao ostvariti upotrebom sile.
Zahvaljujuci Slobodanu Milosevicu, jakom srpskom komunisti,tada, u usponu, vladajuci su komunisti skovali brak saveznistva sa srpskih ne-komunistickim nacionalistima i sa Srpskom-pravoslavnom crkvom. Nastala je Crveno-Smedje-Crna simbioza koja je obezbijedila pocetni zamah i strukturu srpskog nacionalizma. Milosevic je bio taj koji ne samo da je uveo nacionaliste u glavnu polticku struju, vec je , takodje, obezbijedio i masineriju u formi politicke organizacije, medija, finansijske potpore, te vojne sile, koja je tansformirala tek zacete sentimente u konkretni drzavni program koji bi se mogao primijeniti na terenu.”
Rekao je prof. Cigar i u daljem izlaganju, izmedju ostalog i rekao:
Krajem osamdesetih godina ovog vijeka, srbijanska vlada, nacinalisti, narodni mediji i Pravoslavna crkva su svi zajedno postali otvoreno neprijateljski raspolozeni prema islamu, a incidenti antimuslimanskog harangiranja dramaticno su rasli. Umjesto da osude takve trendove, srpski su orijentalisti isli za tim da ih podupiru i opravdavaju, a i sami su cesto nudili daljnje pobude antimuslimanstva.
Zasigurno, srpski su akademici, takodje, napadali i druge zajednice ukljucujuci Hrvate, Albance, Rome, Slovence i Makedonce tokom proteklih godina, sa svojim negativnim kampanjama utemeljenim na strereotipima prikazima popracenim preporukama za poduzimanje odlucnih mjera. Premda, dakle, muslimani nisu bili jedini u ovom pogledu, ipak su oni kao zajednica bili mozda posebno ranjivi i izlozeni takvim intelektualnim napadima usljed specificnih geo-politickih prilika, takvih kao sto je njihov polozaj koji onemogucava uspostavljanje Velike Srbije. To je, takodje, povecalo vjerovatnocu da muslimani budu ciljem trajnog fizickog napadanja koji, opet, ima za cilj njihovo raseljavanje!
U velikoj je mjeri negativno opisivanje neke odredjene zajednice bilo rukovodjeno samom srpskom politckom elitom a kao odgovor na konkretne politicke ciljeve koje su muslimani, i drugi ne-Srbi, onemogucavali samim svojim prisustvom. Medjutim, specificni politicki fokus je u svakom posebnom trenutku varirao, pa su i srbijanski orjentalisti uskladjivali svoju aktivnost sa specificnom potrebom trenutka. Nakon 1980. godine za Srbiju je najizrazenije pitanje bila autonomna pokrajina Kosovo,ciju vecinu stanovnistva sacinjavaju muslimani Albanci, te su mnogi, raniji orijentalisticki spisi bili fokusirani na islam, sa specificnim odnosom i uklonom prema Kosovu. Kasnije, kad se politicki naglasak pomjerio, islamski faktor u Bosni iHercegovini brzo je dobivao na vaznosti, namamljujuci paralelno refokusiranje sa strane srbijanskih orijentalista. (VKBI – 24.03.2001)

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.