HRVATSKA DŽAMIJA I HADŽI KERIM REIZ R.A.

Sandzak_outline
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovo je zapis o najstarijoj bošnjačkoj džamiji Kanade, zvanoj doskora Hrvatska džamija osnovanoj 1973.god., jedinoj kanadskoj džamiji s minaretom u osmanlijskom stilu i zapis o njenom najvjrernijem džematliji i osnivaču, rahmetli hadži Kerim Reisu, koji 24.maja 2004 god. umro u Sarajevu. Usput donosimo kratak pregled stanja islama u Kanadi i nekoliko riječi o kanadskim Bošnjacima hrvatske nacionalnosti i još nešto ponešto.

”Sedam mjeseci je otkako je u Sarajevu na Ahiret preselio hadži Kerim Reiz iz Glamoča. Prije dvije godine ostavivši svoju prvu suprugu Mariju u Torontu, otišao u Sarajevo, kupio kuću na Ilidži, oženio se Džemilom Bućo, pa umro samo jedan dan prije navršenih 80 godina života”, priča nam Ejub Reis, amidžić rahmetli hadži Kemim Reisa i Bošnjak s najdužim stažom u Kanadi u kojoj živi od 1947.god. ”Izgleda da je svo nasljedstvo, a i pare kojih nije bilo malo, da je sve ostalo toj ženi u Sarajevu. Kerim je bio jedinac, bez djece”.

Ukratko o muslimanima Kanade

Broj kanadskih muslimana sa cifrom od 650 hiljada je premašio broj Jevreja a ozbiljno ugrožava da prestigne Prezbiterijance i Luterance. Broj muslimana Kanade se rapidno povećava zadnjih 30 godina. Evo pokazatelja. Godine 1921. u Kanadi je bilo samo 478 muslimana, godine 1931. je bilo 645 muslimana da bi onda naglo počeo rasti kako slijedi: godine 1981. bilo je 98.165 muslimana, godine 1991. bilo je 253.260 muslimana. Islam u Kanadi je najveća nekršćanska vjera koja je i dalje u stalnom porastu. Samo u Torontu trenutno živi oko 150 hiljada muslimana.

Mesdžidi i džamije Kanade

Prva džamija Kanade a ujedno i Sjeverne Amerike je Al Rashid Moscque u Edmontonu, Alberta, koja uvakufljena 1930. a proklanjala 1938.god. U Kanadi ukupno ima 411 islamskih objekata od kojih 121 džamija, 37 islamskih škola i 253 islamska centra. Najviše džamija, škola i centara ima Ontario što je i razumljivo jer je ova provincija najnaseljenija.

Džamije Južnog Ontarija

Provincija Ontario ukupno ima 265 islamskim objekata, većinom u Južnom Ontariju koji najnaseljeniji dio Ontarija i Kanade. Samo u Zlatnoj potkovici gdje živi najviše Bošnjaka, tj.od Kingstona do Niagara Falls, egzistiraju 64 džamije i mesdžida.

Bošnjačke džamije Južnog OntarijaMeðu ove 64 džamije Južnog Ontarija su 4 bošnjačke: najstarija bošnjačka džamija Kanade Bosnian Islamic Centre u Etobicoke kod Toronta (bivša Hrvatska džamija) gdje imami Nedžad ef Hafizović, Bosnian Islamic Centre Gazi Husref-beg u Etobicoke gdje imame glavni imam za Kanadu Tajib ef Pašanbegović i Emir ef. Kapo, Bošnjački islamski center Hamilton gdje imami Ismail ef. Fetić i Kanadsko-bosanski islamski center London u kojem privremeno imami imam iz Libanona. U zadnih 10 godina u Kanadu uselilo 26 210 Bosanaca i Hercegovaca od kojih je jedan veliki broj Bošnjaka. Tačan broj Bošnjaka se još ne zna. (Ako Bošnjaci čine 75% ukupnog broja doseljenika iz BiH onda ih ima 19 657 ali tačne evidencije nema). Muslimani Kanade jačaju svakim danom u svakom pogledu što pokazuje i odnos kanadskih političara koji računaju na muslimanske glasove. (Ove godine premijer Kanade, Paul Martin je javno čestitao muslimanima Ramazan i Bajram). Osim pomenutih veće grupacije Bošnjaka su u Vancouveru, Calgariju, Edmontonu, Saskatunu, Regini, Winipegu, Ottawi, Montrealu, Quebeku, Kitcheneru, Guelphu, Vindsoru, St. Catharinesu i Niagari Falls, pa se je nadati osnivanju novih džemata i uvakufljenju novih džamija i bošnjačkih centara. Treba napomenuti da su Bošnjaci najvećim dijelom učestvovali u osnivanju džamije u Niagara Falls, najviše zahvaljujući rahmetli Hasanu Karačiju, gdje je uz džamiju uvakufljeno bošnjačko mezarje. Za bošnjačku džamiju u Londonu najviše se veže ime rahmetili hadži Hasana Kajana.

NAJSTARIJA BOŠNJAČKA DŽAMIJA KANADE I JEDINA S MINARETOM U BOSANSKOM STILU

A za najstariju bošnjačku džamiju Kanade, zbog koje ide ova priča, veže se ime hadži Kerim Reisa. Najstarija bošnjačka džamije Kanade, poznatija kao Hrvatska džamija, nalazi se na adresi 75 Birmingham Steet u Etobicoku, nadomak Toronta Downtown. Sadašnji natpis na džamiji Bosnian Islamic Centre je postavljen 1995.god. U njoj imami Nedžad ef Hafizović a džamijom upravljaju Bošnjaci još od njenog uvakufljenja. Akter svih dogaðanja i najvjerniji džematlija je od osnutka do preseljenja na Ahiret bio rahmetli hadži Kerim Reis. Ova džamija jedina u Kanadi ima minaret u osmanlijskom stilu.

Historijat osnivanja džamije

Ejub Reis
Nedžad ef. Hafizović
Dr Asaf Duraković

Najstarija bošnjačka džamija u Kanadi je jedna od najstarijih džamija Toronta s najstarijim minaretom Ontarija i ujedno jedinim minaretom Kanade osmanlijskog stila. A Bošnjaci ili bosanski muslimani hrvatske nacionalnosti, kako su se oni osjećali, su inicijatori i jedni od glavnih aktera osnivanja svih prvih džamija Toronta. Prve mesdžide, od kojih nastale prve tri najstarije džamije Toronta, su osnovali Bošnjaci i Albanci 1968.god. Taj prvi mesdžid Toronta, nazvan Jami Mosque (adresa 56 Boustead Ave. Toronto) je kasnije zaslugom Dr. Qadeer Baig r.a., profesora University of Toronto, otukpljen od azijskih muslimana da bi nakon toga Albanici i Bošnjaci osnovali svaki svoje džamije: Albanian Muslim Society of Toronto na 564 Annette St. i Hrvatska džamija o kojoj ovdje govorimo. U svim aktivnostima, kod osnivanja svih mesdžida i džamija učestvovao derviš halvetijevskog reda, šeih sufia dr. Asaf Duraković koji u Kanadu došao 1968.god. Dakle Bosanski muslimani hrvatske nacionalnosti su osnovali 1973. god. džamiju izgradivši godine 1985. prvi minaret Ontarija. Osim doktora nuklearne medicine, dr. Asafa Durakovića (roðen 1940. u Stocu), koji je danas u svijetu jedan od najpoznatijih svjetskih stučnjaka iz oblasti atomske medicine i istaživanja štetnosti korištenja osiromašenog uranija, u osnivanju, izgradnji i održavanju ove džamije se vežu slijedeća imena: Kerim hadži Reis r.a. (Glamoč), Irfan Medanhodžić (Bos.Gradiška), Alija Solak (Sarajevo), Suljo Zeljković r.a. (Glamoč), Ejub Reis (Glamoč), Alija Musić (Konjic), Mehmed Misaljević (Cazin), Idriz Misaljević (Cazin), Fehim Midžan (Sanski Most), Omer Bećirović (Hrasnica) a nešto kasnije i Taib Čordić. Svi nabrojani se izjašnjavali kao muslimani hrvatske nacionalnosti. Dr. Asaf Duraković je predlagao da ova džamija ponese ime ”Sufi Mosque” ali usaglašavanjem prevagnulo ime ”Hrvatski islamski centar”. Dakle godine 1973., na današnjoj adresi, za 75 000 kanadskih dolara, kupljena je manja katolička škola i iste godine pretvorena u mesdžid. Objekat je otplaćen za godinu dana a veća sredstva su obezbijedili gosp. El Harakan ispred Svjetske islamske lige pri UN-u (20.000 CAD), dr.Asaf Duraković od ambasade Saudijske Arabije u Ottawi (25.000 CAD), gosp. Mukhtar iz Rijada (25.000 CAD). Ostatak duga i svi tekući troškovi su obezbijeðeni donacijama balkanskih muslimana i donacijama hrvatskih udruženja i crkava. Prve 3 godine, do 1977. imam mesdžida je bio Hišam ef. Badran iz Jordana a kasnije, sve do dolaska Nedžad ef Hafizovaća (došao 01.02.1989.) imamio je džematlija volonter. Ta školica pretvorena u mesdžid bila u vrlo trošnom stanju, katastrofalnom, pa se godine 1983. pokrenula akcija izgradnje potpuno novog objekta. Organizovana su 2 odbora: Upravni odbor kog činili pomenuti Bošnjaci i Graðevinski odbor kog činili Pakistanci i ostali muslimani. U to doba došlo do zategnute situacije izmeðu Bošnjaka i Pakistanaca jer su Pakistanci angažovali svog arhitektu s namjerom da izgrade džamiju u njihovom stilu. Prkosni Bošnjaci to nikako nisu mogli dozvoliti pa je hadži Kerim Reis učinio napor više dobivši od lokalne katastarske uprave dozvolu da gradi minaret bilo koje visine i stila. Džamija se izgradila za samo godinu dana i to s minaretom u bosanskom stilu, a gradnja nije započeta dok se nije skupilo 100 hiljada CAD. Novac za izgradnju su obezbijedili ambasador Saudijske Arabije u Kanadi gosp. Shavaf (60.000 CAD), balkanski muslimani ove regije, Hrvati po crkvama, te ostali muslimani Toronta. Džamija proklanjala aprila 1985.god., džamiju otvorio pakistanksi konzul u Kanadi a to je inače trebao uraditi godp ambasador Shavaf koji tada bio spriječen. Nakon dolaska bošnjačkog imama Nedžad ef Hafizovića (1989 god.), ova džamija, osim svog izgleda, dobija bosansko ime i bošnjačku dušu. Jedan od najzaslužnijih i svakako najvjernijih džematlija ove džamije, dugogodišnji strateg i voða mudrog rukovodstva, je svakako rahmetli hadži Kerim Reiz. Bošnjački duh ove džamije, nije ometao niti ometa, svjetske muslimane svih podneblja i meseba, da i danas posjećuju i održavaju ovu džamiju čiji su mjesečni troškovi oko 5.000 CAD. U ovoj džamiji vlada mir i sklad.

Bosanski muslimani hrvatske nacionalnosti

Bosanski muslimani su jedni od prvih muslimanskih doseljenika koji emigrirali u Kanadu nakon 2.svjetskog rata. Većina njih su bili pripadnici poznate Handžar divizije koja bila pod ustaškom komandom. Svi gore pomenuti su se izjašnjavali kao Hrvati muslimani. Najstariji bosanski musliman, emigrant u Kanadi je najvjrerojatnije rahmetli Meho Hebib, koji emigrirao nakon Prvog svjetskog rata, drugi bi mogao biti naš sagovornik Ejub Reis koji emigrirao nakon Drugog svjetskog rata, tačnije 1947.god. Ejub Reis je iz Austrije, u kojoj kao engleski zarobljenik proveo 2,5 godine, bio jedini musliman u grupi od 24 Hrvata emigrirao u Halifax na sječu šume i kaže da godinama kasnije nije sreo ni jednog muslimana. On je amidžić hadži Kerim Reisa koji u Kanadu prebjegao nakon odležanih preko 10 godina u komunističkom zatvoru. Dolaskom iz Zagreba, doktora Asafa Durakovića 1968. u Kanadu, pokrenula su se prva udruživanja ovih muslimana, uz vrlo prisnu vezu sa Hrvatima. Osim ove grupe bosanskih muslimana hrvatske nacionalnosti bila grupa bosanskih muslimana Jugoslavena. Oni meðusobno nisu suraðivali jer muslimani Hrvati su sve Jugoslavene i komuniste poistovjećivali sa četnicima i svojim najljućim dušmanima. Bošnjaci hrvatske nacionalnosti su svi ostali dobri vjernici lojalni svojoj domovini Bosni. Dokaz tome je ova džamija i njihov životni put. Životni put rahmetli hadži Kerim Reisa pokazuje kakve sudbine zadesile bosanske muslimane protjerane od strane četnika i komunista, jedne velike borbe za očuvanje svoje vjere i svoje domovine. Ovo bi bilo jasnije ako se kaže da je krajnji cilj uključivanja bosanskih muslimana u hrvatske ustaške jedinice, osim borbe protiv četnika, potajno bio i osamostaljivanje BiH u odnosu na NDH u ono vrijeme. Bilo kako bilo, naši Bošnjaci hrvatske nacije, su do kraja ostali dosljedni sebi i svom ubjeðenju. Njihov najvažniji cilj je bio borba protiv četnika i komunista, te očuvanje svoje vjere islama. Većinu njih ne smeta kad ih oslovljavamo Bošnjacima kojih u ono doba nije bilo. Ova materija je mnogo interesantna, vjerojatno će bošnjački historičari obraditi ovu materiju i postaviti u historijski okvir. A mi krenimo da vidimo sudbinu junaka ove priče hadži Kerim Reisa.

Životni put hadži Kerim Reisa, r.a.

Hadži Kerim Reis U selu Kovačevci kod Glamoča, od oca Rame Reisa i majke Hajre Kahriman roðen je 25.maja 1924. (Titin roðendan) sin Kerim. Kao trogodišnji dječak ostao bez majke, možda zato ostao jedinac bez brata i sestre. Ispred četničkih divljanja na Glamočkom polju, zajedno sa ocem i amidžama Ahmetom i Hašimom (kasnije ubijen) pobjegli u Banja Luku godine 1941. Sa 17 godina starosti postao pripadnik domobranske jedinice 8. ustaške bojne. Nakon dvije godine, 1943.god., u Ključu je postao pripadnik 10. domobranske pukovnije. Iste godine, juna mjeseca, mobilisan je u poznatu Handžar diviziju te upućen Francusku i Istočnu Njemačku na obuku. Do kraja rata ostao pripadnik ove jedinice ratujući protiv četnika na području Posavine i Hrvatske. Godine 1945. zarobljen u Dravogradu, odakle je u ”koloni smrti” (od 6000 hiljada zarobljenih preživjelo ih oko 200) prebačen u Pančevo. Odatle pobjegao i krio se kod roðaka u Bosanskoj Gradišci sve do 1948.godine. U tom gradu je dana 16. 08. 1948.god. uhapšen od strane OZNE te optužbom ”borba protiv naroda Jugoslavije” osuðen na 15 godina zatvora (tkz.verbalni delikt). U zatvorima Zenica i Foča izdržao 10 godina i 4 mjeseca i tom prilikom do perfekcije izučio obućarski zanat. Godine 1959., odmah nakon puštanja iz zatvora, pripremalo mu se ponovno hapšenje ali on preko Glamoča, Banja Luke i Tržiča bježi u Austriju. Nakon pola godine dobio politički azil u Beču i 1960. god. uselio u Kanadu. Zaposlivši se u tvornici sportske obuće Ponny u gradu Oakville blizu Toronta, brzo napredovao postavši plant menadžer oborivši tako rekord u proizvodnji obuće kad je 300 ljudi dnevno izbacivalo 3000 pari obuće. Lično je dizajnirao i napravio kopačke najboljem fudbaleru svijeta Peleu. Nagradno putovanje ga odvelo u Japan. U svojoj 40-toj godini života, tačnije 1964.god. oženio se Marijom, hrvatskom iseljenicom iz Zagreba, s kojom nije imao djece. Godine 1973., kako je već napomenuto, postaje jedan od najaktivnijih muslimana prilikom osnivanja prve džamije. Nikad se nije odvajao od svoje džamije, čak je ranije u penziju otišao da se posveti svojoj džamiji. Bio na čelu mudrog rukovodstva cijelo vrijeme i učestvovao u svakoj akciji: prilikom kupovine mesdžida, izgradnje džamije, odobrenja i izgradnje prvog minareta Toronta a možda i Ontarija, angažovanjem bošnjačkog imama Nedžad ef Hafizovića 01.februara 1989.god. Za te 42 godine provedene u Kanadi, zbog hapšenja koje bi uslijedilo, nikada nije posjetito svoju domovinu. Bio je pod prismotrom komunista. Tek nakon sloma Jugoslavije i rata u kom se sa lokalnim Hrvatima angažovao oko skupljanja pomoći borbi protiv četnika, pojavila se prilika da najzad ode u domovinu Bosnu i Hercegovinu. Ostavivši ženu Mariju u Kanadi, odlazi godine 2002. u Sarajevo kod prijatelja iz djetinjstva, kod familije Rahmije Hodžića, rodom iz istog mjesta. Kupivši kuću na Ilidži, ženi se Džemilom Bućo s kojom, nakon kratkog boravka u Kanadi, živi na Ilidži sve do svoje smrti. A na Ahiret preselio samo jedan dan prije 80-tog roðendana, tj. dana 24.05. 2004. Tehvid rahmetliji je proučen u njegovoj džamiji, tj. čim se imam Nedžad ef Hafizović oporavio poslije ozbiljne operacije srca. Nadamo se da je ime hadži Kerim Reisa vječno ugravirano u zidove ove džamije i da će mu se dove redovno upućivati. On nema svog potomstva, ali mu ima ko fatihu proučiti. Iza njega ostaje džamija, ostaje munara, jedina takva u Kanadi. Simbol bošnjačke uspravnosti, simbol bošnjačkog prkosa. Baš kao što je otac hrvatstva, dr.Ante Starčević, jednom rekao da ”i najsiromašniji balija Bosne drži do sebe barem koliko i najprvi lord englezski”. Tako i ova munara, skromna izgledom ali ljepotica vascijelog Toronta. Našem hadžiji, našem Bošnjaku hrvatske nacionalnosti, našem Kerim Reisu, nek je vječni rahmet i lahka bosanska zemlja. Al fatiha.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.